Boris Becker odnedavno je stručni komentator za Eurosport, a ekskluzivno za Tempo govori o značaju tenisa na Olimpijskim igrama, svojoj olimpijskoj medalji, Alcarazu i Đokoviću.

Boris Becker, šesterostruki osvajač Grand Slam turnira koji je početkom 1991. bio najbolji tenisač svijeta po ATP listi, odnedavno ima novi posao. On je teniski stručni komentator na sportskom kanalu Eurosport, a kako Eurosport prenosi Olimpijske igre u Parizu, pri čemu se svi sportski događaji mogu gledati i na streaming platformi Max, tako je i Becker u središtu svjetske medijske pažnju. U sklopu promotivnih aktivnosti za teniski turnir na Olimpijskim igrama omogućeno nam je razgovarati s Beckerom, dijelom u sklopu konferencije za desetak novinara, dijelom u 1:1 razgovoru. U tom razgovoru vođenom na početku Olimpijskih igara, Becker je iznio svoje viđenje teniskog turnira na Olimpijskim igrama.

Becker je u svojoj karijeri jednom nastupio na Olimpijskim igrama i to 1992. godine u Barceloni. Tada je u pojedinačnoj konkurenciji ispao u trećem kolu, dok je u paru s Michaelom Stichom osvojio zlatnu medalju. „U to vrijeme još uvijek sam bio jedan od najboljih tenisača na svijetu. Raspored je bio brutalan, Roland Garros, Wimbledon, pa Olimpijske igre u Barceloni, nakon čega je slijedila sezona na tvrdoj podlozi. Osvajanje zlata u paru s Michaelom Stichom za mene je bio neka vrst bonusa. Međutim, kasnije u karijeri, kada su ljudi govorili o mojim uspjesima, olimpijsko zlato svrstavali su uz bok Wimbledonu i prvom mjestu na ATP rang listi. Što sam stariji, to mi je ta medalja sve važnija. Stvarno cijenim tu medalju. U to vrijeme mislim da sam bio premlad da shvatim koliko je to bitna stvar“, rekao nam je Becker.

Boris Becker bio je trener Novaka Đokovića od 2013. do 2016. kada je srpski tenisač osvojio šest Grand Slam turnira. FOTO: imago images/Colorsport/GuliverImages

Kao i tada, Becker smatra da tenisači i tenisačice imaju naporan raspored. „Roland Garros se igrao u lipnju, Olimpijske igre se održavaju između Wimbledona i US Opena. Ne znam kako se ti mladi sportaši nose s time, i tjelesno i mentalno. Godina u kojoj su se održavale Olimpijske igre za tenisače su uvijek bile najteže jer smo predstavljali svoje zemlje. Želiš donijeti kući medalju, čak i ako je brončana, medalja je ipak medalja. Ipak, tek što si se oporavio od igranja na travi Wimbledona, već moraš igrati na drugačijoj podlozi. Ostali sportaši godišnje imaju jedno veliko natjecanje, ove godine su to Olimpijske igre. To je brutalan raspored, i za tenisače i za tenisačice. I zato mi ih je žao“, rekao je.

A kada dođu na olimpijski turnir imaju gust raspored na koji se čak i Rafael Nadal žalio kada je imao razmak od 16 sati između dva meča u Parizu. „Raspored je posebno težak za tenisače. Ludo je to što su neki tenisači igrali turnire pred početak olimpijskih turnira. Lorenzo Musetti igrao je finale turnira u Umagu u subotu, nakon toga je doletio u Pariz, da bi ubrzo nakon toga igrao u prvom kolu protiv Gaela Monfilsa. Iako je format promijenjen, više se ne igra na tri dobivena seta već na dva, još uvijek je teško“, smatra Becker.

‘Razočaravajuće je vidjeti da nema ni jednog hrvatskog tenisača na Olimpijadi. Hrvatska je u povijesti igrala značajnu ulogu u tenisu’

Beckeru je 1992. bilo naporno jer je u Barceloni bilo izuzetno vruće, a tada su se mečevi na Olimpijskim igrama igrali na tri dobivena seta, a ne na dva kao danas. „Barcelona je bila 10 stupnjeva toplija od Pariza danas“, prisjetio se Becker koji je u prvom kolu pobijedio u pet setova Christiana Ruuda čiji sin je Casper Ruud, također profesionalni tenisač, koji je ove godine nastupio u Parizu. „Poznajem dobro cijelu obitelj. Otac i sin su igrali na Olimpijskim igrama, to je predivna obiteljska priča. A ja ni sam ne znam kako sam preživio tih pet setova, ali sam izgubio u trećem kolu od Fabricea Santoroa“, rekao je.

