Velika njemačka logistička tvrtka Rhenus Logistics zainteresirana je za preuzimanje većinskog paketa dionica koje su trenutno službeno još uvijek u vlasništvu poljske tvrtke OT Logistics. Nacional je u posjedu pisma namjere koje je preko svog odvjetničkog ureda u Hrvatskoj još u lipnju ove godine Rhenus Logistics poslao Upravi Luke Rijeka i predsjedniku Dušku Grabovcu. Međutim, do današnjeg dana nitko nije bio upoznat s tim pismom namjere niti je Grabovac o postojanju tog pisma obavijestio druge dioničare ili Zagrebačku burzu. Zbog toga je odvjetnik Mladen Dragičević, koji zastupa interese njemačke tvrtke u Hrvatskoj, Nacional upozorio na proces preuzimanja Luke Rijeka koji se trenutno odvija, a o kojem nisu obaviješteni ni javnost ni premijer Andrej Plenković. Po njegovim riječima, u središtu tog preuzimanja su AZ Fond, kao jedan od dioničara Luke Rijeka, i češki holding CE Industries koji je u posljednjih nekoliko mjeseci preuzeo važnu ulogu u dvjema hrvatskim ekonomsko-političkim sagama. Preuzimanjem većinskog vlasništva u brodskom Đuri Đakoviću i objavom ponude za preuzimanje pulske Uljanik brodogradnje 1856, češka tvrtka pojavila se kao mogući spas za dvije kompanije koje protekla tri desetljeća muku muče s preživljavanjem, a sada se ime te kompanije pojavljuje i u mogućem preuzimanju većinskog paketa dionica Luke Rijeka koje su do sada bile u vlasništvu poljske tvrtke OT Logistics.

No postavlja se pitanje je li prodaja većinskog udjela dionica jedne strateški važne tvrtke kao što je Luka Rijeka, češkom holdingu iza kojeg stoji trgovac oružjem, u interesu hrvatske države ili bi za Hrvatsku puno bolja opcija bila prodaja udjela svjetski renomiranoj tvrtki poput Rhenus Logistics koja ima golemo iskustvo u upravljanju logističkim centrima poput riječke luke.

Pismo namjere koje je tvrtka Rhenus Logistics uputila preko odvjetničkog ureda predsjedniku Uprave Luke Rijeka Dušku Grabovcu (lijevo). FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL, Nacional

Nacional je od AZ Fonda pokušao doznati detalje o poslu s češkim holdingom, ali do zaključenja ovog broja u ponedjeljak poslijepodne nismo dobili odgovore na neka od ključnih pitanja o sudbini Luke Rijeka. Izvori dobro upućeni u odnose dioničara u Luci Rijeka tvrde da je AZ Fond zapravo postao ključna figura u Luci Rijeka nakon što mu je arbitražnom presudom dodijeljena velika odšteta od službeno najvećeg dioničara tvrtke Luka Rijeka d.d. – poljskog OT Logisticsa. Kako tvrdi naš izvor, do presude je došlo nakon što su AZ Fond i OT Logistics potpisali ugovor o suradnji koji očito poljska strana nije ispoštovala te je došlo do arbitražnog spora koji je završen u korist AZ Fonda.

Iako o tom sporu nema službenih podataka niti je bilo kakva obavijest objavljena na službenim stranicama Zagrebačke burze, osobe dobro upućene u rad Luke Rijeka tvrde da je AZ Fond sada spreman prodati ta potraživanja prema OT Logisticsu češkom holdingu CE Industries za dosta manji iznos, a potom bi CE Industries taj dug naplatio preuzimanjem dionica OT Logisticsa u Luci Rijeka. Da sve bude još tajnovitije, tvrdi se i da bi cijeli posao trebao biti zaključen već u utorak, 20. prosinca, na sam dan izlaska ovog broja Nacionala.

