Marin Blažević, intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, na sjednici Gradskoga vijeća 22. rujna suočit će se s deset točaka optužnice koju je Kazališno vijeće sastavilo protiv njega, sve sa zajedničkim nazivnikom – neizglasavanje povjerenja aktualnom šefu riječke nacionalne kazališne kuće. No Blažević kreće u kontraofenzivu – angažirao je odvjetnika i namjerava jednu po jednu rušiti sve te točke. A tereti ga se za mnogo toga – osim što Gradsko vijeće nije prihvatilo izvješće za 2021. koje je prethodno bilo prihvatilo Kazališno vijeće, navodno se u Zajcu pogodovalo nekim zaposlenicima na način da im se osigurao posao i nakon isteka mandata, a jedan od njih je i sam Blažević kojemu je, prema ugovoru, osigurano mjesto glavnog dramaturga. Zatim, Blaževića se tereti da su on i članovi Uprave izvan HNK radili bez traženja suglasnosti KV-a, da neki zaposlenici nemaju odgovarajuću stručnu spremu za poslove koje obavljaju, od kojih je jedna ravnateljica Drame Renata Carola Gatica, a bilo je i optužbi za mobing. Za mobing ga je, među ostalima, tužio ravnatelj Opere Filip Fak, dakle Blaževićev donedavni bliski suradnik, i to zato što, kako je rekao u intervju za Nacional, „Blaževićevo ponašanje ulijeva strah“, stoga je narušeno povjerenje između djelatnika i Uprave.

No Blažević tvrdi da priča ima i drugu stranu. On teško optužuje neke članove novog Kazališnog vijeća, te kaže da su od njega tražili bolji status i bolje uloge u zamjenu za – svoj glas u Kazališnom vijeću.

Blažević navodi i ime osobe kou optužuje da ga je na taj način pokušala ucijeniti, ali i najavljuje tužbu protiv svih pet članova KV-a, što oni smatraju perfidnim pokušajem zastrašivanja. „Ako Kazališno vijeće ne povuče prijedlog za razrješenje, nakon što pročitaju moje očitovanje, tužit ću svakog pojedinog člana Kazališnog vijeća jer me se besramno kleveće“, kaže Blažević. Njegovo ime spominje se i u kontekstu novog intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, no Blažević opovrgava da se o tome razgovara i govori o drugim opcijama.

Marin Blažević dugačkim je pismom najavio svoju ostavku, ali neobično – tek s 31. prosincem 2023., čak godinu dana prije kraja mandata. Blažević kaže da to nije tako neuobičajeno: „Nisam najavio niti dao ostavku. Zatražio sam prijevremeno okončanje mandata iz osobnih razloga, obiteljskih i profesionalnih. Na tome logistički radim već godinu dana pa se uskoro i selim u Zagreb. Nije nimalo neobično, osim možda u ovim našim krajevima, da ravnatelji na funkcijama poput moje iz nekih razloga odluče ranije otići. Zbunjuje valjda to što se sve nas ravnatelje, intendante, pročelnike, gradonačelnike, ministre, percipira kao da je baš to ono jedino i sve što smo oduvijek htjeli, realizacija svih naših ambicija, fotelja u kojoj želimo ostati zauvijek. Mnoge sam iznenadio kada sam odlučio napustiti mjesto profesora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sada se drugi čude kako uopće želim otići s mjesta intendanta i sve to pripisuju kojekakvim scenarijima. Da parafraziram donedavnog ministra Marića, ‘nisam siguran da će mediji to razumjeti’, ali dođe vrijeme kada profesionalno ostvarene i kreativne osobe odluče da su spremne za nove izazove.