A onda smo fokus razgovora prebacili na Novaka Đokovića kojeg je Becker trenirao od 2013. do 2106. te je u vrijeme njihove suradnje Đoković osvojio šest Grand Slam turnira. „Gledajte, Novak je na početku godine vrlo otvoreno rekao da su Olimpijske igre za njega najvažniji ovogodišnji turnir. To ne znači da Grand Slam turnire nije igrao krajnje ozbiljno, već se radi o tome da nikada nije osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Prirodno je da želi osvojiti medalju koja nedostaje u njegovoj sobi trofeja. S druge strane, ne znam shvaćaju li ljudi važnost Đokovića u Srbiji. On bi mogao biti predsjednik, mogao bi biti sve što hoće. On je prava ikona u Srbiji, a kako želi predstavljati Srbiju na svjetskoj sceni onda je to najbolje činiti nastupom na Olimpijskim igrama. To ide ruku pod ruku. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru radio sam sa srpskim tenisačima, boravili smo zajedno u Olimpijskom selu. Vi ne možete zamisliti moć koju Novak posjeduje kada igra za Srbiju“, kazao je Becker.

Činjenica da je Đoković ove godine zbog ozljede napustio Roland Garros, a zatim u Wimbledonu došao do finala, za Beckera je pravo čudo. „Igrao je mečeve s ozbiljnim protivnicima. Imao je priliku testirati koljeno u pravim teniskim uvjetima, u mečevima. To je najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi. On je veteran. On zna što mora raditi. Wimbledon mu je bio bitan kako bi dokazao da je jedan od favorita na Olimpijskim igrama u Parizu“, rekao je.

Đoković je te 2016. ispao u prvom kolu olimpijskog turnira, porazio ga je Juan Martin del Potro. Nakon tog poraza, kaže Becker, „nisam mogao razgovarati s njim nekoliko dana. Bio je slomljen. To je bilo jedno od najvećih razočaranja u njegovoj karijeri. Osvajao je svaki turnir po nekoliko puta, ali ne i olimpijski turnir. Ako ga poznajete, onda znate koliko je on ponosan Srbin. On voli svoju zemlju više od ičega na svijetu, što je također razlog zašto su mu Olimpijske igre tako važne“.

Nekada najbolji tenisač svijeta danas svojim stručnim analizama, zajedno s Matsom Wilanderom, oduševljava gledatelje Eurosporta. FOTO: Eurosport

A što se tiče ovogodišnjih poraza Đokovića, Becker je rekao da je to zasigurno frustrirajuće za Đokovića, i poraz na Grand Slamu u Melbourneu, i ozljeda te napuštanje Roland Garrosa, a zatim i poraz od nevjerojatnog Alcaraza u finalu Wimbledona. „Mislim da on voli igrati za Srbiju i tada daje 10 posto više od sebe. Konkurencija je tu, to je prirodna evolucija, ali sam sretan jer je Đoković još uvijek tu. Vi želite vidjeti kada kralj, a to je Đoković, igra protiv budućeg kralja, i zato su to uvijek najbolji mečevi“, rekao je.

Nakon finala Wimbledona objavljeno je kako je Ivan Ljubičić razgovarao s francuskim medijima te im je kazao kako mu je Becker rekao da mu se čini kako je Đoković priznao Alcarazovu superiornost, dok nikada nije priznao da su Nadal i Federer superiorniji od njega. Beckera su te tvrdnje iznenadile. „Kao prvo, velik sam obožavatelj Alcaraza. Mislim da je spektakularan način na koji igra i osvaja Grand Slam turnire. Nakon velike trojke, Đokovića, Federera i Nadala, važno je da imamo igrača kao što je Alcaraz, s time da bih tu dodao i Jannicka Sinnera. Samo je nebo granica za Alcaraza. Jedino je pitanje – koliko dugo može ostati gladan? Koliko dugo ga ozljede mogu zaobilaziti? Način na koji igra tenis je tjelesno iznimno zahtjevno, a on je već imao problema s ozljedama. Držat ću palčeve da ostane zdrav što je duže moguće. Ako izdrži sljedećih 10 godina, ne bih se iznenadio ako bi osvojio 10 ili više Grand Slam turnira. Pred njim je dug put, a nikada ne znaš što te čeka iza ugla“, rekao je Becker i tada odgovorio na pitanje koje se tiče Ljubičića.

‘Ne možete zamisliti moć koju Đoković posjeduje kada igra za Srbiju. On je ponosan Srbin. Voli svoju zemlju više od ičega na svijetu’

„Ne znam o čemu je Ljubičić govorio za francuske medije. On je moj prijatelj i zajedno smo za Sky Italia prenosili polufinale i finale Wimbledona. Nismo vodili privatne i neslužbene razgovore. Obavili smo svoj posao, po cijele dane smo pričali o tenisu. Nisam imao potrebe nazvati ga i nešto mu reći. Dakle, to se nije dogodilo. Sve što smo imali za reći, rekli smo tijekom prijenosa. I to je to“, objasnio je Becker.

Naravno, razgovarali smo i o tužnoj činjenici, a to je da Hrvatska nije na Olimpijskim igrama imala predstavnika u pojedinačnoj muškoj konkurenciji. „Da, iznenađujuće je i razočaravajuće vidjeti da nema ni jednog hrvatskog tenisača na turniru. Hrvatska je s velikim igračima u povijesti igrala značajnu ulogu u tenisu. Ne znam koji su razlozi zbog kojih Hrvatska nije imala ni jednog tenisača u pojedinačnoj konkurenciji, ali za njihove obožavatelje to je propuštena prilika“, smatra Becker koji je istaknuo prisustvo hrvatskog para Pavić – Mektić koji je ispao u prvom kolu olimpijskog turnira, ubrzo nakon našeg razgovora s Beckerom.

