Jelena Pavičić Vukičević, jedna od najbližih suradnica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i potpredsjednica njegove nedavno osnovane stranke, u listopadu 2014. na Trgovačkom sudu u Zagrebu Bandiću je pripisala odgovornost za lažiranje troškova u najvećem dijelu njegove predizborne kampanje za lokalne izbore 2009. Tom prilikom Jelena Pavičić Vukičević izjavila je da je po svemu sudeći upravo Bandić bio mozak operacije u kojoj se njegova predizborna kampanja u proljeće 2009. s najmanje 4,35 milijuna kuna financirala preko tvrtke kojom je jedno vrijeme upravljala Ines Ljubičić, današnja supruga njegovog dugogodišnjeg bliskog suradnika Slobodana Ljubičića. Taj je iznos Bandić zatajio od Državnog izbornog povjerenstva.

[quote_box_center]

• Bandić je bio mozak operacije u kojoj se njegova predizborna kampanja u proljeće 2009. s najmanje 4,35 milijuna kuna financirala preko tvrtke kojom je jedno vrijeme upravljala Ines Ljubičić, današnja supruga njegovog dugogodišnjeg bliskog suradnika Slobodana Ljubičića, tvrdi Jelena Pavičević Vukićević.

• Jelena Pavičić Vukičević zapravo je tim iskazom Bandića opisala kao osobu kojoj su preko najbližih suradnika dostupni milijunski iznosi, koje on taji od Državnog izbornog povjerenstva, a koji mu se prema potrebi stavljaju na raspolaganje za financiranje političke kampanje radi ostanka na vlasti u Zagrebu i posredno za održavanje političkog utjecaja.

[/quote_box_center]

Jelena Pavičić Vukičević zapravo je tim iskazom Bandića opisala kao osobu kojoj su preko najbližih suradnika dostupni milijunski iznosi, koje on taji od Državnog izbornog povjerenstva, a koji mu se prema potrebi stavljaju na raspolaganje za financiranje političke kampanje radi ostanka na vlasti u Zagrebu i posredno za održavanje političkog utjecaja. Potom se taj novac Bandićevim financijerima pokušava refundirati novcem iz stranačke blagajne SDP-a. Tako je trebalo biti i nakon lokalnih izbora 2009., ali su se odnosi snaga u SDP-u promijenili i doveli do zanimljivog sudskog postupka, koji je već privlačio pozornost javnosti. U tom je postupku Jelena Pavičić Vukičević Bandića posredno opisala kao protagonista lažiranja troškova svoje predizborne kampanje, a nakon prvostupanjske presude SDP je uspio sa sebe otkloniti odgovornost refundiranja neprijavljenih Bandićevih troškova njegovim netransparentnim financijerima.

Sudski postupak koji Bandiću počinje stvarati negativni politički publicitet i otvarati pitanje podrijetla novca za financiranje njegove političke karijere otvoren je 23. svibnja 2012. Tada je Televizija Sljeme podnijela pred zagrebačkim Trgovačkim sudom tužbu protiv SDP-a u kojoj se navodi da ta stranka duguje Televiziji Sljeme 4,35 milijuna kuna, a te se tvrdnje nastoje potkrijepiti s raznom dokumentacijom i više ugovora koji su Nacionalu dostavljeni na uvid. U tužbi su opisani kompleksni odnosi između SDP-a, agencije Designsystem koja je godinama surađivala s tom strankom, još nekih tvrtki i na koncu Televizije Sljeme.

Tužba se odnosi na vrijeme predizborne kampanje iz proljeća 2009. Tada je Bandić zadnji put nominiran kao kandidat SDP-a za gradonačelnika Zagreba. Na tim izborima ponovo je izabran za gradonačelnika, a u drugom krugu glasovanja pobijedio je nezavisnog kandidata Josipa Kregara. Ako bi se vjerovalo završnom izvješću o izvorima i visini sredstava utrošenih za financiranje izborne promidžbe za izbor predstavničkih tijela Grada Zagreba, gradonačelnika i njegovih zamjenika, koje je Bandić podnio Državnom izbornom povjerenstvu 15. lipnja 2009., on je ukupno za troškove te kampanje uspio prikupiti 2.710.500 kuna. Prema navodima iz istog izvješća, u stranačkoj blagajni SDP-a ostalo je 257.432 kune koje Bandić nije potrošio. Prema istom izvješću, on od pravnih osoba u obliku proizvoda ili usluga nije primio niti kune, dok mu je odvjetnički ured Tihomira Rubeše uplatio 5000 kuna.

