U proljeće ove godine uspostavljena je Zaklada Milana Mladenovića. Kako je Milan Mladenović glazbenik i autor koji je ostavio trag u povijesti popularne glazbe od prve polovice 80-ih pa sve do svoje smrti 1994. godine, taj potez dočekan je s odobravanjem. Potekavši iz grupe Limunovo drvo s kraja 70-ih, Mladenović je 1980. godine s Dušanom Kojićem Kojom osnovao grupu Šarlo akrobata koja se ubrzo sa svojim prvim pjesmama pojavila na poznatoj kompilaciji “Paket aranžman”. Nakon jednog objavljenog albuma “Bistriji ili tuplji čovek biva kad… “, Mladenović je 1981. godine osnovao grupu Katarina II s kojom je 1984. godine snimio album “Katarina II“, da bi kasnije iste godine promijenio naziv grupe u Ekatarina Velika te u deset godina snimio i objavio šest albuma. Početkom rata istaknuo se u beogradskim antiratnim prosvjedima kao jedan od organizatora, a 1994. je s producentom Mitrom Subotićem u Brazilu snimio album “Angel’s Breath”. Zahvaljujući kvalitetnim pjesmama koje je skladao i napisao, danas u više gradova postoje ulice ili trgovi koji nose njegovo ime, pa tako i u Zagrebu gdje je ulicu dobio 2012. godine. Godine 2006. glazbeni kritičar Aleksandar Žikić napisao je knjigu o životu i djelu Milana Mladenovića “Mesto u mećavi – priča o Milanu Mladenoviću”, a 2008. godine Dušan Vesić snimio je dokumentarni film “Kao da je bilo nekad” o njemu i grupi Ekatarina Velika.

Ciljevi Zaklade Milana Mladenovića su promoviranje umjetničkog stvaralaštva glazbenika s prostora Jugoslavije te očuvanje umjetničke, autorske i osobne ostavštine Milana Mladenovića kako bi se koristila za kulturne i humanitarne potrebe, onako kako je to zamislila Mladenovićeva majka, pokojna Danica Mladenović. Ove godine organiziran je prvi regionalni natječaj za dodjelu regionalne nagrade Zaklade, kojoj je cilj, kako je istaknuto, “poduprijeti glazbenike u odnosu prema umjetnosti kakav je njegovao Milan Mladenović, a koji podrazumijeva stavljanje integriteta umjetničkog djela iznad svakog oportunizma”. Žiri u kojem su bili Zoran Kostić Cane, Aleksandar Žikić i Vasil Hadžimanov odabrao je pjesmu “D.E.P.R.A.” grupe Artan Lili, uz sljedeće obrazloženje: “Kompozicija ‘D.E.P.R.A.’ zadovoljila je sve kriterije koje muzičko djelo čine izuzetnim. To je originalno, duboko individualno, stilski dosljedno i inteligentno autorsko i izvođačko ostvarenje, koje talent i vještinu tretira bez kalkulacija i cinizma, s autentičnom emotivnošću i pripadajućim poštovanjem.” To su samo najvažniji, ali ne i jedini razlozi koji su Artan Lili i Bojana Slačalu, jednog od najtalentiranijih autora novije generacije, izdvojili u konkurenciji od 126 pjesama, od kojih nijedna nije bila za podcjenjivanje.

Grupa Artan Lili prisutna je na sceni od 2013. godine. Autor većine pjesama i spiritus movens grupe je glazbenik i slikar Bojan Slačala, koji je na sceni prisutan od 2006. godine kroz rad s grupom Stuttgart Online s kojom je objavio tri studijska albuma i koja je svojevremeno proglašena najistaknutijim predstavnikom nove srpske scene. Artan Lili iza sebe ima dva studijska albuma i status najzanimljivije nove grupe u regiji koja bez problema rasprodaje sve koncertne prostore u kojima nastupa. Tako je osvojila i žiri Zaklade Milana Mladenovića te odnijela prvu nagradu, koja osim priznanja podrazumijeva i 2000 eura koje je grupa odlučila iskoristiti za snimanje novog studijskog albuma. Frontmen Bojan Slačala tim je povodom dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: Prilikom dodjele nagrade rekli ste da je ta nagrada čast, ali vam i nameće odgovornost da se i u budućnosti bavite najdivnijim poslom na svijetu. Dugo ste već na sceni. Što najviše obožavate u poslu kojim se bavite i od kojega živite?

