Jelena Pavičić Vukičević osumnjičena je za klevetu, a u Javnoj ustanovi – Maksimir (JUM) nastavljaju se nizati optužbe za kaznena djela i zlouporabe u poslovanju. Tužbu protiv kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba iz stranke Bandić Milan 365 – stranka rada i solidarnosti podnio je Luka Čuljak, razriješeni ravnatelj JUM-a kojeg je Jelena Pavičić Vukičević implicitno nazvala “zlostavljačem” u svom postu na Facebooku 24. ožujka 2021. Ta tužba, kao i kaznena prijava za osam kaznenih djela koju je Čuljak podnio protiv šestoro zaposlenika JUM-a, može se shvatiti kao kulminacija višemjesečnih poremećenih poslovnih i kolegijalnih odnosa u JUM-u ali, još i više, kao posljedica lomova u timu Milana Bandića u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore. U toj kampanji, po svemu sudeći, Jelena Pavičić Vukičević pokušava se distancirati od neželjenog nasljeđa svog preminulog dugogodišnjeg političkog šefa i pokrovitelja pa je odlučila “žrtvovati” ravnatelja JUM-a, ne prezajući ni od toga da čovjeka javno prokaže i optuži prije nego što je zakonski pouzdano utvrđeno ima li za to ikakva čvrstog uporišta.

Luka Čuljak kaznenu je prijavu podnio 6. travnja preko odvjetnice Sandre Hančić. Dogodilo se to nakon što je Jelena Pavičić Vukičević 24. ožujka, na službenoj Facebook stranici svoje predizborne kampanje, objavila ovaj post:

“Zlostavljači, oni koji misle da im funkcija daje moć za neprimjereno ponašanje prema kolegama, oni koji mobingiraju i iživljavaju se nad zaposlenicima, a pogotovo nad ženama – odlazite! Ako ne odete sami, ja ću vas smijeniti. Nakon hrabrog istupa zaposlenica Javne ustanove ‘Maksimir’ razriješili smo ravnatelja Luku Čuljka. Nepravilnosti u radu koje su utvrđene, a osobito u njegovom odnosu prema zaposlenicama nisu prihvatljive.“

Jelena Pavičić Vukičević tim je postom reagirala na to što je Skupština grada Zagreba četiri dana ranije, 22. ožujka, Čuljka razriješila s položaja ravnatelja JUM-a. Skupština je to učinila nakon što je Upravno vijeće JUM-a zaključilo, kako su objavili mediji, da “Čuljak nije postupao prema propisima te je nesavjesnim i nepravilnim radom i odnosom prema zaposlenicima JUM-a ustanovi prouzročio štetu u vidu povrede ugleda pravne osobe te je ujedno nesavjesno obavljao svoju dužnost tako da su kroz izrečene mjere opreza nastale smetnje u obavljanju djelatnosti i općenito funkcioniranju same ustanove.”

Sve se to dogodilo nakon što je 11. veljače jedna zaposlenica prijavila Čuljka policiji tvrdeći da joj prijeti. Policija je intervenirala, a nekoliko dana kasnije Općinsko državno odvjetništvo naložilo je mjere opreza, zabranjujući Čuljku približavanje osobi s kojom je bio u sukobu, ali i “mjeru zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti”, što znači da ne smije dolaziti na posao. Državno odvjetništvo još uvijek istražuje taj slučaj, a protiv Čuljka koji za Nacional nije htio govoriti o slučaju podnesene su kaznene prijave. Nakon što je Čuljak razriješen i time okončana prva faza ovog neugodnog slučaja, Jelena Pavičić Vukičević 24. ožujka objavila je spomenuti post na Facebooku. U međuvremenu, Nacional je u prethodnom broju objavio tekst o sumnjivim natječajima za najam restorana Maksimir i kafića u maksimirskom Vidikovcu, omiljenim odredištima Zagrepčana u srcu maksimirskog parka. Nakon tih otkrića Nacionala, kaznena prijava koju je Luka Čuljak podnio protiv šestoro zaposlenika JUM-a, potkrijepivši je nizom autentičnih dokumenata, razotkriva u najmanju ruku da se u JUM-u događalo još mnogo toga što bi trebalo postati predmet temeljitog pretresanja policijskih i pravosudnih tijela. I tako se može zaključiti kako je predizborna kampanja, u važnoj i građanima omiljenoj javnoj ustanovi Grada Zagreba, dodatno rasplamsala osobne i profesionalne obračune koji bi mogli koštati položaja ne samo bivšeg ravnatelja nego, posve je moguće, i Jelenu Pavičić Vukičević pokojeg postotka na izborima.

