Nacional je proteklog vikenda razgovarao s Mislavom Lasićem i Nensi Franić, autorima splitske Facebook stranice Mali zeleni koja se posljednjih mjeseci nametnula kao zapažen aktivističko-ekološki korektiv gradske vlasti i građanski glas zaštite zelenila u lokalnoj zajednici. Služeći se jednostavnom metodom stručno utemeljenih apela s fotografijama na Facebooku, Mali zeleni od svojeg osnivanja 2020. godine okupljaju sve veći broj pratitelja i javne podrške, a nakon što je polovinom lipnja u središtu Splita srušeno jedno od najstarijih i najljepših stabala u gradu, desetljećima star crni koprivić, pelegrinka ili koštela, javnost je zapazila da su Mali zeleni bili unaprijed nekoliko puta upozorili kako toj moćnoj sjenici široke krošnje prijeti rušenje premda je, zbog starosti i promjera debla, bila zaštićena zakonom.

U splitskoj javnosti, ali i šire, neugodno je 13. lipnja odjeknula vijest da je investitor trgovačkog centra Small Mall u Vukovarskoj ulici, u središtu Splita, srušio golemo stablo crnog koprivića, vrste poznatije pod imenima koštela ili pelegrinka, koje je Splićanima bilo naročito omiljeno jer je za vrućih ljeta pružalo osvježavajuću sjenu građanima koji bi čekali autobus na obližnjem autobusnom stajalištu. Na društvenim mrežama objavljena je snimka bagera koji ruši stablo unutar ograđenog gradilišta, što je izazvalo val negodovanja među građanima Splita, koji su mjesec dana ranije već održali jedan prosvjed sa zahtjevom da stablo ne bude srušeno. Video su snimili građani te su zvali policiju, inspekciju i komunalne redare, koji su izašli na mjesto događaja, ali ništa više nisu mogli učiniti. Policija je, pak, utvrdila kako nije imala razloga za postupanje. Dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević priznao je gubitak: „Doći će tu razna stabla, ali nijedno neće nadomjestit tu pelegrinku koja je utisnuta u memoriju cijele generacije“, napisao je na Facebooku dodajući kako „neke stvari vrijede više nego što je njihova novčana vrijednost, a jedna takva je bila i pelegrinka na Vukovarskoj“. Dogradonačelnik je, međutim, objasnio kako današnja gradska vlast nije mogla spriječiti postupanje investitora: „Ostaje nejasno kako pri izdavanju lokacijske dozvole 2009. godine nije bilo ni spomena navedenog stabla (zašto nije zaštićeno) kao i zašto navedeno nije bilo zavedeno u zeleni katastar. Znam da ugovore i dozvole iz bivših mandata ne možemo poništiti kao ni njihove štetne učinke poput ovoga, ali možemo barem kao društvo posljedice osuditi“, napisao je Ivošević na Facebooku.

Tajna utjecaja Facebook- inicijative Malih zelenih je u egzaktnim i argumentiranim objavama kojima odaju dojam upućenosti u problem. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Tek nakon što je staro stablo nepovratno uništeno, javnost je bolje zapazila da su Mali zeleni još 17. svibnja, gotovo mjesec dana prije njegova rušenja, na svojoj stranici objavili pet njegovih fotografija s upozorenjem da je zaštićeno. „Službeno je! Pelegrinka na općini promjera 75,8 cm“, napisali su u objavi te objasnili: „Danas smo bili na mjestu događaja, prosvjedu iz razloga da se sami uvjerimo u promjer stabla. Na 130 cm visine opseg pelegrinke iznosi 238 cm pa se jednostavnim računom za opseg kruga O=2r x pi dođe do toga da promjer iznosi 75.8 cm što je više od 60 cm. Zakonski se obvezuje stablo zaštiti i njegovati ako joj je promjer na toj visini veći od 60 cm. Ovim putem apeliramo na komisiju za zaštitu stabala i odjel za zelene površine grada da se poduzmu sve mjere ne bi li se stablo zaštitilo tijekom budućeg projekta izgradnje zgrade na tom području!!!“ Devet dana kasnije, Mali zeleni objavili su fotografiju na kojoj se vidi kako je bager dovezen na mjesto gradnje budućeg Small Malla, uz objavu: „Bager došao na teren budućeg gradilišta na Općini. Pelegrinka je pod našim i budnim okom ostalih brižnih sugrađana da se ne bi kojim slučajem oštetila ili okrznila pa bi je ipak trebalo srušiti. Grad Split, apeliramo na vas da se učini sve za zaštitu ovog stabla koje i jest zakonom zaštićeno zbog svojih mjera!!! Ne zaboravimo, promjer joj je 75.8 cm!!!“ Apeli građana i upozorenja Malih zelenih nisu stigli do gradske uprave: 13. lipnja raskošno je stablo srušeno bagerom.

