Ruski opozicioni političar Vladimir Kara-Murza, koji u kažnjeničkoj koloniji IK-6 u Omsku, u Sibiru, izdržava kaznu od 25 godina zatvora, prebačen je nedavno u bolnicu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. Četrdesetdvogodišnji Kara-Murza već dugo pati od polineuropatije, bolesti koja pogađa periferne živce na obje strane tijela, što je posljedica dvaju pokušaja trovanja. Kara-Murza tvrdi da je bolesti pridonijela činjenica da su ga ruske vlasti 2015. i 2017. godine otrovale nervnim agensom Novičokom, iz doba Sovjetskog Saveza, zbog čega je bio i u induciranoj komi. Presudi na 25 godina zatvora, što je najstroža kazna izrečena zbog političkih aktivnosti u Rusiji od raspada SSSR-a, pridonijela je činjenica da je Kara-Murza 2021. s nizom ruskih opozicionara sudjelovao na “političkom seminaru” u Beogradu.

Nekoliko tjedana poslije tog seminara su lidera opozicionog pokreta Otvorena Rusija Andreja Pivovarova na aerodromu Pulkovo, u Sankt Peterburgu, iz aviona poljske kompanije LOT izvukli pripadnici ruske Federalne službe sigurnosti (FSB), s obrazloženjem da je prekršio zakon o „nepoželjnim organizacijama“. Ubrzo je Pivovarov osuđen na četiri godine zatvora.

Kara-Murza je izjavio da je Pivovarov uhapšen jer je beogradska policija prisluškivala protivnike ruskog predsjednika Vladimira Putina dok su u Srbiji bili na krstarenju Dunavom. Poslije čega je tadašnji ministar unutarnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin otputovao u Moskvu i snimke predao tajniku Vijeća sigurnosti Rusije Nikolaju Patruševu, tvrdio je Kara-Murza. Naravno da je Vulin, u skladu sa službenom politikom vojne neutralnosti Beograda, „primarnim ciljem priključenja Srbije Europskoj uniji“ i održavanjem bliskih odnosa s Moskvom i Pekingom, odbacio optužbe za cinkarenje ruskih opozicionara. „Svaki špijun može se predstaviti kao humanitarni radnik ili aktivist. Ne znam u kakvu kategoriju spada Kara-Murza, ali znam da je lažov, koji će laži morati pravdati pred srpskim i ruskim sudovima, gdje god ga budem mogao izvesti pred lice pravde“, poručio je Vulin, navodeći da se takvim tvrdnjama unose nemir i nesigurnost među građane Srbije i šire srbofobija i rusofobija.

Aleksandra Vulina je Vladimir Putin odlikovao Ordenom prijateljstva, za veliki osobni doprinos razvoju i unaprjeđenju suradnje BIA-e i Vanjske obavještajne službe (SVR) Rusije. FOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL

Kara-Murza je ocijenio da se Vulin „pokazao kao vjerni pas Patruševa“, a onda je lani osuđen u Rusiji na 25 godina zatvora, zbog ponižavanja armije i izdaje. Vulin tada više nije bio na funkciji ministra policije jer je u prosincu 2022. postavljen za šefa Sigurnosno-informativne agencije (BIA), nasljednice nekadašnje Službe državne sigurnosti. Na toj dužnosti je Vulin bio do studenoga prošle godine, kada je podnio ostavku nakon što ga je američka vlada stavila na svoju „crnu listu“, navodeći kao razloge korupciju, umiješanost u trgovinu narkoticima i povezanost s Moskvom.

Nakon što je službeno napustio BIA-u, Vulin je obavijestio javnost da je u siječnju u Moskvi od direktora FSB-a generala Aleksandra Bortnikova primio orden za izuzetan profesionalizam i doprinos suradnji dviju službi. Vulin je naveo da ga je sljedećeg dana Putin odlikovao Ordenom prijateljstva, za veliki osobni doprinos razvoju i unaprjeđenju suradnje BIA-e i Vanjske obavještajne službe (SVR) Rusije u oblasti osiguravanja državne sigurnosti i zaštite nacionalnih interesa dviju zemalja. Prema Vulinovim riječima, Putinov orden uručio mu je direktor SVR-a Sergej Nariškin, uz poruku da se radi o zasluženoj ocjeni kontinuiranih napora, usmjerenih na sveobuhvatni razvoj rusko-srpskih odnosa i suradnju specijalnih službi.

