Rad udruga koje su pružatelji usluga organiziranog stanovanja za osobe s intelektualnim teškoćama i/ili autizmom ugrožen je potezima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, što bi moglo dovesti do potpunog kraha ove usluge te regresije krnje deinstitucionalizacije koju Republika Hrvatska navodno provodi. Udruge koje u najinkluzivnijem obliku skrbi zbrinjavaju preko 50 posto ove usluge u Hrvatskoj, odnosno više od 500 korisnika, uskoro neće konkurirati ni za trenutno minimalne plaće osobnim asistentima i ostalom potrebnom osoblju. Drastična razlika u cijeni udruga i državnih pružatelja organiziranog stanovanja, iako bi trebali biti obuhvaćeni istim Zakonom o socijalnoj skrbi i iznosima potpora, dovodi osobe kojima udruge pružaju ovu uslugu u daleko nepovoljniji položaj jer država za njih izdvaja manje. Početkom sustavnog pružanja usluge osobne asistencije koje pokreće resorno ministarstvo, početkom 2024. godine doći će do urušavanja usluge organiziranog stanovanja zbog značajno više cijene/satnice usluge osobne asistencije.

Hrvatska je potpisala UN-ovu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i obvezala se da će zamijeniti segregirajuću uslugu smještaja alternativnim uslugama podrške za život u zajednici, poput organiziranog stanovanja i osobne asistencije, no ipak ta je vrsta usluge korisnicima sve nedostupnija i skuplja. Savez udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja osnovan je 2022. i okuplja osam nevladinih udruga koje pružaju uslugu organiziranog stanovanja za 380 osoba s intelektualnim teškoćama i/ili autizmom, a s ostalim udrugama taj broj dostiže 550 korisnika. Udruge već više od 20 godina razvijaju uslugu organiziranog stanovanja diljem Hrvatske, neke temeljem ugovora sklopljenih s nadležnim ministarstvom, druge kroz projektno financiranje. Usluga organiziranog stanovanja koju nude članice Saveza podržana je s oko 230 asistenata i stručnih radnika. Udruge članice osnovali su stručnjaci i roditelji koji su prepoznali potrebu da se uspostave različite usluge i podrške kako bi osobe s invaliditetom mogle živjeti u zajednici. Prema službenim podacima iz 2022., državni pružatelji pružaju uslugu organiziranog stanovanja za tek oko 380 osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom.

O problemima na koje nailaze korisnici usluga organiziranog stanovanja Nacional je razgovarao s Bojanom Rozman, neovisnom stručnjakinjom za razvoj usluga podrške u zajednici za osobe s intelektualnim teškoćama i predsjednicom Saveza udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja.

NACIONAL: Koji su temeljni problemi usluge organiziranog stanovanja kao najinkluzivnijeg oblika zbrinjavanja osoba s intelektualnim teškoćama i/ili autizmom?

Nažalost, već više od desetljeća ova usluga nije adekvatno financirana kada se radi o udrugama koje je pružaju temeljem ugovora s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Danas smo dovedeni u situaciju da nam prijeti opasnost od urušavanja usluge zbog nekonkurentnosti na tržištu rada jer je postavljena cijena usluge jedva dostatna za isplatu minimalne plaće asistentima, odnosno ne možemo konkurirati znatno višim plaćama asistenata kod državnih pružatelja i višim plaćama osobnih asistenata.

Imamo praksu nejednake investicija države u osobe s invaliditetom – zbog odgode primjene postavljene cijene unutar četiri propisana intervala država će nastaviti financirati državne pružatelje usluge izravnim pokrivanjem svih troškova koji su znatno viši od postavljene cijene usluge. Iako je riječ o javnoj socijalnoj usluzi na koju osobe s invaliditetom ostvaruju pravo sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi te je Ustavom RH svima zajamčena jednakost pred zakonom, odgoda primjene odluke ministra o cijenama socijalnih usluga pružateljima usluga kojima je osnivač država rezultirala je nejednakošću građana, tj. nejednakom investicijom države u korisnike javne socijalne usluge jer država izdvaja daleko manje za usluge koje pružaju udruge.

Problem je i sudjelovanje korisnika u cijeni usluge svim svojim prihodima – kako se ne primjenjuje odluka o cijeni usluga, kod državnih pružatelja koristi se cijena koja je postavljena prije više od desetljeća i za uslugu organiziranog stanovanja iznosi oko 300 eura, iako je realan trošak oko 2000 eura. Bez informacije ili mogućnosti izbora, korisnici svim svojim prihodima sudjeluju u cijeni usluge koja se razlikuje ne po kvaliteti ili opsegu, nego samo u odnosu na osnivača pružatelja usluge – od 300 eura kod državnih do 1300 eura kod udruga nedržavnih za uslugu organiziranog stanovanja.

NACIONAL: Organizirano stanovanje ima brojne prednosti u odnosu na smještaj, o čemu je točno riječ?

Organizirano stanovanje je usluga kojom se osobi s invaliditetom osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć. Uključuje potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika. Za neke skupine osoba s invaliditetom, pogotovo osobe s većim intelektualnim teškoćama ili autizmom, koje iz bilo kojeg razloga ne žive unutar obitelji, usluga organiziranog stanovanja predstavlja jedinu alternativu usluzi dugotrajnog institucionalnog smještaja. Usluga organiziranog stanovanja nije oblik smještaja, već sveobuhvatna izvaninstitucionalna socijalna usluga kojom se osobi osigurava podrška asistenta i stručnih radnika za život u zajednici, osoba se stambeno zbrinjava te se zadovoljavaju sve njene životne potrebe. Dugotrajni smještaj u ustanovu, obiteljski dom ili udomiteljsku obitelj za cilj pak ima primarno pružanje skrbi i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te nije u skladu s UN konvencijom o pravima osoba s invaliditetom (OSI).