‘Istražujemo sve što možemo kako bismo postojeće stanje okoliša održali bar donekle dobrim i zdravim’. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Nensi Franić, s Mislavom Lasićem suosnivačica Malih zelenih, studentica je pete godine Ekonomskog fakulteta u Splitu. „Ljubav prema zelenilu i prirodi oduvijek mi je velika strast“, kazala je za Nacional. „Istražujem i na sve načine nastojim provoditi sve što mogu kako bismo postojeće stanje okoliša održali bar donekle dobrim i zdravim. Nikada mi nije bilo jasno kako ljudi ne osjećaju potrebu da zaštite zelenilo, da smanje količinu smeća, da razvrstavaju otpad, kako mogu kupovati plastiku… Kad kupim plastičnu bocu, osjećam kao da dio mene umre i zato ih nastojim ne kupovati. Imam unutarnji osjećaj da smo svi mi dio nečeg višeg, sveobuhvatnijeg, pa ako ne moram štetiti i ostavljati ružan trag na ovoj Zemlji, to i ne činim. To nažalost ne mislimo svi, pa je to i naš zajednički današnji problem. Zbog toga sve i jest tako kako jest“, kaže Nensi Franić dodajući kako klimatska kriza dodatno osnažuje njezinu potrebu za ekološkim djelovanjem. „Kroz diplomski rad planiram povezati ekonomiju i održivost. Pisat ću diplomski o ‘zelenim obveznicama’ kojima EU pokušava poticati i provoditi ‘zelena ulaganja’. Istražit ću koliko koja središnja banka članica EU-a kupuje zelene obveznice, ali i koliko je u svemu tome greenwashing investicija, odnosno onih koje samo fingiraju da su ekološke, a zapravo i same štete okolišu“, objašnjava Franić. Mislav Lasić 23-godišnji je student fizike na splitskom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. „Studirao sam elektrotehniku, ali sam se prebacio na fiziku jer želim specijalizirati fiziku okoliša“, kaže. „I ja želim promicati održivost svakodnevnog načina života, kao izraz povezanosti sa sveobuhvatnošću, koje smo svi mi dio. Smatram da treba krenuti od svog praga. Ljudi su toliko zaokupljeni vlastitim problemima i vlastitim poslovima da često ne vide što se događa u njihovom vlastitom portunu, ulazu u zgradu, u njihovom kvartu, u njihovom gradu… Nekad mi je bilo možda neugodno pokupiti škovace, smeće, ispred moje zgrade, ali sada mi to više nije problem. Želimo li zdraviju životnu sredinu, moramo krenuti od vlastitog grada – već su tu ukorijenjeni veliki problemi“, kaže Mislav Lasić.

