U visokim akademskim krugovima, čak i onima bliskima HDZ-u, stvara se široka fronta otpora prema aktualnom ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu te se pojačavaju pritisci da se preispita kako je on tijekom svog ministarskog mandata napredovao u akademskoj karijeri. U tu su frontu uključena najmanje dvojica bivših rektora Sveučilišta u Zagrebu, Aleksa Bjeliš i Damir Boras, ali i više nekadašnjih članova Uprave Sveučilišta koji Fuchsa teško optužuju za kaznena djela. U tom kontekstu Nacional je ekskluzivno doznao da je Sveučilište u Zagrebu, pred kraj mandata bivšeg rektora Damira Borasa, protiv ministra Radovana Fuchsa podnijelo kaznenu prijavu u kojoj se tvrdi da je riječko sveučilište ministru Fuchsu pogodovalo u postupcima izbora u znanstveno-nastavna zvanja te da se to može dovesti u vezu s optužbama o pogodovanju kojim je, kako proizlazi iz kaznene prijave, ministar Fuchs u prethodnom mandatu Sveučilištu u Rijeci osigurao 20 milijuna eura europskog novca. Naime, tvrdi se da je Fuchs riječkom sveučilištu osigurao poseban tretman i pomogao mu u pripremi jednog europskog projekta te da su time, zapravo, druga sveučilišta i drugi prijavitelji projekata bili u neravnopravnom položaju.

U visokim akademskim krugovima bliskim zagrebačkom sveučilištu tvrde da je ministar Fuchs u vrijeme obnašanja ministarske dužnosti na riječkom sveučilištu obavio izbor u najviše naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom izboru, da je taj izborni postupak proveden u rekordnom roku, kraćem od tri mjeseca, a da je isti pokrenut odlukom Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci 29. travnja 2021., a okončan 20. srpnja 2021. odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci o potvrdi izbora.

Bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, uz podršku svoje Uprave, podnio je još 29. rujna prošle godine Uredu europskog javnog tužitelja u Zagrebu kaznenu prijavu kojom se ministra Fuchsa sumnjiči za pogodovanje Sveučilištu u Rijeci u svom prvom mandatu, i to kroz tehničku pomoć koju je Ministarstvo osiguralo i platilo riječkom sveučilištu u provedbi europskog projekta vrijednog 20 milijuna eura, a zbog toga su osim Fuchsa prijavljeni i bivši SDP-ov ministar Željko Jovanović i njegov pomoćnik, a poslije zamjenik Saša Zelenika, i to zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, subvencijske prevare i nezakonitog pogodovanja.

Punih šest mjeseci nakon podnošenja prijave, delegirana europska tužiteljica u Republici Hrvatskoj Sani Ljubičić, poznata po ugovaranju spornog vještačenja u slučaju Agrokor koje je palo na sudu, taj slučaj pod brojem R.1511/2022 dostavlja 28. ožujka ove godine Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, i to zbog “nepostojanja vremenske nadležnosti EPPO-a”, s obzirom na to da je riječ o predmetu iz vremena u kojem EPPO to jest Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu još nije bio formiran.

Bivši rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras na isteku svog mandata kazneno je prijavio aktualnog ministra Radovana Fuchsa, a DORH i USKOK pod vodstvom glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek ekspresno su odbacili prijavu i uputili sveučilište da preuzme progon. FOTO: Goran Kovacic, Patrik Macek/PIXSELL

Nacional je DORH-u i USKOK-u postavio upit u kojoj je fazi postupanje po tom predmetu, a vrlo je zanimljivo da je USKOK taj predmet riješio u rekordnom roku, slično kao u odbačaju prijave u aferi Borg.

“Povodom Vašeg upita obavještavamo Vas da je u predmetu formiranom povodom kaznene prijave Sveučilišta u Zagrebu doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave koje je dostavljeno Sveučilištu s uputom o pravu na preuzimanje kaznenog progona. Prema informacijama dostupnima Uredu, to pravo još nije iskorišteno”, odgovorili su iz USKOK-a.

Nacional je dodatno zamolio da objasne kako je moguće da su u tom predmetu tako brzo donijeli rješenje o odbačaju dok brojni drugi predmeti po dvije, tri i više godine čekaju na njihov pravorijek, ali do zaključenja broja nismo dobili odgovor.

