Ruska invazija na Ukrajinu pokrenuta 24. veljače obilježila je 2022. godinu i utjecala na politička i ekonomska zbivanja u svijetu. Rast cijene energenata, uvođenje sankcija Rusiji izglasano u Europskoj uniji i SAD-u te milijarde dolara humanitarne i vojne pomoći napadnutoj Ukrajini samo su neke od posljedica koje su utjecale na kvalitetu života posljednjih deset mjeseci 2022. godine.

Hrvatska u tome nije bila izuzetak; Putinov napad na Ukrajinu utjecao je na neke od najvažnijih političkih događaja u našoj zemlji prošle godine. Iako se hrvatska ekonomija još nije ni približno oporavila od pandemije, rat u Ukrajini, inflacija i rast cijena energenata produbili su krizu na koju aktualna hrvatska vlada još uvijek nije adekvatno odgovorila. Jedan od razloga je i taj što je Andrej Plenković veliki dio vremena potrošio na saniranje štete nastale brojnim aferama koje su i u protekloj godini obilježile njegov mandat, a u koje je vlastitim odlukama i sam bio uključen.

Nacional je krajem ožujka objavio eksplozivno svjedočenje ministrice koja se suočila s nevjerojatnim prijetnjama zato što je htjela uvesti reda u natječaje za europske fondove, pa se zbog tvrtke Omega Software našla na udaru dvojice HDZ-ovih političkih lobista. FOTO: Jurica Galoic, Zeljko Lukunic/PIXSELL, Nacional

Nacional je i u 2022. godini donosio priče koje su mijenjale Hrvatsku i svakoga tjedna otkrivao afere u kojima su sudjelovale neke od najistaknutijih osoba hrvatskog javnog života, od Andreja Plenkovića koji je nekim svojim odlukama direktno išao na ruku Mađarskoj i istovremeno štetio hrvatskim nacionalnim interesima, do još uvijek aktualnog ministra Ivana Paladine i njegovih veza s ruskim kapitalom.

Nezaobilazne su bile priče o bjeguncu od hrvatskog pravosuđa Zdravku Mamiću, koji je na neki način pokušajem povratka u Dinamo i obilježio sam kraj godine te tako pomalo bacio u sjenu još jedan nevjerojatan uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Među mnogim aferama i pričama koje je Nacional otkrio u protekla 52 tjedna, u nastavku donosimo neke od najzanimljivijih.

Ivica Kinder i dalje dolazi na posao u VSOA-u, jer službeno nije razriješen, iako mu je predsjednik Milanović zbog te afere uskratio povjerenje, a u pozadini traju žestoka lobiranja za njegovog nasljednika na čelu Vojne sigurnosno obavještajne agencije. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Jedna od većih afera koja je zatresla hrvatski politički, vojni i obavještajni sustav je ona u Vojno sigurnosnoj obavještajnoj agenciji (VSOA), a ta afera prenijeta je i u 2023. godinu te se još čeka njeno potpuno razrješenje. Nacional je objavio kako je u tu aferu uključeno najmanje 13 osoba koje se sumnjiče za nezakonito korištenje dnevnica čime je VSOA oštećena za najmanje dva milijuna kuna, što je nedavno dovelo do smjene Ivice Kindera s ravnateljske pozicije. Nacional je od izvora bliskog VSOA-i dobio detaljnu shemu koja otkriva tko je sve, s kojih razina unutar tog sustava i zbog čega pod sumnjom da je bio involviran u sporna zbivanja. Popis tih osoba prvi je put precizno otkrio i razmjere zataškavanja te afere, koju je Nacional otkrio sredinom prošle godine. Spomenuti popis otkriva i kako apsolutno nije točno da Kinder za nezakonitosti nije znao, nego se pokazuje da on nije jedini iz vrha VSOA-e koji je sporne troškove odobravao i parafirao – znajući, po svemu sudeći, bit problema. Još prošloga ljeta Nacional je pisao pisao o tome kako se sumnja da im je vodstvo VSOA-e, i to najmanje jedan od pomoćnika ravnatelja VSOA-e Ivice Kindera, toleriralo lažno prikazivanje troškova za putovanja u vojne misije i da višak novca zadržavaju za sebe. Nacionalu su potom, u kontekstu cjelovite sheme, kao osobe pod sumnjom da su izravno sudjelovale u toleriranju nezakonito prisvojenih budžeta za putne troškove spomenuti pomoćnik ravnatelja VSOA-e Damir Mršo i Ivana Brzica, načelnica Sektora obavještajnih poslova. U međuvremenu, Ivica Kinder i dalje dolazi na posao, jer službeno nije razriješen, iako mu je predsjednik Milanović zbog te afere uskratio povjerenje, a u pozadini traju žestoka lobiranja za njegovog nasljednika na čelu Vojne sigurnosno obavještajne agencije.