No obzirom da moji osobni razlozi nisu zdravstvene naravi, a Kazališno vijeće nema niti jedan legitiman povod za razrješenje, otići odmah bilo bi neodgovorno na početku nove sezone i novog ciklusa apliciranja na natječaje za financiranje programa u 2023. godini. Procedura imenovanja i razrješenja intendanta nije jednostavna. Cijeli postupak izbora nove uprave mogao bi biti dovršen najranije u siječnju 2023. Tko god bi bio izabran, morao bi godinu dana provoditi program koji je kreirao, produkcijski pripremio i proračunski planirao netko drugi. Zakon o kazalištima zato i predviđa da se natječaji moraju raspisati najkasnije godinu dana prije isteka mandata. Odlazak na način koji sam zatražio omogućuje mirnu tranziciju, izbjegavanje programskih, financijskih i kadrovskih potresa, što smatram da je presudno važno nakon što smo jedva preživjeli pandemiju i već ušli u borbu s inflacijom.“

Ravnatelj Opere Filip Fak, redatelj Aleksandar Nikolić i prvak Drame Dražen Mikulić u Nacionalu su iznijeli ozbiljne optužbe prema Blaževiću. FOTO: Nacional

Marin Blažević je uvjeren da, unatoč svim točkama po kojima ga terete, Kazališno vijeće nije uspjelo argumentirati niti jedan uvjet pod kojim je moguće legalno razriješiti intendanta. S odvjetnikom je, ističe, sastavio očitovanje: „Pozivanjem na odredbe Zakona i Statuta, uz opsežan dokazni materijal, osporio sam točku po točku obrazloženja koje je ishitreno, neprofesionalno i zapravo neznalački sastavilo Kazališno vijeće. Moram priznati da me većina njihovih teza zaprepastila jer je iz površne ili netočne argumentacije evidentno da riječki HNK u ovom trenutku ima kazališno vijeće koje ili nema pojma o svojim ovlastima i odgovornostima, ili je destruktivno s namjerom. I jedno i drugo je zabrinjavajuće. Usporedio sam obrazloženja koja su sastavila kazališna vijeća HNK u Splitu protiv kolege Šestana i HNK u Rijeci protiv mene. Za početak, oba zaslužuju počasno mjesto u antologiji provincijalne kulturno-političke besramnosti jer su konstruirana tek nekoliko mjeseci nakon pandemije i ne pokazuju niti minimum poznavanja i uvažavanja okolnosti, izazova i procesa produkcije, pa čak niti onih u takozvanim normalnim vremenima. No dok je ono splitsko analitički hladnokrvno, očigledno isključivo politički motivirano, pa stoga i sastavljeno u radionici stranke koja vlada gradom, ovo drugo obrazloženje, riječko, drugačijeg je sadržaja i tona.“

Blažević smatra da je obrazloženje Kazališnog vijeća Zajca prepuno dojmova i paušalnih teza, čak karakternih osuda i kleveta, u čemu svatko koncentriran i nepristran može razabrati osobne motive i osvetoljubivost. Kako kaže, i riječko Kazališno vijeće ima političko zaleđe: „No ono mu drži minorna regionalna stranka za koju je čuo malotko izvan granica županije. Naravno, takve stranke uglavnom se bave ucjenjivačkim kadroviranjem, pa tako i taj PGS već ima stranačkog kandidata za novog intendanta, a njihov delegat u Kazališnome vijeću već dijeli ravnateljska mjesta. Za predstavnika umjetnika nominirala ga je balerina koja se proslavila rušenjem već tri ravnatelja Baleta, među kojima i Staše Zurovca i Ronalda Savkovića. Sada treba srušiti i Mašu Kolar pa će konačno osvanuti i prilika za nju. Nije njih briga što je svojim repertoarom i postignutim internacionalnim renomeom riječkog Baleta Maša Kolar na audiciju za dva radna mjesta privukla više od 500 plesnih umjetnica i umjetnika iz cijeloga svijeta.“

Blažević ide toliko daleko da tvrdi da su neki članovi Kazališnog vijeća od njega tražili usluge i pogodovanja uoči sjednice, pa i u zamjenu za glas protiv njegove smjene.