Iskreno, ja volim i uživam u svemu što mi se događa u životu. To je valjda i neka poanta rock’n’rolla. Morate sve voljeti da bi sve bilo potpuno. I ekipu s kojom radite, i pjesme, i publiku, i radost novih izazova. Naravno, morate voljeti i ono što vas neće. To tek morate da biste uspjeli nešto napraviti u životu.

NACIONAL: Artan Lili je na sceni od 2013. godine i već ste neko vrijeme na glasu kao najbolja i najpopularnija nova rock grupa u regiji. Kako to da ste se ipak prijavili za Nagradu Milan Mladenović?

Prijava na natječaj je prije svega bila naš izraz podrške cijeloj inicijativi, a mislimo da su nagrade vrlo važan vid stimulacije autora. I ovo nije bio natječaj za demo bendove, etablirane ili neetablirane grupe. Ocjenjivala se pjesma i nije bilo ograničenja u propozicijama osim da nije starija od godinu dana. Eminentni žiri naravno inzistirao je na kvaliteti kompozicije i imao je tu mogućnost da nagradu ne dodjeli ako nijedno prijavljeno djelo ne zadovoljava kriterije nagrade. Dakle, pošteno!

‘Milan Mladenović oslikao mi je djetinjstvo i odrastanje svojim bojama. Utkao je u mene taj svoj Weltschmerz. Iz njegovih pjesama naučio sam kako biti pošten i dobar čovjek’

NACIONAL: Što biste posebno istaknuli vezano za Nagradu Milan Mladenović?

Mislim da bi svim autorima muzike iz regije, bez obzira na životnu dob, diskografiju ili popularnost, trebala biti čast da se natječu. Ja to tako doživljavam, a sad, možda je to nekom ispod časti, netko može imati razlog da pušta mlađe da se dokazuju, ali je moje mišljenje da se svi autori trebaju prijavljivati, naravno, ako smatraju da imaju dobru pjesmu. Tako se radi na jačanju ove nagrade koja s pravom nosi Milanovo ime.

NACIONAL: Osim evidentnog priznanja za svoj umjetnički rad, osvojili ste i 2000 eura. Kako planirate potrošiti dobiveni novac?

Upravo smo ušli u studio, gdje snimamo novi, treći po redu album koji bi se trebao pojaviti u prosincu ove godine. Dakle, prava stvar u pravo vrijeme. Kompletan iznos bit će potrošen na produkciju novog materijala. Mislimo da je to jedino pošteno, a i svrha je ove nagrade – ostaviti trag.

NACIONAL: Koliko su autorski rad i glazba koju je iza sebe ostavio Milan Mladenović, utjecali na vas kao glazbenika i autora?

Oslikao mi je djetinjstvo i odrastanje svojim bojama. Utkao je u mene taj svoj Weltschmerz u pravom smislu riječi. Prije svega, iz njegovih pjesama naučio sam kako biti pošten i dobar čovjek. Kako se živi i izgara za ideju. To je ono najbitnije.

NACIONAL: Koliko je osnivanje Zaklade Milana Mladenovića po vama dobar potez i koliko ta nagrada zapravo može doista pomoći da se stavi naglasak na umjetnički rad, a ne na profitabilnost popularne glazbe?

