Krajem prošloga tjedna, uoči Svjetskog dana srca, Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Hrvatskim kardiološkim društvom, Zakladom Hrvatska kuća srca i Hrvatskom ligom za hipertenziju organizirao je okrugli stol „Treba li Hrvatskoj Nacionalni plan za suzbijanje kardiovaskularnih bolesti?“ s ciljem podizanja svijesti o bolestima srca i krvnih žila koje uzimaju najveći broj života u Hrvatskoj i svijetu. Prema podacima koje je u svom izlaganju iznio Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, svake godine u Hrvatskoj od kardiovaskularnih bolesti umre više od 20.000 ljudi. Iako je zadnjih godina prisutan trend smanjenja smrtnosti, Hrvatska ima i dalje veću stopu smrtnosti od prosjeka zemalja EU-a. Prosjek za zemlje EU-a otprilike je 367 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika, a za Hrvatsku 572.

Na okruglom stolu je, između ostalih, govorio i akademik Bojan Jelaković, nefrolog, internist i hipertenziolog. On je redoviti profesor Interne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pročelnik Zavoda za nefrologiju, dijalizu i arterijsku hipertenziju u Klinici za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb te predsjednik Hrvatskoga društva za arterijsku hipertenziju Hrvatskoga liječničkoga zbora. Kako piše na stranicama HAZU-a čiji je redoviti član od 2020., vodeći je hrvatski hipertenziolog sa zavidnim međunarodnim ugledom i ujedno jedan od vodećih europskih stručnjaka i istraživača na području arterijske hipertenzije. “Njegova istraživanja endemske nefropatije rezultirala su potpunim razjašnjenjem njezine etiologije, pa time takvi rezultati postaju dijelom povijesti medicine. Znanstveno-publicistička aktivnost i voditeljstvo znanstvenih projekata svrstavaju profesora Jelakovića u vodeće hrvatske znanstvenike u kliničkoj medicini, ali i šire. Iznimno je aktivan u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova i godinama nastupa kao pozvani predavač diljem Europe i svijeta. Vrlo je uspješan i kao mentor mladim znanstvenicima i specijalizantima. Objavio je i niz vrijednih nastavnih tekstova u važnim udžbenicima iz interne medicine, nefrologije i hipertenziologije. Odlikuju ga i besprijekorna etička načela kojih se pridržava u svojem stručnom, znanstvenom i edukacijskom radu”, stoji na stranicama HAZU-a. Bojan Jelaković dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Treba li Hrvatskoj Nacionalni plan za suzbijanje kardiovaskularnih bolesti? Što bi obuhvaćao i kako ga implementirati u zdravstveni sustav? Za usporedbu, kritika Nacionalnog plana za prevenciju raka je da se on ne provodi, kako izbjeći da takvi veliki nacionalni projekti postanu mrtvo slovo na papiru?

Hrvatska treba Nacionalni plan za suzbijanje kardiovaskularnih bolesti jer su te bolesti glavni uzrok smrti u našoj populaciji. Imate puno prijevremene kardiovaskularne smrtnosti što je odraz nezdravoga načina života, a tu je i invaliditet koji kardiovaskularne bolesti donose. Moramo razmišljati i o ekonomskom aspektu jer bolesni ljudi idu ranije u mirovinu ili su na čestim bolovanjima. Plan je trebao biti donesen ranije, ali nije uvijek bilo sluha za kardiovaskularne bolesti, neke druge stvari su bile prioritet što može začuditi jer su svi dobro znali od čega najčešće umire stanovnik Hrvatske. Plan mora biti realno napravljen da se može provoditi, a ne idealistički, hoće li to biti zaista implementirano i provođeno, to ovisi i o financijskoj moći. Kada se radi konstrukcija pa se kaže da će plan koštati toliko i toliko, to se čini puno, ali to je barem 10 puta manje od troškova koje kardiovaskularne bolesti stvaraju godišnje. U implementaciju treba uključiti ne samo liječnike nego i ljekarnike, kako za primarnu prevenciju tako i za povećanje ustrajnosti uzimanja lijekova.

NACIONAL: Što je u Hrvatskoj do sada učinjeno za suzbijanje kardiovaskularnih bolesti? Koji su rezultati i uloga Hrvatske lige za hipertenziju?