Luka Rijeka najveća je hrvatska luka te ima strateško značenje za hrvatsko gospodarstvo, a važnost bi u budućnosti mogla biti još i veća. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Predsjednik Uprave Luke Rijeka Duško Grabovac za Nacional je izjavio da nije upoznat s pregovorima AZ Fonda i češkog holdinga te je potvrdio da nije upoznat s odnosima između AZ Fonda i poljskog OT Logisticsa i moguće arbitražne presude. Grabovac kaže da ne zna kakvi su odnosi među dioničarima niti zna kakve su njihove namjere s paketom dionica koji posjeduju. Predsjednik Uprave Luke Rijeka istovremeno je potvrdio da je dobio pismo namjere od tvrtke Rhenus Logistics te je dodao sljedeće:

“Dobio sam to pismo prije nekoliko mjeseci, ali nisam o tome nikoga obavijestio. Znate, puno se potencijalnih investitora spominje u posljednje vrijeme i nemam točan uvid u to što koji dioničar radi. Svatko od njih ima pravo raditi s dionicama što želi i ako ih želi prodati, onda će ih vjerojatno i prodati. Ja na to kao predsjednik Uprave nemam utjecaja niti znam kakve su im namjere. Ne znam ni jesam li trebao dioničare obavijestiti o pismu namjere tvrtke Rhenus, možda su i oni od njih dobili to isto pismo.”

No postavlja se pitanje kako je češki CE Industries uopće saznao da je AZ Fond taj kojem se treba obratiti za preuzimanje ključnog udjela dionica u Luci Rijeka, ako obavijesti o sporu između AZ Fonda i poljskog OT Logisticsa uopće nije bilo. Isto tako, pomalo je sumnjivo što je češka tvrtka uletjela u posao nakon što je Rhenus Logistics poslao na adresu Uprave Luke Rijeka pismo namjere, a isto tako nije jasno zašto je AZ Fond pristao na prodaju potraživanja prema OT Logisticsu za puno manji iznos nego što bi ga potencijalno dobio od njemačkog Rhenusa. Ovako će, po svemu sudeći, AZ Fond ponovno, nakon slučaja Fortenove, proizvesti još jedno problematično preuzimanje koje bi moglo naštetiti ne samo aktualnoj vladi Andreja Plenkovića već i hrvatskim strateškim interesima. Naime, teško se oteti dojmu da bi za hrvatske interese bilo puno bolje da Lukom Rijeka upravlja velika međunarodna tvrtka s dugogodišnjim iskustvom upravljanja takvim sustavima kao što je Luke Rijeka, a ne češki trgovci oružjem.

Tvrtka Rhenus Logistics trenutno upravlja s više od stotinu terminala širom svijeta, bilo da je riječ o morskim ili riječnim lukama. Ukupno tvrtka ima preko 33 tisuće zaposlenih radnika, a godišnji promet je oko 5,4 milijarde eura, što dovoljno govori o veličini te tvrtke koja je osnovana još davne 1912. godine.

Jaroslav Strnad, češki poduzetnik koji je devedesetih krenuo s odlagalištem otpada, a brzo se specijalizirao za otpisanu sovjetsku vojnu opremu. FOTO: Twitter

S druge strane, uz češki CE Industries vežu se mnoge kontroverze, i to prije svega jer iza tog holdinga stoji Jaroslav Strnad, češki poduzetnik koji je devedesetih krenuo s odlagalištem otpada, a brzo se specijalizirao za otpisanu sovjetsku vojnu opremu koju je preprodavao na uvijek gladnom tržištu. Američki magazin Forbes objavio je prije tri godine priču, koju je nedavno prenijelo i hrvatsko izdanje Bloomberga, o Jaroslavu i njegovu sinu Michalu Strnadu, u kojoj je početke Jaroslava Strnada opisao kao trgovinu oružjem koje se “gomilalo i jeftino prodavalo”. Ambicija Jaroslava Strnada kroz godine je izrasla u ogroman konglomerat koji danas broji stotinjak kompanija i dominantan je češki proizvođač vojne opreme, a poslovanje im seže puno dalje. Kamioni, oklopna vozila, radari, metci, projektili i helikopteri, samo su dio robe koju nudi korporacija imena Čehoslovačka grupa (CSG, Czechoslovak group).

