U Zagrebu je prošloga tjedna održan Prvi parlamentarni summit Međunarodne krimske platforme, na kojem su predstavnici parlamenata iz preko 40 zemalja raspravljali o tome kako okončati rusku okupaciju Krima i ojačati europsku i globalnu sigurnost.

Bio je to najveći međunarodni događaj u posljednje vrijeme, kojem su domaćini bili ukrajinska Verkhovna Rada i Hrvatski sabor. Među visokim gostima, uz Nancy Pelosi, predsjednicu Zastupničkog doma američkog Kongresa, bio je i prvi potpredsjednik Europskog parlamenta Othmar Karas, austrijski zastupnik iz redova europskih pučana. Skupu se videovezom uživo obratio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij i posebno zahvalio Hrvatskoj na podršci i pomoći koje pruža Ukrajini. Skup je završio usvajanjem zajedničke Deklaracije o nepovredivosti teritorijalnog integriteta Ukrajine, što uključuje i Krim.

U kontekstu Summita Krimske platforme i premijerovih optužbi o ruskom utjecaju u Hrvatskoj, Zeleno-lijevi blok održao je konferenciju za medije na kojoj je predstavio svoje zahtjeve za osnivanje  nacionalnog odbora za praćenje sankcija Rusiji i Bjelorusiji. Odbor bi imao status radnog tijela Hrvatskog sabora, a na svoje sjednice mogao bi pozivati predstavnike državnih i javnih tijela, kao i predstavnike pravnih osoba i pojedince od interesa za rad odbora koji bi se bili dužni odazvati pozivu.

O toj temi tjednik Nacional razgovarao je s Bojanom Glavaševićem, bivšim pomoćnikom ministra branitelja u vladi Zorana Milanovića, sada nezavisnim zastupnikom s liste zeleno-lijeve platforme Možemo! u Hrvatskom saboru, gdje je potpredsjednik Odbora za europske poslove i član Odbora za vanjsku politiku.

NACIONAL: Prošloga tjedna održan je Summit Krimske platforme u Zagrebu, kao jedan od najvećih međunarodnih događaja u posljednje vrijeme u Hrvatskoj. Koliko je taj skup doista bio značajan za našu zemlju? 

Mislim da nije loše da se to dogodilo u Hrvatskoj. Krimska platforma je interesantna jer predstavlja ono što se naziva parlamentarnom diplomacijom. Parlamenti su najviša predstavnička tijela u svakoj demokratskoj državi. Nažalost, parlamentarna demokracija u Hrvatskoj je samo deklarativna, rekao bih da je nepoznata kao koncept stoga što je uloga Hrvatskog sabora izuzetno oslabljena u mandatima Plenkovićevih vlada. Težište je prebačeno na izvršnu vlast i Vlada se ponaša kao da je nadređena Saboru, a zapravo je suprotno, jer Sabor potvrđuje Vladu. U većini europskih zemalja parlamenti imaju puno veću težinu. Krimska platforma kao oblik parlamentarne diplomacije ima vrlo jasan cilj, odnosno, fokus je na pet područja. Nama, kao saborskoj opoziciji, osobito je interesantno ono vezano uz sankcije Rusiji, a krajnji cilj te inicijative je da se Krim konačno vrati u ustavno-pravni poredak Ukrajine.

NACIONAL: Uoči Summita Krimske platforme Zeleno-lijevi blok izašao je s inicijativom za osnivanje saborskog odbora za praćenje sankcija Rusiji. Je li to reakcija na premijerove napade, kada je opoziciju proglasio ruskim igračima i plaćenicima, ili je povod bio summit? 

Mi o toj inicijativi već jako dugo razgovaramo, a na njoj je najviše radio kolega Gordan Bosanac. Kao što sam rekao, Krimska platforma se u dijelu koji se tiče sankcija Rusiji zapravo i poklapa s našim zahtjevima, a to je osnivanje nacionalnog odbora za praćenje sankcija. Odbor bi se bavio prikupljanjem informacija o tome pridržava li se Hrvatska sankcija, kako bi se identificirali i nadzirali poslovni subjekti i privatne osobe čiji kapital predstavlja utjecaj Putinova režima na hrvatsko gospodarstvo i politiku. A naš je cilj da se taj utjecaj smanji. Mi smo tu inicijativu lansirali ne slučajno u trenutku kada je Plenković počeo govoriti o ruskim plaćenicima među opozicijom, kako bismo istjerali stvari na čistac. A ako HDZ sada to ne prihvati, onda mu treba postaviti pitanje zašto.

