Potpredsjednica Nove ljevice i nova saborska zastupnica rada borić govori o velikom izbornom uspjehu stranaka okupljenih oko platforme Možemo! i otkriva što birači mogu očekivati od sedam zastupnika lijevo-zelene koalicije u hrvatskom parlamentu
Najveće izborno iznenađenje i moralni pobjednik ovih parlamentarnih izbora svakako je zeleno-lijeva koalicija koju čine politička platforma Možemo, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je naš i Za grad, koja je uspjela osvojiti sedam mandata u Hrvatskom saboru, što je rezultat iznad svih očekivanja.
Nakon slavlja, plesa i pjesme u izbornom stožeru, smještenom na terasi Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje je okupljene zabavljao i jedan od kandidata te koalicije Mile Kekin, tjednik Nacional razgovarao je s nositeljicom izborne liste u sedmoj izbornoj jedinici – potpredsjednicom Nove ljevice Radom Borić.
Dugogodišnja aktivistkinja i donedavna direktorica Centra za ženske studije, bivša članica i potpredsjednica Europskog ženskog lobija, Rada Borić već je četiri godine jedna od najvidljivijih opozicijskih zastupnica u Skupštini Grada Zagreba. Na listi časopisa Forbes svojedobno je uvrštena među sedam najutjecajnijih feministkinja svijeta, a potporu u kampanji pružile su joj neke slavne svjetske aktivistkinje poput književnice Eve Ensler ili glumice Jane Fonda.
NACIONAL: Jeste li i sami iznenađeni uspjehom koji ste ostvarili na parlamentarnim izborima?
Prvo bih htjela reći da ovu našu pobjedu, prije svega u Zagrebu, doživljavam kao pobjedu svih pokreta za ljudska i ženska prava, kao i antiratnih pokreta u Hrvatskoj od proglašenja njene samostalnosti do danas. Naravno da smo i sami u nevjerici jer je prije samo mjesec i pol dana naša koalicija u anketama bila na razini statističke greške. Dakle, 0,2 posto. Ovo što smo uspjeli napraviti doista je nevjerojatno i u brojkama – naime, na izborima za Europski parlament prošle godine osvojili smo 20 tisuća glasova, a na ovima 120 tisuća! Moram naglasiti da smo prvo planirali ići na izbore samo u četiri zagrebačke izborne jedinice, jer nismo imali ni resurse niti infrastrukturu, odnosno organizacije i podružnice stranaka u drugim dijelovima Hrvatske, što će se sada promijeniti.
‘Našu pobjedu, prije svega u Zagrebu, doživljavam kao pobjedu svih pokreta za ljudska i ženska prava, kao i antiratnih pokreta u Hrvatskoj od proglašenja njene samostalnosti do danas’
Pokazali smo, osobito u Zagrebu, ali i u ostalim izbornim jedinicama u kojima smo imali svoje kandidate, da znanje i kreativnost, kao i ono što je premijer s visoka nazivao „političkim aktivizmom“, dopiru do građana i donose pobjedu. S građanima smo uspjeli pokazati da se politike moraju voditi odozdo. Obje velike stranke očito su računale na lojalnost svojih birača. Iako je HDZ-ovo biračko tijelo uvijek disciplinirano, ovoga puta dio njihovih glasova otišao je Domovinskom pokretu Miroslava Škore. No njih to nije oštetilo koliko su apstinencija i otklon razočaranih birača, od kojih su neki svoj glas dali našoj zeleno-lijevoj koaliciji, oštetili SDP. Ali naši su glasači bili i oni koji su prvi put izašli na birališta i koji su mogli glasati za, a ne samo protiv.
NACIONAL: Vašem trijumfu zasigurno je pomogao i nedostatak vodstva SDP-a, kao i način na koji su bile složene njihove izborne liste?
Sasvim je sigurno da su SDP-ovi birači kaznili reciklirane ljude i politike. S druge strane, nekih stranačkih „teškaša“ koji bi donijeli glasove ili nije bilo na listama ili su bili prenisko. Iako je Davor Bernardić u televizijskim sučeljavanjima čak i dokazao da se može nositi s Andrejem Plenkovićem, činjenica da on nije bio loš koliko su se mnogi pribojavali nije bila dovoljna. Osim toga, čini mi se i da su ta sučeljavanja bila besmislena, jer je sigurno da nijedan od njih dvojice nije mogao privući tuđe birače. Bilo bi logičnije da se Plenković sučelio sa Škorom, a Bernardić s Tomaševićem. Kod duopola SDP-a i HDZ-a koji je tako nametnut, birači s lijeva i desna zapravo kao da nisu imali izbora. Nažalost, naši birači reagiraju tako da, čak i ako se njihov predstavnik pokaže lošijim, kažu „ali on je ipak naš!“ i daju mu glas. Zapravo me žalosti taj nedostatak političke kulture.