Drugim riječima, USKOK je prebacio lopticu na novog rektora Sveučilišta u Zagrebu Stjepana Lakušića pa sada renome aktualnog Plenkovićeva ministra znanosti i obrazovanja ovisi o njegovoj dobroj ili lošoj volji – s obzirom na to da je kaznenu prijavu podnio bivši rektor Damir Boras. To je, tvrde Nacionalovi izvori iz akademske zajednice, jedan od omiljenih trikova u DORH-u kad ne žele nekog procesuirati, i to iako je riječ o djelima koja se progone po službenoj dužnosti. Postavljaju pitanje je li USKOK uopće proveo izvide i provjerio svu dokumentaciju te kako mu je to uspjelo u tako kratkom roku. I sumnjaju da će novi rektor Lakušić nastaviti progon i podnijeti bilo kakvu prijavu protiv ministra Fuchsa.

“Novi rektor Stjepan Lakušić još uvijek je zapravo enigma u akademskoj zajednici i trenutno ovisi o ministru Fuchsu jer Sveučilište u Zagrebu aplicira za projekte obnove, a riječ je o ogromnim sredstvima u čijem odobrenju presudan utjecaj ima upravo Ministarstvo to jest ministar Fuchs. Tako da se može pretpostaviti kako on neće poduzeti ništa. Znači, Uredu europskog javnog tužitelja trebalo je šest mjeseci da shvati kako slučaj nije u njegovoj nadležnosti, a DORH-u samo tri mjeseca da odbaci prijavu i prebaci odgovornost na Sveučilište. Oni su to očito odlučili pomesti pod tepih”, tvrdi visoki izvor iz akademske zajednice.

U samoj kaznenoj prijavi navodi se niz svjedoka koje bi trebalo ispitati oko navoda protiv ministra Fuchsa, a među njima su bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, bivši prorektor za prostorni razvoj i međuinstitucijsku suradnju Sveučilišta u Zagrebu Bojan Baletić i sadašnji i bivši državni službenici u Ministarstvu.

Novi rektor Zagrebačkog sveučilišta Stjepan Lakušić za sada se nije izjasnio hoće li nastaviti progon ministra Fuchsa. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional je i Sveučilištu u Zagrebu postavio upit o navedenoj kaznenoj prijavi, kao i o spornom napredovanju aktualnih ministara u Plenkovićevoj vladi, ali do zaključenja broja njihov odgovor nismo primili.

Iako je riječ o slučaju starom više od 10 godina, prijava je podnesena tek sada, to jest, prošle godine, jer tek se sada, kako se tvrdi u prijavi, može povezati usluga koju je Fuchs napravio riječkom sveučilištu s njegovim znanstvenim napredovanjem koje se odvijalo za vrijeme njegova aktualnog ministarskog mandata.

Jedan od visokih izvora iz akademske zajednice, upoznat s cijelim slučajem, za Nacional je pojasnio:

“Sada se može decidirano povezati usluga koju je Fuchs napravio Sveučilištu u Rijeci s uslugama koje je to sveučilište napravilo njemu sada, dok je na ministarskoj funkciji. Naime, sporno je to što se Ministarstvo tada uključilo u pripremu dokumentacije za natječaj u kojem sudjeluje jedno sveučilište te su tako de facto potajno pripremali dokumentaciju za riječki projekt. Nitko nije znao da je Ministarstvo to napravilo jer je ta informacija bila dostupna samo preko jednog zapisnika i Ministarstvo je tada na sve moguće načine nastojalo spriječiti da taj zapisnik dođe u ruke tadašnjem rektoru zagrebačkog sveučilišta Aleksi Bjelišu. Kad je to ipak došlo do njega, on je već tada htio slučaj prijaviti DORH-u. No kako je bilo jasno da DORH ne postupa kad je u pitanju netko iz vrha vlasti i HDZ-a, da se to pomete pod tepih i ne procesuira, za što uvijek nađu neki formalni razlog, on je najprije tražio od njih informacije o tome postoje li pisani dokazi o njegovoj korespondenciji s DORH-om. Međutim, prijavu je prošle godine napokon podnio Boras, i to kad je postala razvidna ta veza s Fuchsovim napredovanjem upravo na riječkom sveučilištu.”