Ako uzmete u obzir sve činjenice o tome kako je i zašto osnovana Zaklada Milana Mladenovića, koja je ustanovila nagradu, shvatit ćete o kakvoj je čistoj i nadasve dobroj namjeri riječ. Da ne spominjemo to što je Milan rođen u Zagrebu, odrastao u Sarajevu, živio i radio u Beogradu, a ostvario se u Jugoslaviji. Zato je nagrada regionalnog tipa i svi autori od Triglava do Đevđelije zaslužuju jednu takvu toplu podršku. Nadam se da je to svima jasno. Kao i to da vas nagrade ne određuju umjetnicima. One su tu da stimuliraju vaš rad i da vam puhnu u jedra. Sve ostalo je do nas samih. Što se tiče odnosa umjetnosti i profita, mislim da jedno uvjetuje drugo. OK je art, ali je OK i “novac u rukama” od svog rada.

NACIONAL: Nagrada vam je dodijeljena za pjesmu “D.E.P.R.A.”. Zašto ste prijavili baš tu pjesmu?

Ona je po datumu objavljivanja bila u propozicijama natječaja, dakle ne starija od godinu dana i, po mom mišljenju, adekvatna natječaju muzikom i tekstom. Drago mi je da se nisam prevario.

NACIONAL: Vaša grupa Artan Lili nastala je kad ste već iza sebe imali nekoliko albuma s grupom Stuttgart Online. Artan Lili je daleko uspješnija grupa. Koliko radeći na pjesmama grupe Artan Lili, a koje su nesumnjivo našle svoju publiku, podilazite istoj toj publici?

Svojoj publici podilazimo isključivo suvremenim formama. Da se ti ljudi ovdje i sada osjete živim dijelom svijeta. Pokušavamo im olakšati ovaj urnebesni život na Balkanu. To jednostavno morate, biti suvremeni i ići ukorak s napretkom, drugačije ne može i to vrlo dobro znaju svi koji se bave ili koji su se bavili tim poslom. Svijetli primjer toga je David Bowie, koji je tijekom karijere barem pet puta muzičkom formom podilazio publici, ali i bio dovoljno pametan da uvijek ostane svoj. Zaista ne treba mnogo da bi se to shvatilo i primijenilo u svom radu. Sve ostalo je, naravno, beskompromisnost koja se nikad ne dovodi u pitanje. Jednostavno, postoje granice koje se ne prelaze. Omiljena mi je zabluda o stilskoj pravovjernosti nekih legendi, npr. Jimija Hendrixa. Pa naravno, kad je živio 27 godina. Da je poživio dulje, siguran sam da bi se tu svašta slušalo. To je prosto ljudski, eksperimentirati i griješiti.

‘Sve smo sami napravili. Oni kojima su drugi krivi zbog vlastita neuspjeha trebaju odmah mijenjati profesiju, nije to za njih. Dakle, neodlučni – STOP’

NACIONAL: Koja je osnovna razlika između vaše grupe Stuttgart Online i grupe Artan Lili?

Stuttgart Online se više bavi društvenom kritikom, a Artan Lili su emotivci sa stavom. Iako, iskreno da vam kažem, kako vrijeme odmiče, sve mi se više miješaju te dvije priče i to mi je potpuno OK.

NACIONAL: Živimo u društvu u kojem je pojedinac zapostavljen, a umjetnost obezvrijeđena i podređena isključivo zakonima tržišta. Kako se vi kao umjetnik, odnosno glazbenik, snalazite u tom društvu?

Ne slažem se s tom tezom. Štulić bi vam sad rekao: “Što koji moj pojedinac ima da se žali. Ima glavu da misli i da dela.” E, tako i mi. Sve što smo napravili bilo je dugotrajnim i napornim radom, uz mnogo sreće i talenta. Meni je takav svaki dan. I tko me što pita? Tko mi treba? Ni država, ni institucija, ni tržište, nitko. Sve smo sami napravili. Oni kojima su drugi krivi zbog vlastita neuspjeha trebaju odmah mijenjati profesiju, nije to za njih. Dakle, neodlučni – STOP. Ne gubite vrijeme jer da biste se bavili umjetnošću na Balkanu i, ono što je bitnije, da biste živjeli od toga, morate za to imati želudac. Da odjebete sve i posvetite se svom radu do kraja. Da priznate sebi da ste umjetnik i nema druge nego udri. Tek kad se pomirite sa svojom sudbinom, otvaraju se nove razine, a život postaje pravi rock’n’roll.