NACIONAL: Postoji li sumnja da poslovni subjekti povezani s HDZ-om krše te sankcije? 

Prošloga tjedna objavljen je podatak da je izvoz iz Hrvatske u Rusiju porastao u posljednjih šest mjeseci. Tu je i priča o Zrakoplovno-tehničkom centru i ruskoj delegaciji, koja je tko zna kako uopće ušla na teritorij Hrvatske. Također, vidjeli smo u medijima objave o namjerama da se preko Hrvatske šverca oružje za Rusiju. To je doista fascinantno jer Hrvatska od početka ruske agresije na Ukrajinu navodno provodi sankcije. A uvoz je ostao na istoj razini. To je prilično porazno za Plenkovića jer pokazuje da on ili nema informacije ili nema nadzor nad onime što se događa. Zato mi i predlažemo osnivanje parlamentarnog tijela koje bi se tim nadzorom bavilo. Što se tiče utjecaja Rusije na politiku zemalja EU-a, on odavno postoji. Odavno govorim o tome, u kontekstu ekstremističkih organizacija koje financiraju ruski oligarsi diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj. A neki od tih ljudi kasnije su izabrani i u Hrvatski sabor. Ne tvrdim da je itko od njih pojedinačno povezan s ruskim kapitalom, ali organizacije za koje su radili jesu. Međutim, HDZ ima snažne poveznice s ruskim kapitalom. Zar nije supruga jednog bivšeg predsjednika HDZ-a bila povezana s kompanijom Migrit energija, koja se prijavila na natječaj za izgradnju nuklearne elektrane u Finskoj, koji je poništen? Onda je otvorena istraga, upravo zato što je postojala ozbiljna sumnja da je u pozadini ruski kapital. To, naravno, nije jedini primjer, najnoviji je, recimo, ministar graditeljstva Paladina, koji se obogatio radeći s ruskim kapitalom.

NACIONAL: Tko bi bili članovi takvog odbora i kako bi vršio nadzor nad provedbom sankcija, zar to nije posao nekih drugih službi? 

Takav nacionalni odbor nije nešto novo. Imali smo ga i prije, tijekom pristupanja Hrvatske EU-u, bio je to Nacionalni odbor za praćenje pristupnog procesa, na čijem je čelu bila Vesna Pusić. To je zapravo bio jako dobar model, imao je 11 članova, većina je iz redova vladajućih, petero iz opozicije. Predsjednik ili predsjednica su iz opozicije, a potpredsjednik ili potpredsjednica iz redova vladajućih. Tu, dakle, postoji neki balans. To tijelo bi imalo obvezu prikupljanja svih relevantnih informacija od svih javnih tijela, ali i putem javnih saslušanja, o utjecaju ruskog kapitala i provođenju ili neprovođenju sankcija i davanja preporuka, ne samo Saboru nego i Vladi, što treba poduzeti da doista provodimo sankcije i smanjimo utjecaj ruskog kapitala, koji se nalazi u strateški važnim sektorima za Hrvatsku.

NACIONAL: Mislite li da bi taj model mogla primijeniti i Europska unija, s obzirom na to da je Ursula von der Leyen već izjavila kako razmatra imenovanje posebnog povjerenika za nadgledanje provedbe sankcija u zemljama članicama EU-a?

Naravno da bi mogla, jer Hrvatska nije jedina zemlja unutar EU-a kojoj je to potrebno, Mađarska je jedna od onih koje mi prve padaju na pamet. Kao što bi postojanje takvog odbora u Hrvatskom saboru – koji je, ponovit ću, nadređen Vladi iako se to često zaboravlja – bilo u interesu svih građanki i građana Hrvatske. Prisutnost ruskog kapitala nikada nije samo gospodarsko, nego uvijek geopolitičko i strateško pitanje. Zato smo i lansirali inicijativu tijekom Krimske platforme kako bismo ponudili model i drugim parlamentima u EU-u.

