Ministar obrane Mario Banožić, kao predsjednik vukovarsko-srijemskog županijskog odbora HDZ-a, izjavio je pred kamerama kako je časni sud njegove stranke odlučio da će se stranačke obveze pritvorenog župana Damira Dekanića staviti u mirovanje. Dodao je da će župan Dekanić u tom statusu ostati dok se ne završi postupak u pravosudnim tijelima, a riječ je bila o prikrivanju dokaza o sudaru koji je prije godinu dana župan Dekanić skrivio u pijanom stanju. Istoga dana se Mario Banožić, kao bivši ministar državne imovine, ponovo našao u jednom kompromitirajućem sudskom predmetu, ovoga puta na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Doduše, nije bio u ulozi tužene osobe. No i u toj „pravnoj stvari“ suradnica sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu Romine Markovinović mobitelom je u zadnjem trenutku izvijestila male dioničare Badela 1862 da se ponovo odgađa objava sudske presude. Riječ je bila o njihovoj tužbi protiv uprave Badela 1862, kao i tvrtke Ataco u suvlasništvu poduzetnika iz Zagreba Emila Tedeschija, ali registrirane u Mostaru za distribuciju poznatih svjetskih marki, pa onda i Badelovih proizvoda, u Bosni i Hercegovini. Ta je bosanskohercegovačka tvrtka u predstečajnu nagodbu, prema tvrdnjama Danijela Buntaka, unijela nepostojeće potraživanje od 229 milijuna kuna koje je Badel 1862 d.d. u nagodbi smanjio na 33 milijuna kuna.

U povodu izostanka te presude od koje mali dioničari očekuju pravičnu naknadu za svoje mizerno isplaćene dionice – 12,86 kuna po dionici, prema odluci Glavne skupštine 14. srpnja 2020. o prijenosu dionica manjinskih dioničara koji su pali ispod pet posto temeljnog kapitala Društva, na glavnog dioničara, društvo Meteor Grupa – Labud d.o.o. – ponovno smo razgovarali s Danijelom Buntakom, predsjednikom udruge Badel badelovcima. Po struci diplomirani povjesničar, Buntak je cijeli radni vijek do umirovljenja odradio u Badelu te je usput pomno bilježio sve uspone i padove tog poduzeća. Ovoga puta osvrnuo se i na, po njegovoj procjeni, upitne i sumnjive odluke dvojice bivših ministara državne imovine: Maria Banožića, aktualnog ministra obrane, i njegova prethodnika na ministarskoj dužnosti u Ministarstvu državne imovine Gorana Marića. Obojica su, smatra Buntak, pridonijela tome da slavonski poduzetnički lobi iz Meteor Grupe Labud Zagreb – predvođen aktualnim predsjednikom Hrvatske gospodarske komore Lukom Burilovićem, rođenim Vinkovčaninom, kao članom Nadzornog odbora Badela 1862 – potpuno preuzme kontrolu nad tim nekada najvećim proizvođačem alkoholnih i bezalkoholnih pića u regiji.

‘Mario Banožić je 13. siječnja 2020. godine kao ministar, ali i predsjednik upravnog vijeća CERP-a, potpisao prodaju 11 posto dionica po 13,05 kuna za jednu dionicu iz državnog portfelja Badelu 1862’, kaže Danijel Buntak. FOTO: Zeljko Hladika/PIXSELL, Nacional

Prema skici Danijela Buntaka, osim predsjednika HGK-a Luke Burilovića, tom slavonskom poduzetničkom lobiju s kojim je Mario Banožić blisko povezan pripadaju i aktualni predsjednik Uprave Badela 1862 Darko Knez, koji je tu došao iz Konzuma, kao i Ante Raspudić, današnji predsjednik Nadzornog odbora Badela 1862, ali i predsjednik Uprave cijelog Badelova većinskog vlasnika iz Đakova – Meteor Grupe.