Jaroslava i Michala Strnada u Češkoj i šire nerijetko se naziva “psima rata”. Prema Forbesu, otac i sin nepovjerljivi su prema novinarima i u rijetkom intervjuu Michal Strnad odavao je dojam da se saživio s time da ga se smatra trgovcem oružjem te je priznao da grupa polovicu prihoda ostvaruje od njegove prodaje. No posljednjih godina trudi se kompaniju razviti prema drugim proizvodima, posebno radarskoj tehnologiji i željeznici. Kroz svoju povijest CSG je bio upleten u brojne kontroverze, sumnje u kriminal i srodne afere. Češki istražitelji proveli su u jednom slučaju 2015. raciju u Strnadovu uredu, dvije godine kasnije u drugom su slučaju optuženi, i kasnije oslobođeni, za kršenje embarga na prodaju oružja tijekom Armensko-azerbajdžanskog rata. Nikad predaleko od politike, CSG je svoj najslavniji trenutak imao 2013. godine kad je pod okrilje uzeo i od propadanja spasio češki nacionalni dragulj – povijesnu automobilsku industriju Tatru koja je vrlo brzo vraćena u profitabilno poslovanje. Na preuzimanju im je navodno zapljeskao i čestitao predsjednik Miloš Zeman.

Odvjetnik Mladen Dragičević vjeruje kako se bez znanja vodećih ljudi u državi pokušava upravljanje Lukom Rijeka predati češkim investitorima. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Uz Tatru i vojnu opremu, CSG danas posluje u avioindustriji, željezničkom transportu, preciznoj mehanici, metalurgiji i drugdje. Pod krovom grupe je stotinjak kompanija na šezdesetak tržišta. U susjednoj Srbiji u njihovu vlasništvu je proizvođač municije, tvrtka „14. oktobar“ iz Kruševca, a u Hrvatskoj su dosad bili ograničeni tek na suradnju sa Zrakoplovno-tehničkim centrom (ZTC). Jaroslav Strnad je cijeli CSG početkom 2018. potpuno na upravljanje i vlasništvo prepustio sinu Michalu. Strnadov poduzetnički duh nije tu klonuo, jer Jaroslav danas u stopostotnom vlasništvu, kako se čini, kroz tvrtku registriranu na Cipru ima kompaniju CE (Power) Industries. Dostupne informacije pokazuju da se grupa bavi željezničkim transportom, reciklažom otpada i energetikom. Uz novog člana Đuru Đakovića, gdje Strnad s partnerom Renéom Materom trenutno drži 82,1 posto vlasništva, grupu čini još dvadesetak kompanija. CE Industries čini se kao pokušaj odmaka od dominantno oružano-obrambene teme koja vlada u CSG-u. Prema objavljenim brojkama, CE Industries ima blizu 2,5 tisuća zaposlenih uz godišnji promet od 8,3 milijardi čeških kruna (340 milijuna eura).

Nakon što su preuzeli Đuru Đakovića, sada ovi češki poduzetnici planiraju i druge investicije u Hrvatskoj pa su tako poslali službenu ponudu za preuzimanje Uljanika. No odluka o prodaji “novog Uljanika”, odnosno Uljanik Brodogradnje 1856, češkoj tvrtki CE Industries, odgođena je 30 dana, odnosno do 16. siječnja iduće godine, odlučeno je na sjednici Skupštine vjerovnika koja je prošloga tjedna održana na Trgovačkom sudu u Pazinu.

Zanimljivo je da je rasprava o prodaji Uljanik brodogradnje 1856, odnosno o prihvaćanju ponude češke CE Industries, odgođena na prijedlog države, u čije je ime na današnjoj sjednici Skupštine vjerovnika bila zamjenica županijskog državnog odvjetnika Nevenka Kovčalija, koja je istaknula da nadležna ministarstva još nisu donijela odluku o ponudi teškoj 155 milijuna kuna.

Početkom studenoga češki CE Industries poslao je obvezujuću ponudu za kupnju tvrtke Uljanik Brodogradnja 1856 na više adresa, među kojima su bili i Banski dvori, Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

“Naša obvezujuća ponuda odnosi se na kupnju 54,77 posto udjela u društvu Uljanik Brodogradnja 1856 putem direktne pogodbe, a za navedene poslovne udjele nudimo cijenu od 155 milijuna kuna”, naveli su u ponudi CE Industriesa koja je odaslana državnim institucijama jer je država osnivač Uljanik Brodogradnje 1856.

No u Vladi su odlučili još malo razmisliti o toj ponudi i očito je da imaju rezerve prema češkim investitorima, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će reagirati ako se pokaže da su Česi vrlo blizu preuzimanju još jedne bitne tvrtke, a to je u ovom slučaju Luka Rijeka.