U prijavi koju je Boras poslao Uredu europskog javnog tužitelja, a on je proslijedio DORH-u, stoji:

“Prvoosumnjičeni Radovan Fuchs kao ministar naložio je da se 28. kolovoza 2009. znanstvene organizacije i visoka učilišta pozove da u roku od samo šest dana Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa dostave prijedloge projekata ‘Innovation related infrastructure projects’ bez popisa dokumentacije koja se mora priložiti, pa predlagatelji projekata nisu mogli razumjeti koje preduvjete moraju ispunjavati da bi bili uvršteni na indikativnu listu prihvatljivih projekata; zatim je 17. lipnja 2011. naložio da se sporazum s vanjskim konzultantom o tehničko-operativnoj potpori u pripremi projekta sklopi na teret Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa samo za Sveučilište u Rijeci, a ne i za druge prijavitelje projekata na fondove Europske unije pa je time prekršio članak 50. stavak 4. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije kojim se mijenja Sporazum o financiranju između Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije za višegodišnji Operativni program ‘Regionalna konkurentnost’ za pomoć Zajednice iz Instrumenta pretpristupne pomoći u sklopu komponente ‘Regionalni razvoj’ u Hrvatskoj (Narodne novine — Međunarodni ugovori, br. 3/11); kao čelnik središnjega tijela državne uprave za znanost i visoko obrazovanje propustio je ispostaviti učinkovito i djelotvorno uključivanje svih relevantnih institucija u Hrvatskoj radi rješavanja i sređivanja imovinsko-pravnih pitanja nad zemljištima; kao čelnik središnjega tijela državne uprave propustio je poduzeti niz mjera da svaka hrvatska institucija koja se prijavila i koja ima opravdani interes dobije svaku zakonitu pomoć u pripremi dokumentacije i potporu iz sredstava Europske komisije.”

Kaznena prijava koju je bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras podnio Uredu europskog javnog tužitelja, a oni su ga proslijedili u DORH. FOTO: Nacional

Naime, u prijavi se tvrdi da je Fuchs kao ministar naložio svojoj državnoj tajnici Ivani Mrkonjić da 17. lipnja 2011. sklopi Sporazum s dioničkim društvom TARA International Consulting d.o.o., iz Novog Sada u Srbiji, kojim je ugovoreno da će to trgovačko društvo Sveučilištu u Rijeci pružiti potporu u pripremi potrebne dokumentacije za javnu ponudu za opremanje laboratorija, a da će trošak od 270 eura po danu snositi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Tvrdi se da je proračunskim nadzorom na stranicama 20 i 30 „utvrđeno da isti i/ili sličan sporazum o tehničko-operativnoj potpori u pripremi projekta MZOS nije na svoj trošak zaključio s vanjskim konzultantom za Sveučilište u Zagrebu ni za druge potencijalne korisnike fondova Europske unije”. Iako je tvrtka iz Srbije ukupno za svoje savjetovanje primila svega 2700 eura, što nije neki osobito veliki iznos zbog kojeg bi se moglo govoriti o nekom namještanju poslova, Nacionalov visoki izvor iz akademske zajednice tvrdi da je tu riječ upravo o dokazu da je Ministarstvo angažiralo i platilo neku vanjsku konzultantsku kuću koja je pomagala u pripremi projekta samo za jedno sveučilište, i to riječko, dok su, primjerice, projekti Sveučilišta u Zagrebu, među kojima je bio i veliki projekt kampusa na Borongaju, u mandatu ministra Fuchsa bili opstruirani.

Podloga za takvo tumačenje nalazi se također u dokumentu pod nazivom Proračunski nadzor, a u kaznenoj prijavi navodi se sljedeće:

