Bojan Glavašević jedan od najpoznatijih zastupnika u Saboru, svakako ne samo zato što je sin Siniše Glavaševića, znamenitog novinara Hrvatskog radija Vukovar kojega su srpske paravojne snage nakon okupacije Vukovara usmrtile na Ovčari. Rođen je 1984. u Vukovaru. S majkom i bakom 1991. je došao u Zagreb, kamo su se sklonili pred ratnim razaranjima. Na Filozofskom fakultetu diplomirao je lingvistiku i sociologiju, a 2009. zaposlio se kao znanstveni novak na Odsjeku za lingvistiku. U politiku je ušao 2012., kada ga je ministar branitelja Predrag Matić Fred postavio za pročelnika ureda, a nedugo nakon toga i za pomoćnika ministra. Jedna njegova izjava iz 2014., ni po čemu sporna, iskorištena je kao povod za podizanje prosvjedničkog šatora ratnih veterana pred zgradom Ministarstva branitelja. Uz otvorenu podršku HDZ-a i neugodne prijetnje nekih njegovih sudionika, prosvjed je trajao 555 dana i služio za neskrivenu destabilizaciju vlade Zorana Milanovića. Koliko je taj prosvjed bio bizaran, vidjelo se po tome što su prosvjednici vukovarskog ratnog heroja Predraga Matića Freda i Bojana Glavaševića optuživali za navodno “jugoslavenstvo”, zahtijevajući njihovu smjenu. Pritisci i prijetnje bili su toliki da su njihove obitelji sve do završetka prosvjeda bile pod policijskom zaštitom. No Glavaševića to nije uplašilo: na listi SDP-a 2016. izabran je za saborskog zastupnika, a uspjeh je ponovio i na proteklim parlamentarnim izborima 2020., kao nezavisni zastupnik na listi Možemo!, nakon što je 2018. napustio SDP. U dosadašnja dva mandata dokazao se kao elokventan i angažiran proeuropski zastupnik koji promiče toleranciju, mirotvorstvo, demokratske vrijednosti i parlamentarizam. Nedavna kandidatura za premijerku Sandre Benčić, predsjednice Glavaševićeva saborskog Kluba zastupnika, poslužila je kao povod da Nacional s njim razgovara o predstojećim izbornim ciklusima u Hrvatskoj.

NACIONAL: Sljedeće godine predstoje tri najvažnija izborna ciklusa. Kako generalno ocjenjujete političku scenu u ovom trenutku?

Trenutni rejting HDZ-a od otprilike 25 posto, za koji se tvrdi da je visok, zapravo je na razini rejtinga iz 2015., dok je 2011., kada je Jadranka Kosor poslije katastrofe sa Sanaderom vodila HDZ na izbore, rejting stranke bio 24 posto. U zbroju, opozicija ima daleko više od HDZ-a. Mislim da je Plenkovićeva stranka zbog toga u panici jer im je i koalicijski potencijal iznimno loš. Pogledajte: koliko mandata s ovim rejtingom mogu osvojiti? Neka u svakoj izbornoj jedinici osvoje samo jedan mandat manje nego na prošlim izborima i već su na 56 zastupničkih mjesta. A realnost je da će s ovim rejtingom osvojiti 53. Pa neka pokušaju, recimo, s Domovinskim pokretom koji, uvjetno rečeno, može osvojiti deset mandata, ako smo darežljivi: to je 63. Kako s tim formirati većinu od 76, čak i s osam manjinaca? Nema tih žetončića koji to mogu nadoknaditi, naročito ne u trećem mandatu, koji ima ovakav korupcijski uvod kakvome upravo svjedočimo. Zato mislim da i to što HDZ sada poseže za nacionalističkom retorikom, ali i drugim alatima te vrste koje su dobro izvježbali, svjedoči o strahu od gubitka izbora.

NACIONAL: Pritom se otvara pitanje novoga izbornog sustava, za koji smo tek u petak konačno saznali kako će izgledati, nakon što je usvojen u Saboru.