NACIONAL: Čija je zasluga za to što se Summit Krimske platforme dogodio u Hrvatskoj? Premijer, naravno, sebi prisvaja sve zasluge…

Činjenica jest da je Hrvatska i prije početka ruske agresije bila uključena u podršku Ukrajini, kao što je činjenica i da to ističe Hrvatsku na međunarodnoj političkoj sceni i profilira nas kao dosljednog partnera. To je jedna od rijetkih hrvatskih vanjskopolitičkih inicijativa koje su konzistentne. Plenković je na tome inzistirao još dok je bio zastupnik u Europskom parlamentu i to se ne može poreći. Koliko god Plenković želi prikazati taj summit kao isključivo svoj uspjeh, to baš i nije tako. Na „Deklaraciji o Ukrajini“ radio je cijeli Hrvatski sabor, doista se zajednički radilo, usuglašavalo i pazilo na svaki detalj. Mislim da to jest naš zajednički napor.

NACIONAL: Ako je to uspjeh parlamentarne diplomacije, kako komentirate činjenicu da opozicija nije pozvana sudjelovati u radnom dijelu Summita? 

Opozicija nije pozvana vrlo ciljano, upravo zato što Plenković to želi prikazati kao svoj isključivi uspjeh. Smetalo bi mu da mu je bilo koji predstavnik opozicije pokvario tu priču. Nažalost, čini mi se da je to prošlo prilično ispod radara kod Amerikanaca ili predstavnika nekih drugih europskih parlamenata. A kao domaćini, HDZ-ovci su imali veliki utjecaj na to tko se s kime sastaje, s kim će biti bilaterale, a o tome zastupnicima iz opozicije nisu dali ni informaciju, selektivno i netransparentno su birali pojedince za sudjelovanje u tek nekim događajima na margini Summita. Nismo ni znali koja je uopće agenda Summita i koji je princip selekcije delegacije. Inače, uvijek je dobra praksa da se jako pazi na sastav delegacije – recimo, predsjednik ukrajinske Rade sa sobom je poveo potpredsjednicu Parlamenta koja pripada opoziciji. Dakle, poruka je jasna.

NACIONAL: Vrlo indikativno, Zoran Milanović nije bio pozvan na Summit Krimske platforme, a ni Amerikancima nije bilo posebno važno da se tamo pojavi. Kako to komentirate, osobito u kontekstu rezolutnog odbijanja davanja pristanka za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj?

Što se tiče cijele te ideje obuke ukrajinskih vojnika, smatram da je, kao prvo, problematično to što se premijer postavio kao da je to njegova odluka. On ne može diskrecijski donositi takve odluke, o tome ipak mora odlučivati Sabor. A nešto se valjda pita i predsjednika Republike, koji ima ustavne ovlasti na planu vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti. Stav Kluba zeleno-lijevog bloka je da Hrvatska treba pridonijeti u onim područjima u kojima može i u kojima ima najveće iskustvo. Naprimjer, jačanje kapaciteta za razminiranje, humanitarno djelovanje, otkrivanje i procesuiranje ratnih zločina, proces pomirbe, kada rat jednom završi.

NACIONAL: Pa jeste li onda protiv ili za? 

Pozicija svih klubova u Saboru, osim HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, bila je vrlo rezervirana prema tome. Zapravo, sve ovisi o tome koliko će zemalja članica Europske unije sudjelovati u tome i kako. Naša je pozicija da u svim aktivnostima koje su usklađene na razini EU-a, u kojima sudjeluju sve zemlje članice, Hrvatska može sudjelovati. Ako se radi samo o nekoliko zemalja, rizici su naprosto veći i treba ih uzeti u obzir.

‘Članovi Zeleno-lijevog bloka smo više nego jasno dali na znanje od samog početka da HDZ predstavlja sve protiv čega se borimo i da s njim ne možemo biti ni u kakvoj koaliciji’, kaže Bojan Glavašević. FOTO: Saša ZInaja/NFOTO

NACIONAL: Nakon što se predsjednik Milanović usprotivio obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, postao je heroj ruskih medija. 

To je vrlo problematično.

NACIONAL: Kako gledate na sve njegove izjave od početka ruske agresije na Ukrajinu? 