Buntak se osvrnuo i na daleku 2011. godinu kada je država ušla u većinsko vlasništvo nad kompanijom sa 76 posto dionica temeljem Badelovih dugova, najvećim dijelom za trošarine koje nisu uplaćene u državni proračun. „Država je došla do 76 posto vlasništva 2011. godine i od tog trenutka počelo je upropaštavanje Badela. Država je, dakle, bila većinski vlasnik sve do dolaska Meteor Grupe – Labud Zagreb, a kako oni danas posluju, ne znam. Ne znam od onoga časa kada su nas male dioničare istisnuli i eliminirali iz vlasništva isplaćujući nam 12,86 kuna po dionici. Kada je država ušla u vlasništvo 2011. godine, HNS je preuzeo Nadzorni odbor, a među četvero njegovih članova bila je, kao predsjednica NO-a, i Ana Mandac. U jednom trenutku zamolili smo Anu Mandac da primi nas iz udruge da joj izložimo situaciju. Rekla je da će nas primiti, ali to se nije dogodilo. Nikada nas nije primila na razgovor, a taj prijam tražio sam kao predsjednik Udruge malih dioničara Badel badelovcima. Prije toga dolazio sam na sve skupštine dioničara. Tada smo izgubili prava. Bili smo razvlašteni i praktički crne ovce. Ljudi su se bojali, a ja sam pokušavao braniti stavove naše udruge“, opisao je Buntak dio bitke koju i danas vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Uglavnom, Ana Mandac, bivša pomoćnica ministra u Ministarstvu gospodarstva, a danas Uskokova pokajnica, nikada ga nije primila na razgovor. Buntak je za Nacional objasnio kako se u tom problematičnom Badelovu kolopletu našao i Mario Banožić, tadašnji ministar državne imovine. Banožić je 13. siječnja 2020. godine kao ministar, ali i predsjednik upravnog vijeća CERP-a, pravnog sljednika Fonda za privatizaciju pod čijem je okriljem i započeo proces privatizacije u Hrvatskoj, potpisao prodaju 11 posto dionica po 13,05 kuna za jednu dionicu iz državnog portfelja Badelu 1862, a istoga dana na Glavnoj skupštini Badela 1862 donosi se odluka o povlačenju dionica sa Zagrebačke burze.

Bivši ministar državne imovine i predsjednik Upravnog vijeća CERP-a Goran Marić 2016. potpisao je dokument kojim je S 313 milijuna kuna temeljni kapital tvrtke pao na nerealni iznos od 31 milijun kuna, rekao je Buntak. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

„Nakon povlačenja dionica sa Zagrebačke burze, mi kao udruga Badel badelovcima poslali smo pismo namjere i nudili da kao dioničari otkupimo te povučene dionice s burze po cijeni od 15 kuna po dionici. To je bila viša cijena od cijene postignute u zadnja tri mjeseca na samoj Zagrebačkoj burzi, kao i viša od 13,05 kuna po dionici, koliko je na koncu to platila Meteor grupa da bi u cijelosti preuzela Badel. Bili smo odbijeni od CERP-a, a na čelu njegova upravnog vijeća bio je, po sili zakona, Mario Banožić kao nadležni ministar državne imovine. Ne može biti slučajno da je istoga dana kada je ministar Banožić potpisao odluku o prodaji državnog portfelja Badelu 1862, sazvana i skupština Društva na kojoj su te dionice ustupljene Meteor Grupi po toj nižoj cijeni od ponude iz našeg pisma namjere“, opisao je Danijel Buntak dio transakcija koje su se događale u nastavku potpunog preuzimanja vlasništva nad Badelom 1862.

Prema njegovim riječima, do toga da Meteor Grupa – Labud Zagreb uopće uđe u vlasništvo Badela 1862 došlo je na prijedlog glavnog direktora Badela Ive Markotića 2016. godine. „Taj direktor predložio je CERP-u pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala 10 puta. To je potom kao ministar državne imovine i predsjednik Upravnog vijeća CERP-a potpisao Goran Marić. S 313 milijuna kuna temeljni kapital tvrtke pao je na nerealni iznos od 31 milijun kuna. Tako je bio omogućen ulazak Meteora, koji je unio svoja potraživanja na Glavnoj skupštini 21. srpnja 2017. u vlasništvo Badela.

Kontroverznu odluku o smanjenju Badelova temeljnog kapitala za čak deset puta 2016. potpisao je Goran Marić, predsjednik CERP-a. FOTO: Nacional

U konačnici, dvojica ministara državne imovine sinkronizirano su odradila taj posao. Marić je smanjio temeljni kapital da bi ušla Meteor Grupa, a Banožić je svojom odlukom omogućio eliminaciju i istiskivanje malih dioniičara i udruge Badel badelovcima iz vlasništva kompanije“, objasnio je Buntak. Sve što se događalo bilo je posljedica utrke za vlasništvom nad nekretninama, kao i u brojnim drugim pretvorbama i privatizacijama u Hrvatskoj nakon 1990. godine. Sve zbog vrijednih nekretnina nekadašnjih društvenih poduzeća. Kako bi opisao uništavanje Badela, Buntak se referirao na jedan pokušaj preuzimanja investitora iz Slovenije: „Prvo, riječ je bila o Badelovim nekretninama. Na Borongaju je Badel raspolagao s 35.000 kvadrata za proizvodnju bezalkoholnih pića, a na Žitnjaku s 55.000 kvadrata za proizvodnju jakih alkoholnih pića. Taj je prostor urbanistički bio pretvoren iz industrijske u stambeno-poslovnu zonu u vrijeme pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. Je li gradonačelnik Bandić imao utjecaj na te odluke, ne znam, ali nakon toga dolazi i do odluke HANFA-e, 16. rujna 2010., tada pod upravom Ante Samodola, da blokira 42,3 posto kapitala malih dioničara iz uduge Badel badelovcima. Više nismo mogli sudjelovati na skupštinama dioničkog društva Badel 1862. Tako se dogodilo da su se praktički s četrdesetak posto glasova na skupštinama dioničkog društva Badel 1862 donosile odluke o njegovoj sudbini, a na koncu i njegovom prelasku u vlasništvo Meteor Grupe.“

