Bioinformatika, grana koja spaja biologiju i računarstvo, sve se više razvija posljednjih dva desetljeća. Sekvencioniranje genoma, razumijevanje međudjelovanja gena, razumijevanje mutacije gena rijetkih bolesti – više nije stvar budućnosti, izvještava HRT.

Pojeftinjenje i sve veća dostupnost tehnologije sekvenciranja genoma rezultirali su stvaranjem velikih skupova bioloških podataka. Veličina i posebnosti tih podataka motivirali su razvoj novih računalnih metoda koje bi omogućile njihovu pohranu, obradu, analizu i prikaz.

– Tu se javlja taj problem potrebe za spojem dviju disciplina – molekularne biologije i računalnih znanosti koje onda pomažu nama molekularnim biolozima da podatke prvenstveno uskladištimo, da ih napravimo dostupnima svima, a zatim, onda kad ih jednom već imamo u računalu da ih možemo i analizirati, možemo međusobno usporediti, da ih možemo usporediti s nečime što već poznajemo i na taj način otkriti novo znanje – objašnjava prof. dr. sc. Kristijan Vlahoviček s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Ova tehnologija koristi se sve više u znanstvene svrhe, svatko tko se bavi proučavanjem gena treba tehnike i metode bioinformatike. Tehnologija je napredovala i pojeftinila eksponencijalno od početka stoljeća kada je sekvenciranje genoma jednog čovjeka stajalo 100 milijuna dolara do danas kad je cijena oko tisuću dolara.

– Što je i prikupljanje genetičke informacije postalo jeftinije, to se takvi postupci sve više i više spuštaju i u nekakvu medicinsku domenu. Znači, u sferu dijagnostike, svi smo čuli za personaliziranu brigu o zdravlju, odnosno za personalizirano liječenje koje vrlo često podrazumijeva i prikupljanje genetičke informacije, znači sekvenciranje gena ili čitavog genoma – kaže Vlahoviček.

Sve veća količina podataka koje znanstvenici imaju na raspolaganju omogućuje izradu statističkih i matematičkih modela na osnovu kojih se mogu predvidjeti buduće pojave.

– Možemo na osnovi jako puno sekvenciranih genetičkih podataka o tumorima zaključiti koja bi to bila mjesta, ili koji bi to bili eventualno geni koji se u tim tumorima mijenjaju i onda ciljano mjeriti samo njih u nekakvim drugim dijagnostičkim metodama, dakle napraviti jedan model koji nam pokušava objasniti genetičku pozadinu tumora ili određene mutacije u rijetkim bolestima – pojašnjava Vlahovićek.

Industrija hrane i biotehnologija sve više se usredotočuje na manipulaciju genetičke informacije bilo u detekciji kvalitete hrane ili okoliša oko nas. A tehnologija prikupljanja informacija daleko je od svoje izvedbene savršenosti.

Profesor Vlahoviček uvjerava nas da će ova tehnologija postajati još dostupnija i da će uskoro sekvenciranje dijela i čitavog genoma biti jednako na raspolaganju prosječnom čovjeku kao pretraga krvi. Količine informacija prikupljenih neizmjerne su i zato čine znanstvenike poput njega –  koji razumiju molekularnu biologiju, ali i programiranje – najpoželjnijom strukom u znanstvenom svijetu.