Boris Becker osvojio je zlatnu olimpijsku medalju u Barceloni 1992. igrajući u paru s Michaelom Stichom. FOTO: imago/Pressefoto Baumann/GuliverImages

Boris Becker smatra vrlo važnim igranje u parovima, on je, igrajući u paru, osvojio 15 turnira. Nakon ovogodišnjeg finala Wimbledona za parove, koji su osvojili Henry Patten i Harri Heliövaara, on je na društvenim mrežama podijelio video sa završetkom dvoboja i slavljem ovog britansko-finskog para. „Ta me proslava dirnula jer ni jedan od tih dvojice igrača nije poznat. Nikada nisu osvojili neki tako veliki turnir. A osvajanje Wimbledona, pojedinačno, u paru ili u miješanim parovima, vrhunac je tvoje karijere. Za njih je, dakle, to bilo nešto posebno. Empatičan sam prema njima, to je možda trenutak koji će promijeniti njihove živote“, kazao je Becker i objasnio kako su teniski parovi nekada bili važniji nego što su danas.

„U moje vrijeme Stefan Edberg je bio broj jedan i pojedinačno i u parovima. John McEnroe je bio broj jedan i pojedinačno i u parovima. Ja sam bio barem peti u parovima. Igrali smo u paru jer je to bilo dobro za tenis. Bilo je važno. Igrali smo i pojedinačno i u paru. Danas nećete vidjeti Alcaraza, Sinnera ili Đokovića da igraju u paru na teniskim turnirima. Igraju u Davis Cupu ili na Olimpijskim igrama. Ne želim reći nešto loše o današnjim igračima koji igraju u paru, odlični su i zaslužuju sve svoje pobjede. No nešto treba napraviti s igrom u parovima. Problem je što najbolji igrači ne igraju parove jer je to prekrasna igra. Razumijem zašto ne igraju, to im je dodatno opterećenje, dodatno vrijeme koje provode na terenu. U moje vrijeme volio sam igrati parove“, rekao je.

Björn Borg legendarni je švedski tenisač zbog kojeg se Becker počeo baviti tenisom, a danas su veliki prijatelji. FOTO: AP Photo/GuliverImages

A onda smo se vratili na razgovor o poslu stručnog komentatora na Eurosportu gdje je najprepoznatljivije lice nekadašnji tenisač Mats Wilander, tri godine stariji Beckerov kolega, koji se istaknuo stručnim komentarima u kojima je znao biti i oštar prema nekim tenisačima.

„Moram priznati da mi je žao što Švedska nema više tenisače kakve je nekada imala. U moje vrijeme znali su imati četvoricu među najboljih 10 na svijetu, Matsa Wilandera, Stefana Edberga, Andersa Järryda, Joakima Nyströma i tako dalje. To više nije slučaj. Ali ja sam sretan što imam Matsa kraj sebe. On je višestruki osvajač Grand Slam turnira, bio je svjetski broj 1 na ATP rang listi. On doista razumije tenis iznutra i izvana. Mislim da smo se obojica okoristili činjenicom da smo ostali u tenisu, ali u drugačijim ulogama. Mats je moj dobar prijatelj“, rekao je.

‘Borg sada uživa na Ibizi, pozvao me je da dođem kod njega. Rekao sam mu ‘Björn, netko mora i raditi’. Daje mi podršku iz Ibize dok sam ja u Parizu’

A kakav je kao teniski ekspert? „Mislim da je samouvjeren, takav i treba biti. Najgora stvar za teniskog stručnjaka je kada nije samouvjeren. Moraš reći ono što misliš. To ne znači da ćeš uvijek biti popularan i da ćeš se uvijek svima dopasti. No naš posao je da dajemo neutralno mišljenje temeljem onog što smo tog trenutka vidjeli. Wilander je dugo bio najbolji tenisač na svijetu, osvojio je sedam Grand Slam turnira, što znači da jako dobro poznaje ovu igru. Mislim da je uspješan kao stručni komentator jer govori istinu, a to je važno“, Beckerovo je mišljenje.

Podsjetili smo Beckera i na Björna Borga, također Šveđanina koji je svojedobno bio najbolji tenisač na svijetu. Becker ga je uvijek cijenio a tako je i sada, kazao nam je da su jako dobri prijatelji. „On sada uživa na Ibizi, pozvao me je da dođem kod njega. Rekao sam mu ‘Björn, netko mora i raditi’. Daje mi podršku iz Ibize dok sam ja u Parizu. Borg je bio moj idol dok sam odrastao. Uzeo sam reket u ruke jer sam obožavao Björna Borga. I zato sam jako sretan što ga mogu nazvati svojim prijateljem. On je super kul frajer“, rekao je Becker.