„Pa evo, jedva nekoliko dana nakon što je izabran za člana Kazališnog vijeća Slavko Sekulić već je bio kod mene na sastanku kako bi razgovarao o napredovanju u status prvaka opere, a usto i tražio jednu od glavnih uloga u premijeri opere ‘Don Carlo’. Potom se pod pritiskom baze ipak odrekao zahtjeva za promaknućem, da bi nekoliko dana kasnije već poslao e-mail u kojem me pita da ga oslobodim uloge u operi ‘Otello’ koja mu je ‘premala’, a usto se u njegov privatni raspored baš ne uklapa gostovanje u Grčkoj, pa stoga novoizabrani član KV-a Sekulić predlaže da za njegovu ulogu angažiramo pjevača kojeg moramo posebno platiti. Tu je i umirovljeni pjevač Bojan Šober, prijatelj i saveznik bivše intendantice Nade Matošević Orešković. Kao što je poznato, nju i još troje, među kojima je i notorni Ozren Prohić, DORH je optužio za više od milijun kuna štete nanesene riječkom HNK-u, a suđenje je u tijeku. Na sastanku kod pročelnika za kulturu Ivana Šarara, dakle pred svjedokom, pozvao me Šober da eliminiram ravnateljicu Hrvatske drame Renatu Carolu Gaticu i v.d. upravitelja Tehnike Alana Vukelića kako bih spasio sebe, a Kazališnom vijeću dao barem neku zadovoljštinu. Jer, da ga parafraziram, narod hoće krv, pa im treba baciti ovo dvoje da se barem njihove krvi napiju. Ta Šoberova metaforika užasnula je i pročelnika Šarara i mene.“

Marin Blažević je intendant HNK u Rijeci. Kaže da je obrazloženje Kazališnog vijeća paušalno i uvredljivo. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Dražen Mikulić, prvak Drame ‘’Zajca’’ i član Kazališnog vijeća, na te navode ovako je odgovorio Blaževiću: „Slavko je imao sastanak s M.B.-om dva dana nakon što je izabran u KV. Sastanak je sazvao intendant vjerojatno da novog vijećnika pokuša kupiti, kao što je to već i običaj. Naravno da je lukavi M.B. taj dan pozvao nakon njega još nekoliko solista da prikrije pravi razlog. Čudno je da intendant tada pristaje dati status prvaka Sekuliću, a godinama prije toga to je odbijao. No u neformalnom razgovoru sa mnom i drugim kazališnim vijećnicima, na moj prijedlog, on se pismeno odriče statusa prvaka dok je M.B. intendant. Jesu li još nekakvi razgovori između njih dvojice bili, ja ne znam. Bojan Šober je kazališni čovjek i toliko godina vezan za ‘Zajc’ i bilo bi čudno da ne poznaje sve bivše intendante, naravno kao, uostalom, i ja. Tko je s kim prijatelj je neumjesna opaska. Hoćemo li se početi prozivati po seksualnoj i vjerskoj orijentaciji? Opsjednutost M.B.-a Nadom Matošević je samo njegov problem. Ona je još uvijek samo bivša intendantica.

Ja sam čuo da su na tom istom sastanku, gradonačelnik, pročelnik i intendant nudili gospodinu Šoberu mjesto ravnatelja Opere.“

Intendant riječkog HNK odgovorio je i na pitanje smatra li se ucijenjenim i kako će ovo riješiti, planira li tužbe i ima li kakve dokaze. Kaže da ucijenjen može biti samo onaj tko dopusti da ga ucjena pokoleba: „Oduvijek sam bio principijelan i nepotkupljiv. Dokaze i svjedoke imam, a o tužbama ću odlučivati nakon što članovima Kazališnog vijeća dam priliku da povuku svoj prijedlog. Postoji još zrno nade da će nakon što pročitaju moje osporavanje svih točaka njihova obrazloženja barem neki među njima uvidjeti da legalnih osnova za moje razrješenje – nema. Protiv mene kao intendanta nije pokrenut niti jedan istražni postupak, nije podignuta niti jedna optužnica, a kamo li da bi bila donesena pravomoćna presuda kao jedina legitimna potvrda da je prekršen zakon. U ovom trenutku ne postoji pravomoćan odnosno konačan nalaz niti jednog nadzornog postupka, revizije ili inspekcije.