Vulin je početkom svibnja imenovan za potpredsjednika Vlade Srbije. Sljedećeg mjeseca je u Moskvi položio vijenac na grob nekadašnjeg sovjetskog lidera Josifa Visarionoviča Staljina. Vulin je prvi državni dužnosnik iz Jugoslavije i nekadašnjih republika SFRJ koji je odao takvu počast sovjetskom lideru poznatom po borbi protiv nacizma i fašizma i jednom od najsurovijih i najbrutalnijih diktatora u povijesti ljudskog roda. Kara-Murza i Pivovarov imaju međunarodnu reputaciju istaknutih lidera ruske opozicije. Možda nisu očekivali da će njihov kratki posjet Beogradu radi održavanja „seminara“ doprinijeti tome da se nađu iza rešetaka, ali to je rizik aktivnosti kakvima se bave. Nema sumnje da su toga bili svjesni, mada Kara-Murza ima i britansko državljanstvo. Činjenica je, međutim, da su srpske vlasti, kako bi potvrdile jake prijateljske i bratske veze s Moskvom, spremne ne samo iskazati nekarakterističnu energiju u potrazi za domaćim izdajnicima, već i odbiti gostoprimstvo osobama koje je teško svrstati među žestoke protivnike Putinova režima. Pritom sud, po pravilu, odbijanje zahtjeva za produžetak boravka u Srbiji tumači procjenom nadležnog državnog organa za zaštitu sigurnosti da bi to bio „neprihvatljiv sigurnosni rizik“, s tim što je obrazloženje takve odluke „povjerljivo“.

Vladimir Kara-Murza, koji u kažnjeničkoj koloniji IK-6 u Omsku, u Sibiru, izdržava kaznu od 25 godina zatvora, prebačen je nedavno u bolnicu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. FOTO: MAXIM SHEMETOV/REUTERS/PIXSELL

S takvom situacijom suočila se ruska tročlana obitelj Tereh – otac Sergej, majka Irina i jedanaestogodišnji sin Mark. Terehovi su stigli u Srbiju 2019. godine, kupili kuću u Banji Koviljači i pretvorili je u obiteljski hotel „For You“. Srpska policija nedavno im je odlučila odbiti zahtjev za stalno nastanjenje, zbog čega će se morati vratiti u Jaroslavlje, jedan od najstarijih ruskih gradova. Navodni razlog je što BIA raspolaže podacima koji predstavljaju smetnju za odobrenje stalnog nastanjenja u Srbiji. Službeno objašnjenje ne postoji, ali mogući razlog za odbijanje njihova zahtjeva jest to što je Sergej Tereh rođen u Kijevu i što su Ukrajinci činili većinu gostiju hotela „For You“. Sud u Beogradu je 31. svibnja odlučio bjeloruskog novinara i opozicionog aktivista Andreja Gnjota, koji se nalazi u kućnom pritvoru u Srbiji, izručiti vlastima u Minsku. Prije kućnog pritvora Gnjot je sedam mjeseci proveo u beogradskom Centralnom zatvoru, jer ga bjeloruske vlasti traže zbog utaje poreza. Gnjot tvrdi da mu povratak u Bjelorusiju znači 25 godina zatvora, a možda i smrtnu kaznu. Ne zbog utaje poreza, već zbog borbe protiv režima bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Gnjot je naveo da je sudu u Beogradu priložio izjave osoba o mučenju u bjeloruskim zatvorima, kao i da se u optužnici protiv njega tvrdi da je u periodu od 2012. do 2018. prekršio zakon usvojen u travnju 2019. godine. Prije nego što je taj zakon stupio na snagu, nijedna inkriminacija za koju se Gnjota tereti nije bila krivično djelo, tvrdi optuženi. „Kada sam izjavio da, prema Rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, u Bjelorusiji vlada diktatura, beogradski sud je ocijenio da je to moje osobno mišljenje“, rekao je Gnjot.

