Šefica Katedre za ustavno pravo u Zagrebu Biljana Kostadinov smatra da je odluka Ustavnog suda kojom je profesorica Zlata Đurđević, kandidatkinja predsjednika Milanovića za predsjednicu Vrhovnog suda, poslana na „popravni“, da se javi na novi javni poziv DSV-a, neopravdano išla u prilog Andreju Plenkoviću i njegovim političkim potrebama. Kako je Kostadinov naglasila u razgovoru za Nacional, „Ustavni sud je u tom sukobu tijela državnih vlasti u kohabitaciji, sklonost zaštiti Ustava i ustavnih načela žurno usmjerio prema trenutnim političkim stavovima Vlade“. Tako je, prema njenim riječima, „postao i kreator političkih zbivanja“ u aktualnom sporu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko izbora čelne osobe sudbene vlasti. Profesorica Biljana Kostadinov, koju je sve donedavno Ustavni sud redovito pozivao da kao ustavni ekspert ponudi svoje stručno mišljenje, ovoga puta nije bila pozvana da ocijeni i odluku o kandidatkinji za predsjednicu Vrhovnog suda. Iako je taj poziv očekivala, on je izostao. Ustavnom sudu mišljenje ustavnih stručnjaka, po svemu sudeći, u ovom slučaju nije bilo potrebno.

Biljana Kostadinov dopredsjednica je Hrvatske udruge za ustavno pravo, a tema njenog doktorata bila je „Položaj predsjednika Republike u francuskoj Petoj Republici“. Usavršavala se na prestižnom francuskom sveučilištu Sorboni na temi predsjedničkih ovlasti i parlamentarizma, a stalna je članica i Francuske udruge za ustavno pravo, što je rijetkost za pojedince izvan Francuske. Bila je i dobitnica odličja te udruge za doprinos poredbenom ustavnom pravu 2005. godine, a kao stipendistica Fulbrighta proučavala je i američki ustav i njegov odnos prema neposrednoj demokraciji. Više od desetljeća izlaže na međunarodnim kongresima sudaca svih europskih ustavnih sudova, a članica je i Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na trajnom je usavršavanju na francuskom Institutu Louis Favoreu. U njenom znanstvenom doprinosu našla se i analiza o urušavanju vladavine prava u Poljskoj i Turskoj u kontekstu kohabitacije i vanjske politike.

NACIONAL: Premijer Plenković najavio je „tvrdu kohabitaciju“ s predsjednikom Milanovićem, a ta „tvrda kohabitacija“ eksplodirala je oko izbora profesorice Zlate Đurđević, predsjednikove kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda. Kako doživljavate taj otvoreni sukob između predsjednika i premijera?

Hrvatsku kohabitaciju nakon predsjedničkih izbora prošle godine radije bih nazvala konfliktnom kohabitacijom, prema prvoj kohabitaciji u Francuskoj. Moj pariški profesor Georges Vedel tumačio je da to nije bio nikakav suživot, već hladni rat, la guerre froide, predsjednika Republike Mitterranda i predsjednika Vlade Chiraca.

NACIONAL: Pokušava li HDZ još više ograničiti ustavne ovlasti predsjednika Hrvatske Milanovića?

Suprotno situaciji u Francuskoj, u Hrvatskoj je na djelu pravilo o obnašanju vlasti. Želi se smanjiti moć institucije predsjednika Republike Hrvatske pa sukobljavanje nije samo na političkom polju. Cilj je izmijeniti i ustavne ovlasti sudionika, ustavna „pravila ratovanja“. Trajnost Ustava i ustavnu diobu vlasti Francuzi su štitili zlatnim pravilom o vršenju vlasti u kohabitaciji. Povratkom na Ustav, samo Ustav i ništa osim Ustava. Mitterrandovu uputu prihvatila je francuska tadašnja dvoglava izvršna vlast. Kod nas se nije to dogodilo. Upravo objavljeno Rješenje o javnom pozivu iz Zakona o sudovima za predsjednika Vrhovnog suda moglo bi biti početak Blitzkriega za slabljenje ustavnog položaja predsjednika Republike. Naime, kohabitacija u vanjskoj politici traži da državna politika na tom području bude jednoglasna. Hrvatska se vani mora oglašavati jedinstvenim glasom. Sporna imenovanja veleposlanika i konzula ne mogu se ostaviti po strani, a sposobnost stvaranja konsenzusa dogovorom u pravilu je u svim kohabitacijama nerealno očekivati. Obično je riječ o silom postignutom dogovoru.

NACIONAL: Je li HDZ-ovoj vladajućoj većini učinjena usluga odlukom Ustavnog suda, kao i opravdanje za naglo usporavanje promjene na čelu sudbene vlasti?