“Kako se ističe u odgovoru Proračunskoga nalaza od 20. kolovoza 2012., ministar znanosti i obrazovanja kao čelnik operativne strukture za provedbu operativnoga programa pomoći Europske unije bio je ‘dužan poduzeti sve mjere da svaka hrvatska institucija koja se prijavila i koja ima opravdani interes, a sastavnice Sveučilišta u Rijeci i u Zagrebu nesumnjivo jesu takve institucije, dobiju svaku zakonitu pomoć u pripremi dokumentacije i potporu iz sredstava Europske komisije. Stoga smatramo da su službenici MZOS-a kojima je to u nadležnosti radnog mjesta propustili pravodobno poduzeti sve mjere u cilju davanja pravodobnih i nedvojbeno jasnih informacija svim potencijalnim korisnicima potpora i sredstava Europske komisije, što se ne može zaključiti iz e-mail prepiske upućene od službenika MZOS-a i usmenih navoda od nadzora kontaktiranih predstavnika navedenih sveučilišta’ (str. 1). Ministarstvo je bilo dužno ‘poduzeti sve mjere da svaka institucija koja ima opravdan interes dobije svaku zakonitu potporu, nedvosmislenu pomoć i pravovremeno pojašnjenje. S obzirom na činjenicu da se radi o opsežnoj dokumentaciji koju je Sveučilište u Zagrebu dostavilo na uvid proračunskom nadzoru, smatramo da su i službenici MZOS-a mogli postupiti na isti i/ili sličan način te naći dovoljno raspoloživog radnog vremena da predstavnicima sveučilišta koja su zainteresirana za sredstva Europske unije pojedinačno izvrše uvid u raspoloživu dokumentaciju te da istima daju daljnja precizna uputstva o dopuni dodatne dokumentacije koja im nedostaje ovisno o raspoloživim sredstvima i planiranim ulaganjima u infrastrukturu i opremanje u cilju što bolje pripremljenosti dokumentacije i iskorištenja sredstava iz fondova EU-a, što je, nažalost, izostalo’ (str. 3).”

Bivši rektor Zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš bio je također u komunikaciji s DORH-om zbog pokušaja podizanja kaznene prijave protiv Fuchsa zbog sumnje u pogodovanje riječkom sveučilištu. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Nacional je ministru Radovanu Fuchsu postavilo detaljan upit o slučaju njegova napredovanja, kao i o spornom angažiranju tvrtke Tara koja je davala konzultantske usluge riječkom sveučilištu.

Kad je riječ o angažmanu te tvrtke, ministar izričito tvrdi da to nema veze s njim te da je za sve bila nadležna državna tajnica jer je bila riječ o nabavi male vrijednosti, ispod 20 tisuća kuna, te da on nije naložio takav sporazum.

O tome da je time riječko sveučilište bilo u povoljnijem položaju i da je to jedini takav sporazum kojim je Ministarstvo financiralo izradu neke dokumentacije, iz Ministarstva tvrde:

“Nije istina da za druge projekte nije ugovorena slična usluga. Činjenica je da je za navedeni projekt Sveučilišta u Rijeci sklopljen prvi sporazum takvog tipa jer su prvi imali spremnu dokumentaciju za izradu projekta. Slični sporazumi sklapani su i za druge projekte dinamikom kako se pripremala dokumentacija za projekte iz različitih izvora financiranja, uz tu razliku što su iznosi isplaćeni po tim sporazumima za konzultantske usluge viši od iznosa isplaćenog po tom sporazumu.”

Nacionalovi akademski izvori tvrde kako je točno da Fuchs zasigurno nije napisao odluku kojom se nalaže državnoj tajnici da sklopi sporazum, ali da isto tako “nema teorije da bi državna tajnica bez naputka ministra ili, u najmanju ruku, bez njegova odobrenja sklopila sporazum kojim se pogoduje određenom projektu i k tome, s firmom iz Srbije”.

“Projekt je dobio sredstva jer je tako resorni ministar htio i poduzeo je sve da tako bude. Angažirao je konzultantsku firmu da na državni trošak pripremi prijavnu dokumentaciju samo za taj projekt. Proračunski nadzor je jednoznačno utvrdio da je takav sporazum sklopljen samo za riječki projekt u sklopu sasvim određenog natječajnog postupka”, pojašnjava taj izvor.