Pozadina svih napada na mene zapravo je jednostavna. Kad vidim tko iznosi sve te optužbe, kad vidim tko ih predvodi i tko sudjeluje u kampanji protiv mene, potpuno sam miran. S tim i takvim osobama, moje znanje i stručnost, moja radna etika i kazališna estetika, moja profesionalna biografija, stavovi i metode naprosto ne mogu biti usklađeni. Prije ili kasnije ovo se moralo dogoditi. Počeo sam rješavati neke probleme u nacionalnim kazalištima kojima se malo tko prije mene usuđivao baviti. Otpor nazadnog i tromog dijela sustava, pa i moj mogući poraz, otpočetka je bio uračunat.“

Blažević je opisao situaciju kojom se, navodi, sve počelo zahuktavati. Naime, onu kada je u uvjete za zapošljavanje u zboru uveo obavezu da kandidati koji nemaju potrebno muzičko obrazovanje na audiciji moraju demonstrirati da znaju čitati note:

„Sindikalna povjerenica zbora, pravničke struke, na to je krenula u kampanju koja je najprije trebala suzbiti utjecaj onih članova i članica zbora s akademskim obrazovanjem, naročito mlađih, koji su se sami višekratno žalili da je stanje u zboru neizdrživo zbog onih koji ne znaju čitati – note. Nevjerojatno, zar ne?

Premda zabrinjava, zapravo ne bi trebalo čuditi što sada i u Kazališnom vijeću imamo članove koji ne znaju, ili odbijaju, čitati Zakon o kazalištima i brojne interne akte. Tako im je jedini među njima koji to sigurno zna, predsjednik KV-a Zvonimir Peranić, podmetnuo u obrazloženje prijedloga za moje razrješenje navodno moju odgovornost za odluke koje zapravo donosi – Kazališno vijeće, a ne intendant. Mene se okrivljuje za odluke koje je donosilo Kazališno vijeće, i to gotovo uvijek jednoglasno! Blati se ravnateljicu Hrvatske drame Renatu Carolu Gaticu da navodno nema visoku stručnu spremu, premda ne samo da ima spremu i da postoje dokazi nego je i njezino imenovanje jednoglasno dva puta provelo – Kazališno vijeće, u kojem je tada bila i rektorica Sveučilišta u Rijeci, Snježana Prijić Samaržija. U drugim točkama optužnice očigledno je da aktualno Kazališno vijeće brka osnovne pojmove i ne poznaje procedure, pa niti osnove odnosa između osnivača, dakle Grada Rijeke, i uprave kazališta odnosno intendanta. Vjerovali ili ne, premda je Ministarstvo kulture i medija po Zakonu o kazalištima nadležno za nadzor nad zakonitošću rada i općih akata, aktualno Kazališno vijeće izrijekom ignorira mišljenja i zaključke nadležnog ministarstva. Pa gdje toga ima?

Probajmo raščistiti jednom za svagda – ni ja niti druge ravnateljice i ravnatelji nismo radili izvan kazališta bez suglasnosti Kazališnog vijeća. Suglasnost za rad na konceptu programa otvaranja Europske prijestolnice kulture nije trebalo tražiti, oko čega su se usuglasili i Ministarstvo kulture i Grad Rijeka. Sve suglasnosti za budući rad izvan kazališta o kojima se tjednima po lokalnim medijima pisalo kao o skandalu svih skandala, Kazališno vijeće u kojem je odnos snaga navodno ‘5:0’ protiv mene, dalo je – jednoglasno. Uostalom, na istoj sjednici na kojoj je predloženo moje razrješenje jednoglasno su usvojena sva programska, financijska i projektna izvješća za prvo polugodište 2022., kao i svi planovi i izmjene plana rada, dijelom čak sve do kraja 2023. Kazališno vijeće jednoglasno je prihvatilo i programsko i financijsko izvješće za 2021. Kako možeš jednoglasno prihvaćati sva izvješća, sve programske i financijske planove, a tražiti razrješenje intendanta?“

Glumac Dražen Mikulić pojasnio je o čemu je riječ: „To je prihvatilo KV u jednom drugom sastavu. Viša instanca, GV to nije prihvatio i vratio je KV-u na ponovno razmatranje. U ovom sastavu KV se složilo po tom pitanju s GV-om i, uz još podosta novih grijeha intendanta, predložilo GV-u njegovu smjenu odnosno razrješenje. Pojednostavljeno, Županijski sud je vratio Općinskom sudu presudu na ponovno razmatranje i odlučivanje.“

Ono o čemu se jako puno govori i što se Blaževiću više puta prigovorilo su njegove režije, od toga da nije operni redatelj, nego dramaturg, i da ne bi trebao raditi toliki broj režija do toga da su mu režije osigurale jako dobar izvor prihoda. Blažević odgovara:

„Prvo, ja sam se opernom režijom počeo baviti sasvim slučajno, o čemu sam već u mnogim prilikama govorio. Koga doista zanima, neka gugla. Drugo, brojni danas redatelji i redateljice, koreografkinje i koreografi, nikada nisu studirali režiju ili koreografiju. Treće, u Rijeci sam u osam godina najprije ravnateljskog, pa intendantskog mandata, i to pro bono, režirao prosječno jednu opernu predstavu u sezoni, a usto u produkciji riječkog HNK još ukupno dvije predstave u pulskoj Areni. Četvrto, od svog tog ‘tolikog broja’, u četiri sam operne produkcije zapravo bio ko-redatelj. Cijelu Shakespeare-Verdi-Surian trilogiju (‘Macbetha’, ‘Otella’ i ‘Falstaffa’) supotpisao sam sa Selmom Banich, a ‘Carmen’ u tri verzije, pulskoj, riječkoj i covidskoj, uz Selmu i s Alanom Vukelićem i Sandrom Dekanić. I zamislite, da ironija ocrnjivanja mene bude to veća, ‘Otello’ je dobio bijenalnu Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju opernu predstavu; ‘Elektra’ je potom nominirana za najbolju predstavu, najbolju režiju i najbolju žensku opernu ulogu; ‘Toscu’ je specijalizirani portal OperaClick proglasio, doista pretjerano, jednom od najboljih opernih produkcija u svijetu 2019. godine; ‘Elektra’ je u Rijeci izazvala stajaće ovacije koje su trajale sedam minuta; ‘Julije Cezar u Egiptu’ gostovao je nedavno na slavnom opernom festivalu u finskoj Savonlinni i digao na noge premijernu publiku, preko 2000 gledateljica i gledatelja.“

Priča se i da je Blažević odlučio sam otići zbog nekih novih angažmana. Njegovo ime spominje se kao ime mogućeg novog intendanta Dubrovačkih ljetnih igara, no on kaže da o tome nije razgovarao s ministricom Ninom Obuljen Koržinek:

„Ma svašta se priča. I za Lisinski, i za ravnatelja Drame i Opere u zagrebačkom HNK-u, a o političkim funkcijama da i ne govorim. No sve su te priče miljama daleko od istine. Prvo za što se spremam nakon isteka mandata u Rijeci je polaganje ispita za – instruktora skijanja. Uopće se ne šalim! U Dubrovniku sam razgovarao s ministricom, ali o Konzorciju hrvatskih nacionalnih kazališta, kojemu sam inicijator i prvi koordinator. Dogovarali smo skori sastanak svih intendantica i intendanata u Zagrebu. Konzorcij hrvatskih nacionalnih kazališta ima potencijal prerasti u povijesno značajnu suradničku platformu i jedna je od najboljih kazališnih vijesti posljednjih nekoliko godina. Istina, čuo sam i ja u Dubrovniku da se spominje moje ime, ali nipošto samo moje, a kako me svojedobno podsjetila draga kolegica Dora Ruždjak Podolski, kada me se također ‘spominjalo’ kao ‘već dogovorenog’ novog intendanta HNK u Zagrebu, ‘onaj koga se prvog i najviše spominje, taj sigurno neće to biti’. I tada i danas baš me nasmije ta njezina točnost.“

Na sjednici Gradskoga vijeća 22. rujna glasat će se o povjerenju intendantu Marinu Blaževiću. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Ministrica kulture i medija, kao i Dubravki Vrgoč i Srećku Šestanu, i Marinu Blaževiću dala je svesrdnu podršku, a kao razlog više je navela taj što je Blažević jedan od nekoliko autora novog Zakona o kazalištu, koji je mnogima u struci sporan. Ističe se da se njime daju faraonske ovlasti intendantima i ravnateljima kazališta koji postaju gotovo nesmjenjivi, a ansambli će – kako najavljuju sindikati i udruge – nestati. Blažević smatra da bi mu ministrica dala podršku bez obzira na to je li autor zakona ili nije: „Podrška ministrice, kao i podrška gradonačelnika Rijeke, pa i velike većine ozbiljnih kulturnjaka, povezana je prije svega s rezultatima koje je riječki HNK postigao u proteklih šest sezona mojih intendantskih mandata. Interesantno je kako je tolikima intrigantna naša suradnja na Zakonu o kazalištima, a dvije godine zajedničkog spašavanja izvedbenih umjetnosti od propasti u naletima pandemije zaboravljeno je u tek nekoliko tjedana. Potpuno suprotno svemu onome što već mjesecima fabuliraju kolovođe kampanje protiv novog ZOK, riječ je o prijedlogu zakona koji će imenovanje i razrješenje ravnatelja i intendanata učiniti bržim i jednostavnijim, odgovornost osnivača transparentnijom, a opstanak ansambala i javnih kazališta izvjesnijim.“