Dok je u prvim danima ruske invazije na Ukrajinu Europa još spremala pravi odgovor na Putinovu agresiju, Nacional je otkrio kakav će biti prvi odgovor Plenkovićeve vlade. Tada je malo tko mogao pretpostaviti da će do kraja godine pitanje vlasništva u Fortenova grupi postati jedna od ozbiljnijih afera u Hrvatskoj i jedan od ozbiljnijih primjera kršenja sankcija Rusiji u cijeloj Europskoj uniji. No već početkom ožujka Fabris Peruško, glavni izvršni direktor Fortenova grupe, spremao se pokrenuti proces prodaje poljoprivrednog dijela Fortenova grupe, doznao je Nacional iz izvora bliskih vlasnicima te kompanije. Trebao je to biti prvi strateški korak nakon ruske agresije na Ukrajinu, a na koncu tog procesa deseci tisuća hektara obradivog hrvatskog poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u koncesijama ili vlasništvu tvrtki u sastavu Fortenova grupe trebali su promijeniti vlasnika. Peruško je za taj manevar dobio i prešutno dopuštenje premijera Andreja Plenkovića, ali sve to ubrzo je palo u drugi plan zbog nekih drugih stvari vezanih kako uz Fortenova grupu tako i uz neke ministre u Vladi Andreja Plenkovića.

Naime, tih je dana Andrej Plenković za novog ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine predložio Ivana Paladinu, bivšeg predsjednika uprave tvrtke IGH i savjetnika Hrvatske poštanske banke. I prije nego što je Paladina imenovan na tu funkciju, s koje će vrlo vjerojatno uskoro biti i smijenjen, Nacional je pisao o njegovim sumnjivim poslovima i vezama s ruskim kapitalom i ljudima povezanim s Vladimirom Putinom. U ožujku je Nacional prvi naznačio da bi se Paladina mogao naći u velikim problemima zbog svojih dugogodišnjih kompleksnih odnosa sa Sergejem Gljadelkinom, Rusom iz Ukrajine s hrvatskom putovnicom, kontroverznim investitorom s kojim je surađivao punih sedam godina, na početku vrlo blisko i intenzivno, ali kasnije uz brojna neslaganja. Paladina je među najzaslužnijima što je Gljadelkin uopće ušao na hrvatsko tržište, a pozadina njihovih danas narušenih odnosa sada je zbog ruske invazije na Ukrajinu i s njom povezanih sankcija usmjerenih prema ruskoj imovini i s Rusijom povezanim poduzetnicima, iznova u središtu pozornosti. I to zato što je Gljadelkin bio prozivan da je godinama bio povezan sa zloglasnom ruskom tajnom obavještajnom službom FSB, nasljednicom zločinačkog sovjetskog KGB-a. Zna se, isto tako, da je zbog poslovnih razloga s nekim istaknutim članovima FSB-a bio u sukobu. Štoviše, prije par godina na jednom vrlo kompliciranom suđenju u Moskvi, gdje je bio svjedok, Gljadelkin je bio izravno pitan je li član FSB-a i na to pitanje odbio je odgovoriti, dakle, nije to tada demantirao. Te njegove veze s ruskim obavještajnim miljeom stavile su njegova nekad bliskog poslovnog partnera Paladinu, kojeg je Plenković postavio za ministra, u krajnje intrigantan eksplozivan kontekst, posebno kontroverzan zbog nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. No to nije pretjerano smetalo premijeru koji je svejedno Paladinu postavio za ministra, što se pokazalo lošim potezom jer ni godinu dana kasnije već se raspravlja o njegovom nasljedniku i proglašava ga se jednim od najgorih ministara u novijoj hrvatskoj povijesti.