Čuljak tvrdi da je Jelena Pavičić Vukičević, nazvavši ga u postu “zlostavljačem”, “populističkom objavom nedopustivo prejudicirala krivnju” i to “zbog potreba vlastite kampanje”. U privatnoj tužbi protiv Jelene Pavičić Vukičević koju je njegova odvjetnica Sandra Hančić podnijela Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Čuljak navodi kako je iz sadržaja posta na Facebooku Jelena Pavičić Vukičević “potpuno jasno da se okrivljena referira na činjenicu da je protiv privatnog tužitelja Luke Čuljka, kao ravnatelja Javne ustanove Maksimir, od strane jedne zaposlenice (…) podnijeta kaznena prijava za kazneno djelo prijetnje (…)”. Čuljak u prijavi dodaje kako “još uvijek traju istražne radnje, dakle, optužnica još uvijek nije podignuta i za sada je zapravo neizvjesno hoće li i biti podnijeta”. “Usprkos tome, a za potrebe svoje izborne kampanje vezane za lokalne izbore i njenu kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba, okrivljena objavljuje tekst kojim potpuno jasno i bez ikakve zadrške govori o privatnom tužitelju kao ‘zlostavljaču’ i o njegovim nepravilnostima u radu koje su navodno utvrđene”, piše u tužbi odvjetnica Luke Čuljka pa zaključuje: “Dakle, formalno i stvarno gledajući u ovom trenutku se protiv privatnog tužitelja ne vodi kazneni postupak čime je objava okrivljene, sasvim sigurno, suprotna ustavnim i zakonskim pravima privatnog tužitelja.”

Odvjetnica u Čuljkovo ime potom podsjeća na jednu direktivu Europskog parlamenta iz 2016. godine koja “nalaže da se nadležna državna tijela i organi vlasti trebaju suzdržavati od prikazivanja osumnjičenika ili okrivljenih osoba kao već krivih, kako u sudnici, tako i u javnosti” pa navodi članak 4. te direktive: “Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se, dok god se osumnjičeniku ili optuženiku ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, u izjavama za javnost tijela javne vlasti i sudskim odlukama, osim onih o krivnji, za tu osobu ne navodi da je kriva.”

Čuljkova odvjetnica nadalje tvrdi kako je Jelena Pavičić Vukičević “takvim populističkim objavama za potrebe vlastite kampanje evidentno povrijedila pretpostavku nedužnosti iz članka 28. Ustava, kojim je propisano da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.” “Okrivljena ni po čemu nije ovlaštena samostalno odlučivati o tome hoće li protiv nekoga biti pokrenut kazneni postupak, odnosno prejudicirati da će se to doista i dogoditi”, tvrdi Čuljkova odvjetnica.

Navodi, potom, kako “nije razvidno iz kojih to okolnosti okrivljena s potpunom sigurnošću zaključuje da ime privatnog tužitelja može dovesti u vezu s tekstom: ‘Zlostavljači, oni koji misle da im funkcija daje moć za neprimjereno ponašanje prema kolegama, oni koji mobingiraju i iživljavaju se nad zaposlenicima, a pogotovo nad ženama’”. “Takvim nedopustivim prejudiciranjem krivnje okrivljena evidentno umanjuje vrijednost privatnog tužitelja u očima javnosti i svjesna je da su takve senzacionalističke objave podobne da izazovu prijekor i prezir okoline, pa i javnosti uopće. Objava okrivljene, sagledana u cijelosti, očito je dovela do ljudske i poslovne degradacije privatnog tužitelja i svakako je bila podobna da naškodi njegovoj časti i ugledu”, piše u tužbi Čuljkova odvjetnica pa podsjeća na javni doseg Facebook profila Jelene Pavičić Vukičević: “S obzirom na to da je inkriminiranu objavu okrivljena objavila preko javnog profila na Facebooku, te da je u trenutku pisanja ove privatne tužbe, na spornu objavu reagiralo 1,6 tisuća ljudi, odnosno da je ista podijeljena 110 puta te da se ista komentirala 568 puta, razmjeri takvog inkriminiranog postupanja okrivljene su itekako veliki, a što dostatno govori koliko je okrivljena naštetila časti i ugledu privatnog tužitelja i cijele njegove obitelji. Privatni tužitelj ima obitelj, suprugu i dvoje djece, od kojih je jedno maloljetno, a koji su mu bezrezervna podrška, ali koji su grubo povrijeđeni mogućnošću da ovako nešto izađe u javnost. Isto uzrokuje čitav niz potreba za opravdavanjem i iznimno nelagodan osjećaj” te predlaže da “sud provede kazneni postupak, izvede predložene dokaze, te da okrivljenu oglasi krivom i osudi po zakonu.”