Zoran Milanović je kao predsjednik Vlade vodio vrlo različitu vanjsku politiku od ove koju zagovara danas. Kao kandidat za predsjednika Republike govorio je potpuno drugačije stvari i na potpuno drugačiji način nego sada. Mogu reći da je za nekoga tko je uvijek tvrdio da bira svoje društvo, prilično problematično što su mu danas umjesto socijaldemokratskih premijerki, premijera ili predsjednika, društvo postali Milorad Dodik, Dragan Čović ili Erdoğan. Dakle, političari koje ja ni na koji način ne mogu definirati kao pozitivce na međunarodnoj sceni. I žao mi je zbog toga. Razočaravajuće.

NACIONAL: Predsjednik  je odbio razgovarati s Nancy Pelosi, predsjednicom Zastupničkog doma američkog Kongresa, kako to komentirate?

Mislim da su Amerikanci kurtoazno zatražili razgovor s predsjednikom Republike, a on je to odbio uz objašnjenje da mu ne odgovara termin i da to nije njegova razina. A to zvuči prilično loše i neistinito s obzirom na to da se predsjednik Milanović mjesec dana ranije sastao s predsjednicom albanskog parlamenta. Mislim da uvijek ima smisla razgovarati s partnerima u svijetu, odnosno saveznicima, a osobito kada se radi o svjetskoj sili kakva je SAD. To je u svakom slučaju šteta, propuštena prilika, u najmanju ruku.

NACIONAL: Koliko nam takvo njegovo ponašanje šteti na međunarodnoj političkoj sceni?

Naravno da šteti. Ali mislim da nam puno više šteti činjenica da zbog njegova sukoba s Plenkovićem mi u ovom trenutku nemamo imenovane šefove misija u preko pola država u svijetu i međunarodnih organizacija u kojima imamo diplomatska predstavništva. Koliko znam, nemamo ni predstavnika u NATO-u. A nemamo ni šefa Vojne sigurnosno- obavještajne agencije, usred ratne situacije u kojoj Hrvatska ipak ima vidljivu ulogu. E to smatram vrlo problematičnim. Mislim da je to problem sukoba dvojice čelnih ljudi države kojima bi interes Republike Hrvatske morao biti iznad vlastitih taština. Njih dvojica moraju pronaći način da surađuju na ključnim pitanjima od nacionalnog interesa, jer to nije pitanje suradnje Zorana i Andreja, nego pitanje suradnje Vlade i predsjednika Republike.

NACIONAL: Premijerov bijes izazvala je sjednica Antikorupcijskog vijeća na kojoj se raspravljalo o epohalnoj krađi u Ini i umiješanosti HDZ-a u tu rabotu, kao i odgovornosti premijera za gašenje Rafinerije Sisak i prepuštanje hrvatske energetske politike Mađarima, odnosno Orbánu, koji je Putinov trojanski konj. Koliko tu ima dvostruke igre?

Još od Sanaderova vremena svjedočimo tome da ima jako puno dvostruke igre. Meni je potpuno nejasno zašto se HDZ postavlja toliko servilno prema Orbánu i prema Mađarima, pri čemu je vrlo jasno da iza MOL-a stoji značajna količina ruskog novca, kao i da je Orbánov odnos prema Putinu dijametralno suprotan Plenkovićevom. Vrlo je čudno da njih dvojica imaju odlične radne odnose. Ne znam otkud to – je li to iz vremena dok su obojica pripadali Europskoj pučkoj stranci, iz koje je Orbán istjeran, odnosno sam je morao otići, ili postoje neki drugi razlozi. Isto tako, eurozastupnici iz HDZ-a, kao što je poznato, rijetki su među europskim pučanima koji su glasali protiv Rezolucije Europskog parlamenta o Mađarskoj, a kojom se predlagalo pokretanje članka 7. kojim se propisuju sankcije zbog kršenja načela vladavine prava. Treba li posebno spominjati ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana i njegove izjave u stilu: brat do brata, Mađar do Hrvata! U kontekstu situacije u kojoj se nalazimo te su izjave sulude, a u kontekstu povijesti na koju se ta izjava trebala odnositi, uvredljive.

‘Premijerovo odbijanje da se pojavi na prve dvije sjednice na koje je pozvan, jasno pokazuje njegov prezir prema tom tijelu, ali i parlamentu kao instituciji koja treba nadzirati rad vlade’

NACIONAL: Zašto su sjednice Antikorupcijskog vijeća toliko razbjesnile premijera? Je li možda zato što je na čelu Vijeća Nikola Grmoja, koji ga najoštrije kritizira zdesna, a on to puno teže podnosi od kritika ljevice? 