No to je bio samo početak Plenkovićevih problema s Rusijom u 2022. godini. Nekoliko tjedana kasnije, početkom svibnja, Nacional je otkrio da je premijer iz Hrvatske potjerao dvojicu ruskih diplomata, Matveja Sidorova i Sergeja Trofimova, jer su prijetili novinaru Večernjeg lista Hassanu Haidaru Diabu, kojem je dodijeljena policijska zaštita nakon što je prijavio uznemirujući razgovor s ruskim diplomatima u Zagrebu. Prijetnje su upućene zbog njegova otkrića o stravičnim likvidacijama koje u Ukrajini provodi zloglasni krvoločni čečenski vođa i zapovjednik Ramzan Kadirov. Visokopozicionirani diplomat de facto je novinaru poručio da će njegov članak, u kojem je napisao da čečenski kordoni smrti u Ukrajini likvidiraju svakog tko nosi ukrajinski grb, prenijeti izravno Kadirovu. Te prijetnje registrirale su istog trena hrvatske obavještajne i sigurnosne službe i o svemu obavijestile i premijera Andreja Plenkovića, koji se i osobno uključio u slučaj.

Hrabri istupi dviju zviždačica Maje Đerek i Nade Ružić dobro su zatresli vladavinu HDZ-a i njegovu čvrstu kontrolu nad državnom upravom i javnim sektorom, a jedan od onih koji se zbog njihova svjedočenja našao u problemima je i predsjednik sabora Gordan Jandroković

I dok je zbog prijetnji novinaru Večernjeg lista Plenković reagirao vrlo brzo, teško da se to može reći za njegovu reakciju u slučaju pokušaja misterioznog arapskog ulagača, iza kojeg stoje dva hrvatska poslovna čovjeka s ruskim vezama, da preuzme Fortenovu. Taj je slučaj, uz krađu milijarde kuna iz Ine, obilježio drugu polovicu 2022., a vjerojatno će obilježiti i dio 2023. godine. Nacional je ubrzo nakon što se saznalo za taj plan uspio rekonstruirati niz javnosti nepoznatih okolnosti koje bacaju novo svjetlo na kontroverzni pokušaj prodaje Sberbankova suvlasništva u Fortenova grupi arapskom investitoru Saifu Alketbiju. Njihov sukus je sljedeći: Alketbi bi trebao poslužiti kao paravan za Miodraga Borojevića i Krešimira Filipovića, dvojicu tijesno povezanih hrvatskih poduzetnika s razgranatom mrežom poslova i kontakata u Rusiji i Hrvatskoj. Pritom bi ključni pozadinski vlasnik Sberbankova vlasničkog udjela u Fortenova grupi trebao postati Filipović, koji bi to Sberbanku platio svojim ogromnim nenaplaćenim potraživanjima prema tvrtkama u Rusiji koja dosežu 500 milijuna dolara. U toj mogućoj varijanti Sberbank bi lakše došao do svojih potraživanja ako bi ih utjerivao od ruskih dužnika. A arapski investitor poslužio bi kao osoba koja bi se inicijalno pokazala kao kupac čije porijeklo kapitala ne bi bilo sumnjivo.

Zanimljivo je da su i Andreju Plenkoviću vrlo brzo prezentirane ozbiljno potkrijepljene indicije da upravo Filipović i Borojević zapravo stoje iza kontroverznog i zakonski prilično upitnog pokušaja preuzimanja većinskog paketa vlasništva Sberbanka nad Fortenova grupom koji je javnosti inicijalno predstavljen kao projekt arapskog investitora Saifa Alketbija. Nacional je došao i u posjed dokumentacije koja budi ozbiljnu sumnju da je Miodrag Borojević trgovao utjecajem koji je imao u Fortenova grupi kako bi pomogao osobno bogaćenje tvrtki u vlasništvu svog sina i njegovih poslovnih partnera, s kojima je također interesno povezan. Radi se o dokumentima koji otkrivaju kompleksnu strukturu trgovine nekretninama i zemljištima koje su tvrtke povezane s Borojevićevim sinom i njegovim partnerima prodavale trgovačkim lancima koji su konkurenti Fortenova grupi i na tome unosno zarađivale.

