[quote_box_center]

• Uskrs, Nedjelja uskrsnuća Gospodinova, najveći je i najvažniji kršćanski blagdan

• Najprije se slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput na godinu

• Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe

[/quote_box_center]

Uskrs, Nedjelja uskrsnuća Gospodinova, najveći je i najvažniji kršćanski blagdan, koji se najprije slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput na godinu, nakon prvoga proljetnog punog mjeseca, između 21. ožujka i 25. travnja.

Vazmeno bdjenje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu

Podrijetlo mu je u židovskom blagdanu Pashe. Zato su u uskrsnoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva i prelazak preko Crvenoga mora, stoji u Općem religijskom leksikonu.

Na Uskrs se odlazi na jutarnju misu i slavi spomen Kristova uskrsnuća, njegove pobjede nad smrću i grijehom. Noć uoči Uskrsa slavi se vazmeno bdijenje u kojem se u sklopu katoličke liturgije velika, bogato ukrašena uskrsna svijeća zapali na početku slavlja na za to pripravljenom ognju. U ophodu se nosi pred narodom kako bi rasvijetlila vazmenu noć, a na visokom svijećnjaku uz ambon ostaje tijekom svih bogoslužja u vazmeno vrijeme.

Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi pučki običaji: blagdanski spravljena jela i kolači, njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno čestitanje i darivanje te pjesme u slavu Uskrsa.

Temelj kršćanske duhovnosti

Na sam Uskrs tradicijski se blaguje šunka, a domaćice često peku kruh, pincu ili sirnicu te slastice. Hrana se prije blagovanja nosi u crkvu na uskrsnu misu, gdje je svećenik blagoslovi.

Djeca se za Uskrs igraju pisanicama – tuckaju se njima, gađaju ih kovanicama, traže ih po kući ili u travi i slično. Šarene pisanice, zečevi i pilići, kao simboli ponovnog rođenja i obnove života, uobičajen su motiv tijekom uskrsnih blagdana.

Uskrs, kao blagdan novoga života, dolazi nakon korizme i vremena preispitivanja sebe, svojih postupaka, svoje vjere i odnosa prema drugima. Uskrs poziva na radost i širenje pouzdanja, vjere i nade.

Na portalu “vjeronauk.net” stoji da je Uskrs kao središte liturgijske godine i proslava Isusova uskrsnuća temelj kršćanske duhovnosti.

“Kršćanin je uskrsni čovjek – gleda na svoj život u cjelini. Već sada smijem živjeti tako da uzmem u obzir i onu vječnost koju mi Bog dariva nakon groba. Probuditi se iz mrtvila, uspraviti se nakon pada u grijeh – zadaci su za svakoga vjernika. Ostvarujemo ih Božjom snagom. Sada je čas da se u sakramentima i u osobnoj molitvi susretnemo s Isusom kao velikim svećenikom ‘koji prodrije kroz nebesa’ (Heb 4,14)“, navodi vjeronauk.net.