Prije tri i pol godine, u rujnu 2019., Nensi Franić i Mislav Lasić sudjelovali su na ekološkom seminaru „Grad na rubu katastrofe“, koji je u Splitu organizirala neformalna skupina splitskih arhitekata, urbanista i aktivista okupljena u inicijativu GradOdrasta. Jedna od skupina s tog seminara kreirala je Facebook stranicu Mali zeleni, koju su nekoliko mjeseci kasnije preuzeli i aktivirali Franić i Lasić. „Sve je ostalo na vrlo jednostavnom konceptu. Nismo ništa veliko dizajnirali niti smo radili velike projekte. Pokrenuta je Facebook stranica, simbol na profilnoj fotografiji, NLO koji čuva stablo, preuzet je s interneta, i naprosto smo krenuli objavljivati fotografije s analizama i porukama, te slati mailove gradskoj upravi i nadležnim gradskim tvrtkama, naročito Parkovima i nasadima (PIN)“, kaže Lasić i dodaje kako je njihova aktivistička metoda „vrlo jednostavna“: „Kad šetamo gradom i uočimo problem ili promjenu stanja sa zelenilom, fotografiramo te odmah napišemo i objavimo komentar. Činimo to zato što većina ljudi ne zapaža prostor u kojemu žive. Većina i ne zna gdje je koje stablo ili zelena površina, kako je izgledala prije mjesec dana, a kako izgleda sad, usprkos tome što je svako stablo važno i utječe na kvalitetu života u gradu, naročito ovdje, na Mediteranu, gdje su velike vrućine. Uglavnom objavljujemo na Facebooku, a kad postoji potreba šaljemo i e-mail gradskoj vlasti i nadležnim službama s prijedlogom kako da postupe. I naravno, neki mailovi dođu do odgovornih, ali neki baš i ne“, objašnjava Mislav Lasić.

No već je njihova prva objava polučila rezultat. „Prva objava, prvi uspjeh. Uvažen je naš prvi prijedlog, koji smo objavili 2020.: u samo nekoliko dana u Splitu je posađeno pet stabala. Kasnije smo shvatili da je tadašnja gradska vlast – gradonačelnik je bio još Andro Krstulović Opara – uvažila naš prijedlog samo zato što nisu znali tko stoji iza inicijative. Ali uspjeh nas je ohrabrio, pa smo krenuli s mnogim drugim prijedlozima jer smo shvatili koliko se brzo situacija može poboljšati. Tada je sve odjednom usporilo jer su u gradskoj upravi shvatili da iza inicijative Mali zeleni stoji samo dvoje studenata“, smije se Nensi Franić. Nedugo nakon toga, gradska tvrtka Parkovi i nasadi blokirala je primanje mailova Malih zelenih. „Dvije godine bili su nam blokirani mailovi, a na Facebooku nismo mogli označiti, tagirati PIN. S njima naprosto više nismo mogli komunicirati, nego samo objavljivati postove, što smo uporno i nastavili. I, prije mjesec ili dva, pozvali su nas na sastanak. Primili su nas direktor PIN-a Siniša Gašparević i voditelj Odjela održavanja gradskog zelenila Gordan Tahirbegović“, pripovijeda Nensi Franić. „Možda su nas se, da tako kažem, malo i prepali jer to što objavljujemo ima smisla i ljudi nas sve više podržavaju. Ponudili su nam suradnju i izrazili želju da im pomažemo. Obavijestili su nas i o projektima koje planiraju, poput sadnje više od 700 stabala na gradskom zemljištu, što će financirati Europska unija. To je svakako dobro, ali naš je stav da nije bit samo u tome da se sade nova stabla nego treba čuvati i postojeća, jer svi znamo da tanka sadnica, štapić, ne može zamijeniti stablo raskošne krošnje staro pedeset ili šezdeset godina”, objašnjava Franić.

