Vlada najavljuje uvođenje poreza na nekretnine, no taj je porezni oblik već je prisutan u Hrvatskoj, iako ne nosi taj naziv.
Naime, oblici kojima se oporezuju nekretnine u Hrvatskoj su komunalna naknada, komunalni doprinos, porez na kuće za odmor, porez na dohodak od imovine ostvaren od najamnine i zakupnine, porez na dohodak ostvaren iznajmljivanjem stanova i soba i porez na promet nekretnina.
Neće biti cjeloviti porez koji će zamijeniti postojeće oblike nekretninskih poreza
Prema dostupnim informacijama, novi porez na nekretnine zapravo neće biti cjeloviti porez koji bi zamijenio postojeće oblike nekretninskih poreza, već se radi o porezu koji će se odnositi samo na dio nekretnina i kojim će se oporezovati nekretnine koje se ne koriste za stanovanje, ocjenjuje znanstvenica na zagrebačkom Ekonomskom institutu i bivša ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović u novom EIZ komentaru.
Pritom podsjeća da se, prema dosad objavljenim podacima, novi porez ne bi plaćao na nekretnine u kojima se stanuje, kao ni na one koje se dugoročno iznajmljuju (najmanje 10 mjeseci godišnje), već samo na one nekretnine koje se kratkoročno iznajmljuju. Cilj toga je, kako su poručili iz Banskih dvora, pokušaj utjecaja na pad cijena stambenog prostora i stvaranje preduvjeta za priuštivo stanovanje.
“Još uvijek nisu poznati detalji prijedloga novog zakona o porezu na nekretnine, ali informacije o kojima čitamo i slušamo u medijima ukazuju na Vladin smjer u oporezivanju. Osim namjere oporezivanja onih nekretnina koje nisu stalno nastanjene ili nisu u dugoročnom najmu, čini se da će se postojeći porez na kuće za odmor u određenoj mjeri zamijeniti porezom na nekretnine. Također se najavljuje da će porezni obveznici biti u obvezi plaćati viši iznos poreza od postojećeg poreza na kuće za odmor“, ističe Jurlina Alibegović.
U svakoj šestoj općini ili gradu nema čak ni poreza na kuće za odmor
Podsjeća i da vlasnici kuća za odmor trenutno godišnje plaćaju porez na kuće za odmor koji, prema posljednjim izmjenama Zakona o lokalnim porezima s primjenom od 1. siječnja 2024. godine, može iznositi od 0,60 do 5,00 eura po četvornim metru korisne površine kuće za odmor. Točan iznos poreza koji plaćaju porezni obveznici utvrđuje se odlukom općinskog ili gradskog vijeća lokalne jedinice u kojoj se nalazi nekretnina.
“Budući da je riječ o lokalnom porezu, u potpunosti je logično i prihvatljivo da se odluka o visini poreza donosi u lokalnoj samoupravi, doduše u granicama koje propisuje državna razina vlasti“, napominje Jurlina Alibegović.
Ipak, upozorava, mnoge lokalne jedinice ni do sada nisu posezale za oporezivanjem kuća za odmor. Takvih je, prema podacima Porezne uprave, čak 94. Na području tih lokalnih jedinica se ne plaća porez na kuće za odmor jer taj porezni oblik njihove vlasti nikada nisu ni uvele.
“To znači da vlasnici kuća za odmor u šestini ukupnog broja općina i gradova nisu u obvezi plaćati tu vrstu lokalnog poreza pa općine i gradovi ne ostvaruju svoje prihode u proračunu na temelju postojanja te vrste lokalnog poreza. S druge strane, u samo 57 općina i gradova, i to onih koje su smještene na jadranskoj obali, utvrđeno je plaćanje poreza na kuće za odmor po najvišem iznosu koji propisuje Zakon o lokalnim porezima, pet eura po kvadratu korisne površine. U malom broju jedinica lokalne samouprave su općinska ili gradska vijeća utvrdila razlike u visini naplate poreza na kuće za odmor koristeći različite kriterije, npr. lokaciju kuće za odmor na području općine ili grada, starost izgradnje kuće za odmor, kuće za odmor koje su montažni objekti, kuće za odmor koje nemaju mogućnost priključka na javnu infrastrukturu (struja, voda), kuće za odmor koje su u izgradnji (nedovršena kuća) i slično. To znači da porezni obveznici nisu u istoj mjeri opterećeni poreznom obvezom ili, drugim riječima, propisane su različite visine poreza u pojedinim gradskim naseljima ili vlasnici kuće za odmor koja je izgrađena prije više od, primjerice, 20 godina plaćaju niže iznose poreza, a za one kuće za odmor koje su izgrađene u novije vrijeme vlasnici plaćaju više iznose poreza“, upozorava Jurlina Alibegović.
Zanemarivi prihodi od oporezivanja kuća za odmor
Dodaje kako su se prihodi od poreza na kuće za odmor kretali od 19 milijuna eura 2019. godine pa do 24,1 milijuna eura u prošloj godini. To je iznosilo samo oko 0,5 posto ukupnih proračunskih prihoda općinskih i gradskih proračuna u prošloj godini.
No, od početka ove godine u primjeni je promijenjeni Zakon o lokalnim porezima. Promjena zakona omogućila je povećanje iznosa poreza koji porezni obveznici trebaju plaćati za posjedovanje kuće za odmor. U skladu s odlukama općinskih i gradskih vijeća, iznosi poreza uglavnom su promijenjeni i povećani u skladu sa zakonskim odredbama.
Međutim, za precizne podatke o tome koliko su gradovi i općine “ubrali“ od povećanog poreza trebat će pričekati prvu polovicu 2025. godine, kada Ministarstvo financija objavi podatke o izvršavanju proračuna jedinica lokalne samouprave za 2024. godinu, ističe Jurlina Alibegović.
