Ivica Krajač, skladatelj zabavne glazbe i šansone, pjevač, tekstopisac, kazališni redatelj, filmski i televizijski scenarist te libretist preminuo je u 86. godini života.

Smatra ga se predstavnikom Zagrebačke škole šansone. Hrvatskoj je javnosti poznat kao utemeljitelj vokalnog kvarteta 4M koji je osnovao zajedno sa školskim prijateljima 1957. godine, objavila je glazba.hr.

Kvartet 4M je uskoro postao najpopularnijim hrvatskim sastavom. Sastav se proslavio i po svijetu, a 1995. je godine dobio Porina za životno djelo (“izuzetni doprinos razvoju televizijske zabave”). Godine 1969. je pjevao na Pjesmi Eurovizije, predstavljajući Jugoslaviju pjesmom “Pozdrav svijetu”.

Pjesme su mu sudjelovale na uglednim hrvatskim festivalima kao što su Melodije hrvatskog Jadrana u Splitu (“Nima Splita do Splita”, “Nono, moj dobri nono”, “Sviraj mi, sviraj”), Melodije Istre i Kvarnera, Zagrebački festival, Opatijski festival (pobjednik 1963. s pjesmom “Oprosti, volim te”)…

Ljubitelji kajkavske popevke ga pamte po legendarnoj pjesmi “Mi smo dečki kaj pijemo stoječki” s krapinskog festivala. Prepjevao je pjesmu Jacquesa Brela na hrvatski “Ne me quitte pas” (izveo ju je Ibrica Jusić) (1970.). Surađivao je s brojnim poznatim hrvatskim izvođačima.

Nakon prvog desetljeća estradne karijere okrenuo se kazalištu. Diplomirao je glazbu na Pedagoškoj akademiji te potom kazališnu režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u klasi prof. Koste Spaića, s kojim je poslije dugo godina surađivao. 1983. se je zaposlio kao operni redatelj u Operi zagrebačkog HNK. Režirao je mnoštvo predstava poznatih svjetskih opernih i dramskih autora. Hrvatska ga javnost pamti kao libretista prve hrvatske rock-opere Gubec-bega (zajedno s Karlom Metikošem) i mjuzikla Crne kraljice. Pisao je scenarije za film i televiziju

Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika je dobio hrvatsko odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.