Bivša ministrica znanosti i obrazovanja u intervjuu za Nacional govori zašto se zbog slučajeva Fuchs i Banožić zalaže za embargo na znanstveno napredovanje visokih dužnosnika te zašto je premijer Plenković većinu njenih projekta htio ‘pospremiti u ladicu’

Situacija u kojoj se državni i drugi javni dužnosnici usput biraju u zvanja na sveučilištima i veleučilištima poprimila je vrlo široke razmjere, a to se najbolje vidi iz slučajeva ministara Fuchsa i Banožića. Takvu praksu sveučilišta sama mogu zabraniti u okviru sveučilišne autonomije. Međutim, Rektorski zbor o svemu tome šuti”, izjavila je u razgovoru za Nacional bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak. Ona se osvrnula i na posljednju aferu aktualnog ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa i njegova spornog doktorata, o čemu je Nacional pisao u nekoliko navrata.

Blaženka Divjak bila je ministrica od lipnja 2017. do srpnja 2020. godine, a u svom mandatu vodila je četiri reformska procesa u području znanosti i obrazovanja: kurikularnu reformu općega obrazovanja, reformu strukovnoga obrazovanja, relevantno visoko obrazovanje i izvrsnost u znanosti i obrazovanju. U njezinu mandatu uvedena je kurikularna reforma u sve škole 2019., temeljem izmjena kurikuluma u siječnju i veljači 2019. Od 2018. u sve 5. i 6. razrede osnovnih škola uvedena je obavezna Informatika, a od 2020. i izborna Informatika od 1. do 4. razreda osnovnih škola. U razgovoru za Nacional bivša se ministrica osvrnula i na to razdoblje te na svoj odnos s premijerom Andrejem Plenkovićem, za kojeg kaže da je većinu njenih projekta pokušao “pospremiti u ladicu”.

NACIONAL: Kako komentirate okolnosti oko doktorata aktualnog ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa?

Doktorat je napravljen po tzv. skandinavskom modelu koji se razlikuje od uobičajenog modela u Hrvatskoj. Doktorska disertacija se kod nas u pravilu izrađuje kao monografija, odnosno knjiga od 100 do 300 stranica te predstavlja originalni znanstveni rad doktoranda koji radi pod mentorstvom. Pored tog modela, koji je i u svijetu najrašireniji postoji i tzv. skandinavski model, odnosno doktorat koji se temelji na nekoliko već objavljenih znanstvenih radova u renomiranim svjetskim časopisima. Kontroverze oko suštine doktorata ministra Fuchsa mogu identificirati i komentirali sustručnjaci koji su u veterini, ili barem u biomedicini u širem smislu. Ja nisam među njima i nemam razloga sumnjati u znanstvenu kvalitetu doktorata.

NACIONAL: Možete li pojasniti zašto su doktorati poput ovog ministra Fuchsa, odnosno tzv. skandinavski doktorati osporavani u dijelu akademske zajednice?

U Hrvatskoj je mogućnost doktoriranja po skandinavskom modelu otvorena od 2003., ali je vrlo malo doktorata koji su do sada izrađeni po tom modelu. Neki ističu da u vrijeme kada je ministar Fuchs nostrificirao svoj doktorat, skandinavski model nije bio zakonski prepoznat u Hrvatskoj. To je pravna zavrzlama pa neka je rješavaju pravnici. U literaturi se mogu naći analize zašto je skandinavski model (ne)pogodan. Pogodan je primjerice u prirodnim, tehničkim i biomedicinskim znanostima u kojima su objave u časopisima vezane uz velike projekte i kolaboracije te su istraživačke grupe vrlo kompetitivne u tome tko će prije što objaviti. Najvažnija kritika je da se radi o objavljenim radovima koji su u suautorstvu s nekoliko drugih znanstvenika, pa je pitanje je li tu krucijalni doprinos doktoranda. Njegovo originalno znanstveno istraživanje, a ne “grupni doktorat”. Međutim, ako su sustav mentoriranja i nezavisni monitoring te pravila po kojima se radi dobro uspostavljeni na sveučilištu, skandinavski model može funkcionirati.

NACIONAL: Vidite li neke poveznice između slučaja ministra Fuchsa i ministra Banožića?

Poveznica postoji u tome da su krenuli u postupak izbora u više znanstveno-nastavno zvanje na sveučilištu u vrijeme ministarskog mandata, dakle s visoke pozicije izvršne vlasti. Pored toga, kod ministra Banožića bilo je puno kontroverzi vezanih uz kvalitetu znanstvenog i stručnog, pa je on odustao od izbora. Za sada. Ministar Fuchs se, s druge strane, glatko, potiho i ekspresno dao izabrati u najviše znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Ne znam što mu je to trebalo, posebno jer se bliži 70. godini života, a i posebno zato što je u poziciji moći u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja. Neki kažu da je ovo njegovo trajno zvanje podloga za izbor u profesora emeritusa kada se konačno umirovi, što bi mu omogućilo lijepi financijski dodatak na mirovinu.