Moglo se učiniti puno više. Hrvatsko kardiološko društvo i Hrvatska liga za hipertenziju redovito rade na edukaciji populacije. Hrvatska liga za hipertenziju krenula je intenzivno prošle godine i s digitalnom edukacijom, a koristimo i medije. Radimo gotovo mjesečno velike akcije, ne samo po gradovima nego i tamo gdje zdravstvena skrb nije dovoljno dostupna. Prošle godine smo bili na otocima i na Baniji gdje smo pregledali i educirali populaciju. Te akcije su pokazatelj da se to može, da je izvedivo, samo mora biti organizirano. Uključili smo i studente medicine i učenice srednjih medicinskih škola jer nam je želja da od svojih početaka razvijaju empatiju prema populaciji i shvate kako je rad na primarnoj prevenciji važan uvijek, neovisno o tome gdje ih stručni život kasnije odvede. U Nacionalni plan svakako mora biti uključeno i Ministarstvo obrazovanja jer su škole važna karika u borbi za kvalitetniju prehranu i više kretanja. Primjerice, neke države su zabranile da u krugu škola ima pekara, da se djeca ne hrane loše. Satovi tjelesne aktivnosti morali bi biti svakoga dana u rasporedu da djeca rano steknu zdrave navike, a pogotovo jer nakon škole većinom sjede ispred ekrana.

NACIONAL: Kakva je uopće statistika u Hrvatskoj glede kardiovaskularnih bolesti u odnosu na europske zemlje?

Mi spadamo u visoko rizične zemlje, ukupan kardiovaskularni rizik, cerebralni i rizik od kronične bubrežne bolesti je velik. Govoreći o tim uzrocima, treba reći da je na prvom mjestu velika prevalencija hipertenzije, prosječne vrijednosti tlaka su visoke, još uvijek veliki broj ljudi puši, po pretilosti smo na visokom mjestu u Europi, to sve utječe na prevalenciju hipertenzije pa tako i na kardiovaskularni pobol i smrtnost. Bez prave prevencije nema uspjeha, mali dio populacije ima genetsku predispoziciju za kardiovaskularne bolesti, recimo za porodičnu hiperkolesterolemiju. Većini je nezdravi život glavna zla kob. Svi govore o šećernoj bolesti, nema nikakve sumnje da je to jedna od pošasti današnjice, ali jednako tako je opasna i hipertenzija koja je nekoliko puta češća, a može se lakše prevenirati nego šećerna bolest jer ona je, kada se prepozna, najčešće već razvijena i uznapredovala.

NACIONAL: Zašto ljudi podcjenjuju hipertenziju?

Prvo zato što je to tihi ubojica, ne stvara nikakve simptome, drugo zato što se kasno dijagnosticira, teško liječi, omalovažava se i kada se kaže “imam 150/95, ne moram uzimati lijekove”, a kada se počnu uzimati lijekovi, onda ljudi imaju smetnje jer je tlak niži pa treba vremena da se prilagodi. Treba naglasiti i da u hipertenziji nema novca, nema industrije koja ima interesa promovirati neke nove lijekove i onda se više govori o onim bolestima gdje postoji industrija koja ima interes nametnuti nove lijekove. Hipertenzija je glavni uzrok smrtnosti, a omalovažava se. U Saboru imate Povjerenstvo za šećernu bolest. Učestalost šećerne bolesti je osam posto u populaciji, a nemate Povjerenstvo za hipertenziju, a učestalost u populaciji je 45 posto. Nije li to pomalo apsurdno? A troškovi liječenja su za hipertenziju tek nešto manji.

‘Sve više mladih puši, još uvijek je velika sramota Hrvatske da se slobodno može pušiti u kafićima’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Hipertenzija je glavni uzrok smrti indirektno, jer vodi do srčanog i moždanog udara?

Indirektno, ali prvi put je i direktno navedena kao drugi uzrok smrti žena u Hrvatskoj. No kada se zbroje smrti zbog svih njenih posljedica, uvjerljivo je prva.

NACIONAL: Kako je na to djelovala izvanredna situacija u zdravstvu uzrokovana pandemijom, odnosno, jesmo li nazadovali po pitanju kardiovaskularnog zdravlja od ožujka 2020.?