To je potpuno izvitoperen model. Podsjetio me na Feral Tromblon, jednu od rubrika iz znamenitoga satiričkog Feral Tribunea, u kojoj je pisalo: “Glavni i neodgovorni uvrednik”, pa sam u njihovu stilu tvitao da bi “glavni i neodgovorni uvrednik ovog zakona o izbornim jedinicama bio Gerrymander Plenković”, po politološkom izrazu “gerrymandering” koji znači manipulaciju izbornim jedinicama. U svakom slučaju, izborne jedinice potpuno su “džerimanderirane”. Vidjet ćemo ishod. O svemu se mora oglasiti Ustavni sud koji će ili morati skočiti samome sebi u usta, jer usvojeni zakon ne slijedi njihove preporuke, ili će ga morati srušiti. Dogodi li se to, Plenković ima problem. Vidjet ćemo što će reći Ustavni sud i koliko su snažni demokratski osigurači u Hrvatskoj. Ali čak i uz ovakve izborne jedinice, kod njih vlada panika oko izbornog rezultata. Opozicija se treba boriti za svaku mogućnost promjene.

NACIONAL: Tvrdite da opozicija zajedno osvaja više od HDZ-a, a opet, istodobno je rascjepkana, posvađana, podijeljena… Kako pobijediti?

Da, uvriježen je narativ o rascjepkanoj i posvađanoj opoziciji, ali uvijek sam za političku raznolikost, nego za monolitnost. Raznolikost je zdravija za demokraciju. Normalno je da s nekima nećeš i ne možeš graditi zajedničku vladu ako se oko temeljnih pitanja ne slažeš. Mlada smo demokracija i moramo naučiti temeljne lekcije: prvo, da nije važan snažan vođa, nego institucionalno povjerenje. Snažni vođe važni su u autokracijama, a povjerenje u institucije kod nas je nisko zbog samovolje HDZ-a. Osim toga, još nismo postigli načelni konsenzus o prirodnosti smjenjivosti vlasti, kao ni o odnosu prema korupciji: naprosto, da ovu državu nitko ne smije krasti. U političkom bi spektru bilo mnogo lakše surađivati, čak i među ideološki različitim opcijama, kad bismo imali zajednički temelj: kad bismo imali neupitan društveni konsenzus da je prirodno sići s vlasti, kao i da korupcija naprosto ne dolazi u obzir. Tada bismo mogli razgovarati o manjinskim vladama, ili o takozvanom “negativnom parlamentarizmu”, poznatom u nordijskim državama, gdje je, prvo, datum izbora unaprijed definiran, a politička podrška pojedinim zakonima traži se pregovorima u parlamentu i ništa nije unaprijed stranački definirano. Često su to manjinske vlade, a većina se može mijenjati. Takav model smatram zdravim jer ne tretira politiku kao igru nultog zbroja.

NACIONAL: Plenković, pak, zagovara stabilnost.

Ništa čudno. “Stabilokraciju” nikad nisam zagovarao jer je ona, kao što vidimo u posljednjih osam godina, plodno tlo za korupciju. A kakvo točno dobro nam nosi stabilna korupcija? Što nam je dobrog donijelo ono Plenkovićevo “Ja mogu što hoću”? Ne, takva stabilnost nije dobra.

NACIONAL: Kako vidite konkretnu kombinaciju za pobjedu opozicije na predstojećim parlamentarnim izborima?

Predstoji mnogo posla. Koliko god mislim da je zdravo da SDP i Možemo! idu odvojeno na izbore, bit će im teže pobijediti, i to iz dva razloga: prvi je D’Hondtov sustav i izborne jedinice, a drugi je fenomen hrvatske politike koji je kolumnist Jasmin Klarić nazvao “trend je frend”. Drugim riječima, uzlazni trend stvara zamah: kad se već sada zbroje rejtinzi SDP-a i Možemo!, oni su već sada snažniji od HDZ-a, i to je snažan psihološki moment. Dakle, situacija je ambivalentna: zdravo je za demokraciju da i SDP i Možemo! samostalnim izlaskom na izbore iskažu razlike i definiraju vlastiti elektorat, ali, istodobno, to je izazov za pobjedu. Smatram da, kad su već odlučili da idu odvojeno, zajedno s tim treba podrazumijevati i odgovornost nakon izbora. Pitanje svih pitanja naime jest: ako opozicija na izborima osvoji više mandata nego HDZ, hoćemo li dopustiti da HDZ formira vlast?

NACIONAL: Bi li to značilo da se unaprijed kaže s kim bi stranke bile spremne koalirati?

Ne. Prvo, nitko nema kristalnu kuglu. Treba provesti izbore i vidjeti što će građani reći. Prejudiciranja nema. Glavne opozicijske stranke jasno su rekle da su spremne surađivati poslije izbora. Ako bude bilo potrebno, a to je veliki “ako”, treba vidjeti koje su opcije. Ima ih – to građani trebaju znati.