‘Prosječna cijena usluge organiziranog stanovanja je 1130 eura, ona nije dostatna’. FOTO: Stipe Majić

NACIONAL: Kako se organizirano stanovanje provodi u praksi, možete li pojasniti kako izgleda život korisnika ove usluge?

Osobe koje koriste ovu uslugu mogu živjeti u vlastitim stanovima, iznajmljenim stanovima ili nekretninama u vlasništvu pružatelja usluge ili lokalne zajednice. U jednom stanu živi od jedne do osam osoba, no u praksi neke osobe žive same, neke u parovima, a neke u skupinama od prosječno pet osoba. Usluga je po svojoj definiciji sveobuhvatna, tj. odnosi se na pružanje podrške osobi u svim onim životnim područjima u kojima joj je potrebna da bi živjela uključena u zajednicu. Nekim osobama se pruža podrška asistenta u stanu i aktivnostima u zajednici tijekom cijelog dana i noći, dok je drugim osobama dovoljno nekoliko sati podrške asistenta dnevno. Bez obzira na opseg podrške asistenta, osobi s invaliditetom koja koristi ovu uslugu podrška stručnih radnika dostupna je 24/7. Unutar usluge osobi se osiguravaju i materijalni uvjeti za život: hrana, odjeća i obuća, lijekovi, higijenski proizvodi…

NACIONAL: Na koji način usluga osobne asistencije ugrožava nastavak usluge organiziranog stanovanja koju pružaju udruge?

Ministarstvo je značajno podignulo cijenu satnice za uslugu osobne asistencije, što je svakako bio pohvalan i potreban potez kojim se povećala konkurentnost ovog zanimanja na tržištu rada koje se kontinuirano suočava s manjkom radne snage. Ono što brine udruge koje pružaju uslugu organiziranog stanovanja je to da će upravo s početkom sustavnog pružanja usluge osobne asistencije, krajem ove ili početkom 2024., doći do urušavanja usluge organiziranog stanovanja zbog značajno više cijene/satnice usluge osobne asistencije, koja će osobnim asistentima u odnosu na asistente u organiziranom stanovanju omogućiti i do 40 posto veće plaće – oko 1300 eura bruto – te dovesti do neodrživog nedostatka radne snage. Urušavanje usluge organiziranog stanovanja predstavlja stvarnu ugrozu za trenutnih više od 500 osoba s invaliditetom koje je koriste, ali i za cjelokupni sustav koji je već i sada pod pritiskom i na rubu smještajnih kapaciteta. Bez asistenata usluga organiziranog stanovanja ne može postojati, a prirodno je kako će asistenti, imajući u vidu vlastitu egzistenciju, radije biti asistent jednoj osobi i imati 40 posto veću plaću, nego biti asistent za do 8 osoba s minimalnom plaćom. Da bi se ovaj vrlo realan scenarij spriječio potrebno je, kao što je to učinjeno za uslugu osobne asistencije, i za uslugu organiziranog stanovanja kroz povećanje cijene usluge osigurati konkurentnost na tržištu rada.

NACIONAL: S kakvim cijenama su udruge koje pružaju organizirano stanovanje trenutno suočene i koje su posljedice takvog financiranja?

Cijena usluge mora biti takva da omogućuje zapošljavanje potrebnog broja osoblja sukladno Pravilniku o mjerilima za pružanje socijalnih usluga uz osiguravanje plaća koje su konkurentne na tržištu rada kako bi se spriječio odljev asistenata i stručnog osoblja. Za uslugu osobne asistencije u trajanju od 176 sati mjesečno postavljena je cijena od 1936 eura. Unutar ove cijene, potrebno je korisniku usluge osigurati jednog asistenta u punom radnom odnosu te pokriti operativne troškove usluge.

Prosječna cijena usluge organiziranog stanovanja u 2023. za udruge je iznosila 1130 eura. Za pružanje sveobuhvatne usluge organiziranog stanovanja po korisniku također je potrebno osigurati jednog zaposlenog asistenta, ali i udio u plaći stručnog radnika i voditelja, osigurati adekvatan stambeni prostor, pokriti životne troškove osobe te operativne troškove usluge. Ovako postavljena cijena nije i nikako ne može biti dostatna za pokrivanje troška usluge i osiguravanje potrebnog broja osoblja za pružanje podrške.

NACIONAL: Jeste li u komunikaciji s nadležnim tijelima, što predlažu kao rješenje?

Savez od ožujka ove godine upozorava Ministarstvo da će razvojem usluge osobne asistencije doći do odljeva kadra iz organiziranog stanovanja u ovu novu, bolje plaćenu uslugu. Jedini odgovor koji smo dobili od Ministarstva je taj da će se za formiranje cijene usluge u 2024. koristiti ista metodologija kojom su postavljeni neadekvatni intervali u 2023. Ignoriranje ovog problema u nadležno ministarstvu prelomit će se preko leđa upravo osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom koje je koriste te se sve članice Saveza nadaju da će Ministarstvo poduzeti mjere kojima će spriječiti da dođe do urušavanja usluge te da ljudi koji je koriste neće izgubiti mjesto koje zovu dom i način života na koji su navikli.