Problem je u tome što bolesnici nisu dolazili redovito na kontrole, nisu dolazili ni u ambulante i klinike koje su cijelo vrijeme radile zbog straha od zaraze. Kada pacijent preskače kontrole i prestane uzimati lijekove, dolazi do komplikacija bolesti. Neko vrijeme je bio veći mortalitet jer kada bi kardiovaskularni bolesnici imali tegobe koje su, primjerice, predznak koronarnog incidenta, negirali bi to iz straha da ne dođu u bolnicu i ne zaraze se. To je bio slučaj i u drugim državama.

NACIONAL: Što svatko može učiniti za prevenciju kardiovaskularnih bolesti općenito, a kakva je uloga genetike u obolijevanju od tih bolesti?

Svi se vade na genetiku, a genetika utječe na 25 do 30 posto pojavnosti kardiovaskularnih bolesti. To što su u nekim obiteljima češće hipertenzija, šećerna bolest ili moždani udar, to je prije odraz navika i lošeg života te obitelji. Umjesto da odlaze nedjeljom na Sljeme, idu u trgovačke centre, sjede u kafićima i jedu sendviče i hamburgere. Svatko mora biti svjestan utjecaja lošeg načina života na kardiovaskularno zdravlje i odgovoran za svoje zdravlje, naravno da svi ne mogu promijeniti sve loše navike, ali da se barem vidi koju se može promijeniti. Kada je riječ konkretno o hipertenziji, čimbenici rizika su debljina, prekomjeran unos kuhinjske soli, pušenje, tjelesna neaktivnost i nedovoljan unos voća i povrća, ali krivo je i nepravilno mjerenje tlaka i nepridržavanje terapije koju liječnik preporuči. Strateški plan za smanjenje kuhinjske soli odlična je mjera koja nije dovoljno prepoznata ni u općoj ni u stručnoj javnosti. Nije bilo ni političke podrške. Taj je plan pokrenulo Hrvatsko društvo za hipertenziju i preuzela Hrvatska liga za hipertenziju. Tu su bili uključeni i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu i Ministarstvo poljoprivrede te se pokazalo kako je važan multidisciplinaran pristup. Ministarstvo poljoprivrede je donijelo odluku da pekarnice moraju smanjivati udio kuhinjske soli, i to četiri posto godišnje, postupno. To se provodi, analizirali smo koliko je naša populacija konzumirala soli prije i nakon tog plana i vidi se da ima pomaka. Hrvatska je u tome uzor u svijetu, ali to se ne govori. I što je najžalosnije, ne provodi se sustavno nego ovisi o angažiranosti pojedinaca.

NACIONAL: Koliko je soli previše u svakodnevnom konzumiranju, koliki udio soli smije biti u kruhu i pekarskim proizvodima? Kako smanjiti unos soli ako ljudi nemaju vremena sami nabavljati namirnice i kuhati domaće, zdravo i provjereno, nego posežu za gotovim ili polugotovim rješenjima?

Idealno govoreći, sve što jedemo ne bi trebalo dodatno dosoliti ako sami doma kuhamo, ima dovoljno natrija u prirodnoj hrani. Ako koristimo dodatke jelima, pogotovo ne treba koristiti sol jer oni već sadrže sol. Problem nije samo previše kuhinjske soli, odnosno natrija, nego premalo kalija, odnosno voća i povrća. Jede se slano sa zasićenim masnim kiselinama i premalo voća i povrća. WHO preporučuje pet grama kuhinjske soli dnevno, u Hrvatskoj je unos prije naših aktivnosti bio oko 12 grama, danas je, nakon tih aktivnosti, pao za gram i pol. To na populacijskoj razini znači tri milimetara žive manje odnosno niži sistolički tlak, a to je opet povezano s godišnje nekoliko tisuća smrti manje. Kada idete u kafić, ne tražite pošećerenu kavu, nego vam šećer daju sa strane, tako bi vas trebali pitati želite li posoljene krumpir i odrezak ili ne. Smanjenje unosa kuhinjske soli je najbolja metoda prevencije kardiovaskularnih bolesti jer se suradnjom s industrijom to može napraviti postupno tako da ne bude niti primijećeno, a državu ništa ne košta. Uvijek treba isticati pozitivne primjere pa uvijek i spominjem PIK Vrbovec koji je tu, a i u nekim drugim stvarima, tvrtka uzor.

