Objavljeno u Nacionalu br. 787, 10. prosinac 2010.

Nacionalov članak iz siječnja 2007. razotkrio je Sanaderovu kolekciju satova vrijednu 150 tisuća eura i prvi put ukazao na razmjere korumpiranosti tadašnjeg premijera

Premijer Ivo Sanader posjeduje kolekciju skupocjenih satova vrijednu najmanje 150 tisuća eura, a ne samo dva luksuzna sata ukupne vrijednosti 38 tisuća eura, kako se posljednjih dana pisalo u novinama. Nacional je do tog podatka došao analizom premijerovih fotografija snimljenih na javnim mjestima i razgovorima s poznavateljima skupocjenih satova koji su na javnim mjestima posljednjih godina znali uočiti što Sanader ima na zapešću. U toj istrazi utvrđeno je da je riječ o petnaestak satova slavnih urarskih i juvelirskih tvrtki kao što su Rolex, IWC, Panerai, Cartier i druge.

Sve je počelo dan nakon Nove godine kad je dnevnik 24 sata objavio članak u kojem je nekolicina dužnosnika prozvana zbog skupocjenih satova neprijavljenih u imovinskim karticama. Članak je ilustriran svježim snimkama, na kojima se kao najskuplji istaknuo Sanaderov ručni sat marke A. Lange und Söhne, model Grand Lange 1, vrijedan 28 tisuće eura. Uskoro se doznalo da Sanader posjeduje i Blancpain Villeret Ultraslim vrijedan oko 10 tisuća eura. U petak, 5. siječnja, Sanader se u Vladi na domjenku s novinarima pokušao opravdati kazavši da nije znao kako prijaviti satove zbog zbunjujućeg formulara. Zatim je napomenuo da inače ima još tri-četiri sata koja nije prijavio. Usput je pokazao i Mercedesov sat koji je dobio kad je 1999. kupio automobil, koji vrijedi tek nekoliko stotina eura.

Zanimljivo je da Nacional pregledom više tisuća premijerovih fotografija ni na jednoj nije Sanadera pronašao s Mercedesovim satom na zapešću. Ali zato je u raznim prigodama nosio mnogo skuplje satove. Primjerice, na drugom Općem saboru HDZ-a 2001. imao je Panerai Luminor, u prosincu 2004. je predsjedničku kandidaturu Jadranke Kosor potpisao s Blancpainom na zapešću, a gvardijana franjevačkog samostana u Širokom Brijegu pozdravio je noseći Rolex Daytonu. U travnju prošle godine obratio se ministrima zemalja Cefte u Bukureštu noseći zlatni Cartier Pasha, a kad je u listopadu 2003. davao intervju Nacionalu, za fotografiranje je na ruku stavio sat Franck Muller.

U posljednje vrijeme Sanaderu najdraži A. Lange und Söhne, model Grand Lange 1, posebno je zanimljiv kao proizvod jedne od rijetkih vrhunskih urarskih radionica koje same proizvode najvrjedniji dio sata, mehanizam, a ne nalaze se u Švicarskoj. Ta radionica ima i veoma zanimljivu povijest. Tvrtku je 1845. osnovao Adolph Lange, do te godine kraljevski urar na dvoru Saske. On se tada odlučio zaputiti u privatne poduzetnike, a da bi svom pothvatu dao i socijalnu notu, iz prijestolnice Dresdena zaputio se u planinski gradić Glasshutte, jedan od najsiromašnijih u Njemačkoj u to vrijeme. Tamo je uzeo petnaestak izgladnjelih i nadarenih domaćih mladića s kojima je utemeljio urarsku proizvodnju. Zahvaljujući njegovim inovacijama na području strojnih alata i instrumenata za precizno mjerenje, satovi A. Lange postali su među najcjenjenijima u Europi 19. stoljeća. Sin Richard Lange pokazao se jednako talentiranim urarom kao i otac, a posao je posebno cvao od ujedinjenja Njemačke 1871.

Tvrtka je Prvi svjetski rat preživjela tako da je umjesto luksuznih satova proizvodila precizne pomorske kronometre, a slični specijalizirani poslovi spasili su je tijekom međuratne ekonomske krize i hiperinflacije u Njemačkoj. U vrijeme kad je počinjao Drugi svjetski rat, školovanje za urara započeo je Walter Lange, pripadnik četvrte generacije urara. Vlastitim je očima svjedočio kad su ruski bombarderi na dan 8. svibnja 1945. punim pogotkom razorili glavnu urarsku radionicu A. Lange und Söhne. Zatim je uslijedila okupacija – Glasshutte je pao u sovjetsku zonu. Tvrtka je ugašena, a tvornica razmontirana i prenesena u SSSR, gdje je postala temeljem tamošnje urarske industrije. Walter Lange je uspio pobjeći na Zapad.