Ubrzo nakon toga Nacional je objavio i da su premijeru Plenkoviću prezentirani konkretni dokazi o kršenju sankcija Rusiji u tom slučaju. Naime, Međuresorna stalna skupina Vlade za primjenu i praćenje provedbe sankcija Rusiji pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, još sredinom studenoga počela je pripreme za primjenu sankcija protiv nekolicine hrvatskih, ali i stranih državljana skrivenih iza arapskog poduzetnika Saifa Alketbija, odabranog kao manekena za projekt pokušaja otkupa Sberbankova vlasničkog udjela u Fortenova grupi, otkrio je to Nacionalu izvor blizak Vladi s neposrednim saznanjima o funkcioniranju tog tijela. Problem je što formalna odluka o tome ni danas još nije donesena, a definitivno se i ne zna tko će sve njome biti obuhvaćen. Ako se odluka donese, to bi značilo blokiranje njihove imovine, opsežne provjere njihovih poslovnih veza i aktivnosti, moguće i porezne nadzore, a potom i provjeru postoji li zbog kršenja sankcija ili pomaganja u tom procesu u svemu i nečija kaznena odgovornost. Zašto premijer do danas nije odlučio uvesti sankcije dvojici hrvatskih državljana i njihovim poslovnim partnerima, nije poznato, pogotovo ako se u obzir uzmu povjerljivi bankovni dokumenti koji otkrivaju dosad nepoznate razmjere kompleksnih transfera ruskog kapitala prema Hrvatskoj, turističkoj tvrtki Jadranka i s njom povezanim tvrtkama, a sve to predstavlja novu razinu institucionalnog pritiska na poduzetnika Krešimira Filipovića. Plenkovićevo oklijevanje frustrira i neke njegove suradnike koji su Nacionalu dostavili dokumentaciju koja pokazuje dramatično poslovno partnerstvo Krešimira Filipovića i Putinovih oligarha. Ti premijerovi suradnici smatraju da je Plenković licemjeran kada bilo koga proziva za proruske stavove, a istodobno unatoč dokazima ne poduzima ništa u toj kontroverznoj situaciji. Također smatraju da je upravo takvo oklijevanje pridonijelo tomu da su Filipović i njegova grupa preko Saifa Alketbija, svog vlasničkog manekena/paravana u toj transakciji u Nizozemskoj, pokrenuli postupak kojim pokušavaju registrirati svoje vlasništvo u Fortenova grupi preko tamošnjeg suda. A sve to uvodi razrješavanje intrigantne bitke za prevlast u Fortenova grupi u novu fazu. Isti izvori navode kako je prilično izvjesno da do te faze ne bi niti došlo da su hrvatske institucije pravodobno reagirale i uvrstile protagoniste te operacije na listu osoba koje krše sankcije Rusiji.

I dok ga je s jedne strane mučila situacija s Fortenova grupom, s druge je Plenkovićevu 2022. godinu obilježila Ina, odnosno, sve brojniji dokazi da je hrvatski premijer s bivšim ministrom gospodarstva Tomislavom Ćorićem sustavno narušavao hrvatske nacionalne interese u Ini, a sve u korist Mađarske i MOL-a. Nacional je u prošloj godini objavio niz otkrića povezanih uz poslovanje u Ini, a neka od njih su povezana sa zatvaranjem rafinerije u Sisku.

Nacional je sredinom lipnja na uvid dobio ekskluzivni dokument s oznakom “Povjerljivo FA 2018-11-28 INA”. Radi se o dokumentu koji predstavlja inicijalnu financijsku analizu vrijednosti Ine. Uz pomoć i na inicijativu tadašnjeg predsjednika nadzornog odbora Ine Damira Vanđelića i još nekoliko eksperata s dubinskim neposrednim poznavanjem situacije u Ini, izradili su je zaposlenici Odjela analize financijskih tržišta jednog velikog hrvatskog obveznog mirovinskog fonda. Izvor koji je Nacionalu taj dokument dostavio na uvid navodi kako je spomenuta financijska analiza Ine prvenstveno napravljena kako bi Vlada uz njenu pomoć mogla realizirati najavljeni reotkup dionica Ine od mađarskog MOL-a. Isti izvor navodi i nešto još puno zlokobnije – da su inicijatori izrade te analize, kao i njeni neposredni autori, taj povjerljivi dokument predali Vladi još krajem 2018., najkasnije početkom 2019., ali u ga premijer Andrej Plenković i tada nadležni ministar Tomislav Ćorić svjesno ignorirali i sakrili samo kako bi Ina ostala pod kontrolom mađarskog MOL-a. Taj izvor iznio je na račun hrvatskog premijera Plenkovića i dodatnu tešku optužbu – da je svojim političkim autoritetom izvršio pritisak kako bi spriječio da se ta analiza pretoči u bilo kakvu vrstu službenog dokumenta. Objava tog dokumenta bila je dio samo prvog u nizu tekstova u kojima se pokazuje kolika je točno bila sprega vrha hrvatske vlasti s mađarskim državnim vrhom i MOL-om.

