Prema tradiciji, još od davne 972. godine Dubrovčani slave sv. Vlaha kao svojeg zaštitnika. Naime, na 3. veljače pada blagdan sv. Vlaha, koji je u drugim krajevima Hrvatske poznat još i kao sv. Blaž (od latinskog Sanctus Blasius). Talijani ga nazivaju San Biagio, Španjolci San Blaz, a na francuskom i engleskom jeziku poznat je kao Saint Blaise.

Štovanje sv. Vlaha u Dubrovniku povezuje se s njegovom pomoći gradu tijekom mletačkog napada. Prema legendi, sv. Vlaho javio je župniku Stojku da se Mlečani potajno spremaju napasti grad. Njegovom intervencijom grad je spašen, jer su namjere napadača osujećene.

Od 2009. godine dubrovačko je slavljenje sv. Vlaha upisano na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Inače, Sveti Vlaho stvarna je povijesna osoba, rodio se u antičkoj Sebasti u Maloj Armeniji, dijelu armenskg ozemlja kojim je upravljao Rim.

Bio je poznat kao iznimno izobražen i krepostan liječnik, veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Dobročinstvima je stekao naklonost i ljubav naroda, postavši biskupom Sebaste. Tu je 316. godine umro mučeničkom smrću u progonima rimskog cara Licinija, postavši jednim od nebrojenih junaka prvih stoljeća kršćanstva.