Na društvenim mrežama objavljena je snimka bagera koji ruši stablo unutar ograđenog gradilišta, što je izazvalo val negodovanja među Splićanima. FOTO: Društvene mreže

Tajna utjecaja Facebook inicijative Malih zelenih mogla bi biti u tome da su njihove objave egzaktne i argumentirane te odaju dojam upućenosti u problem. Nedavno su, na primjer, objavili ovako: „Mole se Parkovi i nasadi Split da prilikom zamjenske sadnje česmina u Vukovarskoj, kraj Higijenskog zavoda, uzmu u obzir mogućnosti koje lokacija nudi. Predlažemo da se na mjesto dviju postojećih rupa zasade 3, moguće i 4 nova stabla jer mjesta vidno ima. PiN često ima tendenciju posao izvesti što prije, bez mogućnosti da se prostor zelenilom pokuša ne samo vratiti u stanje u kojem je bilo, nego i poboljšati! Ne zaboravimo da su s tog mjesta nestale 3 osušene česmine, i baš zato ne želimo da se vrate samo dvije (dvije jer ostale su dvije rupe, treća je bila tik uz pješački).“ Analiziraju stanje na preciznim mjestima u gradu i predlažu konkretna rješenja, ali i sugeriraju da bi se o ekološkim problemima grada moglo razmišljati i drugačije nego što je uvriježeno. „Po onome što se najčešće čuje, čini se da je manjak parkirnih mjesta jedino što je u Splitu važno. A to je li grad šporak i ima li zelenila, to kao da nikoga ne zanima. Evo, hitna zdravstvena služba preseljena je na novu lokaciju na kojoj, za razliku od stare, uopće nema drveća. Naravno da je parking neophodan, ali zašto se drveće ne posadi ondje gdje se može? Zelenila je neprestano sve manje i manje, i to zato što ne razmišljamo dugoročno: u redu, dobit ćemo parking, ali kako će na mentalno zdravlje svih nas djelovati činjenica da zelenilo nestaje, a asfalt raste? Kako smanjivanje prirodnog okoliša djeluje na ljudsku psihu? Zašto o tome nitko ne govori? A da i ne govorimo o tome koliko nestajanje zelenila i širenje asfalta pogoršava globalno zagrijavanje“, kaže Nensi Franić.

Mladi aktivisti željeli bi ostati onkraj politike. Uspoređujući odnos prošle i sadašnje vlasti u Splitu prema ekološkim temama, Mislav Lasić primjećuje kako je prethodni gradonačelnik Andro Krstulović Opara „mandat završio uređenjem Trga Gaje Bulata ispred zgrade HNK, koji je sada dobro hortikulturno opremljen i sigurno bolji od nekadašnjeg asfalta“. Sadašnja vlast gradonačelnika Ivice Puljka, pak, „zelenija je i u tom smislu bolja“, ocjenjuju aktivisti, „ali ne vodi dovoljno računa o zaštiti postojećih stabala, a nadležne službe međusobno slabo komuniciraju, što je pozitivna kritika koju mnogi ne razumiju“, kaže Mislav Lasić. Nastave li ovi mladi putem kojim su krenuli, njihova će kritika zasigurno naići na još mnoga nerazumijevanja. Jer, možda i bez svijesti o punim implikacijama vlastitog aktivizma, oni su se upustili u ni manje ni više nego u pokušaj promijene čvrsto ukorijenjenih uvjerenja i predrasuda. „Ljudi drveće ne primjećuju“, kaže Nensi Franić. „Većina vozi automobile. Čudno im je već kad čuju da šetamo duže od deset minuta. Ali nama je normalno ići pješke, hodati… A kad hodaš, zapažaš što se oko tebe događa: stabla, promjene u prostoru, potrebu za zelenilom…“ Mislav Lasić dodaje: „Svi gledamo samo sebe, zaradu, profit… Ljudi te čudno gledaju kad obrneš perspektivu, pa pitaš koliko se ptica gnijezdilo u toj srušenoj pelegrinki u središtu Splita. Izgubili smo svijest da smo svi dio nečega sveobuhvatnijeg od nas, pa uništavamo vlastito stanište, usprkos tome što o njemu ovisimo. A ako ga želimo spasiti, ne treba ići daleko: moramo početi od vlastitog grada.“