Nacional je tražio reakciju Jelene Pavičić Vukičević, ali do zaključenja ovog broja Nacionala nismo je uspjeli dobiti. Pitanja smo poslali preko Messenger poruke na službeni Facebook profil gradonačelničke kandidatkinje, ali i na službu za odnose s javnošću Grada Zagreba te Stranke rada i solidarnosti. Iz stranke su nam u nedjelju ujutro obećali odgovoriti, ali nisu. Od Jelene Pavičić Vukičević željeli smo dobiti komentar tužbe za klevetu, kao i tvrdnje iz te tužbe da je prejudicirala Čuljkovu krivnju. Pitali smo, također, na osnovu kojih je informacija u objavi na Facebooku ustvrdila kako su nepravilnosti “utvrđene”, a ne da se na njih tek sumnja. Podsjetili smo i na činjenicu da u mandatu gradonačelnika Milana Bandića, kojemu je dugo bila zamjenica, u zagrebačkoj gradskoj upravi nije bio običaj razrješavati dužnosnike zbog kaznenih prijava. Štoviše, protiv gradonačelnika Bandića bilo je podneseno nekoliko desetaka kaznenih prijava, a imao je i nekoliko suđenja, ali nije odstupio s mjesta gradonačelnika, niti je Jelena Pavičić Vukičević, koliko je poznato, tražila da Bandić odstupi. Također, Ivica Lovrić, pročelnik Ureda za obrazovanje i sadašnji kandidat za zamjenika Jelene Pavičić Vukičević, također je imao suđenja, kao i neki drugi dužnosnici gradske uprave, pa nisu također nikada razriješeni, niti je Jelena Pavičić Vukičević to zahtijevala. Zanimalo nas je, dakle, što se to promijenilo pa da je sada ravnatelj JUM-a razriješen na temelju kaznene prijave njegove radne kolegice. Kandidatkinju za Bandićevu nasljednicu pitali smo, također, podržava li bezrezervno rad uprave i zaposlenika JUM-a, s obzirom na kaznenu prijavu koju je protiv svojih bivših kolega podnio Luka Čuljak. Riječ je o kaznenoj prijavi koju je Čuljkova odvjetnica Sandra Hančić Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnijela 15. travnja, argumentirajući je na šesnaest stranica, i potkrepljujući je s dvadesetak originalnih dokumenata. Kaznena prijava podnesena je protiv šestoro zaposlenika JUM-a te protiv supruga jedne od zaposlenica, uključujući dvojicu bivših ravnatelja i predsjednicu Upravnog vijeća, i to za osam kaznenih djela, među kojima je i, prema Čuljkovim tvrdnjama, navodno protuzakonito zapošljavanje osobe koja ga je prijavila za prijetnju. Zaposlenike JUM-a Čuljak je prijavio i za kaznena djela različitih vrsta nepropisnog trošenja novca, za namještanje natječaja za tvrtku supruga jedne od zaposlenica JUM-a, kao i za neovlašteno potpisivanje nagodbe s tvrtkom s kojom je JUM vodio sudski spor zbog duga većeg od sedamsto tisuća kuna. Ukupna šteta koja je svim tim kaznenim djelima počinjena JUM-u, prema procjeni Luke Čuljka, iznosi najmanje tristotinjak tisuća kuna. Razriješeni je ravnatelj kazneno prijavio i osobu koja ga je prijavila za prijetnju, tvrdeći da je to učinila “znajući da ništa od prijavljenog nije istina i da Luka Čuljak nije počinio ni jedno od navedenih kaznenih djela”. “Dakle, lažno je prijavila drugu osobu da je počinila kazneno djelo, iako je znala da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, čime je počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela, opisano i kažnjivo po članku 304. st. 1. Kaznenog zakona”, stoji u Čuljkovoj kaznenoj prijavi.

