Objavljeno u Nacionalu br. 953, 06. kolovoz 2016.
Zdravko Mamić preko direktora Dinama Tomislava Svetine poručio je vodstvu Ženskog nogometnog kluba Dinamo Maksimir, koji djeluje još od 1970-ih, da više ne mogu trenirati na Dinamovu stadionu i praktički ih izbacio na ulicu, a oni tvrde da je nakon toga naredio da se osnuje novi klub ŽNK Dinamo i sada vrbuje njihove igračice
‘Prije dvadesetak dana pozvan sam u jedan restoran u Maksimiru i Dinamov direktor Tomislav Svetina prenio mi je odluku Zdravka Mamića da naš klub više ne može djelovati na stadionu i praktički nas izbacio na ulicu. Odmah nakon toga naredio je da se osnuje novi klub i sada se naše igračice vrbuju da prijeđu u njega”, ekskluzivno je za Nacional ispričao Vjekoslav Markotić, predsjednik Ženskog nogometnog kluba Dinamo Maksimir i de facto otac ženskog nogometa u bivšoj Jugoslaviji i današnjoj Hrvatskoj. Klub kojemu je na čelu dugi niz godina ovih dana doslovno vodi bitku za svoj opstanak jer je, osim što je postao beskućnik, zbog kombinacije neimaštine i administrativnih spački Hrvatskog nogometnog saveza i rivalskih momčadi prvi put ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Tradicija stara neprekinutih 46 godina koja se naslanja na dvogodišnje razdoblje kada je između 1937. i 1939. u Zagrebu također postojao klub s imenom “Maksimir”, prekida se zbog – kako otvoreno tvrdi Markotić – brutalno destruktivnog poteza Dinamova gazde, formalno samo klupskog “savjetnika” Zdravka Mamića.
“Zahvaljujući doslovce nikakvoj podršci njega i Dinama, ali i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, zagrebački i hrvatski nogomet vjerojatno će ostati bez jedne bitne institucije. Naš klub bio im je dobar kada se trebalo hvalisati i stjecati bodove na fair play ljestvici, posljednjih godina ovisili smo sami o sebi i krpali se koliko smo mogli, dok danas dobivamo nogu u stražnjicu. Poniženi smo i uvrijeđeni, kako bi napisao Dostojevski”, rekao je 80-godišnji predsjednik ŽNK Dinamo Maksimir. Za Nacional je ispričao i neke detalje sa svojih prijašnjih susreta s Mamićem. “Meni i dopredsjednici kluba govorio je da nas voli kao svog pokojnog oca, ali da za nas nema novca. Počeo je plakati, čupao je košulju i bio vrlo emotivan. Sada, kada nas se rješava, nije našao za shodno ni pozvati nas na razgovor, nego je hladno preko Svetine poručio da osniva novi klub”, kazao je Markotić.
ŽNK Maksimir osnovan je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a 2002. upravo na Mamićev javni poziv prešao je na maksimirski stadion i uz financijsku potporu velikog kluba u svoj naziv dodao i riječ Dinamo. “Dođite kod mene, pa ne mogu djevojke trenirati tamo iza Zoološkog vrta, gdje nije mjesto ni za svinje”, tadašnje su riječi današnjeg Dinamova savjetnika.
‘Mamić je govorio da nas voli kao svog pokojnog oca, ali da za nas nema novca. Počeo je plakati, čupao je košulju i bio vrlo emotivan. Sada, kada nas se rješava, nije nas ni nazvao’
Suradnja je trajala do prije četiri godine, kada je prestao svaki dotok novca i pomoć se svodila isključivo na nekompletne garniture dresova te korištenje jednog terena s umjetnom travom, kao i jedne svlačionice koju su nogometašice morale dijeliti s atletičarkama iz Dinamo Zrinjevca. Markotić pretpostavlja da se, osim u želji za preuzimanjem potpune kontrole i nad ženskim nogometom, Mamićevi motivi nalaze i u tome da se on u jednom širem društvu svojedobno pojadao da njegov klub ne dobiva ništa i da mu prijeti gašenje. Financije po svemu sudeći ipak nisu bile ključne: za normalno funkcioniranje ŽNK Maksimir potrebno je tek dvjestotinjak tisuća kuna godišnje, četvrtina onoga što troši trenutačno najbolji hrvatski ženski klub iz Osijeka. Osim trenera i šefa omladinske škole Davora Cvetkovića koji prima gradsku plaću, Bandić pomaže ovaj klub s tek 4300 kuna godišnje. Dinamo, pak, posljednjih godina ima proračun oko 230 milijuna kuna pa se dosta nevjerojatnim čini podatak da se ne može pronaći barem minimalnih 200 tisuća kuna. Upućeni izvori Nacionala iz HNS-a sugeriraju da je motiv najvjerojatnije zaista osnivanje novog kluba koji će pod imenom ŽNK Dinamo djelovati pod izravnim Mamićevim patronatom.
