Višesatnim iscrpnim svjedočenjem 46-godišnjeg oštećenika koji je u rujnu 1992. kao ratni zarobljenik prošao torturu logora Manjača, u petak je na Županijskom sudu započelo suđenje Dani Lukajiću, bivšem obavještajnom časniku Vojske Republike Srpske (VRS) za kojeg je oštećeni kazao da je kao ispitivač sudjelovao u njegovu premlaćivanju i mučenju.

Oštećenik je izjavio da je s još desetoricom suboraca iz HOS-a zarobljen nakon bliskih borbi u Bosanskoj Posavini u rujnu 1992. Posvjedočio je da je nakon zarobljavanja sa suborcima najprije odveden u Srbac gdje su ih na lokalnom nogometnom stadionu tukli mještani kojom prilikom je od premlaćivanja jedan suborac preminuo te da je njegovo tijelo bačeno u obližnju rijeku.

”Nakon premlaćivanja u Srpcu odvedeni smo na improvizirano suđenje u Banja Luci, a potom su nas dvojica korektnih vojnih policajaca prevezli do Manjače, prethodno nam davši jelo i piće, kazavši kako će nam tamo gdje idemo trebati okrijepa. Po ulasku u logor prošli smo kroz špalir batina te smo odvedeni liječniku na pregled. Potom su uslijedila ispitivanja i premlaćivanja. Ispitivaču Lukajiću sam lagao svoj ratni put, a on mi je kazao kako više ne moram lagati te da zna kako sam maloljetni dragovoljac”, izjavio je oštećeni.

Tijekom svjedočenja ispričao je da je bio svakodnevno premlaćivan te da ga je uvijek ispitivao Lukajić, a tukla dvojica stražara, jedan nadimka Špaga te jedan tada tridesetogodišnjak s brkovima i naočalama.

Samoubojstva nakon razmjene

”Lukajić je aktivno sudjelovao u premlaćivanju, a tijekom jednog ispitivanja udario me je čekićem slomivši mi šaku, a udario me je nekoliko puta i pištoljem po glavi i iščupao jedan nokat. Drugom prilikom je naredio stražarima da me siluju pendrekom te smo redovito udarani po spolovilima. Premlaćivani i mučeni bili su i moji suborci koji su nakon razmjene kasnije počinili samoubojstva. Lukajić nas je uvijek ispitivao tijekom dana, a jednom prilikom tijekom noći silovao me je jedan civil zbog čega sam kasnije obolio od sifilisa”, ispričao je oštećeni koji tada nije znao identitet ispitivača.

Oštećenik je kazao sudskom vijeću da je Lukajićev identitet otkrio nakon što je stupio u kontakt s jednim bivšim časnikom VRS koji mu je obećao da mu može srediti posjet Manjači. Pritom mu je pokazao optuženikovu fotografiju objavljenu na društvenim mrežama te ga upitao zna li o kome se radi. Oštećeni je rekao da je odmah prepoznao Lukajića te da je prekinuo kontakt s osobom koja mu je pokazala Lukajićevu fotografiju jer je u njega izgubio povjerenje.

Upitan zašto je bio u kontaktu s tom osobom za koju je na upit Lukajićeva branitelja Ljube Pavasovića Viskovića potvrdio da je riječ o Božidaru Kneževiću, oštećeni je rekao da je htio istražiti gdje su pokopana tijela ubijenih splitskih HOS-ovaca te da je Knežević zauzvrat tražio informacije o mjestu gdje je hrvatska strana pokapala ubijene vojnike VRS-a.

Nadmudrivanje oko informacija

Oštećeni je izjavio kako se s Kneževićem nadmudrivao oko razmjene informacija o mjestu gdje su pokopani vojnici s obje strane te da je maltretiranja u logoru prvi put prijavio prije pet godina na zahtjev dužnosnika iz Ministarstva branitelja. Pritom je dao i izjavu o događanjima u logoru koja je, prema njegovom saznanju, kasnije nestala.

”Nisam poduzimao nikakve radnje kako bi doznao identitet ispitivača. Nakon što sam doznao njegov identitet, prošlo je nekoliko mjeseci prije nego što sam o svemu obavijestio policiju. Osobi kojoj sam rekao identitet kazala je kako će me pozvati na razgovor, ali to ikad nije učinila. Tek poslije sam dobio poziv tužiteljstva i bio pozvan dati svoj iskaz”, rekao je oštećeni dodavši kako je čekao s prijavom jer ”nije imao povjerenje u sudstvo”.

Zagrebačko tužiteljstvo 68-godišnjeg državljanina Srbije te Bosne i Hercegovine tereti da je zlostavljanja zarobljenika naredio kao kapetan I. klase vojske Republike Srpske i vođa tima zaduženog, uz ostalo, za prikupljanje obavještajnih podataka od ratnih zarobljenika.

Lukajić je optužen da je od sredine lipnja do 16. rujna 1992. tijekom oružanog sukoba na području Bosne i Hercegovine, u logoru ratnih zarobljenika Manjača prilikom ispitivanja dvojice zarobljenih pripadnika HVO-a i trojice zarobljenih pripadnika HOS-a, u više navrata unaprijed zapovjedio podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske da za vrijeme ispitivanja ili nakon njega tjelesno zlostavljaju, tuku i ozljeđuju zarobljenike.

Njemu podređeni pripadnici vojske Republike Srpske su, po okrivljenikovim prethodno izdanim zapovijedima, od sredine lipnja pa do kraja srpnja 1992. prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, u više navrata palicama pretukli dvojicu pripadnika HVO-a te u razdoblju od 8. do 16. rujna 1992. rukama, nogama i palicama pretukli dvojicu pripadnika HOS-a.

Dodikova reakcija

Trećeg pripadnika HOS-a su okrivljeniku podređeni pripadnici vojske Republike Srpske po njegovim zapovijedima u više navrata udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu te mu gurali palicu u anus.

Lukajića se tereti i da je osobno, prilikom ispitivanja trećeg pripadnika HOS-a, udarao drškom pištolja po glavi, metalnom stolicom po leđima te mu čupao nokte, a jednom prilikom udarao čekićem po šaci desne ruke dok su mu pripadnici vojske Republike Srpske držali ruku govoreći da to radi kako ovaj više nikad ne bi mogao na nekoga pucati.

Uhićen je 30. lipnja prilikom ulaska u Hrvatsku s grupom koja je išla na komemoraciju fašističkim žrtvama u Jadovnom. Nakon policijskog kriminalističkog istraživanja ispitalo ga je i državno odvjetništvo, nakon čega mu je određen istražni zatvor.

Zbog Lukajićevog uhićenja, početkom srpnja ove godine reagirao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je zaprijetio kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini mogli snositi posljedice zbog činjenice da je hrvatska policija uhitila bivšeg časnika vojske bosanskih Srba.