NACIONAL: Kada smo kod toga, što je sa šećerom i bijelim brašnom, također “bijelim smrtima”, i njihovim utjecajem na zdravlje i kardiovaskularne tegobe?

Nisu direktno povezani kao kuhinjska sol, ali jesu indirektno preko pretilosti kao većeg rizika za nastanak šećerne bolesti tipa 2 i ostalih bolesti. Kada gledamo koja je mjera najučinkovitija i može se najlakše provesti, to je redukcija unosa kuhinjske soli, i to ako imate, kao što sam rekao, industriju kao partnera.

NACIONAL: Što se može učiniti u želji da se smanji udio pušača u populaciji, što je eventualno učinjeno, kakvi su rezultati? Puše li ljudi manje u Hrvatskoj danas u odnosu na razdoblje prije 30, 40 ili 50 godina?

Puše nešto malo manje, ali to je i dalje previše, problem je u tome što sve više mladih puši, još uvijek je velika sramota Hrvatske da se slobodno može pušiti u kafićima, prvo se to treba napraviti, neće državni proračun ništa gubiti ako se to napravi.

NACIONAL: Kakav je utjecaj stresa na kardiovaskularno zdravlje?

Sigurno da je prisutan i velik, ali na njega teško možemo utjecati postupcima na populacijskoj razini, odnosno, za to bi trebali veliki pomaci. O stresu treba voditi računa, ali treba biti fokusiran na faktore rizika koje možemo mijenjati na širokoj osnovi. U borbi protiv stresa moguć je samo individualan pristup. Uloga ljekarnika, liječnika i medicinskih sestara je da se svakome preporuči barem pola sata dnevne šetnje koja nije odlazak u poštu ili obilazak dućana, nego šetnja prirodom bez mobitela tako da svatko barem malo bude duhovno miran i sam sa sobom.

NACIONAL: Krunoslav Capak je na okruglom stolu spominjao onečišćenje zraka kao faktor rizika, čitala sam i da je buka faktor rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti?

Da, buka je također važan faktor, to znaju ljudi koji žive uz aerodrome i imaju povišen tlak; kada samo stojite na semaforu i čekate, tlak vam zbog buke akutno raste. Država može pomoći tako da na takvim mjestima postavi zvukobrane. Što se tiče zagađenja zraka, to je globalni problem, ne proizvodimo sami onečišćenje jer nemamo više industrije, ali ono nam dolazi iz susjednih i drugih zemalja. Sitne čestice prolaze kroz našu barijeru u plućima, ulaze u krv gdje se vežu za stijenke krvnih žila i potiču upalu. One aktiviraju oksidativni stres, utječu na aktivnost simpatikusa i ubrzavaju proces ateroskleroze.

NACIONAL: Akademik Davor Miličić, kardiolog, rekao mi je u razgovoru koji smo vodili prije dvije godine da je Hrvatska druga u svijetu po transplantaciji srca na milijun stanovnika i da smo svjetski poznati po uspjesima svog transplantacijskog liječenja. Kakvi su rezultati kada je riječ o transplantaciji bubrega, koliko je Hrvatska uspješna? Kakvi su očekivani životni vijek, kvaliteta života i reagiranje na terapiju pacijenata s transplantiranim bubregom u odnosu na one s drugim transplantiranim organima?