NACIONAL: Ono što vas najvjerojatnije najviše veseli jest činjenica da ste u Zagrebu gotovo izjednačeni s HDZ-om i SDP-om, dok je Milan Bandić nestao. Tomašević je u svom govoru najavio osvajanje Zagreba na lokalnim izborima sljedeće godine – vjerujete li da je to sada izgledno?
Zato smo u izbornoj noći i pjevali pjesmu s posljednjih lokalnih izbora „Zagreb je naš“. Doista je nevjerojatno da je s liste u Drugoj izbornoj jedinici, a znamo kakva je tamo situacija, Vili Matula uspio ući u Sabor. Budući da su javnosti poznati njegovi svjetonazorski stavovi, to je nevjerojatan uspjeh. Dakle, u drugoj izbornoj jedinici Milan Bandić izgubio je od Vilija Matule. Mislim da je i gradonačelnik postao svjestan toga da je došao kraj njegovoj vladavini u Zagrebu. Ovakvi rezultati su jasna poruka Bandiću da mu je vrijeme da ode. Baš me zanima što će sutra reći i kako će komentirati ovakav poraz. Da je mudar, bilo bi mu najbolje da sam sebe pošalje u političku mirovinu prije no što još sramotnije izgubi Zagreb na sljedećim lokalnim izborima.
NACIONAL: Iako ste vi ostvarili odličan rezultat, jednako iznenađenje je i broj mandata koje je osvojio HDZ. Ni oni sami nisu se nadali tako nadmoćnoj pobjedi. Kako to komentirate?
To je biračka baza HDZ-a. Nevjerojatno je da HDZ odnese takvu pobjedu nakon svih afera – i korupcijskih i klijentelističko-kriminalnih. No njihov prosječni birač možda će i priznati – da, pokrali su nas, ali oni su naši. I to nas treba brinuti.
NACIONAL: Iako je u vašem stožeru u izbornoj noći bilo puno razloga za slavlje, Tomislav Tomašević, kao političar nove generacije, u svom govoru nije iskazao trijumfalizam, već veliku zabrinutost za Hrvatsku u kojoj je desnica u većini.
To je upravo ono što zabrinjava, a na to je u našem izbornom songu upozorio i Mile Kekin, stihovima: „Skretali smo stalno desno i gle čuda, na istom smo mjestu!“ I dodaje „iziđimo iz kružnog toka“. Nama sada preostaje taj drugi dio. Pred nama je teška i žestoka borba kako bismo uvjerili građane da moramo izići iz kružnog toka u kojem je Hrvatska već gotovo tri desetljeća. Osobno me najviše zabrinjava što među biračima nema dovoljno onih, ili barem nisu dovoljno glasni, koji bi jasno dali do znanja da je dosta bavljenja prošlošću u političke svrhe. Ne mogu teme prošlosti u nedostatku pravog političkog sadržaja biti u prvom planu, osobito u trenutku u kojem Hrvatsku očekuju teška ekonomska kriza i recesija, s kojima ćemo se suočiti već ove jeseni.
NACIONAL: Sedam mandata je odličan rezultat. No i prije je bilo takvih iznenađenja – poput Laburista, ORaH-a, Živog zida ili slično – pa su se na kraju raspali. Što vi sa svojih sedam ruku doista možete mijenjati u Saboru i hrvatskoj politici nasuprot velikog broja zastupnika desnice i krajnje desnice, HDZ-a i Domovinskog pokreta? A ni Most svjetonazorski nije daleko…
Bitno je da nas sedmero, u suradnji s pristojnim ljudima iz ostalih stranaka, uključujući i SDP, iskoristimo Sabor kao političku pozornicu jednako kako je nas četvero iz Kluba lijevog bloka koristilo Skupštinu Grada Zagreba. Tamo smo svojim djelovanjem doista pokazali da možemo uzdrmati vlast Milana Bandića iako nas je malo. Nas sedmero u Hrvatskom saboru bit ćemo još aktivniji i još glasniji i žešći i nećemo dopustiti da prevladaju glasovi nekih Zekanovića ili Ladislava Ilčića. Mi sigurno nećemo biti sedam patuljaka koji markiraju sa sjednica.