Kad je Meteor u cijelosti preuzeo Badel, Buntaku je zabranjen ulazak u prostore tvrtke. Buntak se za Nacional retorički zapitao kako su mali dioničari uopće mogli biti istisnuti iz vlasništva nad tvrtkom, kako su mali dioničari i Udruga mogli biti razvlašteni i istisnuti iz odlučivanja o sudbini kompanije? „Kada su mali dioničari razvlašteni, nametnulo se sljedeće pitanje: ako je CERP tada prodao kompletan paket dionica Meteor Grupi, kamo je nestala ona zakonski obvezna rezervacija za bivše vlasnike od 7,5 posto dionica za obitelj Arko? Tih 7,5 posto dionica rezerviranih za obitelj Arko trebalo je onemogućiti naše istiskivanje, odnosno, izvlaštenje nas malih dioničara. Mi se zovemo malim dioničarima jer smo imali male pakete dionica, ali veliki dio nas bio je okupljen u udruzi Badel badelovcima. Zato uporno i postavljamo pitanje ministrima Mariju Banožiću, ali i Goranu Mariću, kamo je to nestalo. Jesu li tih 7,5 posto prodali kompaniji Badel 1862 ili je negdje drugdje završilo? Mi to ne znamo, ali posljedica toga bilo je namjerno uništavanje industrije jakih alkoholnih pića u Hrvatskoj. Badel je bio nositelj ne samo u Hrvatskoj nego u široj regiji, a to je počelo, istini za volju, još 1989. raspadom Badela na četiri poduzeća, ali uspješno nastavljeno i u vrijeme privatizacije“, zaključio je Buntak.

Osvrćući se na povijest Badela, Buntak se prisjetio i obilježavanja 125. obljetnice Badela 1987. godine: „Za 125. godišnjicu kada je u Zagrebu bila Univerzijada, kao urednik novina radio sam prvu povijest Badela, osvrt na tradiciju Pokornoga, Patriju, Arka. U doba godišnjice, koja je obilježena u hotelu Panorama, u Badelu je bilo zaposleno 2800 radnika. Proizvodili smo 43 milijuna jakih pića, 31 milijun litara vina, 22 milijuna litara bezalkoholnih pića, 98 milijuna litara mineralne vode Jamnice i 12 milijuna litara octa. Kada se Badel razdijelio na četiri poduzeća, onda je praktički počeo propadati. Josip Gucić je došao do tvornice bezalkoholnih pića i propao. Todorićev Agrokor uzeo je Jamnicu, a kasnije je doradio njenu proizvodnju Janom. Tata Ante Todorić, kao direktor Agrokombinata, prodao je Jamnicu Badelu, a sin Ivica Todorić Jamnicu je vratio u svoj Agrokor.“

Na kraju je Badel od nekadašnjih 2800 zaposlenih radnika, prema podacima FINA-e, sveden na samo 281 zaposlenika, deset puta manje, a isto toliko je, deset puta, Goran Marić kao ministar državne imovine 2016. smanjio Badelov temeljni kapital da bi ga otkupila đakovačka Meteor Grupa. Hoće li zbog odluke o prodaji dionica Badela 1862 2021. godine, tadašnji ovlašteni ministar državne imovine Mario Banožić snositi ikakve posljedice? To nije realno očekivati jer ništa mu se ozbiljno nije dogodilo ni kada je kao ministar državne imovine sam sebi na korištenje dodijelio nepripadni stan za dužnosnike od 92 četvorna metra u centru Zagreba.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa 20. svibnja prošle godine odrezalo mu je zbog toga samo kaznu od 7000 kuna i ništa više. Ta odluka Povjerenstva bila je donesena još pod bivšom predsjednicom Natašom Novaković, a glasila je ovako: “Povreda članka 7.c, korištenje stana od 33 kvadrata, stavljanje tri nekretnine na korištenje dužnosnicima i odluka da će njemu na korištenje biti stan od 92 kvadrata. Kazna 7.000 kuna.”

Tada se Mariju Banožiću ništa nije dogodilo, a vidimo da mu se ništa nije dogodilo ni nakon što je zatražio mišljenje o tome može li dobiti subvencionirani kredit APN-a za kupnju kuće. Iza njega je i tada opet stalo njegovo ministarstvo, Ministarstvo obrane, javno priopćivši da ministar obrane Mario Banožić ima pravo na subvencionirani kredit APN-a, u pravilu namijenjen mladim obiteljima u Hrvatskoj.