Prošlog mjeseca je na beogradskom aerodromu zabranjen ulazak izraelskom novinaru Romanu Perlu u Srbiju. Jedino objašnjenje koje je Perl dobio jest da bi njegov boravak u Srbiji predstavljao sigurnosni rizik. Perl je to povezao s prošlogodišnjim angažmanom, kada je radio dokumentarac o odnosu Srbije prema ruskom napadu na Ukrajinu. Tada je Perlov sugovornik Dejan Novaković razvio na ulici ukrajinsku zastavu ispred ruske ambasade u Beogradu, zbog čega ih je policija privela. I pustila poslije nekoliko sati.

Sada Perl tvrdi da je u Srbiju došao radi posjeta prijateljima, ali navodi da je zbog dokumentarca „EU ili Rusija: Kome će se Srbija prikloniti?“ proglašen u Moskvi „stranim agentom“. Što je moglo utjecati na odluku srpskih vlasti da ga vrate s beogradskog aerodroma. Ruski Zakon o stranim agentima je, inače, utjecao na Perla da se iz Rusije preseli u Izrael. „Moguće je da ruske vlasti u nekim slučajevima mogu uvjeriti Srbe da učine nešto što ruska strana smatra nužnim“, rekao je Perl.

Beograd je više puta u sjedištu UN-a osudio rusku invaziju na Ukrajinu. Srbija je istovremeno, uz Bjelorusiju, jedina europska država koja se nije pridružila sankcijama protiv Moskve zbog napada na Ukrajinu, navodeći kao osnovni razlog svoju vojnu neutralnost. Zapad povremeno ukazuje na činjenicu da odustajanje od sankcija prema Rusiji nije u skladu s navodnim opredjeljenjem Srbije da postane članica EU-a. Što nije izuzetno zabrinjavajuće za Beograd s obzirom na to da se Srbija godinama nije potrudila napraviti značajan korak prema prijemu u zajednicu europskih država. Ali takva situacija kao da nije zabrinjavajuća ni za Zapad.

Vlasti Srbije povezuje se uz čudesan nivo korupcije, izborne krađe, vladinu kontrolu nad najutjecajnijim medijima, spregu državnog aparata s organiziranim kriminalom… U tim okolnostima, srpsko odbijanje uvođenja sankcija Moskvi kao da ne predstavlja značajan problem za Zapad. Razlog za takav stav mogle bi biti tvrdnje da Srbija, usprkos izuzetno bliskim vezama s Moskvom, već dugo snabdijeva municijom i svoju ukrajinsku braću, suočenu s ruskom agresijom. Na to ukazuje i izjava američkog pomoćnika državnog tajnika Jamesa O’Briena pred prošlotjedni summit NATO-a u Washingtonu, da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govori o principu obrane teritorijalnog integriteta Ukrajine.

Američki predsjednik Joseph Biden poručio je da „SAD cijeni podršku koju Srbija pruža Ukrajini u obrani njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta“. „Ne slažemo se oko nekih primjena tog principa, ali u ovom kontekstu, ono što Srbija radi čineći svoje oružje dostupnim, pomaže Ukrajini da obrani bitni princip međunarodnog prava. I mi to pozdravljamo“, poručio je O’Brien pred summit NATO-a. Na tom skupu Beograd je predstavljao novoimenovani ministar vanjskih poslova Marko Đurić, iako Srbija nije dio NATO-a, već samo članica programa Partnerstvo za mir, od 2006. godine. Prošlo je mnogo godina otkad je Beograd na tako visokom nivou bio zastupljen na summitu NATO-a, a Đurić je bio sudionik pratećeg događaja, čija je tema bila „Žene, mir i sigurnost“. Đurić je rekao da sudjelovanje Srbije na summitu ne ukazuje na promjenu kursa Beograda, već da se sa zapadnim prijateljima razgovara o jačanju ekonomskih, političkih i sigurnosnih odnosa.