NACIONAL: Jedina dobra strana ovakve uvjerljive pobjede HDZ-a jest to što im, čini se, neće biti potreban trgovački brak s Domovinskim pokretom Miroslava Škore, iza čijeg se imena okupila najradikalnija desnica.
To bi se moglo smatrati nekom srećom u nesreći. No koliko ja poznajem HDZ, vjerujem da bi oni, čak i da su osvojili manje mandata, pronašli način da izbjegnu ucjene Domovinskog pokreta. Ne vjerujem da bi Plenković pristao na to da im, kao i 2016., ministar kulture postane Zlatko Hasanbegović, što je navodno bio jedan od njihovih uvjeta. Mislim da Plenković na to ne bi pristao jer je valjda i sam svjestan negativnog odjeka koji bi to imalo u Europi. Osobito zato što Hasanbegović nije samo ideološki neprihvatljiv, već i zato što je i tada 2016. imao samo tri cilja: inzistiranje na nacionalnoj, odnosno nacionalistički obojenoj kulturi, uništavanje nezavisnih medija i nezavisne kulture i reviziju povijesti. Ne vjerujem da bi se to ovoga puta dogodilo. Sigurna sam da bi HDZ uspio pronaći nekoliko „žetončića“ iz tog Domovinskog – kako ga mi zovemo „imovinskog“ – pokreta, koji je sklepan od raznih stranaka, strančica i pojedinaca. No iako sam vjerovala da će se taj crni mrak nekako izbjeći, za Hrvatsku je ipak štetno što smo ponovo skrenuli toliko udesno. I ostat ćemo na istom mjestu, a ne stvarati Hrvatsku za 21. stoljeće.
NACIONAL: Vjerujete li da je moguće da HDZ sada stvori neku koaliciju i vladu pristojnog konzervativnog europskog desnog centra u koju se Plenković kune već četiri godine?
Brojke pokazuju da bi mogao, osobito zato što se riješio nekih najžešćih radikala iz HDZ-a. No jesen će mu biti teška i složena, čega je i sam očito svjestan. Vjerujem da tih naših sedam dobro posloženih mandata u opoziciji može kvalitetno odraditi svoju ulogu – a to je ukazivati javnosti na sve ono što su vladajući obećavali, a gotovo sam sigurna da neće ni početi raditi. Mi bismo imali drugačiju vrstu odgovornosti da je SDP ostvario rezultat koji su mu predviđale predizborne ankete i da smo trebali podržavati neku manjinsku lijevu vladu. Ovako je situacija puno čišća – mi smo u opoziciji i to ćemo znati iskoristiti da budemo vrlo jasan i dosljedan glas građana.
‘Ne mogu teme prošlosti u nedostatku pravog političkog sadržaja biti u prvom planu, osobito u trenutku u kojem Hrvatsku očekuju teška ekonomska kriza i recesija, s kojima ćemo se suočiti već ove jeseni’
NACIONAL: Jedno od prvih obećanja Andreja Plenkovića nakon formiranja nove vlade je zakon o obnovi potresom oštećenih područja, na kojem je upravo vaša platforma najviše inzistirala, tražeći od premijera da ne raspusti Sabor dok zakon ne bude donesen. Pa je ipak raspušten…
Zato ćemo ustrajati na svom zahtjevu da saborski zastupnici i zastupnice ne mogu konzumirati svoje pravo na dva mjeseca ljetne stanke dok se taj zakon ne donese. Sjetite se našeg transparenta: „Nema odmora dok ne počne obnova!“ Mi ne idemo iz Sabora dok se zakon ne donese.
NACIONAL: Očekujete li tu pomoć predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji bi mogao sazvati izvanrednu sjednicu Sabora ako to želi?
On to svakako može predložiti. No iz prethodnog iskustva znamo da je reagirao prekasno na naše zahtjeve – odnosno, teoretski ih je podržao onda kada je Sabor već bio raspušten. Mi smo pretražili sve njegove govore i nigdje nismo našli da je prije naših „performansa“ na Markovu trgu negdje rekao da je nepristojno otići na godišnji dok toliko građana Zagreba ne zna što će s njima biti nakon potresa. To je ono što zabrinjava. Da ne spominjem da je i SDP digao ruke za raspuštanje Sabora bez ikakva razloga. Vladajući su imali dovoljno ruku da raspuste Sabor. SDP u tome nije smio sudjelovati.
NACIONAL: Kako komentirate ponašanje predsjednika Milanovića, koji se nakon izbora nije ni obratio naciji niti čestitao pobjedniku?