Nakon što je izbila afera uslijed koje je Ina oštećena za više od milijardu kuna, Nacional je objavio tko je zapravo omogućio uzlet Damira Škugora u Ini i izvlačenje milijarde kuna na mešetarenju plinom. Ti detalji samo su pojačali ionako ozbiljne indicije da bi taj slučaj mogao voditi prema vrhu aktualnog HDZ-a i ujedno su ponudili prilično suvislo objašnjenje zašto se aktualna hrvatska vlada suzdržano i sluganski odnosi prema mađarskom MOL-u kada su u pitanju njihovi odnosi u Ini – zato što su pojedinci bliski vrhu aktualnog HDZ-a dovedeni u privilegiranu situaciju koju su uspjeli iskoristiti tako što su uslijed kaotičnih tržišnih zbivanja prije i nakon ruske invazije na Ukrajinu, izvukli iz Ine, mešetarenjem plinom, milijardu kuna. I potom gotovo pola tog novca parkirali na račun Škugorova oca. Izvor iz vrha HDZ-a tako je otkrio da Damir Škugor nije tek neki nepoznati nižerangirani član lokalnog ogranka HDZ-a, kako su to od trenutka uhićenja njega i njegove grupe pokušavali prikazati različiti neformalni izvori iz vrha HDZ-a, već čovjek iz najužeg kruga odnosno najuže zone povjerenja premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Škugor je usto i čovjek izuzetno blizak dugogodišnjem članu Uprave Ine Niki Daliću, suprugu bivše potpredsjednice Vlade, a danas šefice Podravke Martine Dalić. Izvor koji je te svoje navode spreman potvrditi pred sudom otkrio je Nacionalu kako je predsjednik Uprave Ine Sandor Fasimon najmanje jednom izjavio da je upravo premijer Andrej Plenković 2019. urgirao da se Škugora postavi na mjesto direktora Sektora za trgovinu prirodnim plinom, dakle, na poziciju koja mu je omogućila da organizira prodaju plina tvrtki u vlasništvu svojih prijatelja s kojima je podijelio zaradu od oko milijardu kuna – i potom vrtoglavi iznos od oko 500 milijuna kuna “pospremio” na tekući račun svog oca.

Slučaj ministrice Nataše Tramišak zatresao je Plenkovićevu administraciju, a intervju Bandićeva prijatelja Dragutina Ferenčaka otkrio je nepoznate detalje o bogatstvu pokojnog zagrebačkog gradonačelnika. Istovremeno ruski diplomati su prijetili hrvatskim novinarima, a Plenković je pomagao Orbánu

Sprega hrvatskih vlasti i MOL–a vidljiva je iz još nekoliko tekstova koji su tijekom 2022. objavljeni u Nacionalu, a jedan od njih teško kompromitira bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića. Dokumenti koje smo objavili pokazuju da je Ćorić Nadzornom odboru Ine u prosincu 2017. prvo pismeno potvrdio da bi zatvaranje sisačke rafinerije bilo protivno interesima Hrvatske, a potom je unatoč tome 12. prosinca 2018. u 15.06 e-mailom Damiru Mikuljanu, Luki Buriloviću i Damiru Vanđeliću u ime Vlade naredio njeno zatvaranje. Ti dokumenti otkrivaju kako je Ćorić, koji je Plenkovićevu vladu nedavno napustio na vlastiti zahtjev da bi ga potom donedavni šef iz Banskih dvora, valjda po stečenim zaslugama, lukrativno uhljebio u Hrvatsku narodnu banku, proveo tu izdaju sakateći ključnu energetsku infrastrukturu Ine. Kao ministar od ključnog povjerenja premijera Andreja Plenkovića, u jednom trenutku izdao je jasnu pismenu naredbu za gašenje sisačke rafinerije iako je ranije osobno potpisao da bi takva odluka bila suprotna ključnim hrvatskim interesima.