Na sjednici Gradskog vijeća 22. rujna raspravljat će se o Blaževićevoj smjeni, a iako je navodno prijedlog o njegovoj ostavci odbačen, Blažević smatra kako odbačen ne može biti. On misli da ga se treba automatizmom prihvatiti jer je, pojašnjava, riječ o razrješenju na osobni zahtjev:

„A dođe li do rasprave o prijedlogu Kazališnog vijeća kojim se traži moje instantno razrješenje, vjerujem da će velika većina vijećnika raspravljati uzimajući u obzir odredbe referentnih zakona i internih akata Kazališta, kriterije struke i interese ustanove, većine djelatnica i djelatnika te, naravno, naše publike.“

Na Blaževićeve najave o tužbi Mikulić, glumac i član Kazališnog vijeća, kaže: „Ne razumijem, niti sam ikada čuo da netko daje neopozivu ostavku za godinu i pol dana i po tome je do tada zaštićen. Isto tako netko može na početku četverogodišnjeg mandata reći da daje neopozivu ostavku iz osobnih razloga 10 dana prije isteka mandata. Smiješno. I dalje M.B. laže i obmanjuje javnost da ga zaposlenici kazališta podržavaju. Ja ću opet samo navesti činjenice. Na izboru za KV iz redova umjetnika pristupilo je 126 umjetnika od oko 180. Preko 70% ih je dalo glas meni kao izrazitom oponentu sadašnjoj Upravi. Pitanje je koja je to podrška zaposlenika M.B.-u i što ti ljudi očekuju od mene kao člana KV-a. Publika govori kupnjom ulaznica što misli o predstavama. A koliko su kvalitetne predstave govori podatak koliko su puta igrane i kako se prodaju u slobodnoj prodaji. Mislim da su i gradski vijećnici dobro upoznati s marifetlucima M.B.-a.“

A kakav je zapravo bio dosadašnji mandat Marina Blaževića? U nedavnom intervjuu Nacionalu prvak Drame Zajca Dražen Mikulić rekao je: „Zbrojimo broj prodanih ulaznica s brojem ulaznica u pretplati i to podijelimo s brojem izvedbi Hrvatske drame, dobijemo da je dramske predstave gledao 71 čovjek. Gledalište Zajca broji 670 mjesta. Ako to isto učinimo i s prvih šest mjeseci ove godine dobijemo brojku 77.“ Isto tako, rekao je da je tijekom njegova mandata Drama devastirana. Blažević ima odgovor i na Mikulićeve navode: „D.M. je očigledno posvađan i s matematikom, a ne samo s glumom. U svoju jednadžbu nije uvrstio presudne dvije varijable. Kad se ukupni broj gledatelja dijeli s brojem izvedbi, pa dobiven rezultat stavi u relaciju s kapacitetom gledališta, nije valjda nevažno i to da smo prva tri mjeseca 2022. još uvijek bili u pandemiji, kao i da Hrvatska drama ne izvodi predstave samo na velikoj pozornici pred velikim gledalištem, nego i na komornoj sceni, pred gledalištem kapaciteta 50 gledateljica i gledatelja. No kako bi to znao D.M. kad gotovo uopće ne nastupa jer jedva nalazimo redatelje koji ga žele u svojim predstavama?