‘Snažni vođe važni su u autokracijama, a povjerenje u institucije kod nas je nisko zbog samovolje HDZ-a’, rekao je Bojan Glavašević. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ima, ali nešto je već rečeno: Možemo! je već rekao da neće ni s Mostom ni s IDS-om. A svaki bi mandat mogao odlučivati.

Politika je, na kraju krajeva, pitanje kompromisa. Želiš li postići cilj, nekad moraš povući i teške poteze. Izbori mogu rezultirati vrlo nejasnim ishodom koji ne daje prirodan odgovor što dalje, i tada je pitanje smatraš li da je manje zlo da HDZ i treći mandat ostane na vlasti, ili je manje zlo dati podršku za formiranje vlade političkoj opciji koja ti je ideološki udaljena, odnosno prihvatiti podršku političke opcije koja ti je ideološki udaljena. Ja mislim da je najvažnije maknuti HDZ s vlasti. To što daš podršku nekome da formira vladu ne znači da moraš sudjelovati u njoj, odnosno to ne znači da si u koaliciji.

NACIONAL: Dakle, da sažmemo: smatrate da sadašnja situacija projicira mogućnost najrazličitijih poslijeizbornih suradnji, kako bi se HDZ skinuo s vlasti?

Da, jer neka programska i bliska partnerstva možda neće biti dovoljna. Bude li tako, bit će to “Sofijin izbor” za ljude koji traže mandat i povjerenje građana za velike uloge u našem političkom sustavu. I tu će se vidjeti kome je važniji i draži HDZ, a kome Hrvatska.

NACIONAL: HDZ pokušava uvjeriti birače da opozicija nema uvjerljive političare.

Da, pokušava se stvoriti narativ da opozicija nema snažne ljude za premijersku poziciju. To nije točno. Ako je Peđi najveća mana da nema “političku karizmu”, a Sandri jedna greška u imovinskoj kartici, onda mislim da problema zbilja nemamo. Peđa Grbin je svoje sposobnosti pokazao u Saboru – ovo mu je treći mandat, preferencijalno je izabran. Vrijedan je, obrazovan, sposoban čovjek čije su zakonske inicijative izvanredne. Isto vrijedi i za Sandru koja je u tri godine mandata postigla da je poštuju i vladajući i opozicija, koja je pokrenula jako puno dobrih inicijativa, napisala more amandmana na HDZ-ove loše zakone i pokazala konkretne politike koje bi Hrvatsku učinile boljim mjestom za život. Ukratko, i Grbin i Sandra Benčić neprikosnoveni su! Sad bih potpisao za oboje da budu premijeri. Bio bih sretan da bilo tko od njih bude premijer ili premijerka. Jer ako su oni izbor – neka je to najgora stvar koja se našoj demokraciji može dogoditi. Treba postaviti pitanje: je li veći problem to što Grbin navodno nema karizmu, ili je veći problem to što radi Plenković i njegova vlada? Što tražimo? Manekena ili nekoga tko je pošten i sposoban? Po čemu je točno Andrej Plenković bolji? On jest startao s ugledom poštenog Europejca, ali ga je potpuno upropastio! Kad se vidi koliko je ministara prodefiliralo kroz njegovu vladu; kad se vidi broj korupcijskih skandala koji iskaču svaki tjedan… Tvrdim: i Sandra i Peđa bi bili i sposobniji i pošteniji predsjednici vlade od Plenkovića.

NACIONAL: Možemo! je najavio da će imati liste u svim izbornim jedinicama. Podrazumijeva li to i izbornu jedinicu za dijasporu?

Ne znam. To je njihova stranačka odluka, ali jako bih volio da se ljevica kandidira i u dijaspori. Ne treba je a priori prepuštati HDZ-u.

NACIONAL: U prosincu 2020. Sandra Benčić i vi imali ste vehementan nastup u Saboru o BiH. Nakon toga, nismo više mnogo toga čuli.