Osim toga, Nacional je objavio dokumente hrvatske vlade koji izravno demantiraju premijera Andreja Plenkovića, koji je službeno izjavio da njegova vlada ne može donositi odluke o poslovanju Ine i drugih tvrtki. Plenković je to izjavio pokušavajući sanirati štetu i zanijekati otkriće Nacionala da je upravo on pred više svjedoka osobno naredio svom tadašnjem resornom ministru Tomislavu Ćoriću da pripremi teren za izvoz hrvatske nafte u Mađarsku i gašenje sisačke rafinerije, predstavljajući to kao službenu političku odluku hrvatske vlade. Dokumenti predočeni Nacionalu na uvid zorno otkrivaju – premijer je lagao kada je tvrdio da Vlada ne može donositi odluke o poslovanju Ine i drugih tvrtki. To najizravnije pokazuje zaključak Vlade pripremljen uoči potpisivanja jednog drugog memoranduma – onoga o dvosmjernom toku plina kroz hrvatsko-mađarsku plinsku interkonekciju Donji Miholjac – Drávaszerdahely koji je potpisan 20. lipnja 2017., oko godinu dana prije spornog memoranduma između Ine i JANAF-a kojim je omogućen izvoz hrvatske nafte na preradu u Mađarsku pod hrvatskoj javnosti do danas nepoznatim uvjetima.

Bivši predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon pred svjedocima je optužio Plenkovića da je utjecao na tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića kako bi odbacio kaznenu prijavu protiv MOL-a

Koliko je zapravo hrvatski premijer blizak s mađarskim političarima i njihovim poslovnim eksponatima pokazuju i dva slučaja koja je također Nacional ekskluzivno objavio. Prvi je onaj Pétera Wintermantela, nekadašnjeg glavnog savjetnika MOL Grupe, bivšeg diplomate i spin doktora bliskog mađarskom premijeru Viktoru Orbánu. On je sastavio tekst memoranduma između Ine i JANAF-a kojim su omogućeni zatvaranje Rafinerije Sisak i izvoz hrvatske nafte u Mađarsku, a pred više svjedoka vršio je i pritisak na dužnosnike Janafa da prihvate potpisivanje tog spornog memoranduma i pritom se pozivao na premijera Andreja Plenkovića. Wintermantel se predstavio kao čovjek koji je na izravnoj vezi s hrvatskim premijerom te je, de facto u ime MOL-a, prijetio njegovim imenom.

Drugi primjer je onaj s utakmice reprezentacija Hrvatske i Mađarske na Poljudu, održane 10. listopada 2019. u Splitu. Naime, izvori su Nacionalu otkrili da je bivši predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon pred svjedocima posredno optužio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da je, na inicijativu potpredsjednika Uprave MOL Grupe Sándora Csányija, iskoristio svoj premijerski utjecaj kako bi tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića potaknuo na pronalaženje načina za odbacivanje ključne kaznene prijave HANFA-e, podnesene protiv MOL-a zbog manipulacija tržištem kapitala i s ciljem da se upravljačka prava u Ini vrate pod kontrolu hrvatske vlade. Sándor Csány bio je obuhvaćen i ozbiljno pritisnut tom kaznenom prijavom, zbog čega je davao iskaz pred hrvatskim istražiteljima.

