Austrija otvoreno optužuje Mađarsku da dopušta migrantima da neregistrirani prolaze preko njene granice. Francuska je napala Italiju jer je preusmjerila brodove za spašavanje migranata iz svojih luka. Bugarska je bila ljuta nakon što je nizozemski premijer sugerirao da migranti mogu prijeći u zemlju iz Turske uz mito od 50 eura.

S brojem ljudi koji ilegalno ulaze u EU dosegnuvši razinu neviđenu od 2016. i europskim čelnicima koji čekaju niz izbornih testova, uključujući izbore za Europski parlament 2024., migracija se vraća na dnevni red Europske unije — na najgori mogući način.

Očekuje se da će čelnici Unije koji se ovog tjedna okupljaju u Bruxellesu na posebnom summitu raspravljati o sveukupnoj migracijskoj strategiji EU-a po prvi put od 2018. Ali ne očekuje se da će to riješiti ili čak postići veliki napredak.

Prepreka je politika. Svatko želi da ga se vidi kako zauzima čvrst stav o tom pitanju; rijetki si mogu priuštiti da ih se smatra spremnima na kompromis oko onoga što birači vide kao svoje nacionalne interese.

“Tijekom godina naučio sam da je zauzimanje vrlo načelnih stavova o tim pitanjima odlično za tisak”, rekao je nizozemski premijer Mark Rutte maloj skupini novinara prošlog mjeseca. Ali kada se čelnici EU okupe, “moramo pronaći praktična rješenja koja će nekako doći do mišljenja većine. I na kraju, to mora biti jednoglasno”, dodao je.

Rutte bi trebao znati. Kao jedan od čelnika bloka s najdužim stažem, on se bori s tim pitanjem od 2010. Pod pritiskom uoči pokrajinskih izbora u ožujku, želi pokazati da brani nizozemske interese. Rutte je također bio jedan od nekolicine vođa koji su se zalagali da se to pitanje stavi na dnevni red vođa – čak i ako je od tada umanjio očekivanja.

“Ne mislim da ćemo 9. i 10. veljače reći ‘Sad je problem riješen’, nego da ćemo imati puno jasniju ideju na čemu trebamo nastaviti raditi”, rekao je novinarima uoči summit. Ideja je da će te odluke “dovesti do daljnjih koraka u ožujku i travnju.”

Sve veći dolasci

Migracije zauzimaju jedinstveno mjesto u političkom spektru Bruxellesa. Dok konvencionalno razmišljanje nalaže da se najteža pitanja najbolje rješavaju za stolom Europskog vijeća, dominantna teorija u Bruxellesu je da migracijska politika zapravo može napredovati samo izvan svjetla reflektora.

Za sada se čini da to nije opcija. Nakon zatišja tijekom pandemije COVID-a raste broj ljudi koji neovlašteno ulaze u EU. “EU je zabilježila veliki porast neregularnih dolazaka na rutama  preko Mediterana i Zapadnog Balkana, najviši od 2016.”, napisala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u pismu čelnicima uoči summita.

Granična agencija EU-a Frontex procjenjuje da je oko 330.000 ljudi prošle godine “neregularno” prešlo u EU, što je povećanje od 64 posto u odnosu na 2021. Iako je ta brojka i dalje daleko ispod vrhunca valovitog migracija 2015.-16., kada je otprilike 1,8 milijuna migranata i izbjeglica ušao u blok izvan uobičajenih kanala, dolazi na vrh oko 4 milijuna ukrajinskih izbjeglica koji trenutno žive u EU.

Za von der Leyen ponovno pojavljivanje problema predstavlja izazov. Nakon što njezin prijedlog iz 2020. da se revidira EU-ov proces obrade i raspodjele migranata nije zaživio, predsjednica Komisije pokušala je omekšati to pitanje – uz dvije značajne iznimke.

Komisija je brzo reagirala nakon sveobuhvatnog ruskog napada na Ukrajinu, trebalo joj je samo 10 dana da Ukrajincima da pravo da ostanu i rade u EU. Također je djelovala brzo 2021. kako bi se suprotstavila pokušaju bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka da “preplavi” EU migrantima.

Ali većinom se činilo da je von der Leyen bila zadovoljna prepustiti nacionalnim čelnicima da preuzmu vodstvo. Sporazum između 18 zemalja EU-a u kolovozu prošle godine o preraspodjeli nekih 10.000 migranata koje su na moru spasile zemlje poput Italije smatra se znakom onoga što se može postići kada su svjetla ugašena.