Odmah po ujedinjenju 1990. se Walter Lange, tada 66-godišnjak, vratio u rodni Glasshutte i počeo raditi na obnovi obiteljske tvrtke. Već 1994. na tržište su izišla prva četiri modela sata.

Sanaderov sat Grande Lange 1 s kućištem od platine ne može se kupiti u Hrvatskoj. Najbliže je dostupan u Grazu, gdje u jednoj prestižnoj urarnici stoji 32.200 eura. Kolekcionarima je posebno primamljiva činjenica da je riječ o satu koji se ručno navija, najbolje jednom dnevno, a posebnost mu je što jedna od kazaljki pokazuje koliko je još energije preostalo u njegovim oprugama. Remen je od zmijske kože.

Iako se premijer u javnosti često pokazuje sa svojim Langeom, prema zastupljenosti na fotografijama čini se da mu je najdraži, barem za službene prilike, Blancpain Villeret Ultraslim. Kao što mu samo ime kaže, najvažnija osobina tog sata je što je veoma tanak – 8,8 mm. Sam precizan satni mehanizam je uguran u nevjerojatno uzak prostor – debeo je tek 3,25 mm. Ovisno o varijanti kopče na remenu od krokodilske kože, ovaj sat u kućištu od ružičastog zlata stoji između 9 i 10 tisuća eura. Model je dobio ime po švicarskom selu u kojem je tvrtka osnovana prije 270 godina.

Noseći ovako decentan sat u formalnim prilikama Sanader pokazuje da se dobro snalazi sa svojim satovima i da ne griješi pri odabiru što će u kojoj prilici ponijeti na zapešću. Pohvalno je da čovjek sa zahtjevnim rasporedom premijera svako jutro ima vremena odlučiti koji će sat iz njegove bogate kolekcije biti najprikladniji za taj dan.

U pojedinim se formalnim prilikama Sanader u javnosti pojavio s najnovijom varijantom poznatog Cartierova sata Pasha. Riječ je o modelu Pashe s promjerom 42 mm, koji je na tržištu od 2005. Kućište je od ružičastog zlata, a remen od aligatorove kože. Kako je Cartier ipak poznatiji kao draguljar nego kao urar, u krunu je usađen dragi kamen safir.
Sat stoji 11 i pol tisuća eura. Sanader ima još jedan model tog urara, Cartier Tank. Za sportske prilike Sanader će radije odabrati prikladniji sat. A ima li boljeg sata za upravljanje gliserom od IWC-ova modela Big Pilot ili Grosse Fliegeruhr, s kojim se Sanader pojavio u jednoj takvoj, nautičkoj, prilici. Riječ je o pilotskom satu s naglaskom na robustnosti: kućište je čelično, a remen od izdržljive bivolje kože. Čelična verzija stoji deset i pol tisuća eura.

To nije jedini sat renomiranog proizvođača iz švicarskog Schaffhausena koji Sanader posjeduje. Viđen je i s modelom IWC Portugese Chrono Automatic. Riječ je o modelu s čeličnim kućištem i zmijskim remenom, te izdvojenim manjim brojčanicima za sekunde i minute. U toj se verziji cijena kreće oko 5800 eura. Na mnogim se fotografijama, primjerice, Sanader pojavljuje s jednim satom marke Franck Muller, švicarske urarnice poznate po inovacijama i preciznoj mehanici i specifičnom, ovalnom, obliku svojih najpoznatijih satova. Takav je i Sanaderov. Vjerojatno je riječ o modelu Cintrée Curvex Grand Guichet, koji se odlikuje prozorčićem s datumom i malim brojčanikom za mjerenje sekundi. Sanaderov je sat s čeličnim remenom i kućištem i lijepim sedefnim ciferblatom – procijenjena cijena kreće se oko 10 i pol tisuća eura.