Kad je riječ o navodima o njegovu spornom napredovanju, odnosno, optužbama da je u vrijeme obnašanja ministarske dužnosti na riječkom sveučilištu obavio izbor u najviše naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, da je taj izborni postupak proveden rekordnom roku, kraćem od tri mjeseca, a da je isti pokrenut odlukom Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci 29. travnja 2021., a okončan 20 srpnja 2021. odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci o potvrdi izbora, te da je to njegovo napredovanje povezano s time što je on u svom prethodnom mandatu osigurao Sveučilištu u Rijeci 20 milijuna eura europskog novca, u ime Fuchsa Ministarstvo je odgovorilo:

“Radovan Fuchs nikada nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Radovan Fuchs izabran je 2013. godine (u vrijeme kada nije bio ministar) u naslovno zvanje profesora, a 2021. godine u naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju.

Naime, izbori u znanstveno-nastavna zvanja razlikuju se od izbora u naslovno nastavno zvanje, prvenstveno u uvjetima. Znanstveni uvjeti koje kandidat mora ispuniti su isti, ali su nastavni uvjeti, budući da se radi o naslovnim zvanjima, puno jednostavniji.

Znanstvene uvjete za naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju Radovan Fuchs stekao je 2003. godine (u vrijeme kada nije bio na dužnosti) izborom u trajno znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju te dodatnom objavom znanstvenih radova do 2020.

Nastavne uvjete za izbor u naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju (dokazi o održanim predavanjima studentima) 2021. godine Radovan Fuchs stekao je već izborom u naslovno zvanje profesora 2013. godine, kada također nije bio na dužnosti te kada je prilikom izbora 2013. održao nastupno predavanje studentima.

Za izbor u naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju nije bila uvjetovana količina održanih predavanja, iako i da jest, to ne bi bio nikakav problem jer je Radovan Fuchs od 2013. do 2020. (u vremenu kada nije bio na dužnosti) redovito održavao nastavu bez financijske naknade prema rasporedu na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, dakle, na istom Odjelu na kojem je 2021. trebao priložiti dokaze o održanim predavanjima i koji je provodio izbor u naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju.”

Osim Fuchsa, čije napredovanje propituje i bivša ministrica Blaženka Divjak, suosumnjičeni su bili i bivši SDP-ov ministar Željko Jovanović i pomoćnik Saša Zelenika i to jer su ‘nastavili Fuchsovu politiku’. FOTO: Davor Puklavec, Marin Tironi/PIXSELL

Na pitanja zašto je ministar tražio izbor u profesorsko zvanje usred svog ministarskog mandata i kako je stekao uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora ako je zadnjih godina bio ministar, na što je u svojoj izjavi za Dnevnik Nove TV upozorila i bivša ministrica Blaženka Divjak, iz Ministarstva tvrde: 

“Radovan Fuchs nikada nije izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Radovan Fuchs izabran je 2013. godine (u vrijeme kada nije bio ministar) u naslovno zvanje profesora, a 2021. godine u naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju. Nakon što je imenovan ministrom Radovan Fuchs imao je pravo zamrznuti svoje obaveze na Sveučilištu u Rijeci, ali to nije htio napraviti ponajprije zbog studenata (jer financijsku naknadu nije primao) te je nastavio držati predavanja do 2023. godine prema rasporedu kako je to odredilo samo visoko učilište, a u skladu s ministarskim obvezama. Ministru izbor u trajno naslovno zvanje materijalno ni znanstveno nije značio ništa jer predavanja studentima od početka održava bez naknade. Izbor u trajno naslovno zvanje profesora bio je samo logičan slijed izbora u zvanja unutar visokoobrazovnog sustava. Radovan Fuchs se gotovo čitavu svoju karijeru bavi znanošću i radom na znanstvenom institutu, a izbori provedeni u znanstvena zvanja provedeni su u vrijeme kada nije bio na dužnosti, a tek posljednjih 10-ak godina intenzivnije održava predavanja studentima. Upravo znanstvena zvanja (kriteriji koje je potrebno ispuniti) su preduvjet za biranje u naslovna nastavna zvanja i bez njih ne bi mogao biti izabran. Naime, ministar je 2003. godine biran u (tada) najviše znanstveno trajno zvanje, kada nije bio dužnosnik te je tim izborom automatski stekao gotovo sve uvjete za biranje u naslovna nastavna zvanja (osim nastupnog predavanja održanog 2013.), čime je otklonjena i najmanja sumnja da bi s pozicije ministra mogao utjecati na izbor u naslovno zvanje iz jednostavnog razloga- jer to nije bilo potrebno. Kao što je navedeno, znanstveni uvjeti koji su bili potrebni su provjereni i verificirani 2003. godine prilikom izbora u trajno znanstveno zvanje, u vrijeme kada Radovan Fuchs nije bio ministar, a znanstveni i nastavni uvjeti 2013. godine kada Radovan Fuchs također nije bio na funkciji. Nadalje, priloženi su i dodatni znanstveni radovi objavljeni u razdoblju od 2013. do 2020. godine.