Dok ga je s jedne strane mučila situacija s Fortenova grupom, s druge je Plenkovićevu 2022. godinu obilježila Ina, odnosno sve brojniji dokazi da je hrvatski premijer s bivšim ministrom gospodarstva Tomislavom Ćorićem sustavno narušavao hrvatske nacionalne interese u Ini, a sve u korist Mađarske i MOL-a

Nacionalov izvor koji o tome ima precizna saznanja ovako je opisao što je Fasimon izjavio pred svjedocima:

“Fasimon je pred svjedocima rekao da je MOL u dogovoru s nekima od političara očekivao da se pitanje kaznene prijave HANFA-e oko nezakonitog trgovanja dionicama Ine riješi do sredine rujna 2019., a kako nije bilo tako, Csányi je na utakmici Hrvatska-Mađarska 10. listopada 2019. nasamo popričao s Plenkovićem. I nakon toga se vratio i rekao Fasimonu da će sve biti u redu.”

Uskok je od 2011. istraživao kaznenu prijavu HANFA-e protiv vrhuške MOL-a zbog manipulacije tržištem kapitala i nezakonitog upravljanja Inom. Šef DORH-a Dražen Jelenić 15. studenoga 2019., mjesec dana nakon utakmice u Splitu, oduzeo je predmet Uskoku, a 5. veljače 2020. kaznena prijava je odbačena. Iako bi samo problemi s Fortenovom i Inom već bili dovoljni da se 2022. okarakterizira kao teška godina za Plenkovića i HDZ, afera i kriminala bilo je još. Od hapšenja ministra Horvata do odlaska ministara Aladrovića i Miloševića koji su trenutno pod optužnicom USKOK-a. No afera koja možda i najviše ocrtava svu nakaradnost i korumpiranost aktualnog premijera i njegove vlade jest ona ministrice regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataše Tramišak. Nacional je krajem ožujka objavio eksplozivno svjedočenje ministrice koja se suočila s nevjerojatnim prijetnjama zato što je htjela uvesti reda u natječaje za europske fondove, pa se zbog tvrtke Omega Software našla na udaru dvojice HDZ-ovih političkih lobista, a potom je primila zlokobne mafijaške prijetnje. “Provući ćemo te kroz blato” i “Bit će krvi do koljena”.

Afere povezane s Inom i Fortenova grupom obilježile su proteklu godinu na hrvatskoj političkoj sceni, dok su kraj godine obilježili uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije koji je za povratak kontrole u Dinamu pokušao iskoristiti bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić

To su dvije od brojnih zlokobnih prijetnji koje je primila ministrica Tramišak nakon što je ograničila utjecaj tvrtke Omega software na dodjelu sredstava EU-a. Nju su bivši potpredsjednik Sabora Milijan Brkić i specijalni savjetnik premijera Plenkovića Zvonimir Savić toliko pritisnuli da se ona osjetila ugroženo i nezaštićeno te je zaprijetila da će sve prijaviti Europskoj komisiji, čak pomišlja tražiti politički azil u Bruxellesu. Umjesto da svoju ministricu zaštiti, Plenković ju je čak namjeravao i smijeniti, ali je od toga morao odustati jer iza Tramišak stoji slavonski ogranak stranke predvođen županom Osječko-baranjske županije Ivanom Anušićem. Iz tog ogranka, nakon što se pojavila mogućnost smjene Nataše Tramišak, Plenkoviću je poslana jasna poruka: “Ako Plenković smijeni Natašu Tramišak, osmero saborskih zastupnika HDZ-a glasat će protiv takve rekonstrukcije i tako srušiti i premijera i Vladu.” Naravno, Plenković je poruku primio i Tramišak je još uvijek ministrica, ali za državu je porazno da oni koji su joj prijetili i dalje nisu sankcionirani.