A što o mišljenju D.M. o programu Hrvatske drame misle njegove kolegice i kolege u ansamblu najbolje je sažela nacionalna prvakinja Olivera Baljak, legenda riječkog glumišta, koju je taj isti D.M. napadao u podzemlju društvenih mreža zato što se u jednom intervjuu usudila iskazati podršku meni. Da parafraziram Oliveru: ako nisi zadovoljan – pa onda otiđi, umjesto što kaljaš rad onih koji se ne slažu s tobom. Taj D.M. nije se usudio jednom riječju sukobiti s Oliverom Baljak pred ansamblom jer dobro zna koja je težina i njezine podrške i njezine kritike. Mene, pak, zanima zašto ne intervjuirate desetke umjetnica i umjetnika riječkog HNK koji će vam otvoriti potpuno drugačiju perspektivu na rad i odnose u Zajcu? Svi u Rijeci znaju sve što se smije znati o Mikuliću ili ima znati o predsjedniku KV-a Peraniću. Potonji terorizira najistaknutije riječke kulturnjake već desetljećima.

Uspiju li osobe koje trenutačno sjede u Kazališnom vijeću srušiti mene, Mašu Kolar, Giulija Settima, Alana Vukelića, Renatu Carolu Gaticu – bit će taj poraz ujedno i naša najveća pobjeda. Usput, znate li da je SOMK, po broju članova drugi sindikat u riječkom HNK-u, uputio pismo Slavku Sekuliću i upozorio ga da nije dobio njihovu podršku da glasa za smjenu intendanta? Brojni umjetnici i umjetnice javili su mi se i potvrdili da nikada nisu niti pitani, a kamoli da bi ovlastili Mikulića da inicira postupak razrješenja intendanta.“

Dražen Mikulić i na ove je Blaževićeve tvrdnje oštro odgovorio. Prvak Drame ‘’Zajca’’ kaže: „Koju podršku imam kod kolega govori ponovno izbor za KV. Okvirno 10 glumaca od 14, 18 baletana od 20, 62 od 100 članova Orkestra, Zbora i Solista. To na što se referira M.B. kada govori da je meni kolegica Baljak rekla na sastanku glumaca s intendantom da idem ako mi se ne sviđa i da sam ja šutio. Istina je, na tom sastanku nisam progovorio niti riječ, ali kao što se vidi po medijima zadnjih mjeseci baš ne šutim. Ta ista Olivera Baljak je pisala protestna pisma protiv Blaževića, tadašnjem gradonačelniku i sadašnjem pročelniku. Tu istu Oliveru je M.B. izbacio iz predstave, konkretnije mjuzikla, nekoliko dana prije premijere, gdje je trebala igrati glavnu ulogu, i zamijenila ju je druga kolegica. Na stranicama kazališta osvane intervju čiji je povod nagrada na festivalu kratkometražnog filma, gdje ta ista kolegica ničim izazvana hvali M.B.-a. A, recimo, ne izađe tko su novi članovi KV-a iz redova zaposlenika i umjetnika.“

Na pitanje je li razočaran, Marin Blažević je rekao da je, naravno, razočaran u neke ljude, ali „to što će oni vidjeti dok se budu gledali u zrcalo, kada se jednom sve ovo okonča, to će biti njihov problem“. Njima poručuje da je „prije nekoliko dana sjedio ispod dvije masline u Zatonu i tri sata razgovarao o glumi, teatru i životu s Nevom Rošić“. Pa dodaje:

„Dan poslije sam s Dubravkom Šeparović Mušović otplovio posjetiti Dianu Haller na jednom od Elafitskih otoka; a dok je brod plovio prema Diani dopisivao sam se putem WhatsAppa s Dunjom Vejzović. Dok sam još bio u Savonlinni nazvao me telefonom Ćiro Blažević i pitao: ‘Sine, kako ti mogu pomoći u ovoj kalvariji? Pa takvog intendanta nismo imali! Neka svi odu u p.m.’ Ćiro je autorizirao i psovku, ne samo jednu. Naš proslavljeni dirigent, s kojim sam neki dan razgovarao u Dubrovniku, ovako je sve komentirao: ‘Teško je graditi, a lako sve srušiti.’ Učinit ću sve što je u mojoj moći i mojem znanju da oni koji to pokušavaju ne sruše ono što smo u Rijeci izgradili. No u nekom trenutku odgovornost će morati preuzeti netko drugi, a ja ću se prepustiti izazovima slobode. I, da ne bude zabune, nisam tajni sin Ćire Blaževića, ako ste i to možda čuli od nekoga!“