Niti jedan od uvjeta koji su bili potrebni za izbor u zvanje naslovnog profesora u trajnom zvanju nije stečen tijekom obavljanja dužnosti ministra.”

Nacionalovi izvori iz akademske zajednice tvrde da ministar Fuchs u svojim odgovorima ponovno vješto manipulira. Ističu da Fuchs koristi nepostojeće termine „naslovno zvanje profesora“ i „naslovno zvanje profesora u trajnom zvanju“ te da iste koristi čak i u službenoj biografiji.

‘Neka ministar Fuchs pokaže kada je i kako zadovoljio uvjet izvođenja nastave u ukupnom opsegu od najmanje 900 norma sati prije pokretanja izbora u naslovno znanstveno-nastavno zvanje’

“Kao prvo, ne mogu se uspoređivati znanstveno-nastavna zvanja s ‘naslovnim nastavnim zvanjima’, jer takvo što ne postoji. Neshvatljivo mi je da ministar, u čijoj su nadležnosti izbori u zvanja, koristi nepostojeću terminologiju, koja čak nije ni kolokvijalna, da ne poznaje ili namjerno izvrće osnovne činjenice i regulacije. Teško je pobrojiti sve besmislice koje je ministar naveo kako bi, vjerojatno namjerno, stvorio konfuziju tako da čitatelji ne mogu razaznati o čemu se tu radi.  Stanje stvari je jednostavno: izbor u trajno znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika uvjet je za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. A opći je uvjet Rektorskog zbora za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje profesora u trajnom zvanju da je kandidat na nekom visokom učilištu morao izvoditi nastavu u ukupnom opsegu od najmanje 900 norma sati. Neka ministar pokaže kada je i kako zadovoljio taj uvjet prije pokretanja izbora u to zvanje”, ističe visoki izvor iz utjecajnih akademskih krugova povezanih i s HDZ-om.

Inače, Nacional je već u dva navrata iznio sumnje akademskih krugova vezane uz Fuchsovo napredovanje u znanstvenoj karijeri tijekom ministarskog mandata, a sve to nakon što je u javnosti izbio skandal zbog spornog pokušaja ministra obrane Maria Banožića da usred ministarskog mandata napreduje u izvanrednog profesora. Na taj Banožićev slučaj, ali i mlaku reakciju ministra Fuchsa, reagirala je i bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je u Dnevniku Nove TV 1. kolovoza 2023. izjavila: „Međutim, ministar je trebao jasno i glasno reći da zahtjevi da se nekoga izabere u neka profesorska zvanja na sveučilištu dok je taj netko ministar, nisu dopustivi. To nije etički barem iz dvaju razloga. Prvo, zato što netko s pozicije moći traži izbor u akademsko zvanje, a drugo – pa kako je netko mogao steći u uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora ako je posljednjih godina bio ministar? Trebamo vrlo jasno i glasno reći: ako si ministar, ne trebaš i ne smiješ tražiti nešto izvan toga jer si u poziciji moći.“

Ivan Obadić, docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u članku koji je pod naslovom „Slučaj Banožić: Tri razloga zašto ministar Fuchs mora odstupiti“ objavio na portalu Autograf.hr, ocjenjuje kako je Fuchsovo napredovanje u akademskoj karijeri „puno ozbiljnija stvar jer je to učinio resorni ministar znanosti i obrazovanja, a ne neki dugi ministar, npr. ministar obrane“. Slijedom toga, Obadić njegovo napredovanje u znanstveno-nastavno zvanje u vrijeme ministarskog mandata uzima kao jedan od triju razloga zbog kojih bi morao odstupiti s dužnosti ministra.