Nije sankcioniran ni predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, koji je svjesno manipulirao i lagao hrvatskoj javnosti o dužniku za kojeg je intervenirao u tvrtki Državne nekretnine. On je priznao da je intervenirao kod Državnih nekretnina u slučaju jednog spora oko poslovnog prostora u centru Zagreba te tako i sam potvrdio jednu strašnu istinu, da u Hrvatskoj klijentistička hobotnica širi svoje pipke od vrha hrvatske države sve do najniže razine spora između zakupca majušnog državnog prostora i mlade pravnice koja se pod pritiskom iz vrha države nije dala slomiti. U toj operaciji slamanja hrabre zviždačice Maje Đerek, Jandroković je angažirao još jednog čovjeka iz političkog vrha, inače bliskog prijatelja premijera Andreja Plenkovića, glavnog tajnika HDZ-a Krunoslava Katičića, koji je tri puta na nju direktno vršio grubi pritisak, ali se ona tome oduprla jer je bila duboko uvjerena da je u pravu. U svojem priznanju Jandroković je rekao da mu se obratio jedan „gospodin“, na čiji je slučaj upozorio Katičića, za kojeg je potom samo spomenuo da je njegov „poznanik“, ali to nije tek neki „poznanik“. Jandroković je intervenirao za osobu s kojom se dobro poznaje te se često druže i posjećuju na privatnim proslavama kojima prisustvuju i njihove supruge, a tragove koji potvrđuju takvu prirodu njihova odnosa otkriva i društvena mreža Facebook na kojoj se vidi da je Gordan Jandroković sa suprugom Sonjom bio uzvanik na proslavi 40. rođendana uspješne odvjetnice Martine Gajski, čiji ga je suprug Vedran Gajski zamolio da intervenira u njegovu korist.

Cijela ta afera, kao i mnoge druge, proizišla je iz hrabrog istupa nekadašnje zaposlenice Državnih nekretnina Maje Đerek. Ta zviždačica u svom razgovoru za Nacional otkrila je niz skandala, namještanja i pogodovanja vezanih uz stanove i prostore u državnom vlasništvu. Iznijela je i neposredna saznanja o načinu na koji je kontroverzno stambeno zbrinut aktualni ministar obrane Mario Banožić, s kojim je imala izuzetno neugodne izravne kontakte. Banožića je spomenula kao jednog od više istaknutih dužnosnika HDZ-a koji su na nju vršili pritiske kako bi na štetu države radila usluge pojedinim zakupoprimcima koji su koristili poslovne prostore u vlasništvu Državnih nekretnina. Vjerojatno se s najvećim pritiscima suočila kada je počela inzistirati na tome da Jozo Brkić, brat nekoć moćnog bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, počne plaćati zakupninu za desetke poslovnih prostora koje je putem svojih tvrtki od Državnih nekretnina uzeo u najam, dijelom i kako bi ih unosno preprodavao. U ekskluzivnom razgovoru za Nacional, svom prvom intervjuu uopće, Maja Đerek progovorila je o funkcioniranju Državnih nekretnina pod stranačkom stegom HDZ-a i objasnila što drži spornim u obnovi stana Zvonimira Frka-Petešića, a što u stambenom zbrinjavanju Marija Banožića. Opisala je kako su je pritiskali zbog Joze Brkića te kako je glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić od nje tražio da ne naplaćuje dugove pojedinaca za koje je intervenirao predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Govorila je i o svome otkazu, kako su joj to obrazložili i zašto je kazneno prijavila direktoricu Državnih nekretnina Renatu Sabo pa se potom prijavila na natječaj za njenu funkciju samo kako bi razotkrila da je Sabo lažirala svoju biografiju, što njeni nadređeni zataškavaju.

Osim Maje Đerek eksplozivan intervju Nacionalu je dao i Dragutin Ferenčak, najpovjerljiviji prijatelj i osobni pomoćnik za privatne poslove Milana Bandića, koji je otkrio kako se nakon Bandićeve smrti razbuktao divljački grabež njegova skrivenog blaga i kako Bandićevi prikriveni ortaci pljačkaju njegovu udovicu. Ferenčak je, među ostalim, funkcionirao i kao ključni logističar Bandićeve obitelji. Primjerice, vozio je Vesnu Bandić u banku kako bi položila 800 tisuća kuna Bandićeva novca koji joj je, kako tvrdi, predao Penava, a Zagrebačka banka odbila ga je primiti jer je smatrala da se radi o opranom novcu. Bandić mu je izuzetno vjerovao, čak do razine da mu je povjeravao neke tajne, uključujući one o svojoj velikoj skrivenoj imovini. Prije svega o nekretninama koje je za Bandića čuvao Bandiću bliski poduzetnik i kum njegove kćeri Milan Penava, ali i drugi njemu bliski ljudi, jer su nominalno bile upisane na druga imena, a ne na Bandića. Ferenčak je s Bandićem i njegovom obitelji boravio u nekima od tih nekretnina i pokazao je Nacionalu gdje se nalaze. On ima neposredna saznanja jer mu je Bandić govorio o svemu tome.