Hrvatska je bila jedno vrijeme prva u transplantaciji bubrega u svijetu, to pokazuje kvalitetu te visokosofisticirane medicine koja je ovdje prisutna. Time se možemo dičiti za razliku od primarne prevencije gdje smo u povojima, to je ta nevjerojatna diskrepancija između jednog i drugog. U Hrvatskoj je broj transplantiranih nešto u padu zato što je veliki broj bolesnika koji su trebali biti transplantirani to i obavio, a oni koji nisu imaju privremenu ili trajnu kontraindikaciju za transplantaciju. Kvaliteta života transplantiranih bolesnika neupitno je bolja nego u slučaju onih koji idu na dijalizu. Skoro svaki bolesnik koji se liječi zbog terminalne bubrežne bolesti i ide na dijalizu želi transplantaciju. Bolesnik s transplantiranim srcem ima jednako dobru prognozu kao bolesnik s transplantiranim bubregom. Ima nekih bolesnika s transplantiranim bubregom koji žive 20, 25 godina bez komplikacija, a onda se može i novi bubreg transplantirati ako ne postoji kontraindikacija ili velika sklonost odbacivanju presatka. Najbolji je uspjeh kod živih donora ako su srodni, to je najbolja podudarnost. U terapiji je isto postignut napredak, transplantacijska medicina se razvija, ona je hit u cijelome svijetu, znatno su blaži protokoli liječenja danas nego prije 15 godina, a uz to su i puno učinkovitiji. Mi u KBC-u Zagreb jedini u Hrvatskoj imamo i metodu imunoadsorpcije, to je metoda odstranjivanja protutijela koja omogućuje visoko rizičnim bolesnicima da se podvrgnu transplantaciji.

NACIONAL: Poznato je da je određeni postotak ljudi nakon prebolijevanja korone imao posljedice za zdravlje srca, u kontekstu post-covid sindroma, dok je s druge strane otkriven pojačani rizik od miokarditisa nakon cijepljenja kod mlađih muškaraca u slučaju mRNA cjepiva, prema Povjerenstvu za ocjenu rizika na području farmakovigilancije pri Europskoj agenciji za lijekove. Je li onda točno da je korona u prosjeku opasnija za starije i rizične, a cjepivo za mlade i zdrave?

Ono što je sigurno jest da je korona puno opasnija za starije i visoko rizične, prosječna dob umrlih ljudi u Italiji na početku pandemije bila je oko 80 godina. Što se tiče cjepiva, uvijek postoje pojedinci koji su skloniji nuspojavama, ali to je slučaj s bilo kojom intervencijom u medicini. To je normalno i očekivano, ali se kod mladih može drastičnije primiti. Komplikacije od cjepiva imao je malen broj ljudi i to nikada ne smije biti argument protiv cijepljenja. Te nuspojave su kod mladih prepoznate i detektirane, a kod starijih je možda to pripisano nečemu drugom.

NACIONAL: Prije nekoliko mjeseci inspekcija Ministarstva zdravstva otkrila je povrede Kodeksa medicinske etike i deontologije u obradi dvaju transplantacijskih parova u KBC-u Zagreb iz 2019. godine, a predmet je proslijedila Hrvatskoj liječničkoj komori i Državnom odvjetništvu zbog sumnje u trgovinu organima. Doneseno je i rješenje o privremenoj zabrani presađivanja bubrega s nesrodnih davatelja. Obje transplantacije obavljene su u Klinici za urologiju najveće hrvatske bolnice. U kojoj je to sada fazi, kako vi sve to komentirate?

U vrijeme kad je to bilo aktualno rekao sam da se nikako ne smije koristiti naziv “trgovina organima” jer toga nije bilo. To nije vrlo opasno samo što se tiče kolega koji se bave transplantacijom, a ja se ne bavim transplantacijom, nego to ima kontraefekt na ljude koji čekaju transplantaciju. Izaći s takvom informacijom u medije, dakle informacijom koja nije provjerena, tako bombastično govoriti nešto što može narušiti ugled cijele države, to je za svaku osudu. Kao prvo, dokazano je da nije povrijeđen Kodeks medicinske etike i koliko znam, taj cijeli predmet je zapravo završen, nisu nađene greške u proceduri. Hoće li ti koji su to potegnuli odgovarati, to je sada na nadležnim ministarstvima. Ne znam je li ukinuta zabrana transplantacije na nesrodnim donorima, ali to je bilo povezano i s koronom, mislim da je ta odluka donesena i prije ovoga slučaja – kojega i nije bilo. Mi na Rebru smo obustavili transplantacije uslijed covida upravo zbog sigurnosti bolesnika, osim ako je riječ o transplantaciji koja spašava život, ali nikako nismo željeli bilo koga uvesti u takvu imunosupresiju i da onda nakon toga dobije covid i umre. To vam najbolje govori kakav je etički pristup transplantacijskog tima KBC-a Zagreb.