Nacionalu su se također javili i drugi izvori iz akademske zajednice kojima je sporno i to što ministar Fuchs u svojoj 69. godini “trči” za akademskim titulama dok, s druge strane, primjerice, profesore u punoj snazi u 65. godini života izbacuju s Fakulteta. Taj izvor navodi kao primjer čak 18 profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji su sada prisiljeni otići u mirovinu, osim onih koji su liječnici pa im se može produljiti rad na klinici, kao i primjer jednog od najvećih autoriteta u hrvatskoj medicini, profesora Josipa Paladina, kojem je nakon 65. godine samo jednom produžen mandat pa je bio prisiljen nastaviti karijeru u jednoj privatnoj klinici.

“Takve vrhunske liječnike i intelektualce, koji svoje bogato znanje mogu prenositi novim generacijama, ova vlast želi zauvijek umrtviti da bi mogli napredovati politički podobni, poput Fuchsa, kojem je ekipa nostrificirala doktorat 1990., kad se to po važećim pravilima nije moglo učiniti, pa je on do 2003. – dakle, punih 13 godina – primao plaću na skandinavski model doktorata. Dakle, bio je u povlaštenom položaju”, zaključio je drugi Nacionalov izvor iz akademskih krugova.

Bivšeg ministra znanosti i obrazovanja Željka Jovanovića, koji je danas zaposlen kao izvanredni profesor na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, u prijavi se optužuje da je nastavio politiku svojega prethodnika, prvoosumnjičenog Radovana Fuchsa. Tvrdi se da je Jovanović, iako je na dužnost ministra došao iz druge političke opcije, davao naloge za postupanje i opstrukciju projekata Sveučilišta u Zagrebu svom pomoćniku Saši Zeleniki i drugim sebi podređenim državnim dužnosnicima i službenicama te da je tako po njegovu nalogu pomoćnica ministra Ružica Beljo Lučić 25. srpnja 2012. izvijestila rektora Sveučilišta u Zagrebu i njegove suradnike kako je na sastanku u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije utvrđeno da najviše šanse na europskom natječaju Okvira za investicije na Zapadnom Balkanu ima projekt Kampusa Borongaj Sveučilišta u Zagrebu — Studentski smještaj, ali da je „problem u tome što je nositelj projekta Sveučilište u Zagrebu, a da bi projekt imao šanse, nositelj bi trebalo biti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, i to zato što u sadašnjem trenutku banke nisu voljne davati zajmove bilo kome osim središnjoj državi (objašnjenje Ministarstva financija)”. Stoga pomoćnica drugoosumnjičenoga ostavlja „otvorenu mogućnost” da Sveučilište u Zagrebu „izmijeni aplikaciju u smjeru da je nositelj Ministarstvo ako želimo da projekt prođe dalje”. Na konferenciji za tisak 24. travnja 2014. godine drugoosumnjičeni je zanijekao da je Sveučilištu u Rijeci namjestio 24 milijuna eura, koliko je ono dobilo na temelju prijave za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije, te je ustvrdio da je „Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, i za njegova i za mandata njegova prethodnika Radovana Fuchsa, radilo transparentno, sukladno procedurama i nepristrano”. Rekao je i da se „proračunski nadzor u tom slučaju obavio zato što je riječki projekt bio bolje ocijenjen od zagrebačkih”.

Trećeosumnjičeni Saša Zelenika – koji je inače danas zaposlen kao redoviti profesor u trajnom zvanju na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a od 2021. obnaša funkciju prorektora Sveučilišta u Rijeci za strateške projekte – optužen je u kaznenoj prijavi da je drugim dopisom od 6. lipnja 2012. proglasio projekt Sjeverni kampus Sveučilišta u Zagrebu neprihvatljivim za uključenje u infrastrukturne projekte za Europski fond za regionalni razvoj 2014. – 2020., i to zbog nepostojanja dokumenta kojim se dokazuje vlasništvo Sveučilišta u Zagrebu nad trima zemljištima iako je jedno od njih u vlasništvu Republike Hrvatske pa ga ona, ujedno osnivateljica Sveučilišta u Zagrebu, ako to želi, lako može prenijeti u vlasništvo javnoga sveučilišta, dok je “drugo zemljište u vlasništvu suosnivača Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na raspolaganju je toj sastavnici, a treće je preneseno u vlasništvo Sveučilišta u Zagrebu”.