Sankcioniranje novinara i zviždača, odnosno onih koji otkrivaju kompromitirajuće informacije iz faze istrage, koje pokušava uvesti aktualna hrvatska Vlada najavljenim izmjenama kroz tzv. Lex AP, odnosno zakon opasnih namjera, u susjednoj Srbiji predstavnicima medija već je neko vrijeme dobro poznata stvar.

Ovih dana na beogradskom Prvom osnovnom sudu novinarke KRIK-a (Mreža za istraživanje kriminala i korupcije) Dragana Pećo i Vesna Radojević nepravomoćno su oslobođene optužbi Nikole Petrovića, kuma srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i bivšeg ravnatelja Elektromreže Srbije. Petrović je u svojoj tužbi tvrdio da su novinarke u priči u kojoj su otkrile njegovu off shore tvrtku i tajne poslove objavile njegove osobne podatke, ali je sudac utvrdio da to nije točno.

Otkrile su i da je kum Aleksandra Vučića poslovao s  biznismenom koji se dovodi u vezu s kriminalnim miljeom – Stankom Subotićem, od kojeg je ispod cijene kupio aviokompaniju.

“Predsjednikov kum je u tužbi neutemeljeno tvrdio da smo nezakonito koristili njegove osobne podatke – iako u tekstu nema takvih podataka, već samo informacija o njegovim kompanijama i poslovima, a koje potječu iz službenih dokumenata. S obzirom na to da se radilo o kaznenom predmetu, Petrović je tražio i kaznu zatvora – za jednu kolegicu mjesec dana, a za drugu dva mjeseca”, kazala je zamjenica urednika KRIK-a Bojana Jovanović u razgovoru za nacional.hr.

U beogradskoj Mreži za istraživanje kriminala i korupcije upoznati su s odredbama Lex AP-a. Prosvjede hrvatskih kolega podržavaju.

“Javni pritisak je jedan od rijetkih načina borbe koji nam je preostao i koji nam ne mogu oduzeti. Odavanje podataka koji su označeni kao tajna, zakon u Srbiji već prepoznaje kao kazneno djelo otkrivanja podataka i u više navrata se događalo da ‘zviždači’ budu uhićeni i da se protiv njih pokrene postupak. Posljednji je slučaj uhićenja i procesuiranja policajke koja je javnosti dostavila podatke o tome da je Vučićev kum Nikola Petrović, u vrijeme kad je izazvao prometnu nesreću s dvije ozlijeđene osobe – bio pod utjecajem kokaina i alkohola”, kaže urednica u KRIK-u.

Ne smijemo dopustiti da vlast ostvari svoje namjere – da zavlada potpuni mrak

Na pitanje o namjeri uvođenja ovakvog zakona u hrvatsko zakonodavstvo, Jovanović odgovara kako vlast sigurno nema dobre namjere i samo se želi osigurati, smanjiti transparentnost i mogućnost otkrivanja koruptivnih i kriminalnih radnji u koje su pojedinci iz države i njihov krug ljudi od povjerenja uključeni.

“Mislim da je namjera ovakvog zakona jasna – potpuno zastrašivanje ljudi. U Srbiji se to prakticira već godinama. Mehanizam je sljedeći: pošto vlast ne može ušutkati sve novinare, onda se prebacuje na drugi nivo – zastrašivanje i ušutkavanje ‘zviždača’ i novinarskih izvora. Ti ljudi uglavnom iz prve ruke promatraju kriminalna djela i ne mogu više šutjeti i trpjeti, sustav ih ne štiti nego sankcionira i jedina opcija im je javnost, odnosno novinari. I zbog toga naš ključni zadatak postaje sigurnost tih ljudi, jer ih jedino mi možemo zaštititi”, naglašava istraživačka novinarka te dodaje da upravo zakoni poput Lex AP-a od ‘zviždača’ rade kriminalce.

“Medijskih sloboda sve je manje, ali svaki dan se za njih moramo boriti. Ne smijemo dopustiti da vlast ostvari svoje namjere – da zavlada potpuni mrak”, ističe Bojana Jovanović te upozorava kako oni koji su se odvažili istupiti u javnost i stati na stranu javnog interesa u Srbiji, uz istragu, pritvor i disciplinski postupak, nerijetko budu oklevetani i provučeni kroz blato tabloidnih medijskih kampanja. Sve s jednim ciljem – kako bi se obeshrabrili, baš kao i drugi koji bi potencijalno napravili istu stvar.