Glavnu ulogu ondje igra bivša nogometašica i izbornica jedne nacionalne selekcije Marija Damjanović, a čini se da je modus djelovanja sličan kao i u muškom nogometu: oko nove momčadi različitim metodama nastojat će se okupiti najkvalitetnije igračice kojima će Dinamo biti prirodna odskočna daska prema reprezentaciji. “Njenim radom u HNS-u su navodno oduševljeni i ona je pokrenula projekt povlačenja igračica iz drugih klubova. Mi smo joj trenutačno najbliži”, govori dopredsjednica ŽNK Maksimir Dijana Janošić, bivša proslavljena igračica i reprezentativka Jugoslavije i Hrvatske. Ona je otkrila da je situacija “dosta napeta” jer ponude nogometašicama dolaze iz više smjerova; u sličnim prilikama klub se uspijevao nositi i sada su odlučili nastaviti borbu. Po neslužbenim informacijama, u budućem ŽNK Dinamo igralo bi nekoliko reprezentativki i dio nogometašica iz Osijeka i Pregrade, ali jedna od trenutačno najboljih igračica u Hrvatskoj – Anđelika Matijević – odbila je ponudu Dinama. “Ne možemo ni pojmiti zašto nas se želi uništiti, niti nagađati o motivima, ali jasno je da su nam sva vrata zatvorena”, kazala je za Nacional Dijana Janošić koja je osim respektabilne igračke karijere velik dio radnog vijeka provela u Zagrebačkom nogometnom savezu i HNS-u. Vijest o izvjesnoj propasti ovog uglednog zagrebačkog kluba silno je rastužila i 94-godišnju počasnu predsjednicu Blankicu Žager, jedinu živuću igračicu iz tridesetih godina prošlog stoljeća, a suzu je pustio i legendarni Rudi Belin.
Direktor Dinama Tomislav Svetina odbija preuzeti odgovornost za propast ŽNK Dinamo Maksimir i negira sudjelovanje Dinama u osnivanju novog ženskog kluba
ŽNK Dinamo Maksimir ove sezone ispao je iz prve lige, jednog od dvaju ranga natjecanja u ženskom nogometu, prije svega zbog neimaštine: u jednom trenutku nisu imali sredstava za putovanje na prvenstvenu utakmicu u Osijeku, a suparnički klub – u kojemu je trener ujedno i izbornik reprezentacije – nije im izašao ususret s drugim terminom održavanja pa je osim formalno registriranog rezultata 3:0 uslijedila još i sankcija oduzimanjem triju bodova. Zagrebačke nogometašice iz istih razloga nisu putovale ni na kup utakmicu u Split pa se koncem natjecanja ispostavilo da su upravo oduzeti bodovi bili ključni za odlazak u drugu ligu. Nacional je kontaktirao direktora zagrebačkog Dinama Tomislava Svetinu, inače jednog od najbližih Mamićevih suradnik koji u ime kluba odbija preuzeti odgovornost za propast ŽNK Dinamo Maksimir, ali je negirao i to da je Dinamo imao prste u osnivanju novog ženskog kluba. “Maksimiru smo pomagali dok smo mogli, najprije financijski, a potom u opremi i korištenju terena. Izlazili smo ususret cijelom nizu klubova poput atletskog, ali unatrag nekoliko godina to više ne činimo jer ipak moramo najprije voditi računa o sebi. Žao mi je ako imaju problema”, rekao je Svetina za Nacional.
“Ne, Dinamo nije sudjelovao i nema nikakve veze s osnivanjem novog ženskog kluba pa čak i ako se on zove Dinamo. Uostalom, u Hrvatskoj postoji valjda pedesetak klubova takvog imena. Stadion na Maksimiru moći će koristiti kao i svi drugi, u slobodnim terminima, a razmotrit ćemo zahtjev za pomoć ako nam bude upućen”, dodao je Svetina i naglasio da je upravo Dinamo bio jedini hrvatski prvoligaš koji je ispunjavao fair play kriterije podrškom ženskom nogometu.
U međuvremenu Vjekoslav Markotić, osnivač i zaštitno lice ženskog nogometa u Jugoslaviji i Hrvatskoj, tek gleda kako mu se životno djelo raspada. U trofejnoj sali u jednoj zabačenoj izdvojenoj prostoriji glanca pehar europskih prvakinja iz 1983. i desetke raznih trofeja iz dviju različitih država te se prisjeća mukotrpnog osnivanja ženskog nogometa početkom sedamdesetih. Tada je uz pomoć jedne potvrde s Kineziološkog fakulteta nadmudrio vrhušku tadašnjeg Fudbalskog saveza Jugoslavije. Prisjetio se i brojnih, vrlo posjećenih turneja u Ukrajini, Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Malti i desecima drugih zemalja. Priprema i posebnu monografiju u kojoj će podsjetiti na slavne dane ovog sporta, ali i prvo prvenstvo Hrvatske održano na jesen 1991. na igralištu pored Chromosa. Čini se, kaže, da će se i prošlost i sadašnjost ženskog nogometa vrlo brzo pretvoriti tek u uspomene.
Komentari