‘Povratak s osvetom’

Međutim, sada su se svjetla reflektora itekako vratila. Nedavna postignuća krajnje desničarskih političara poput talijanske Giorgie Meloni, francuske Marine Le Pen, španjolske stranke Vox i švedskih demokrata potaknula su konzervativce glavne struje da očvrsnu svoje stavove.

Manfred Weber, predsjednik Europske pučke stranke – paneuropskog kišobrana konzervativnih stranaka u rasponu od von der Leyenih njemačkih kršćanskih demokrata do Forza Italia bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija – uhvatio se ovog pitanja uoči izbora za Europski parlament sljedeće godine.

“Mjesečarimo u novu migracijsku krizu”, rekao je Weber nedavno za POLITICO‘s Brussels Playbook.

“Prihvatni kapaciteti za migrante preko balkanske i mediteranske rute su iscrpljeni”, upozorio je. “Budući da EU nije uspio usvojiti sveobuhvatnu politiku nakon posljednje migracijske krize 2015., to je pitanje postalo tabu. Sada se vraća s osvetom.”

Doista, ovo je pitanje postalo žarište među vladama EU-a.

Austrija je optužila Mađarsku — glavnu ulaznu točku za migrante u EU — da nije propisno registrirala nove dolaske koji prolaze kroz zemlju na putu prema zapadu (Mađarska optužbu poriče).

“Nikad nisam tajila činjenicu da se sve države moraju pridržavati važećih zakona EU-a, uključujući Mađarsku”, rekla je Karoline Edtstadler, austrijska ministrica za Europu.

A u studenom, nakon što je spasilački brod s 230 migranata preusmjeren u Francusku kada ga je Italija odbila pustiti da pristane, francuski ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin upozorio je na “iznimno teške posljedice” za odnose između dviju zemalja i rekao da će Pariz obustaviti planove za prihvat izbjeglice iz Italije.

Bugarski predsjednik Rumen Radev također se javno obrušio na Ruttea nakon što je nizozemski premijer branio svoju odluku da blokira pokušaje Bugarske da se pridruži bezviznom schengenskom području EU-a tvrdnjama da migranti mogu ući u zemlju uz mito od 50 eura.

Prijedlog Komisije

Rastuće nezadovoljstvo  prisililo je Komisiju da ponovno preuzme to pitanje u svoje ruke, prateći akcijske planove za rješavanje problema migracija kroz Središnji Mediteran i Zapadni Balkan.

U svom pismu čelnicima EU-a, von der Leyen je iznijela niz pojedinačnih prijedloga koji će, kako je rekla, odmah napraviti razliku.” Neki, poput jačanja vanjskih granica bloka ili olakšavanja repatrijacije odbijenih tražitelja azila, vjerojatno će dobiti potporu čelnika koji se okupljaju ovaj tjedan.

Drugi, poput inzistiranja na registraciji migranata u zemljama u koje dolaze ili dogovora o zajedničkom popisu sigurnih zemalja koje nisu članice EU-a u koje će se migranti slati izvan bloka, vjerojatno će se pokazati daleko težim.

Još jedna problematična točka mogla bi biti korištenje novca EU-a za izgradnju ograda. Austrijanci guraju prijedlog, potaknuti podrškom čelnika Europske pučke stranke poput Webera. Ali Komisija ga je stalno odbijala, tvrdeći da podizanje barijera samo preusmjerava migrante na druge ulazne točke.

Ono što se vjerojatno neće postići – sve dok je to pitanje u punom svjetlu europske politike – jest dogovor o reviziji koju Komisija predlaže za 2020.

Za sada je takozvani Novi pakt o migraciji i azilu potisnut na dno dnevnog reda, prema nacrtu teksta, o čemu se očekuje da će se čelnici dogovoriti. Tekst poziva vođe da “dovrše posao” dok se “redovito” vraćaju na to pitanje.

Ako postoji nešto čime se von der Leyen može utješiti, to je da je letvica za tvrdnju da je zamah prema naprijed nizak.

Posljednji put kad su čelnici EU-a raspravljali o migracijskoj strategiji bloka, 2018., svađali su se do ranog jutra prije nego što su se konačno dogovorili o planu vraćanja odbijenih tražitelja azila. Nikad nije proveden.