„Kontinuiranim višegodišnjim trudom Srbija mijenja svoj imidž u međunarodnoj zajednici, projicira drugačiju, novu pozitivnu sliku, otvara vrata za investicije, ali i za razgovore o problemima, na način koji nas pozicionira kao konstruktivnog aktera u međunarodnoj zajednici“, poručio je Đurić.

Aleksandar Vulin (desno) godinama je čovjek od povjerenja predsjednika Aleksandra Vučića (u sredini) koji ga je nedavno imenovao potpredsjednikom Vlade Srbije. FOTO: B.P./ATAImages/PIXSELL

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prethodno se na sastanku u Tirani zahvalio Vučiću na podršci suverenitetu i integritetu Ukrajine, humanitarnoj pomoći i prijemu ukrajinskih izbjeglica. Vučić je naglasio da su Ukrajinci „naša slovenska braća“, baš kao i Rusi. Istovremeno je Srbija odbila sudjelovati u obuci pripadnika ukrajinske armije.

A onda je londonski Financial Times objavio da je od veljače 2022. godine, kada je Rusija napala Ukrajinu, Srbija prodala Kijevu, indirektno, preko drugih zemalja, municiju vrijednu 800 milijuna eura. U medijima su se pojavili snimci ukrajinskih vojnika s ručnim bacačima granata, kapaciteta šest projektila, kalibra 40 milimetara, proizvedenim u srpskoj tvornici Prva petoljetka iz Trstenika. Moskva je iznijela tvrdnju da su Ukrajinci u napadima bespilotnih letjelica na području Harkova koristili projektile kalibra 30 milimetara, napravljene u Srbiji. Rusi su u ožujku na ukrajinskom frontu locirali takozvanu „vakuum bombu“, kalibra 120 milimetara, proizvedenu u kruševačkoj tvornici Trajal. U travnju je tadašnji ministar obrane Srbije, a sada srpski premijer Mikloš Vučević izjavio kako uvijek postoji mogućnost da se neko oružje misteriozno nađe na teritoriju konflikta, ali da to sa Srbijom apsolutno nema veze. „To je pitanje za države koje ne poštuju međunarodne norme i ugovorne klauzule“, precizirao je Vučević. Što je u skladu s činjenicom da je Srbija dugo prodavala oružje Armeniji i Azerbajdžanu. To je trajalo godinama, dok su te dvije bivše sovjetske republike ratovale zbog Nagorno-Karabaha, oblasti na području Azerbajdžana gdje su većinu stanovništva činili Armenci. Taj sukob nije bio naročito interesantan Zapadu, pa time ni srpska ratna uloga.

Beograd odbija uvesti sankcije prema Moskvi, ali istovremeno povećava prodaju municije Zapadu, uz tvrdnju da Srbija ne zna kako firme iz Turske, Slovačke ili Kanade raspolažu tim vrlo ubojitim projektilima. Što je razlog da Zapad kupuje tolike količine srpske municije, namijenjene Kijevu? Srpska vojna industrija je u značajnoj mjeri vezana za standarde kakvi su postojali u Sovjetskom Savezu, time i u Ukrajini. Brojne aktualne članice NATO-a bile su dio tog SSSR standarda, ali su Ukrajini, zbog ogromnog utroška municije u obrani od ruske agresije, potrebni novi izvori. To se pokazalo kao prilika da Srbija, svojim autentičnim sovjetskim kalibrima granata, pomogne ukrajinskoj pravoslavnoj braći u borbi s bratskom Rusijom.

Što je Vučića potaknulo da kaže: „Ovo je dio našeg ekonomskog programa. Izvozimo municiju. Ne možemo izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju, ali imamo mnogo ugovora s Amerikancima, Španjolcima, Česima… Što rade s tim, na kraju, njihov je posao. Moj posao je da sa svojom municijom poslujem legalno. Moramo se brinuti za svoje ljude. Imamo prijatelje u Kijevu i Moskvi.“

„To su naša braća Slaveni“, poručio je Vučić.