Patrik Macek/PIXSELL

Svega nekoliko mjeseci nakon završetka tih lokalnih izbora, došlo je do konačnog razdora između predsjednika SDP-a i aktualnog premijera Zorana Milanovića i Bandića. Bandić je očekivao da će ga SDP nominirati kao svog kandidata na nadolazećim predsjedničkim izborima, ali su se u SDP-u 12. srpnja 2009. održali unutarstranački izbori i za predsjedničkog kandidata izabran je Ivo Josipović. Mjesecima se tada špekuliralo o mogućoj Bandićevoj kandidaturi za predsjednika Hrvatske, a njegova samostalna kandidatura mogla je dovesti do toga da bude izbačen iz stranke.

U to se vrijeme u istraživanjima javnog mišljenja naziralo da bi on mogao osvojiti veliki broj glasova ako se kandidira. Bandić je na koncu 4. studenog 2009. zamrznuo svoje članstvo u SDP-u te se sljedećeg jutra samostalno kandidirao za predsjednika države. Isti dan SDP je objavio priopćenje da mu je time prestalo članstvo u SDP-u na temelju primjene članka 15. Statuta stranke.

Nekoliko mjeseci kasnije, u rujnu 2010. u zagrebački Gradski odbor SDP-a Televizija Sljeme poslala je dopis u kojemu najavljuje milijunske tražbine od te stranke. SDP je te dugove demantirao, tvrdeći da s njima nema nikakve veze. To je u svibnju 2012. dovelo do spora pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

Tijekom tog postupka vrlo se detaljno opisivalo kako je došlo do spomenutih potraživanja. Izvori bliski SDP-u tvrde da je Televizija Sljeme zapravo tražila da joj se vrati novac koji je ona potrošila na zakup medijskog prostora, najviše za plaćanje televizijskih i drugih vrsta reklama za drugi krug Bandićeve gradonačelničke kampanje. Nju je medijski osmišljavala tvrtka Designsystem, dugogodišnjeg suradnika SDP-a Borisa Maleševića. Narudžbu i zakup spotova za Bandićevu kampanju na raznim nacionalnim televizijama ta je tvrtka povjerila tvrtki Advans. Kada se potrošilo 4,35 milijuna kuna, plaćanje tog iznosa preuzela je Televizija Sljeme. To se reguliralo ugovorom od 29. lipnja 2009. Televizija Sljeme se više puta povezivala sa Slobodanom Ljubičićem, a jedno vrijeme direktorica u toj tvrtki bila je njegova današnja supruga.

Istoga dana, na temelju ugovora o cesiji između Designsystema, Televizije Sljeme i zagrebačke gradske organizacije SDP-a, pokušalo se taj dug prebaciti na zagrebački SDP. Ugovor o cesiji potpisala je Jelena Pavičić Vukičević, tadašnja tajnica te stranačke organizacije. Zbog toga je pozvana da bi u sudskom postupku između Televizije Sljeme i SDP-a svjedočila o tim okolnostima. Jelena Pavičić Vukičević svjedočila je 6. listopada 2014. i izjavila:

“Nalog za potpisivanje ugovora o cesiji dao mi je Milan Bandić. Kao tadašnja tajnica zagrebačke organizacije SDP-a samo sam postupala po nalozima Milana Bandića i predsjedništva gradske organizacije SDP-a. To znači da nisam samostalno donosila odluke o tomu hoće li gradska organizacija SDP-a preuzeti na sebe bilo kakve financijske obveze. Bandić ili poslovni tajnik ili direktor kampanje bili su ti koji su dogovarali poslove oglašavanja predizborne kampanje za lokalne izbore 17. svibnja 2009.”

Na sudu se definitivno utvrdilo da je novac potrošen za troškove plaćanja reklamnih spotova za lokalne izbore, kao i za objavu Bandićevih predizbornih plakata na oglasnim površinama tvrtke Zagrebplakat. Sud je ocijenio istinitim i logičnim iskaz Borisa Maleševića, koji je izjavio da je dugo godina surađivao sa SDP-om te da je bez ikakve provizije prihvatio sudjelovanje u spornim poslovnim odnosima, smatrajući da kasnije neće biti nikakvih problema prilikom zatvaranja potraživanja. Drugim riječima, Malešević je također vjerovao da će SDP naknadno zatvoriti potraživanja Televizije Sljeme prema SDP-u.

