BMW Isetta, maleni (2285 x 1380 x 1340 mm) jajoliki dvosjed izvorno je napravila talijanska tvrtka Iso (Isetta je umanjenica od Iso), kasnije transformirana i proslavljena u sportski brend Iso Rivolta

Na prezentaciji u Hotelu Bachmair u bavarskom Rottach-Egernu, na obali alpskog glečerskog jezera Tegernsee, 5. ožujka 1955. BMW je predstavio jajoliki dvosjed BMW Isetta, koja će se proizvoditi do 1962. Tijekom 1950-ih, u poslijeratnoj Europi, automobili su prestali biti nešto što si mogu priuštiti samo bogataši, postavši univerzalni san.

Potražnja je bila veća od ponude, a oči, nerijetko, od novčanika. U takvom je svijetu željnom bilo kakvog vozila, po što nižoj cijeni, niknuo niz opskurnih proizvoda, tzv. mikroautomobila. Ova su vozila imala tri ili četiri kotača, nimalo opreme i, uglavnom, motore preuzete s motocikala. Mahom su bila užasna, čak iako neka danas uživaju kultni status i prilično su skupa. Najjače tržište za mikroautomobile bila je Njemačka, dodatno osiromašena izdvajanjima za ratne odštete.

Najbolji i najkultniji autići ovog tipa dolaze odande, uključujući i nenadmašni Messerschmitt (zapravo FMR) Tiger, jurilicu sposobnu posramiti i mnogo uglednije i veće rođake. Te, dakako, najpoznatiji i najpopularniji mikroautomobil, BMW Isetta. Nije to originalno bavarski proizvod, smislio ju je Renzo Rivolta, ugledni proizvođač kućanskih aparata, poglavito hladnjaka, u tvrtki Iso.

BMW je, među mnogima, otkupio licencu za proizvodnju modela Isetta i 1955. predstavio svoju verziju javnosti. Bavarska je tvrtka, dakako, bila već odavno etablirana, poznata kako po iznimno kvalitetnim motociklima, tako i po predratnim uspjesima s naprednim sportskim automobilima. No, sredinom 1950-ih u ponudi je bio samo jedan model, limuzina poznata kao ‘barokni anđeo’, a iste 1955. predstavljeni su i trendsetterski sportski modeli BMW 507 i BMW 503.

Niti jedan od ovih automobila nije donosio profit, novca za razvoj nije bilo, a licenca za Isettu bila je među jeftinijima. Stoga su se odlučili upustiti u avanturu, znajući da mogu kvalitetno unaprijediti model dijelovima iz svoje motociklističke game – zapravo su temeljito izmijenili original, niti jedan dio s modela Iso ne paše na BMW i obrnuto. Dodajmo tome i neupitnu kvalitetu izrade i jasno je da su se preduvjeti za uspjeh optimalno poklopili. Danas se često navodi, kao gotovo opće poznata stvar, kako je upravo Isetta spasila BMW, no to nije istina. Premda je do 1962. proizvedeno 161.728 Isetta (uz oko 41.000 u drugim zemljama).

Isetta, izvorna i BMW-ova uspješno se prodavala, osim u Italiji, u Argentini, Brazilu, Francuskoj, Grčkoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj. BMW Isetta je ušla u legendu i kao sredstvo za prebacivanje prebjega iz Istočnog Berlina u Zapadni Berlin. No, poznato je da mali automobili imaju jedan veliki problem: donose i mali profit, tako da je financijsko stanje i u jeku Isettinog uspjeha ostalo vrlo krhko. Dapače, krajem dekade tvrtka se našla pred preuzimanjem od strane najvećeg konkurenta, Mercedes-Benz. Ipak, uskočio je bogati industrijalac Herbert Quandt, ubrizgao financijsku injekciju, nešto veći 700 prodavao se bolje, a dolaskom ozbiljne sportske limuzine Neue Klasse BMW je zacrtao smjernice kojima tvrtka ide i danas.

Taj je model, s poznatijom Serijom ’02, uistinu spasio tvrtku i nije čudo da i danas Bavarci slijede njegovu tradiciju. Razumljivo, to ne znači da u BMW-u nisu ponosni na Isettu. Imaju zašto biti, po većini kriterija to je bio najkvalitetniji i najupotrebljiviji mikroautomobil uopće, a i danas ima kultno sljedbeništvo. Kod nas je BMW Isetto dugo imao etiketu vozila za invalide, u tom ih se statusu moglo vidjeti ponešto na cesti čak još i 1980-ih. U međuvremenu su uglavnom nestale, a iznenađujuće rijetko ih se viđa i na skupovima oldtimera.

Duga 2285 mm (od 1956. – 2355. mm), široka 1370 mm i visoka 1340 mm, mase 350 kg, bila je klasične konstrukcije, s nosećim okvirom (šasijom). Pokretala se zrakom hlađenim 4-taktnim jednocilindrašem motocikla BMW 25/3 s 247 ccm i 12 KS, a potom 298 ccm i 13 KS. Ručni mjenjač imao je  četiri stupnja i hod unatrag, prvi put u tako malom autu. Imala je hidrauličke bubanj kočnice, za razliku od dotadašnjih automobilčića, koji su kočili sajlama. Stražnji su kotači bili kruto povezani pa je imala tri kočnice za četiri kotača. Oba je stražnja kočio jedan bubanj.

Postizala je tada pristojnih 85 km/h. Uz tvorničku potrošnju od 3,3 litre na 100 km (realno oko pet) bio je, barem deklarativno,  prvi 3-litreni auto na tržištu. Spremnik je imao 13 litara, od čega tri rezerve. Ulaz u vozilo bio je kroz pomičnu prednju stijenku, koja se otvarala, s komandama. Veći prozor na bočnoj strani umjesto tri manja karakteristika je kasnijeg modela serije 300. Bez diferencijala: razmakom od samo 50 cm stražnji su kotači povezani kruto i pokretani lancem. Čelični okvir nosio je jajoliku karoseriju, prednji i stražnji ovjes i pogonski sklop. Jednocilindraš motocikla BMW 25/3 dorađen je na prisilno hlađenje zrakom, puhalom.

U Njemačkoj je stajao 2650 DM + 45 DM za grijanje. Mlađim je generacijama ovaj autić vjerojatno najpoznatiji kao jurilica Stevea Urkela, popularnog lika iz humoristične tv serije ‘Pod istim krovom’. Također, popularni karakter malog viličara, mehaničara Guida iz serije crtanih filmova ‘Auti’ baziran je na originalnoj talijanskoj Isetti s dodatkom vilice sprijeda. BMW Isetta se sretala se i na našom cestama, kupovali su je uglavnom na invalidsku povlasticu, bez carine.