Jedna dosad pomno skrivena odluka Suda Europske unije, i to u sudskom sporu koji s Hrvatskom nema nikakve formalne veze, po svemu sudeći dramatično će utjecati na sustav zaštite autorskih prava u Hrvatskoj i naknade koje ZAMP – Stručna služba zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja (HDS) – mjesečno naplaćuje od desetaka tisuća ugostitelja i hotelijera koji u svojim prostorima puštaju glazbu ili u njima tek posjeduju televizor, a što su mnogi od njih otvoreno proglašavali „haračem“ protiv kojega su uglavnom bezuspješno vodili niz sudskih sporova. Spomenuta odluka Suda Europske unije dala im je za pravo i, po mišljenju nekoliko vrlo upućenih sugovornika Nacionala, nedvojbeno bi za posljedicu trebala imati ukidanje tog nameta. Suprotno svim dosadašnjim službenim tumačenjima ZAMP–HDS-a, naime, ta sudska instanca nedvojbeno je utvrdila da se naknada za korištenje glazbe treba plaćati isključivo za objekte koji naplaćuju ulaz upravo kako bi se u njima slušala glazba – a ne, kako se dosad tumačilo, i za objekte poput restorana ili kafića u kojima glazba predstavlja tek zvučnu kulisu za osnovne usluge koje pružaju.

Odluka je donesena u višegodišnjem sporu njemačkog medijskog giganta RTL-a protiv jednog velikog hotelskog lanca u Portugalu, koji se pokušalo prisiliti da za emitiranje svog televizijskog programa u hotelskim sobama, preko kabelskog signala, plaća 0,20 eura mjesečno po svakoj sobi. O tome se već dulji niz godina vode sudski sporovi u samom Portugalu, koje je hotelska tvrtka redom dobivala u svoju korist. Kada je predmet dospio do najvišeg žalbenog suda u toj državi, s procesom se zastalo kako bi se Sudu Europske unije uputilo „prethodno pitanje“ oko tumačenja europskih propisa i direktiva EU-a. I tako je prije točno dvije godine usvojena odluka, dosad skrivena od javnosti u sudskom predmetu koji nosi oznaku C-716/20. U njenoj 79. točki stoji tekst koji će, kako se očekuje, dramatično utjecati na način upotrebe i naplate autorskih prava u Hrvatskoj, a svakako i u velikom dijelu Europske unije.

Na stranici ZAMP-a nalaze se čak i rubno bizarna objašnjenja zašto se glazba mora plaćati u svim objektima, pa čak i u onima u kojima se ona ne reproducira – nego se, primjerice, samo gleda televizija

„Iz članka 8. stavka 3. Direktive 2006/115 proizlazi da isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane priopćavanja javnosti emitiranja organizacija za radiodifuziju ima učinak prema trećim stranama samo ako se to priopćavanje obavlja na mjestima pristupačnim javnosti pomoću plaćanja ulaznice. Međutim, Sud je presudio da uvjet vezan za plaćanje ulaznice nije ispunjen kada to priopćenje predstavlja dodatnu uslugu koja je neodvojivo uključena u cijenu glavne usluge različite naravi, poput hotelskog smještaja“, stoji u ovoj odluci u kojoj se potom poziva na niz drugih presuda slične tematike. Ključan je zapravo stav Suda EU-a o „dodatnoj usluzi“, čak i ako je ona „neodvojivo uključena u cijenu glavne usluge različite naravi“ – u ovom slučaju hotelskog smještaja. Upravo tim argumentom, naime, ZAMP obrazlaže naplatu naknade za reprodukciju glazbe u ugostiteljskim i turističkim objektima.

„Svatko tko javno posluje pa je stoga i pred zakonom odgovoran za sve što se u njegovu poslovnom prostoru zbiva, treba zatražiti dozvolu za javno korištenje glazbe te podmiriti predviđenu naknadu i tako osigurati zakonitu izvedbu ili umnožavanje glazbe u svojem prostoru“, stoji na stranicama ove organizacije. „Glazba dokazano vrlo povoljno utječe na poslovanje ugostiteljskih objekata“, stoji na drugom mjestu. „Javno korištenje glazbenog djela, prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, jest svako korištenje na javnom mjestu, odnosno na mjestu koje je pristupačno javnosti ili mjestu koje okuplja stanovit broj ljudi izvan kruga obitelji i znanaca. Pojam javnog korištenja u zakonu odnosi se na svaku svrhu i svaki medij izvođenja u prostoru pristupačnom javnosti, radi užitka ili profita, ‘u živo’ ili pak izvedbom putem sredstava za mehaničko umnožavanje glazbe“, stoji na trećem mjestu, uz brojna upozorenja svim mogućim poslovnim subjektima da će se naći na udaru ZAMP-a ako im se ne prijave ili eventualno odluče ne plaćati naknadu. Na stranici ZAMP-a nalaze se čak i rubno bizarna objašnjenja zašto se ona mora plaćati u svim objektima, pa čak i u onima u kojima se glazba ne reproducira – nego se, primjerice, samo gleda televizija.