NACIONAL: Koliko vremena uspijevate posvetiti likovnoj umjetnosti za koju ste se zapravo i školovali?

Kako se i muzičkim i likovnim aktivnostima bavim dugi niz godina, počeo sam shvaćati koliko se one, u mom slučaju, prepliću i prožimaju. Znam za mnoge autore kojima multimedija ne polazi za rukom i koji su se opredijelili samo za jednu granu, ali meni to leži – boja, ritam, harmonija itd. Sve su to pojmovi istovjetni i muzičkoj i likovnoj umjetnosti.

NACIONAL: Koliko vam je za rad na pjesmama i glazbi važan taj likovni element, koji ste savladali još tijekom studiranja, a koji je i te kako vidljiv u vašim videospotovima kojima pridajete veliku važnost?

Dobri temelji na kojima se poslije lako gradi, preduvjet su dobre gradnje. Likovni ili muzički temelji, svejedno je. Važno je naučiti da čovjek bude temeljan, da ispita sve mogućnosti, pogotovo kad je mlad. Lakoća izvedbe dolazi s velikim iskustvom.

NACIONAL: Uspjeli ste svojim pjesmama doprijeti do publike u cijeloj regiji. Između ostalog, na samom početku karijere grupe Artan Lili i putem jednog novog koncepta koji smatrate suvremenim oblikom izdavaštva. O čemu je zapravo riječ?

U međuvremenu se dosta toga promijenilo u izdavačkim konceptima, ali evo da kažem nešto i o samim počecima. Tada smo osmislili sistem sukcesivnog izdavaštva, gdje smo platformu albuma na Bandcampu punili singl po singl, od prve do posljednje pjesme. Takav koncept se u tom trenutku, prije pet godina, ispostavio kao pravi jer smo se tako svako malo pojavljivali na sceni i u medijima s novim singl-spotovima. Tako smo ostvarili načela sveprisutnosti na sceni. Izlazili smo iz svakog frižidera, što se kaže, a što za jedan balkanski alter bend nije mala stvar. I tako smo se sami izborili za svoje mjesto. Pet godina kasnije, pred izlazak trećeg albuma, situacija je nešto drugačija, ali mi smo opet smislili novo iznenađenje koje vam spremamo za prosinac.

‘Nagrade stimuliraju rad. Sve ostalo je do nas samih. Što se tiče odnosa umjetnosti i profita, mislim da jedno uvjetuje drugo. OK je art, ali je OK i ‘novac u rukama’ od svog rada’

NACIONAL: Kada biste usporedili prihod od prodaje singlova, koje svako toliko objavljujete, pa naposljetku i albuma, sa zaradom na nastupima, kakav bi bio omjer?

Višestruko u korist nastupa, čak i kad se u obzir uzmu sve vrste izdanja, kao i zarada od tantijema. Što je dobro, jer bend da bi bio bend mora puno i svugdje svirati. Na kraju sve kad se zbroji, ne žalimo se.

NACIONAL: U Zagrebu i Hrvatskoj nastupali ste u više navrata, no još uvijek niste priredili veliki samostalni koncert. Što čekate?

“Čeka se neka zgodna prilika”. Jako mi se sviđa veliki prostor Tvornice Kulture, koji je tehnički adekvatan za realizaciju kompletnog showa s VJ-ingom. Ali bit će i to, ne brinem se. Prvo da završimo album, a onda se vidimo, po inerciji rock’n’rolla!