NACIONAL: Vi se zalažete za neku vrstu embarga znanstvenog napredovanja za vrijeme obnašanje državne dužnosti, može li se to napraviti?

Tako je, ovo je sada već poprimilo vrlo široke razmjere da se državni i drugi javni dužnosnici usput biraju u zvanja na sveučilištima i veleučilištima. To je sporno iz najmanje dva razloga. Prvi je taj jer je osoba u poziciji moći i time može raditi pritisak kod izbora, a moguća je i zloupotreba položaja. Imate primjera gdje je gradonačelnik dao neki novac visokom učilištu, a onda su mu ovi osigurali izbor u zvanje i kasnije posao na visokom učilištu. Drugi razlog je pitanje kvalitete. Primjerice, je li ministar Banožić toliko pametniji i sposobniji od drugih sveučilišnih docenata da je uvjete za izvanrednog profesora stekao usput dok je u punom radnom vremenu radio kao ministar u Vladi. Nažalost, vidjelo se kakva je to kvaliteta. Zato bi bilo najbolje da se to zakonski onemogući. Međutim, čak i da se to zakonom ne uredi, sveučilišta to sama mogu zabraniti u okviru sveučilišne autonomije. Međutim, Rektorski zbor o svemu tome šuti, iako su rektori prvi prozvani da se očituju i urede ovo pitanje. Zato je grupa nas znanstvenika i sveučilišnih profesora odlučila javno, jasno i glasno to tražiti.

‘Osoba u poziciji moći može stvarati pritisak kod izbora, a moguća je i zloupotreba položaja. Imate primjera gdje je gradonačelnik dao neki novac visokom učilištu, a onda su mu osigurali izbor u zvanje’. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

NACIONAL: Istovremeno je ministar Fuchs suočen i s kaznenom prijavom bivšeg rektora Damira Borasa, jeste li upoznati s razlozima te prijave i kako je komentirate? Ima li bivši rektor po vama podlogu za kaznenu prijavu?

Pročitala sam to nedugo u Nacionalu. Ne znam detalje, a nemam niti dokumentaciju temeljem koje bih mogla zaključiti ima li za to temelje. Međutim, znam da je veliki problem kada se planiraju ulaganja iz europskih fondova u sedmoljetkama ako se nekome prije toga omogući prednost i ulazak na liste prioriteta. Naime, za period 2014.-2020. fondovi su bili planirani prije toga i veliki kapitalni projekti Sveučilišta u Zagrebu, kao što je Kampus Borongaj, ali i Informatički kampus Varaždin ostali su izvan plana. Namjerno ili slučajno? Ja sam bila ministrica od 2017. do 2020. i to nisam mogla mijenjati. S druge strane, sada je već sljedeća sedmoljetka započela 2021. i Ministarstvo (MZO) nije objavilo liste kapitalnih projekata u viskom obrazovanju u koje se sada ulaže. Dakle, to je očito veliki problem. Dijeli li se podobnima? Ide li to prema principu „ruka ruku mije“? Ili se to samo tako čini jer je proces netransparentan?

NACIONAL: S druge strane, vi ste nedavno dobili sudski spor u kojem vas je tužio baš Boras, možete li objasniti o kakvom se sporu radilo?

Za klevetu su me tužili pravna osoba Sveučilište u Zagrebu i tadašnji rektor Boras, kao privatna osoba, jer sam javno rekla da su nezakonito zapošljavali. Kada je došao novi rektor Lakušić, on je nastavio s besmislenim tužakanjem, umjesto da je izvukao Sveučilište iz tog sramotnog postupka. Nakon tri godine obijesnog parničenja, sud je presudio da sam bila u pravu, odnosno ne samo da to nije kleveta, već postoje čvrste podloge za moje tvrdnje. Sramota je da sadašnji rektor Lakušić nije shvatio da tu tužbu treba povući i prestati s glupom praksom svojeg prethodnika. Zašto nije povukao? Možda zato što nije mario za taj proces unatoč mojim upozorenjima. Drugi razlog može biti da pošalje poruku svima nama sveučilišnim profesorima da trebamo biti kuš i da ne propitujemo ono što radi rektor i njegova svita. Jedan od razloga zašto akademska zajednica šuti po mnogim pitanjima je i taj da ne završe na sudu, kao ja i neki drugi profesori, novinari i studenti. Tako da vrlo malo ljudi govori javno o prethodnim pitanjima oko izbora u znanstveno-nastavna zvanja Banožića i Fuchsa, ali i šuti kod donošenja zakona, statuta, raspodjele resursa…

NACIONAL: Kakvo je stanje na Sveučilištu u Zagrebu ostavio bivši rektor i je li novi rektor Lakušić uveo neke promjene ili je samo nastavio tamo gdje je Boras stao?

