Washington Mail
Putinovi historijski mitovi postali su državno ‘sveto pismo’ i nužno za sobom povlače historijski revizionizam izostavljanjem ključnih događaja.
Ekspanzionistički “ruski svijet” predsjednika Vladimira Putina podrazumijeva ne samo reviziju posthladnoratovskih granica, nego i zaplotnjačku reviziju europske povijesti. Ključan događaj Putinove rastauracijske mitologije jest takozvani “Veliki domovinski rat”, koji rezultirao je pobjedom nad nacističkom Njemačkom prije 70 godina, a komemoracijski bit će proslavljen gigantskom upravo vojnom paradom u Moskvi 9. svibnja.
Kako god bilo, baš dok Putin podiže spomenik Danu pobjede da ojača svoju osobnu vlast, ciljevima Kremlja usprotivio se ne samo Zapad, nego i susjedi Rusije koji su nekoć bili dijelovi Sovjetskoga Saveza i sovjetskog bloka.
Putinovi historijski mitovi postali su državno “sveto pismo” i nužno za sobom povlače historijski revizionizam izostavljanjem ključnih događaja, kao i zabašurivanjem i uljepšavanjem masovnih moskovskih zločina. Službena ruska historiografija šuti o Staljinovoj kolaboraciji s Hitlerom. Ta dvojica diktatora zajedno su otpočeli II. svjetski rat invazijom na Poljsku u rujnu 1939., potpisavši prethodno pakt, ne bi li raskomadali srednjoistočnu Europu, kako bi ju usisali njihovi rastući imperiji. Moskva je dvije ratne godine Njemačku opskrbljivala gorivom, hranom i drugim sirovinama kako bi pomogla Hitleru da porazi glavnoga neprijatelja Moskve – kapitalistički Zapad.
Sovjetski Savez nije se borio protiv Nijemaca sve dok ga Hitler u srpnju 1941. nije napao. Sovjetski poraz od nacističke Njemačke što je uslijedio na istočnoj fronti bio je daleko od slavnog ruskog otpora, nasuprot moskovskim prikazivanjima tih tragičnih događaja. On je istodobno ukinuo sveukupno nacionalno oslobođenje i demokratske pokrete diljem srednje i istočne Europe i, posljedično, instalirao represivne komunističke režime. Da potisne činjenice, Moskva je uvela zakonodavstvo koje kaznenopravno progoni bilo koga tko podvrgne kritici navodnu junačku ulogu Crvene armije tijekom II. svjetskog rata i istakne njena masovna umorstva i silovanja civila duž vojnog napredovanja prema Berlinu.
Ruski “kult pobjede” temelji se na rigidnoj dogmi koju tvrdokorno brane i država i Ruska pravoslavna crkva. Putin instrumentalizira taj credo kako bi legitimirao svoju vladavinu, opravdao represiju, provodio svoj neoimperijalni projekt na štetu ranjivih susjeda i racionalizirao protuzapadnjaštvo. Putinizam se sad službeno prikazuje kao esencijalan za Rusiju koja se uzdiže kao velesila i pobjeđuje Zapad, baš kao što je staljinizam tobože bio nužan radi modernizacije države i pobjede nad nacističkom Njemačkom.
Nalik svojim sovjetskim predšasnicima, Putin je pritom ovlašten da krši ljudska prava i preokreće životne standarde, dok restaurira slavu “ruskog svijeta”. Službeni prikaz II. svjetskog rata stvara dva sirova stereotipa: ljudi koji podupiru Kremlj automatski su antifašisti, a oni koji se suprotstavljaju Putinovoj politici fašisti su bez obzira na moć političkog uvjeravanja. Stoga je, tobože, rat protiv Ukrajine nastavak Velikog domovinskog rata protiv “fašističkih hordi”.
Većina zapadnih lidera odbila je sudjelovati u moskovskim ceremonijama moskovskoga Dana pobjede, videći u njima pokušaj legitimiranja napada Rusije na Ukrajinu što je u tijeku. Nekolicina ih je odlučila prisustvovati, bilo zbog svojih osobnih veza s Putinom, bilo zbog posvemašnje ignorancije povijesti, ili pak u nadi da će to za njihovu zemlju biti ekonomski korisno. Među takve spadaju srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić i grčki premijer Alexis Tsipras.
Čak i neposredni susjedi Rusije, sve uznemireniji revizionističkim nakanama Kremlja, izbjegavaju te ceremonije. Najviše bode oči to što je jedan od najbliskijih partnera Moskve, bjeloruski predsjednik Aljaksandr Lukašenka, odlučio ostati kod kuće kako bi uzeo udjela u komemorativnim zbivanjima u Minsku. Jedna od preostalih veza među nekadašnjim sovjetskim republikama, historijsko sjećanje na združenu borbu u II. svjetskom ratu, sad je presječena. Paradoksalno, umjesto da se nekadašnji sovjetski teritoriji pod Putinovim vodstvom ujedinjavaju, njegov agresivni pristup sve ih više razjedinjuje!
Poljski predsjednik Bronisław Komorowski također upriličuje ceremoniju u povodu 70. obljetnice pobjede u Drugome svjetskom ratu. Ona će se 8. svibnja održati na baltičkom poluotoku Westerplatte u Gdańsku, gdje je II. svjetski rat 1. rujna 1939. efektivno i započeo njemačkom invazijom na Poljsku. Očekuje se da će se većina zapadnih čelnika okupiti da prisustvuju tome događaju. Uprizorujući niz ceremonija, Varšava osporava pervertiranu moskovsku verziju povijesti i, asocijativno, legitimitet putinističkoga režima. Komorowski će apostrofirati kako pobjeda Saveznika u svibnju 1945. nije donijela slobodu svim europskim nacijama, nego je pola Europe tada bilo pokoreno pod Staljinovom vladavinom. To je direktan udarac onomu što Moskva tvrdi o svojoj oslobodilačkoj ulozi za vrijeme II. svjetskog rata i nakon njega.
U kontroverziji s tim u vezi Varšava je odbacila prijelaz kolone motociklista povezanih s Kremljom preko poljskoga teritorija, koja namjerava komemorirati nekadašnje napredovanje sovjetske Crvene armije do Berlina. U ljutitu odgovoru, tipičnom za kremaljski ratoborni stav prema svojim susjedima, ruski ministar obrane Sergej Šojgu objavio je na Tweeteru kako bi “putovanje motociklističke kolone cestom kroz Poljsku trebalo poduzeti tenkovima”. Legitimne proslave završetka Drugoga svjetskog rata ne mogu se održati ni u jednom od dvaju glavnih gradova koji su ga i započeli, ni u Moskvi ni u Berlinu. A zacijelo ne u glavnom gradu koji je angažiran u novim ofenzivama kako bi ugrozio neovisnost svojih susjeda i integritet njihovih teritorija. U svojoj bitki s poviješću Putin pokušava obnoviti ono što je prvi izgradio Staljin, poubijavši milijune civila i porobivši cijele narode. Dok se ruski vođe, poput lidera poslijeratne Njemačke, ne ispričaju za zločine svojih prethodnika i ne odreknu se namjere da slijede njihove stope, proslave Dana pobjede u Moskvi morat će biti bojkotirane.
Komentari