‘Udio rashoda za ulaganja u komunalnu infrastrukturu se smanjuje’
“Znamo da su prihodi od svih lokalnih poreza nenamjenski prihodi u proračunima općina i gradova te da ih općine i gradovi mogu trošiti u skladu s odlukama o izvršavanju općinskih i gradskih proračuna u tekućoj fiskalnoj godini. Stoga nas zanima ne samo u kojoj su se mjeri uprihođeni iznosi od poreza na kuće za odmor povećali u lokalnim proračunskim prihodima, nego i u kojoj su mjeri povećani prihodi u proračunu utjecali na širenje obuhvata lokalnih javnih usluga koje pružaju općine i gradovi svojim stanovnicima, a većina njih su porezni obveznici. Još više nas zanima u kojoj su se mjeri prihodi od poreza na kuće za odmor kao dio ukupnih poreznih prihoda u gradskim i općinskim proračunima usmjerili na povećanje kvalitete lokalnih usluga koje gradovi i općine pružaju“, napominje Jurlina Alibegović u komentaru.
Unatoč tome, upozorava kako dostupni podaci za ranije godine pokazuju da se udio rashoda za ulaganja u infrastrukturu (za komunalni i društveni razvoj) u ukupnim rashodima smanjuje. To znači, ističe, da proračunski prihodi nisu dovoljni da lokalne jedinice osiguraju financiranje većeg obuhvata infrastrukture i objekata potrebnih za lokalni razvoj. Je li tako bilo i u ovoj godini, znat ćemo kada Ministarstvo financija objavi spomenute podatke.
Porez na nekretnine više će opteretiti one s nižim primanjima
Napominje i kako postoje dobre i loše strane poreza na nekretnine.
“Znamo da porezni obveznici nijedan porez ne plaćaju s velikim oduševljenjem. Ponajmanje su skloni podmirivati obvezu plaćanja poreza na nekretnine jer je ‘račun’ za plaćanje poreza vidljiv i dolazi, u pravilu, jednom godišnje na ime poreznog obveznika, vlasnika nekretnine. Vlasnici nekretnine ne vide korist od plaćenog poreza, unaprijed ne znaju za koju će svrhu taj novac biti upotrijebljen, a ponajviše ih smeta što ne vide izravnu vlastitu korist koju ostvaruju plaćanjem poreza. Stoga porez na nekretnine smatraju izrazito neopravdanim“, upozorava Jurlina Alibegović.
Kaže i kako se često postavlja pitanje pravednosti poreza na nekretnine.
“Prije svega, postoje iste stope poreza na nekretnine za iste vrste nekretnina i njima se oporezuju nekretnine svim poreznim obveznicima bez obzira ima li razlike među njima u poreznoj snazi ili nema. Također, porez na nekretnine čini veći udio u dohotku onih stanovnika koji ostvaruju niže dohotke. Za smanjivanje ovih loših karakteristika poreza na nekretnine, u nekim su državama pribjegli izuzećima od poreza na nekretnine za pojedine dohodovne ili dobne skupine stanovnika“, ističe Jurlina Alibegović.
Procjena vrijednosti nekretnine jedan od najvećih izazova za novi porez
Za razliku od navedenih “loših“ strana poreza na nekretnine, jedna od njegovih “dobrih“ strana je što osigurava općini ili gradu koji ga je uveo predvidljive i stabilne prihode u proračunu, naglašava autorica.
“Za stabilnost prihoda, općinska i gradska upravna tijela se trebaju pobrinuti da su registri nekretnina ažurni i da sadrže sve potrebne podatke za razrez poreza i prikupljanje poreznih prihoda, uključujući procjenu vrijednosti nekretnina. Općine i gradovi mogu ostvarivati povećane prihode od poreza na nekretnine u slučaju izgradnje novih nekretnina i kada se porez plaća na procijenjenu tržišnu vrijednost nekretnine, a ne po površini nekretnine. Iako postoje brojne metode vrednovanja nekretnina (prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, prema vrijednosti zemljišta, prema vrijednosti ponovne gradnje, usporedba prodajnih cijena nekretnina itd.), upravo je procjena vrijednosti nekretnina jedan od najvećih izazova kod uvođenja poreza na nekretnine“, naglašava Jurlina Alibegović.
Pozitivnim smatra i to što je porezna osnovica nemobilna pa jedinice lokalne samouprave mogu donositi odluke o visini porezne stope do zakonom određene granice, a što neće utjecati na mobilnost poreznih obveznika.
Porezi postaju tema na lokalnim izborima
Dobru stranu poreza na nekretnine vidi i u tome što u vrijeme lokalnih izbora kandidati za gradonačelnike i općinske načelnike mogu ponuditi biračima više stope lokalnih poreza i veći obujam i višu kvalitetu lokalnih javnih dobara i usluga, odnosno niže stope lokalnih poreza i manji obujam i nižu kvalitetu lokalnih javnih dobara i usluga.
“Građani će se samostalno na lokalnim izborima odlučiti za političku opciju ili nezavisnog kandidata čiji im program nudi prihvatljiviju mogućnost“, poručuje Jurlina Alibegović.
Porez na nekretnine značajan punjač lokalnih proračuna u brojnim europskim zemljama
No, hoće li najavljena promjena naziva i iznosa lokalnog poreza osigurati i rast prihoda u općinskim i gradskim proračunima te rast broja i kvalitete lokalnih usluga koje se pružaju u općinama i gradovima, tek ćemo vidjeti u budućnosti, ističe.
“Ne zaboravimo da se porez na nekretnine (imovinu) primjenjuje kao lokalni porez u velikom broju država (npr. u Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj, Finskoj i drugima)“, zaključuje Jurlina Alibegović.
Komentari