Boras je nesumnjivo jedan od najgorih rektora u povijesti Sveučilišta, ali ne bi on sam mogao raditi štetu da u tome nije imamo većinsku podršku Senata Sveučilišta. Kod Lakušića ne vidim neke bitne promjene. Ok, možda nas malo manje javno sramoti od Borasa. S druge strane, uspio je Borasa čak i nadmašiti s brojem prorektora. Ima ih čak osam. Može biti da se tako kupila podrška kod izbora rektora.

NACIONAL: Nakon punih dvadeset godina hrvatski je visokoobrazovni sustav prošle godine dobio novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izazvao dosta polemika u javnosti. Smatrate li, poput nekih vaših kolega, da je tim zakonom narušena autonomija sveučilišta i koliko su zapravo sveučilišta autonomna?

Realno da, novi zakon bitno narušava autonomiju sveučilišta i veće su mogućnosti političkog pritiska na sveučilišta te se sustav etatizira. Međutim, većini u akademskoj zajednici i šire to nije bio neki problem, jer su neki rektori, među njima i Boras, toliko zlorabili sveučilišnu autonomiju, da su ljudi bili zadovoljni da se uspostavi veća kontrola. Pri tome nisu razmišljali koliko je to dugoročno štetno. Zakoni i programski ugovori koji bi mogli biti izvrsni instrument sada su posloženi tako da je financijska autonomija ukinuta i za sve se ide na noge ministru. One koji raspravljaju o zakonima ili propituju odluke Ministarstva upozorava se da tako štete svojoj instituciji jer neće dobiti radna mjesta, kampuse i povećana sredstva programskih ugovora. Ide se čak i dotle da se kritičare izbacuje iz svih tijela, povjerenstava i nacionalnih projekata.

NACIONAL: Nedavno je prošlo tri godine otkako ste napustili ministarsku poziciju, kako komentirate obrazovnu politiku Vlade nakon vašeg odlaska?

Teško je danas govoriti o obrazovnoj politici jer su se trudili većinu reformskih procesa umrtviti. Drago mi je da su nastavili projekt cjelodnevne nastave koji smo mi započeli, ali je loše da su tri godine spavali i tek sada ga uvode bez da su razradili model koji smo mi objavili 2020. Ono što je ključno, a to su sustavne edukacije nastavnika, gurnuli su u kut. Satnicu informatike su prepolovili i praktički uvode štrikanje. Međutim, model u cjelini ima perspektivu pa treba na njemu dalje raditi i iskoristiti eksperimentalnu fazu da se unaprijedi.

NACIONAL: Puno se za vrijeme vašeg mandata pisalo o odnosu s premijerom, kako sada s odmakom gledate na sve što se događalo i kakvo je vaše mišljenje o Andreju Plenkoviću i onome što radi kao predsjednik Vlade?

Nas dvoje nismo bili u najboljim odnosima jer smo prolazili bitno različitim životnim putevima i držali do dosta različitih vrijednosti i ciljeva. Trebalo je puno pregovora, često i burnih, da uspijem provesti neke značajne projekte. Iako je meni podršku dao HNS, bila sam nestranačka ministrica i stranačka stega nije se mogla na mene primijeniti. Mislim da je to ekipu iz HDZ-a nerviralo. Imala sam formirane i jasne stavove koji su bili rezultat mojeg rada kao sveučilišne profesorice i dosta dugog životnog iskustva u znanosti i obrazovanju. Nije mi bilo stalo hoću li biti ministrica tri tjedna ili tri godine. Bitni su mi bili projekti. Mislim da premijer to nije mogao shvatiti ni prihvatiti. Premijer je pokušavao većinu mojih projekata staviti „na čekanje“. Trebalo mi je jedno vrijeme dok nisam shvatila da je on dogovor oko projekata zbog kojih sam ja ušla u Vladu držao dosta labavima. A ja ne.

NACIONAL: Što smatrate najvećim uspjehom, a što neuspjehom vašeg mandata i na gdje ste nailazili na najveći otpor?