Čini mi se da Andrej Plenković općenito ima izražen prezir prema svim kontrolnim mehanizmima u demokraciji. U šest godina vođenja Vlade on sustavno radi da tome da sva tijela koja se bave onime što se na engleskom kaže „checks and balances“ maksimalno oslabe. Od Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kojem su praktički oduzete sve ovlasti, pa do svakog drugog sličnog kontrolnog mehanizma koji postoji. Antikorupcijsko vijeće on ne može baš preko noći razmontirati, ali radi sve kako bi dezavuirao njegov rad. Premijerovo odbijanje da se pojavi na prve dvije sjednice na koje je pozvan, jasno pokazuje njegov prezir prema tom tijelu, ali i parlamentu kao instituciji koja treba nadzirati rad vlade. On zapravo pokazuje prezir i prema konceptu opozicije, koja je tu da nadzire i kontrolira rad vlade. No sviđalo se to njemu ili ne, takve su nam uloge u demokratskom društvu. Tako demokracija funkcionira.

NACIONAL: Posljednjih tjedana neki mainstream mediji lansirali su tezu o mogućnosti koalicije HDZ–MOŽEMO! na nacionalnoj razni. Kome su u interesu takve teze, tko ih plasira i zašto?

Meni nikako nije jasno kako je netko pomislio da bi zeleno-lijeva platforma Možemo! pristala na takvu koaliciju ili da je takvo što uopće moguće.Ako je netko oduvijek bio beskompromisni kritičar HDZ-a, stranke koja ima pravomoćnu presudu kao zločinačka organizacija, ako je netko godinama upozoravao na povijest HDZ-ova štetnog i lošeg vođenja ove države, onda smo to bili mi. Dakle, članovi zeleno-lijevog bloka koji smo više nego jasno dali na znanje od samog početka da HDZ predstavlja sve protiv čega se borimo i da s njim ne možemo biti ni u kakvoj koaliciji. Ne vjerujem da itko od građana može povjerovati u tu priču. Uostalom, upravo smo HDZ, sa strankom Milana Bandića, do nogu potukli u Zagrebu, gdje su sada opozicija, a mi mijenjamo njihov koruptivni model upravljanja.

NACIONAL: Očito HDZ-u odgovara da se takve teze provlače u javnosti. Je li moguće da bi to njima odgovaralo? 

Ne bi me čudilo da oni maštaju o tome. HDZ je stranka koja nije samo odgovorna za golemi kriminal u državi, već ima i dugu povijest toksičnog nacionalizma. Mi kao zeleno-lijeva opcija, koja je u prvom redu građanska, zalažemo se za potpunu transparentnost i borbu protiv korupcije. Mi s njima nemamo nikakvih dodirnih točaka. Ta teza je potpuno apsurdna.

NACIONAL: Kako komentirate svoju bivšu stranku SDP? Jesu li oni doista lideri opozicije i vjerujete li u mogućnost stvaranja velike koalicije, od centra nalijevo, koja bi pobijedila HDZ na sljedećim izborima? 

Prvo želim reći da je Peđa Grbin, bez obzira na to što ga se često kritizira i zamjera mu se da nije lider i nema karizmu, imao hrabrosti krenuti u „reset“ i promjene u SDP-u, i u smislu članstva i u smislu programa. A nakon devastacije koju je za sobom ostavio Davor Bernardić, to zaista nije lak posao. Na tom mu putu želim sreću jer Hrvatska treba širinu progresivne lijeve misli, od lijevog centra do krajnje ljevice.

NACIONAL: Usprkos Viktoru Gotovcu i cirkusu u Zagrebu?

Da, usprkos Viktoru Gotovcu, jer je reakcija Peđe Grbina pokazala da u ključnom trenutku zna biti odlučan i donositi ispravne odluke. Ono što vidim u Saboru jest da se SDP postavlja partnerski, a ne kao neki superiorni opozicijski lider. SDP u Saboru djeluje timski i dobro surađuje s progresivnim dijelom opozicije, ta suradnja je izuzetno kvalitetna. Što se tiče koalicije na nacionalnoj razini, o tome još uvijek nije bilo razgovora, koliko ja znam. Mislim da su ti izbori možda bliže nego što bi trebali biti po kalendaru, ali su ipak još uvijek daleko.