‘U HDS-u ZAMP-u smatraju da s glazbom ostvarujemo dodanu vrijednost, da bi bez glazbe naši proizvodi bili jeftiniji i da stoga to moramo platiti, a ova odluka dokazuje potpuno suprotno’, kaže Marijan Starešinić, vlasnik hotela u Rovinju. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Autorska naknada za javnu izvedbu glazbenih djela nije sadržana u iznosu pretplate, bez obzira na uvećani iznos tarife HRT-a za javne objekte. Zakonski, javna izvedba otpočinje svakim pojedinačnim uključivanjem prijamnika u javnom prostoru. Dakle, korisnik nije samo radio ili televizijska postaja (koja također treba odobrenje) nego i vi u onom trenutku kada koristite glazbu u poslovnom prostoru“, stoji u upozorenjima. Čak i ako se gledaju isključivo, primjerice, vijesti i informativni program, naknada se mora plaćati „jer i njihove špice i jinglovi sadrže glazbu“. Ako se pušta glazba s YouTubea, mora se platiti. Ako se angažiraju i plate izvođači glazbe uživo, ponovno se mora platiti i ZAMP-u. Ako se televizor u hotelskoj sobi uopće ne uključi, svejedno se mora platiti, kao i kada ona stoji neiskorištena veći dio godine.

Ukratko, prema njihovu tumačenju, nitko u Hrvatskoj ne može izbjeći ZAMP.

„Oni smatraju da s glazbom ostvarujemo dodanu vrijednost, da bi bez glazbe naši proizvodi bili jeftiniji i da stoga to moramo platiti, a ova odluka dokazuje potpuno suprotno – baš kako smo to godinama tvrdili. Naknada za reprodukciju glazbe mora se plaćati isključivo za objekte koji naplaćuju ulaznice upravo za slušanje glazbe, a ne za restorane ili hotele – a pogotovo ne za hotelske sobe koje uopće ne spadaju pod definiciju javnog prostora“, kaže za Nacional Marijan Starešinić, vlasnik jednog malog hotela u Rovinju, za kojega se očekuje da kroz dva do tri tjedna bude izabran za novog predsjednika Udruge hrvatskih restoratera. Ona preko Hrvatske gospodarske komore okuplja čak 12,5 tisuća članova.

‘S ovom odlukom Suda Europske unije, premda se o njoj dosad nije raspravljalo u javnosti, upoznati su neki hrvatski sudovi i suci, a tragično je da nijedan od njih dosad nije reagirao’, kaže Starešinić. FOTO: Screenshot

„S ovom odlukom Suda Europske unije, premda se o njoj dosad nije raspravljalo u javnosti, upoznati su neki hrvatski sudovi i suci, a tragično je da nijedan od njih dosad nije reagirao. Dapače, oni u gotovo svim sporovima u pravilu donose odluke u korist ZAMP-a, a vrlo je simptomatično da se, recimo, na Visokom trgovačkom sudu odluke u povodu žalbi često donose u nevjerojatno kratkom roku od samo petnaestak dana. Ne zaboravimo, ZAMP je zapravo privatna organizacija, odnosno privatna tvrtka“, upozorava Starešinić.

Kao poseban problem navodi činjenicu da se u nekim slučajevima iznos tog parafiskalnog nameta na terenu određuje doslovno proizvoljno, po procjeni zaposlenika ZAMP-a, dok su se neke strukovne organizacije nakon kolektivnog pregovaranja uspjele izboriti da njihovi članovi plaćaju ujednačenu cijenu. „Neke europske države propisale su da se naknada plaća prema broju gostiju, druge su je vezale na visinu godišnjeg prometa. Kod nas se ona određuje i prema broju gostiju i prema prometu, a moguće i onako kako se pogodi“, plastično objašnjava sugovornik Nacionala. On, naglašava, svoje obveze prema ZAMP-u plaća uredno i redovito, no u ime Udruge hrvatskih restoratera nastojat će se „izboriti za pravdu“ i potpuno ukinuti obvezu plaćanja tog parafiskalnog nameta.

„Nije li apsurdno da vlasnici restorana ili kafića, čak i pored pretplate HRT-a koja uključuje naknadu ZAMP-u za autorska prava, istom tom ZAMP-u svejedno još jednom moraju plaćati naknadu za autorska prava? I nije li, u najmanju ruku, bahato da ZAMP uopće ne pokazuje interes za te nelogičnosti, pa čak ni odluku Suda EU-a koja mu nimalo ne ide u prilog?“ pita se Starešinić, koji najavljuje da će, kao vjerojatni budući predsjednik Udruge hrvatskih restoratera, inzistirati na sudskim postupcima koji će dovesti do ukidanja nameta, a moguće i na retroaktivnom povratu dosad plaćenog novca. Ovaj biznis, odnosno iznose koji su njegovi kolege plaćali i još uvijek plaćaju, on procjenjuje na čak 30 do 40 milijuna eura godišnje.