Koliko mi je poznato, u svakoj pristojnoj zemlji predsjednik Republike čestita izbornim pobjednicima i građanima koji su izašli na izbore. Bez obzira na vlastite izborne preferencije.
NACIONAL: Vaša koalicija sastoji se od dosta stranaka – kako mislite koordinirati svoj rad? Naime, poznato je da kada se ljudi domognu nekih funkcija, često dolazi do raskola i razilaženja. Tako se raspao i Živi zid.
Mi nismo Živi zid. Naš je najjači argument da u Skupštini Grada Zagreba djelujemo složno već četvrtu godinu i nitko od nas nije izašao iz Kluba iako, također, četiri stranke čine našu koaliciju. Time smo, čini mi se, dokazali da smo pouzdani partneri. Nismo imali nijedan međusobni sukob. U međuvremenu smo gledali kako zastupnici svih stranaka prelaze iz jedne u drugu, žetončića je bilo na svim stranama – iz SDP-a, iz HSLS-a, s liste Sandre Švaljek. Od šest stranaka u našoj zeleno- lijevoj koaliciji, ulaz u Sabor imaju tri stranke – Možemo, Nova ljevica i Radnička fronta – dok su Zagreb je naš i Za grad jako bliske platformi Možemo. Naše tri stranke potpuno su predane onome što radimo i apsolutno smo nepotkupljivi. Tako da se ja ne brinem za našu suradnju.
‘Sjetite se našeg transparenta: ‘Nema odmora dok ne počne obnova!’ Mi ne idemo iz Sabora dok se Zakon o obnovi Zagreba ne donese i ne smije biti ljetne stanke u Saboru dok se taj zakon ne izglasa’
NACIONAL: Koalicija Stranka s imenom i prezimenom, Fokus i Pametno osvojila je tri mandata, što se također može smatrati uspjehom. Mislite li da s njima možete surađivati u Saboru?
To je koalicija kojoj, bojim se, prije prijeti neki raskol. Oni su napravili koaliciju mjesec dana prije izbora i mislim da su politički i svjetonazorski različiti. Sjećam se da Pametno prije četiri godine nije želio ići s Mostom jer je Relković bio njihov ideolog i tada su izjavljivali da ne mogu surađivati s tako radikalno desnom strankom, osobito zbog politika koje se odnose na ljudska prava i prava žena. A sada su u koaliciji sa Strankom s imenom i prezimenom, kojoj je Relković osnivač i ideolog. A on sigurno nije promijenio svoj svjetonazor.
NACIONAL: U jednom od svojih nastupa u izbornoj noći izjavili ste da je vaš ulazak u Sabor jako dobar za ženska prava, za koja se vi borite „cijeloga života“. Mislite li da ćete uspjeti ostvariti suradnju sa svim saborskim zastupnicama kada se bude radilo o zakonima koji se tih prava tiču?
Svakako ću pokušati ne samo nametati te teme, već i pronaći sugovornice i u ostalim strankama. Svjesna sam da to neće biti sa svima moguće jer je u Sabor ušla, na primjer, i Marijana Petir, koja ima oprečne stavove od naših kada su u pitanju reproduktivna prava žena. Bojim se da s njom neće biti jednostavno. No treba je podsjetiti na to da je ona sama 2008. podnijela amandman u Zakon o ravnopravnosti spolova kojim se propisuje obveza osnivanja ženskih/rodnih studija, koji smo joj mi iz centra za ženske studije napisale. Ona nam je tada pomogla kao netko tko je sudjelovao u radionicama o ženama i politici Centra za ženske studije.
No Marijana Petir se od tada, naravno, promijenila. Ipak, nadam se da će biti dovoljno drugih žena kako bismo zajednički inicirale donošenje Nacionalne politike za ravnopravnost spolova koja nije napravljena punih pet godina, što je bila obveza Vlade. Sama ta činjenica govori da ovoj vladi prava žena nisu bila važna. To će biti prva stvar na kojoj ćemo inzistirati, a druga će biti donošenje novog zakona o pobačaju, koji je prema odluci Ustavnog suda trebao biti usvojen do veljače 2019. Inzistirat ćemo na tome da to bude suvremeni zakon koji će ženama garantirati pravo na besplatan, siguran i dostupan pobačaj. Naime, poznato je da, zbog takozvanog priziva savjesti, žene diljem Hrvatske ne mogu obaviti taj zahvat u svome gradu. Primarno ćemo inzistirati i na građanskom odgoju, koji uključuje i seksualni odgoj u školama.
Komentari