‘Reakcija Peđe Grbina u Zagrebu je pokazala da u ključnom trenutku zna biti odlučan i donositi ispravne odluke. Ono što vidim u Saboru jest da se SDP postavlja partnerski, a ne kao neki superiorni opozicijski lider’

NACIONAL: Ali vi svakoga tjedna zazivate prijevremene izbore, a za njih očito niste spremni.

Tko kaže da nismo spremni? Mi svoj program, ciljeve i vrijednosti svakodnevno iznosimo i izbori nas ne mogu iznenaditi. No to je, prije svega, pitanje demokracije. Smatram da je odgovorno od opozicije tražiti ostavku Vlade koja štiti pervazivni kriminal, gdje svakoga tjedna hapse nekog bivšeg ili sadašnjeg ministra ili dužnosnika iz redova vladajuće stranke.

NACIONAL: Treba li SDP podržati Zorana Milanovića ako se opet kandidira za predsjednika Republike, s obzirom na činjenicu da je postao junak krajnje desnice i HDZ-a u Hercegovini? 

Smatram da su ti izbori daleko, a Zoran Milanović do sada se nije izjašnjavao o tome hoće li se opet kandidirati. SDP se o njemu i dalje pozitivno izražava, to je njihovo pravo jer je bio njihov kandidat, ali ja kao nezavisni zastupnik mislim da je to vrlo slična situacija kao s Milanom Bandićem. SDP je Bandića podržavao jer je bio pobjednik na terenu, a zapravo je s njim jako puno toga izgubio. Na moju veliku žalost, situacija za Zoranom Milanovićem je vrlo slična. Mislim da bi SDP morao jako dobro razmisliti o tome hoće li podržati Milanovića ako se bude odlučio kandidirati.

NACIONAL: Jeste li požalili što ste izišli iz  SDP-a?

Nikada. Ja sam to učinio iz osobnog uvjerenja i osobnog principa. Bio sam jedan od potpisnika pisma u kojem se tražila ostavka Davora Bernardića, a koje je on potpuno ignorirao. Jedina odgovorna stvar koju sam u tom trenutku mogao učiniti jest napustiti stranku. Želio sam ostatak svog prethodnog mandata pomoći novim lijevim političkim opcijama da se afirmiraju na političkoj sceni. Kandidirao sam se kao nezavisni kandidat na listi zeleno-lijeve platforme Možemo! Bio sam na posljednjem mjestu na listi u 6. izbornoj jedinici, gdje sam uvijek biran. I ovoga puta izabran sam preferencijalno, s 30 posto svih glasova koje je lista osvojila. Jako mi je drago što na toj pobjedničkoj zastavi moje koalicije ima i kaplja mog znoja, jer doista vjerujem da zajedno možemo napraviti dobre stvari za Hrvatsku.

NACIONAL: Približavaju se dani sjećanja na žrtvu Vukovara. Hoćete li ići? 

Idem svake godine, ali najčešće ne u Koloni sjećanja. Nemam ništa protiv te kolone iako se ona politički zloupotrebljavala godinama i nemam ništa protiv toga da se ljudi iz cijele Hrvatske okupljaju na taj dan i odaju počast Vukovaru i njegovoj žrtvi. No za mene ti dani imaju jedan sasvim privatni i intimniji značaj. Zato najčešće odlazim u Vukovar 20. studenoga, na dan kada je ubijen moj otac Siniša Glavašević, obiđem groblje i Ovčaru i proživim te dane na svoj način.

NACIONAL: Što je s Danima Siniše Glavaševića, koji su dugo bili važna manifestacija u Vukovaru? Jesu li vas pozvali? 

Nisu, kao što me ne zovu otkad sam ušao u politiku. Zbog toga se ne ljutim, nema nikakvog razloga da mene posebno pozivaju, nisu pozivali ni moju mamu, a ni baku dok je bila živa. To je njihova odluka koju ne želim komentirati. Ono što znam jest da je moj otac zaista volio Vukovar i da bi ga danas rastužilo što je to jedan od siromašnijih gradova u Hrvatskoj usprkos velikom novcu koji je u njega uložen, što su podjele i dalje grozne, što je to grad iz kojeg mladi ljudi masovno odlaze i govore da su otišli iz geta u koji je Vukovar pretvoren. To bi mog oca sigurno rastužilo.