Imali smo ih više. U jednom razdoblju mnogo smo govorili o BiH. Sandra i ja mnogo smo se bavili politikom u susjedstvu, a to je fokus mog rada od samog početka. I danas se mnogo bavim tim dijelom hrvatske vanjske politike. U javnosti se to možda ne vidi, ali rasprava o susjedstvu vrlo je živa na saborskim odborima za vanjsku politiku i za europske poslove, i o nekim zemljama regije postoji zabrinutost. Činjenica je međutim i to da su građanima Hrvatske unutarnjopolitičke teme važnije, a toliko toga se dogodilo u posljednje dvije, tri godine. No na BiH i regiju nitko nije zaboravio. Sandra i ja i dalje smo na istoj liniji, u to nema sumnje: nacionalizam naprosto ne može biti dobar temelj za izgradnju zdravog društva u BiH. Taj pokušaj traje 25 godina i pokazao se da ne funkcionira. BiH je nacionalizmom naprosto destabilizirana. Ali ako u ovom intervju našim susjedima mogu poslati jednu poruku, to je ova: kad se u Hrvatskoj promijeni vlast, mogu biti sigurni da će od ove zemlje dobiti pošten, prijateljski, dobrosusjedski tretman.

NACIONAL: Najviše se govori o parlamentarnim izborima, ali važni su i izbori za Europski parlament. Proteklog tjedna predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola rekla je da će najvažnija bitka na izborima biti “borba protiv ekstremizma”. Hoćete li se možda kandidirati za zastupnika u Europskom parlamentu?

Hoću, kandidirat ću se. Posljednjih osam godina potpredsjednik sam saborskog Odbora za europske poslove, a i kao pomoćnik ministra imao sam velik fokus na europski kontekst i uvođenje braniteljske problematike u nj. Neke od tih stvari se i danas koriste kao razvojna pomoć. Hrvatsko nasljeđe Zakona o žrtvama seksualnog nasilja, programa psihosocijalne pomoći i restitucije sada koristi Ukrajina, jer nažalost postoji potreba. Prije nekoliko godina sudjelovao sam i u pisanju zakona o restituciji jezidskim ženama koje su pretrpjele seksualno nasilje od pripadnika ISIL-a, i na to sam jako ponosan. Predrag Matić Fred kao ministar branitelja i ja stvorili smo važno nasljeđe koje Hrvatska danas može dati drugima kao dio svog iskustva. Hrvatska može jako mnogo toga naučiti Europu. Mislim da naši eurozastupnici imaju ključnu ulogu u razbijanju onog domaćeg političkog narativa koji postoji već godinama: “Znate, ne bismo mi, ali Bruxelles…” Gradi se predodžba o Bruxellesu kao o novom Beogradu, što je palo na plodno tlo, pogotovo na desnici. Ali to nije tako – mi smo Europa, mi smo EU. Problem je što smo po mnogim statistikama na dnu EU-a. E, to želim mijenjati. Na tome želim raditi. A što se Europe tiče, ona je uvijek u opasnosti od ekstremizma i raspada, ali EU je civilizacijski doseg. Pogledajmo samo kako se Hrvatska u posljednjih deset godina, otkako je članica EU-a, transformirala nabolje. Ali to nije ni približno dovoljno. Moramo puno bolje i zato ću se kandidirati.

NACIONAL: Hoćete li formirati svoju, nezavisnu listu za EP, ili ćete biti na nekoj od stranačkih lista, i kojoj?

Želim se baviti pitanjima koja direktno utječu na živote ljudi u Hrvatskoj. Recimo, u Europskom parlamentu možemo naše ljude puno bolje zaštititi od lihvarskih agencija, kad je to već HDZ odbio učiniti. Isto tako, u Europskom parlamentu možemo se pobrinuti za sigurnost naših ljudi od negativnih posljedica klimatske krize, poput požara, poplava i suša – a Hrvatska je među najranjivijim zemljama EU-a. To su samo dva primjera, a kad bude vrijeme za to, predstavit ću cijeli program, dakako, a i objaviti detalje oko toga na koji način ću se kandidirati.

NACIONAL: Kada kažete da imamo što naučiti Europu, vjerojatno mislite na teme tranzicijske pravde, poslijeratne stabilizacije i izlječenja.

Europa nije bez mana. Kada političari EU-a govore da je rat u Ukrajini prvi rat na europskom tlu poslije Drugog svjetskog rata – mene to izrazito pogađa i ljuti me. To je promatranje kroz ružičaste naočale koje ignoriraju stvarnost: kao da se Srebrenica i Vukovar nikad nisu dogodili. Naša je uloga podsjetiti Europu na to, ali i naša odgovornost prema susjedima u BiH: ako mi u Europskom parlamentu ne reagiramo kad netko kaže takvu glupost, ako mi ne podsjetimo na Srebrenicu, što da ljudi u BiH, članovi obitelji žrtava, misle o toj Europi, koja zaboravlja na gotovo devet tisuća ubijenih?