Protiv novinarki i novinara KRIK-a trenutno se vodi 13 sudskih postupaka, a redakcija broji 14 članova.

Postupci se vode u Srbiji, uz izuzetak jednog suđenja koje se vodi protiv kolegice u Švicarskoj po tužbi kontroverznog biznismena Stanka Subotića koji ima švicarsko državljanstvo.

KRIK su tužili Dijana Hrkalović, Bratislav Gašić, Bogoljub Karić…

“Najčešće su tužbe podnošene zbog navodne povrede časti i ugleda i njima je tražena novčana odšteta za duševnu bol – od 400.000 do čak 2.800.000 dinara (odnosno od 3.500 eura do gotovo 24.000 eura). Najviše novca traži rudarska firma Mineco koja nas je tužila za naknadu štete u iznosu od 55.000.000 dinara (oko 470.000 eura).

Osim toga, imamo i dva postupka pred privrednim sudom, a koji se vode po tužbama izdavača provladinog tabloida. Oni su nas tužili jer je naš portal Raskrikavanje objavio podatke o tome koliko su lažnih ili manipulativnih vijesti godišnje objavljivali na naslovnim stranicama. U tužbi netočno tvrde da smo nelojalna konkurencija i da smo im objavljivanjem ovih informacija narušili ugled”, objašnjava Bojana Jovanović te dodaje i da je zajednički nazivnik tužiteljima povezanost s aktualnom vlašću.

Neki od njih su osobe protiv kojih se vode postupci zbog organiziranog kriminala, a koji su u milosti države.

“Predrag Koluvija koji je optužen za organizaciju proizvodnje više od tone i pol marihuane i Dijana Hrkalović, bivša državna tajnica MUP-a optužena da je utjecala na opstruiranje istraga; ljudi na važnim položajima u državi poput Bratislava Gašića, bivšeg ministra policije i šefa obavještajne agencije BIA-a… Osim toga, tužbe su podnijeli tajkuni bliski vlasti, poput Bogoljuba Karića, ljudi koji su se nalazili na Interpolovim tjeralicama, kum predsjednika Srbije, izdavač provladinog tabloida i međunarodna rudarska korporacija”, nabraja Jovanović.

KRIK-ova urednica ističe i da su u pitanju osobe povezane s predsjednikom Aleksandrom Vučićem ili ljudima iz njegovog okruženja, što govori da njihov cilj nije zadovoljenje pravde, već pritisak i zastrašivanje.

Redakcija je bila izložena prljavim medijskim kampanjama i zastrašivanjima, provaljivalo im se u stanove…

“Drugim riječima, smatramo da su u pitanju SLAPP tužbe, odnosno tužbe koje rade pritisak na medije i pojedince da bi ih odvratili od kritičkog istupanja, a čiji je cilj zastrašivanje i iscrpljivanje (financijsko, vremensko…) dok ne odustanu od rada na temi. U ovo smo čvrsto uvjereni, posebno zato što su nas pojedinci tužili više puta, što je jasan znak pritiska koji ima za cilj autocenzuru i ušutkivanje”, naglašava.

Redakcija KRIK-a osnovana je 2015. godine, a od samog početka bili su izloženi političkim pritiscima. Najčešće su to bile prljave medijske kampanje koje su pokretali i vodili provladini tabloidi i mediji, a koji su ih pokušavali diskreditirati optužujući ih za špijunažu, rad za strane strane interese i pokušaj svrgavanja vlasti.

Prijetnje, optužbe i javne klevete, najčešće u parlamentu, samo su neki od načina na koji se Vučićeva vlast pokušala obračunati s istraživačkim novinarima.

“Osim kampanja blaćenja, godinama nas prate pripadnici državne službe, sigurnosne agencije BIA, a sasvim sigurno nam prisluškuju telefone i redakciju. Moje kolegice imale su i gora iskustva – čak tri su imale situaciju da im je provaljeno u stanove, a da iz njih gotovo ništa nije ukradeno. Iako su se provale dogodile prije nekoliko godina, ni jedan slučaj nikad nije riješen. Da nije u pitanju slučajnost ukazivala nam je i statistika – kolika je vjerojatnost da je svakom četvrtom članu KRIK-a slučajno provaljeno u stan stan”, zaključuje Bojana Jovanović.

Novinarke oslobođene optužbi Vučićeva kuma: Otkrile tajne poslove i narušile mu mir