Svakako sam zadovoljna da smo uveli kurikularnu reformu u škole te izmijenili neke kurikulume stare 25 godina, pokrenuli najšire edukacije nastavnika u povijesti, puno uložili u opremu u školama, uveli obaveznu informatiku, uveli besplatne udžbenike za sve učenike u osnovnim školama, osigurali ulaganja od 1,7 milijardi kuna u strukovne škole, uveli Hrvatsku u CERN i Europsku svemirsku agenciju. Drago mi je da su u mojem mandatu učitelji i nastavnici dobili status službenih osoba, da su pokrenute STEM stipendije i udvostručene socijalne stipendije. Nije mi drago da nismo usvojili Zakon o znanosti i visokom obrazovanju te Zakon o osiguranju kvalitete, iako smo ih pripremili i po mišljenju stručnjaka, ti su zakoni daleko kvalitetniji od ovih koji su sada doneseni.

Jednim dijelom je razlog da ih nismo donijeli pandemija korone kojom smo se morali baviti u posljednjem periodu, a drugim dijelom veliki otpor većine rektora koji su preko HDZ-a te zakone zaustavljali. Danas zato mogu samo plakati kad vide kakve su zakone sada dobili. Zapravo su nama u Hrvatskoj puna usta reformi, ali tako dugo dok se mi sami ne moramo mijenjati. Tako da je otpora bilo dijelom i u školama, ali i u visokom obrazovanju.

Naravno, mi imamo i sjajne ljude u školama i fakultetima i na njih trebamo biti ponosni i nagraditi ih. Prvi put smo uveli i nagrađivanje 500 najboljih učitelja svake godine. Žao mi je da je moralo doći do štrajka učitelja ujesen 2019. Djelomično je to rezultat toga da su sindikati iskoristili povoljan trenutak kada se kurikularna reforma uvodila u sve škole, da naprave pritisak. Djelomično je to bilo i zato što je HDZ-u i premijeru odgovaralo da mene prikažu nesposobnom jer sam jasno rekla da plaće treba podići. U trenutku kada je kurikularna reforma ulazila u sve škole u Hrvatskoj, ja nisam mogla podviti rep i dati ostavku i tako napustiti svoj najvažniji projekt. Ostavku su priželjkivali mnogi u poziciji i opoziciji. Na kraju sam još odradila i školu na daljinu u prvom polugodištu pandemije korone koja je s obzirom na kaos koji je zavladao diljem svijeta, bila jedna od najuspješnijih u EU-u.

NACIONAL: U ponedjeljak počinje nova školska godina, u kakvom je stanju hrvatsko školstvo i može li ono uopće odgovoriti na sve izazove današnjice?

Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj počevši od vrtića do visokog obrazovanja nije loš, ali ima puno prostora za poboljšanja. Trenutno nam nedostaju lideri i kontinuitet reformi. Kontinuirana edukacija učitelja je ključna jer učitelj koji ne uči nije učitelj. Ako učimo, najbolji smo. Naravno, za to je potrebno vođenje na razini države, a ne da se to temelji na dobroj volji i motivaciji pojedinca. Nastavak projekta cjelodnevne nastave je potreban. Nažalost, za sada ide klimavo.

NACIONAL: Što je najveći problem školstva, zastarjeli kurikulum, potplaćeni nastavnici, slaba opremljenost škola ili nešto treće?

Kurikulumi su nam novi, doneseni su 2019., a i dovoljno su otvoreni da ih učitelji mogu modificirati prema potrebama učenika i zahtjevima koji se kontinuirano javljaju. Na primjer, sada je to imperativ suočavanja s umjetnom inteligencijom. Opremu i zgrade treba stalno obnavljati, a prilika za to je u fondovima EU-a. Tu i osnivači, gradovi i županije, imaju obavezu ulaganja. Dobri učitelji su zlata vrijedni pa i dalje treba podizati njihov standard. Problem su loši učitelji koje često štite i sindikati i zakoni pa su iz lijenosti u stanju zaustavljati i najbolje inicijative.

Na kraju, tu je i miješanje politike u škole, posebno preko lokalnih šerifa koji imenuju svoje članove u školske odbore. Svaka čast onima koji rade savjesno i u interesu djece. Međutim, ponekima je jedini interes izbor pogodnih ravnatelja i osnivanje uhljebarija u javnim ustanovama. Tako dugo dok velika većina u Hrvatskoj ne prihvati da je kvalitetno obrazovanje najvažnije za bolju budućnost Hrvatske, nema nam spasa.

NACIONAL: Mogu li se ti problemi riješiti u nekom normalnom roku ili je za napredak ipak potrebno duže razdoblje?

Nema održive reforme preko noći, a posebno nema rezultata u obrazovanju u kratkom roku. Zato treba duže razdoblje i politika kontinuiteta i sustavnih poboljšanja korak po korak. Ono što smo zasijali u mojem mandatu, vidjet će se tek kroz koju godinu. A bilo bi i bolje da se lijepo zalijevalo i pljevilo u međuvremenu.