Arhitekt, umjetnik i filozof, profesor Beogradskog sveučilišta od 1973. godine, te gradonačelnik Beograda od 1982. do 1986. Bogdan Bogdanović rođen je u Beogradu 20. kolovoza 1922. godine. Politiku je napustio zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem, a koji je opisao u knjizi Zelena kutija. Zbog istog je sukoba otišao u egzil u Beč gdje živio sa suprugom do smrti 2010. godine.

Već u djetinjstvu Bogdan Bogdanović ušao je u svijet umjetnosti u kući svoga oca, čuvenog književnog kritičara i kazališnog ravnatelja Milana Bogdanovića. Tu je već kao sedmogodišnjak upoznao Miroslava Krležu. Pripadnost krugu beogradskih nadrealista oko Marka Ristića zauvijek je odredila njegovu osobnu poetiku u sva tri paralelna medija kojima se iskazuje – spomeničkoj arhitekturi, crtežu i literaturi. U svom životu Bogdanović ni u umjetnosti ni u politici nije tražio lagan put, već se uvijek kretao protiv struje.

– Arhitekturu, likovnu umjetnost, književnost i politiku ja sam uvijek osjećao kao cjelinu. Moja je ličnost bila kompozitna, pa se to sve moglo uskladiti. Često sam razmišljao o hijerarhiji. Kao prvo sam arhitekt, pomalo i pisac, pomalo i crtač i vrlo malo političar. Ali to malo bilo je žestoko. No, politika mi se nije sviđala, bio sam političar jer je u ono vrijeme bila takva situacija da sam smatrao da to moram biti. Reagirao sam prema svom temperamentu, a prema tome su onda došle i kontrareakcije.