Među kaznenim djelima za koja je Čuljak prijavio zaposlenike JUM-a jest i ono protiv bivšeg ravnatelja S. B kojeg Čuljak sumnjiči da je “prekoračio svoje ovlasti i potpisao Ugovor o nagodbi s trgovačkim društvom KOVA–BIT d.o.o., Zagreb”. Tim se ugovorom “Javna ustanova Maksimir obvezala povući tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva u parničnom postupku radi naplate iznosa od 364.740,23 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 17. 11. 2009. godine do isplate, a koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, te svojih potraživanja prema KOVA–BIT d.o.o. po osnovi zakupnine u iznosu od 466.004,92 kune i pripadajućih zakonskih zateznih kamata, zakupnine u vremenskom razdoblju (koje nije obuhvaćeno ovrhom pod čl. 1. toč. 2. ovog Ugovora) u iznosu od 57.492,59 kuna, te izgubljene dobiti u vremenskom razdoblju od 01. 01. 2010. do dana sklapanja Ugovora o nagodbi u iznosu od 678.580,00 kuna”. Prema Čuljku, bivši ravnatelj taj je ugovor potpisao premda je bio “svjestan da je prema odredbama tada važećeg Statuta Javne ustanove Maksimir, ovlašten sklapati pravne poslove pojedinačne vrijednosti koje ne prelaze 70.000,00 kuna”.

Taj je dio Čuljkove kaznene prijave posebno zanimljiv zato što je Kova-Bit bivši zakupnik restorana Maksimir koji je JUM, ugovorom od 19. travnja 2021., iznajmila tvrtkama Mondo event iz Sesveta i OPG Đumlijan Ivkica iz Šašinovca. O tom je ugovoru u posljednjem broju pisao Nacional, prenoseći tvrdnje pouzdanog svjedoka koji tvrdi da je Miroslav Polovanec, Bandićev “žetončić” koji je stranci preminulog gradonačelnika prebjegao iz HSLS-a, “osoba koja stoji iza istaknutih potpisnika ugovora o najmu tog restorana”.

Ta je tvrdnja Nacionalu u nedjelju potvrđena i iz poslovnog okruženja tvrtke Kova-Bit, usprkos tome što njezin vlasnik Tomo Kraljević nije htio govoriti o slučaju. “Bez komentara sam. Govorit ćemo o tome kasnije, kad dođe vrijeme. Sve će biti objavljeno. Neka prođu izbori pa ćemo razgovarati”, kazao je Kraljević Nacionalu kada smo ga nazvali u subotu. Poznavatelji poslovanja tvrtke Kova-Bit koji nisu željeli biti imenovani, Nacionalu su otkrili kako su u toj tvrtki iznimno nezadovoljni načinom na koji je JUM s njima okončao ugovor o najmu restorana Maksimir. Zbog tog načina oni su sigurni da je to učinjeno kako bi restoran bio iznajmljen unaprijed poznatom najmodavcu. “To je apsolutno dogovoreno za ovog čovjeka koji je sad zakupio restoran. Pa samo se on javio na natječaj. Kad smo se natjecali mi, bile su tri ili četiri ponude. A kad su odlučili da nas izbace, samo su tražili jedan krivi potez. Našli su ga; otpilili nas; morali smo otpustiti petnaest zaposlenih koji su otišli na burzu; Tomo Kraljević otišao je u penziju i to vam je to. Restoran je iznajmljen nekome tko ni pare nije uložio u to”, kazao je Nacionalov izvor.

Tvrtka Kova-Bit, prema informacija tog izvora, maksimirski je restoran zakupila u neupotrebljivom stanju 2002. godine. Nakon što je uložila veliku svotu svoga novca i kredita, restoran je otvoren 1. svibnja 2005. Ugovor je, navodno, trajao do 2025., a najam je iznosio 35 tisuća kuna, nakon čega je nešto snižen. “Kad smo mi došli, bila je to obična daščara. Sve smo sami sagradili i to tako da se Zagreb nije morao stidjeti. Predsjednici države dolazili su k nama”, tvrdi izvor blizak bivšem zakupniku. Iz nejasnih razloga, JUM je 2017. Kova-Bitu prestao slati račune za najamninu, ali je tvrtka nastavila plaćati najam. Tako je, bez računa, Kova-Bit JUM-u isplatio od 250 do tristo tisuća kuna najma koji je, kako se čini, i dalje predmet spora. “Treba vidjeti gdje je taj novac. Osim toga, tvrtka ima i sve račune od ulaganja. Primopredaja novom zakupniku obavljena je bez zapisnika, sve je bespravno. Kova-Bit nije dobio zapisnik da se vidi što je ostalo u restoranu. Promijenili su i brave. Apsolutno smo nezadovoljni. Šutnuli su nas kao zadnju krpu”, tvrde iz Kova-Bita najavljujući da pravna bitka – a i medijska ako treba – oko omiljenog vikendaškog boravišta Zagrepčana nipošto nije završena.

Nacional je u prošlom broju pisao o sumnjivim poslovima vezanima uz namještanje javnih natječaja za najam restorana i kafića upravo u parku Maksimir, a zbog tih je natječaja sada Luka Čuljak i podigao kaznene prijave protiv dijela zaposlenika Javne ustanove Maksimir