Mirela Bojić iz Matice hrvatskih sindikata u ponedjeljak je, u programu N1 televizije, govorila o nezadovoljstvu sindikata nakon što je Vlada popustila liječnicima mimo uhodanog puta borbe za plaće, kao i o problemu reprezentativnosti sindikata.

Govoreći o Vladinom popuštanju liječnicima, Bojić kaže: “Mi sindikati smo ukazali na to puno puta. Napisali smo pismo o tome što će to napraviti. Sustav plaća je ozbiljno narušen i dovest će do jednog rasula. Kolektivni pregovori u prvom redu služe za povećanje osnovice u javnim službama. Kad se kroz temeljni kolektivni ugovor poveća osnovnica, ona se povećava za sve pa tako i za liječnike. Iskakanje se dogodilo kroz uredbu o koeficijentima u trenutku kada je Vlada u izradi novog zakona o plaćama u javnim i državnim službama što znači da su si liječnici stvorili jednu bolju poziciju u odnosu na sve druge pred sam novi sustav plaća. Naravno da to hoće i drugi. Njihovi su zahtjevi opravdani”.

Na pitanje o uspješnom pregovaranju sindikata sudaca i liječnika, kaže:

“Država kod nas prvo popušta na one koji imaju jake lobije i koji su jako moćni. Ovo je domino efekt, svi o tome bruje. Sindikati obrazovanja svi redom također su u svojim grantnim pregovorima postavili zahtjeve za povećanjem plaća što je jednako tako posljedica ovoga što se događa s liječnicima. Ta jedna bolja pozicija gdje je Vlada popustila. Ja bih apelirala na sindikate da iskoriste ovaj trenutak. Neka i Vlada nešto nauči na svojim postupcima. Sindikati nemaju baš puno alata u rukama. Kolektivno pregovaranje, a kada toga nema onda ulicu s prosvjedima ili štrajk. Sindikati se nikad toga nisu libili”, ističe Bojić.

Dodaje da je u borbi za veće plaće radnika važno koliko je resorni ministar zainteresiran za svoj resor, kao i njegova bliskost premijeru.

Ustavni sud ukinuo je odredbe Zakona o radu kojim je propisano da se pojedina materijalna prava iz tog zakona mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti u većem opsegu za članove sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru. Bojić kaže:

“Ovo je drugi pokušaj. Prvi je bio 2003. godine kad je Ustavni sud to već ukinuo. Tada smo imali doprinos solidarnosti koji su trebali plaćati nečlanovi sindikata. Bilo je jako puno pokušaja sindikata da u zakonu grade temelj kako bi mogli kroz kolektivne pregovore financijski kompenzirati ono što njihovi članovi ulažu u sve to. Bez sindikata nema kolektivnog pregovaranja. Nema niti uopće prava ugovorenih kolektivnim ugovorom. Znamo da je našim Zakonom o radu jako malo toga zajamčeno”.

“Htjeli smo da se pojavi politička volja da konačno riješimo ovo što sindikati smatraju pravilnim moralnim rješenjem. Rasprava se pojavila prije godinu dvije dana kada se počeo raditi Zakon o radu u razgovorima s premijerom Andrejem Plenkovićem. Tada je dosta uvjerljivo djelovao na način da je vrlo dobro razumio zašto mi sindikati toliko inzistiramo na ovom rješenju. Ja se iskreno nadam da ta volja i dalje postoji. Ne mogu vjerovati da naše suce ne zanima komparativna praksa i detalji vezani za pojam diskriminacije”, kaže Mirela Bojić.

Ističe i problem reprezentativnosti sindikata:

“Cijelo vrijeme tvrdimo da su članovi sindikata ti koji su diskriminirani jer su oni odgovorni za sva materijalna prava. Ne bi bilo božićnica, regresa, da nema sindikata, a njega financiraju njegovi članovi. To je nama iznimno važno pitanje”.

Ljudi se pitaju zašto bi se izlagali i plaćali članarinu ako ionako dobiju sve što članovi sindikata ispregovaraju.

“Vi danas imate situaciju u kojoj imate dvije osobe koje rade u istom uredu, jedna je član sindikata, jedna ne, ova druga uživa sva prava i parazitira na račun ove druge, naravno da je to potencijalna opasnost posebno nakon odluke Ustavnog suda koji je sada amenovao parazitiranje”, zaključuje predstavnica Matice hrvatskih sindikata.