Nacional je razgovarao i s Ivom Đogaš, vlasnicom jednog manjeg hotela u Splitu, koja za razliku od Starešinića, sa ZAMP-om ima niz sporova i sustavno nastoji razotkriti činjenicu da, barem kako ona smatra, deseci tisuća hrvatskih poduzetnika neosnovano plaćaju značajne iznose toj organizaciji.

‘Apsurdno je da se ZAMP-u dopušta čak i hotelske sobe proglasiti javnim prostorom, što one nisu ni po jednoj zakonskoj i zdravorazumskoj definiciji’, rekla je Iva Đogaš iz Splita. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

„No sudski postupci uglavnom se svode na jedno saslušanje i presudu koja se donese, a onda i potvrdi na višoj instanci, gotovo pa automatizmom. Dosad se nije primijenila ova odluka Suda EU-a, kao ni direktive Europske unije na temelju kojih je ona donesena, no to će se svakako dogoditi. Apsurdno je, primjerice, da se ZAMP-u dopušta čak i hotelske sobe proglasiti javnim prostorom, što one nisu ni po jednoj zakonskoj i zdravorazumskoj definiciji“, rekla je Đogaš za Nacional.

U samom HDS–ZAMP-u, pak, za Nacional su potvrdili da od korisnika na koje se ova odluka Suda Europske unije odnosi, doduše zasad samo teoretski, na godišnjoj razini uprihode milijunske iznose. „Služba HDS ZAMP je u 2022. godini (zadnjoj za koju imamo potpuno obrađene podatke) na ime licenci za prava javnog priopćavanja od hotela, ugostitelja, klubova, prijevoznika i sličnih poslovnih korisnika glazbe, ostvarila 6.003.696,78 eura. Taj je iznos raspodijeljen u pripadajućim omjerima na više od 100 tisuća hrvatskih i stranih glazbenih autora i nositelja autorskih prava“, kažu u toj organizaciji.

No i dalje tvrde da se odluka na njih ne odnosi te da po njoj ne trebaju niti hoće postupati.

HDS ZAMP: ‘Sjest ćemo s hotelijerima’

„Odluka Suda EU ‘RTL Television GmbH protiv Grupo Pestana S. G. P. S. SA, SALVOR – Sociedade de Investimento Hoteleiro SA’ ne utječe na isključiva prava autora glazbe i nositelja autorskih prava na davanje odobrenja za javno priopćavanje, što se i vidi na jednom mjestu u njoj.

Odluka se odnosi na organizacije za radiodifuziju i njihova ovlaštenja da za nešto daju odobrenja (kabelska retransmisija), a ne na ostvarivanje autorskih prava temeljem javnog priopćavanja, za što u Hrvatskoj ovlaštenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV) ima Hrvatsko društvo skladatelja, i njegova stručna služba ZAMP. U ovoj odluci Sud je dakle odlučivao o drugoj pravnoj situaciji.

HDS ZAMP stoga nije postupao po toj odluci, niti je trebao.

Ističemo kao važno da do danas niti jedna od krovnih korisničkih udruga iz sektora ugostiteljstva i hotelijerstva (UPUHH, OMH, HOK) nije tu odluku ni dostavila niti na nju ukazala kao odluku koja bi trebala promijeniti dosadašnje ugovorne odnose. U dobrim poslovnim odnosima koje s njima imamo, sve se aktualne i obvezujuće pravne novine na teritoriju EU i RH odmah izmjenjuju i primjenjuju. Te su udruge odlično organizirane i vođene, pa smo sigurni da bismo do sad od njih dobili obavijest o ovome.

Niti nadležno državno tijelo (spomenuti DZIV) nije dostavilo službi ZAMP ovu odluku Suda EU kao odluku koja bi trebala imati utjecaja na rad službe.

Prema tome, nije točno razumijevanje te odluke od strane vaših sugovornika iz Udruge hrvatskih restoratera – za koju bismo, usput, očekivali da će odluku za koju smatraju da im ide u korist, kao drugoj strani u poslovnom odnosu, prije dostaviti službi ZAMP nego medijima.

Temeljem upita Nacionala, prve informacije da Udruga hrvatskih restoratera (UHR) ‘planira pokrenuti postupke za ukidanje naknade, a moguće i retroaktivni povrat već uplaćenih sredstava’, kontaktirat ćemo UHR i o tome ih obavijestiti. Kao uvijek sa svim predstavnicima poslovnih korisnika glazbe, rado ćemo s njima sjesti i razjasniti sve nedoumice.“