Svakako je najekskluzivniji sat u Sanaderovoj kolekciji Roger Dubuis Golden Square. Iako je Nacional dobio informaciju da premijer posjeduje jedan od satova koji na tržište idu pod tim imenom, nije uspio točno utvrditi o kojem je modelu riječ. U svakom slučaju Roger Dubuis je za urarske pojmove mlada tvrtka, postoji tek deset godina, a jake strane su joj izvanredno složeni mehanizmi i limitirane serije, kao i strelovit rast poslovanja. Svi modeli Golden Square proizvedeni su u samo 28 primjeraka. Cijene su im se uglavnom kretale od 20 do 100 tisuća eura, a svaki od njih sada za kolekcionare vrijedi i mnogo više, upravo jer ih nije mogao kupiti bilo tko. Sanader je u javnosti viđen i s modelom Panerai Luminor Marina, službenim satom talijanskih visokih mornaričkih časnika, vrijednim 3700 eura, s čeličnim kućištem i remenom od goveđe kože. Navodno premijer u kolekciji ima još jedan, podmorničarski, Panerai. Prema Nacionalovim izvorima posjeduje i najmanje tri Rolexa, sata urarske više srednje klase, i najčešće ulaznice u svijet visokog urarstva. Na snimci je identificiran najtraženiji Rolexov model, Oyster Perpetual Cosmograph Daytona, koji ima izdvojene sate, minute i sekunde u tri zasebna mala brojčanika. Sanader ima i nešto manje masivan, ali ne manje lijep Rolex Yacht-Master vrijedan 6100 eura.

Prema Nacionalovim izvorima, premijer posjeduje i jedan primjerak Audemarsa Pigueta. Njihovi slabiji modeli stoje od otprilike 7 do 10 tisuća eura. Vlasnik je i jednog sata Montblanc, znamenitog proizvođača nalivpera koji je u urarstvu tek osam godina. Njihovi satovi u usporedbi s drugima u Sanaderovoj kolekciji nisu jako skupi. Oni stoje od tisuću i pol do osam tisuća eura. U Sanaderovoj se kolekciji vjerojatno nalazi i jedan model Dunhilla, londonske kuće specijalizirane za luksuz u svakoj formi. Ipak, premijer nije viđen u službenim prigodama s takvim satom. Vjerojatno zbog toga jer Dunhill proizvodi satove ekstravagantnog futurističkog izgleda kakvi nisu u skladu sa Sanaderovim profinjenim i klasičnim ukusom.

Premijera Sanadera je prošlog tjedna Vesna Škare-Ožbolt prijavila Povjerenstvu za utvrđivanje sukoba interesa jer nije prijavio tek dva od ovdje nabrojenih petnaestak satova. Predsjednik Povjerenstva Josip Leko odmah je reagirao i najavio da će Sanaderu postaviti pitanje zašto satove nije prijavio, ali i da nije na njemu da utvrđuje podrijetlo nečije imovine. Ipak, u interesu javnosti bi bilo da premijer objasni je li satove kupio ili ih je dobio na dar. Ako ih je kupio, trebao bi reći otkud mu novac, jer vrijednost kolekcije barem peterostruko premašuje njegovu godišnju premijersku plaću. A ako ih je primio na dar, tek onda treba objasniti od koga i pod kojim okolnostima, jer u civiliziranoj i demokratskoj državi nezamislivo bi bilo da visoki dužnosnik primi toliko bogatstvo u darovima. U krajnjem slučaju, u izbornoj bi godini detaljno, iskreno i izravno objašnjenje o podrijetlu te vrijedne kolekcije satova najviše moglo koristiti samom Sanaderu i njegovoj stranci. Neka premijer predstavi svoje satove Povjerenstvu, neka pokaže uredno plaćene račune i nikakvih problema ne bi trebalo biti.

Ure u depou

Predsjednik Stipe Mesić dobio je na dar prije dvije godine sat Cartier Santos 100, ali ga nikad nije nosio. Mesić je sat vrijedan 3700 eura deponirao s ostalim državničkim poklonima. Izvori bliski premijeru tvrde da je i Sanader deponirao satove koje je dobio kao državne poklone, a među njima je najvrijedniji zlatni sat koji je dobio od Jacquesa Chiraca.

Čačićeva kolekcija

Hrvati u nekoliko nedavnih anketa ocijenili kao najpoželjnijeg premijera za iduću Vladu, HNS-ovac i biznismen Radimir Čačić, također je ljubitelj skupocjenih satova. Njegova kolekcija može se mjeriti sa Sanaderovom, a možda je čak i premašuje u zaista ekskluzivnim primjercima. Čačić, primjerice, posjeduje Vacheron Constantin, marku kod koje početni model stoji 20 tisuća eura.