Međutim, SDP se od svega ogradio. Na sudu su se branili tvrdeći da ustrojstveni oblici političkih stranaka po Zakonu o političkim strankama nemaju svojstvo pravne osobe. Izjavili su da je točno da je svaka politička stranka dužna prijaviti osnivanje i djelovanje svojih ustrojstvenih oblika, odnosno podružnica ili ogranaka, Ministarstvu uprave u roku od 15 dana od dana osnivanja, ali da bez obzira na to SDP djeluje kao pravna osoba, dok gradske organizacije i ogranci stranke nemaju svojstva pravne osobe. Predstavnici SDP-a izjavili su na sudu da sukladno tome zagrebačka gradska organizacija SDP-a nije imala vlastiti račun, niti odobrena novčana sredstva, niti vlastito knjigovodstvo, niti ovlaštene osobe za zastupanje, pečate ili potpisne kartone kod poslovnih banaka. Istaknuli su da je u to vrijeme poslovni direktor SDP-a bio Gordan Maras, aktualni ministar u vladi Zorana Milanovića te da je on u to vrijeme bio jedina ovlaštena osoba koja je stranku kao pravnu osobu mogla zastupati u bilo kakvim poslovnim odnosima.

Drugim riječima, predstavnici SDP-a istaknuli su na sudu kako Jelena Pavičić Vukičević kao tadašnja tajnica zagrebačke gradske organizacije SDP-a nije bila ovlaštena da sklapa ugovore o cesiji, pa makar tvrdila da je to radila po nalogu Milana Bandića. Sud je prihvatio te argumente kao značajne elemente za izvođenje zaključka da SDP zapravo nije priznao da postoji bilo kakav dug prema Televiziji Sljeme. Još je nešto pomoglo sutkinji Ani Nagy da tako zaključi. Sporni račun koji je primio od Televizije Sljeme SDP nije evidentirao u svom knjigovodstvu i na temelju tog računa nije koristio pravo za odbitak pretporeza, što su potvrdili i podaci sudu dostavljeni od nadležne Porezne uprave.

U obrazloženju prvostupanjske presude navodi se i sljedeće: “Priznanje duga mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, dok je prema ocjeni potpis Jelene Pavičić Vukičević i pečat Gradske organizacije SDP-a Grada Zagreba, dan isključivo kao potvrda notifikacije o predmetnoj cesiji i to od strane Gradske organizacije SDP-a Grada Zagreba. Nadalje, dug može priznati samo za to ovlaštena osoba, odnosno ovlašteni zastupnik tuženika, dok potpis te pečatiranje predmetnog Ugovora o cesiji od strane tajnice Gradske organizacije Grada Zagreba SDP-a sam po sebi ne predstavlja akt dužnika sa značenjem priznanja duga, budući da ista nije bila osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u spornom periodu, već je to bio poslovni direktor tuženika.”

O žalbi predstavnika Televizije Sljeme odlučivat će Visoki trgovački sud u Zagrebu, tako da ova sudska presuda nije konačna. Unatoč tomu, već se sada iz dostupnih iskaza svjedoka i dokumenata može zaključivati kako je nedvojbeno da je Jelena Pavičić Vukičević, bliska Bandićeva suradnica, tijekom ovog postupka pred sudom dala jedan neočekivan iskaz koji ga zasigurno ne prikazuje u pozitivnom svjetlu. Štoviše, može se tvrditi da ga je ona ocrtala kao osobu koja je i nju samu uspjela izmanipulirati i da su oboje namjeravali Bandićev prikriveni predizborni fond refundirati od SDP-a. Za njih oboje ova je situacija poražavajuća i zato što prvostupanjska presuda Trgovačkog suda navodi na zaključak da niti Bandić niti Jelena Pavičić Vukičević ne poznaju elementarna pravila poslovanja, jer su sudjelovali u pravnom poslu koji nisu bili ovlašteni sklapati.

Ne zna se što je za njih više poražavajuće – to što su mislili da su taj posao mogli završiti kako su naumili, ili što su možda i znali da ne mogu, a svejedno su ga pokušali provesti u djelo. Kako bilo, ova bi otkrića svakako mogla biti poučna i za građane Zagreba, jer još jednom pokazuju kome je većina Zagrepčana dala još jedan legitimni mandat da upravlja gradom. Da Bandić itekako vjeruje u poslovne vještine i sposobnosti Jelene Pavičić Vukičević potvrđuje i njegova prošlotjedna odluka da je imenuje članicom Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga. Bit će zanimljivo pratiti hoće li se njihovi odnosi i uzajamno povjerenje početi mijenjati, nakon što i šira javnost dozna u kakvom je kontekstu u sudskom postupku Jelena Pavičić Vukičević govorila o Bandiću. Izvori bliski SDP-u tvrde da u toj stranci još uvijek analiziraju ima li u aktivnostima Jelene Pavičić Vukičević i Bandića elemenata kaznenih djela.