Ustavni sud je u ovom sukobu tijela državnih vlasti u kohabitaciji, sklonost zaštiti Ustava i ustavnih načela žurno usmjerio prema trenutnim političkim stavovima Vlade. Tako je postao kreator aktualnih političkih zbivanja. Već sam napisala da je primat dobila novotvorina ustavnih sudaca o zakonskoj proceduri javnog poziva koji se, eto, može umnažati. Javni poziv iz članka 44a Zakona o sudovima većina sudaca nije protumačila kao pomoćno sredstvo predsjednika Republike. Iako je poziv vidljivo održan, suci ističu da uvjet vidljivosti nije ispunjen, ali u postojećem Zakonu nije predviđeno ponavljanje javnog poziva. Ipak, predsjednikova kandidatkinja mora na drugi poziv pa je tako poslana transparentna poruka o neuspjehu ostalima koji se odluče javiti. Nama ostaje dugotrajan pogled na karikaturu ustavnog načela jednakosti sudjelovanja u obavljanju javnih poslova. Vladajuća većina dobila je dragocjeno vrijeme do glasanja o kandidatu. Tako „razrađen“ postupak na Ustavnom sudu traži i mišljenja za sve kandidature, suprotno postupku predviđenom Ustavom. Brojnost kandidata i dugotrajnost prikupljanja mišljenja ne mogu se predvidjeti.

NACIONAL: Vratimo se na početak sukoba između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Kakvo je vaše mišljenje o kandidatkinji za predsjednicu Vrhovnog suda Zlati Đurđević? Je li se ogriješila o pravni poredak što se nije prijavila na poziv Državnog sudbenog vijeća, kako tvrdi premijer Plenković?

Profesorica Zlata Đurđević nije prekršila Ustav i Zakon o sudovima svojim postupanjem u ovom postupku. Ide na ponovljeni javni poziv s novim potencijalnim kandidatima, a ni njih ne možemo diskvalificirati jer se sada prijavljuju. Ponavljanje javnog poziva određeno je tumačenjem ustavnosti te nedorečene odredbe Zakona o sudovima u odluci Ustavnog suda.

NACIONAL: U raspravama se uvijek pozivate na konstitucionalizam kao temelj pravnog poretka u Europi, pa bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj. Što je konstitucionalizam?

Konstitucionalizam je jedini autentični kriterij razlikovanja između totalitarizma i liberalne demokracije. Nastaje nakon Drugog svjetskog rata na porazu totalitarnih sustava koji preziru čovjeka. Posljedica konstitucionalizacije pravnih sustava nakon Drugog svjetskog rata prihvaćanje je ideje da je ustav skup obvezujućih normi. Svaka ustavna norma je obvezujuća i sposobna proizvoditi pravne učinke, a vladavina prava temelj je modernog konstitucionalizma.

NACIONAL: Je li konstitucionalizam zapravo bio odgovor na nacizam i fašizam, pokretače Drugog svjetskog rata?

Povijesno iskustvo Weimarske Republike odredilo je i pisce njemačkog ustava 1949. godine. Željeli su onemogućiti ponovnu uspostavu totalitarnog poretka po modelu propasti Weimarske Republike 1933. godine – uništenju temelja ustavnog sustava i demokracije primjenom formalno ustavnog postupka za promjenu ustava nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast. Savezni ustavni sud Njemačke 1958. godine u presudi Lüth određuje da Ustav nije vrijednosno neutralan dokument. Sustav vrijednosti iz njemačkog Ustava, njegova ustavna načela, prožima sva područja prava. Redovni sudovi moraju uskladiti odredbe privatnog prava s ustavnim pravima i načelima. Ne uspiju li, čine povredu prava pojedinaca. Dolazimo do sudbene revolucije. Presuda Lüth stvorila je novi temelj za tužbu ustavnom sudu protiv odluka redovnih sudova. Nakon presude Lüth to je konstitucionalizirano, ustavna načela postaju temelj za tumačenje Ustava. Isto potvrđuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci iz srpnja 2011. godine.

NACIONAL: Što je tom odlukom Ustavni sud potvrdio, a različito je u odnosu na ovu odluku oko izbora predsjednice Vrhovnog suda?

Načela opravdavaju pravne norme, a ona su i razlozi za njihovu izmjenu. Riječ je o temeljnim elementima za određivanje fizionomije ustavnog sustava, onome što ustav govori o nama. Liberalno demokratski ustav osniva se na vrhovnoj vrednoti ljudskog dostojanstva i na njezinom blizancu, vrednoti slobode. U svakom konkretnom slučaju sukoba između ustavnih načela ustavni suci će vagati i uspostaviti mobilnu vrijednosnu hijerarhiju. Jednom od dvaju načela u sukobu dat će veću težinu ili značaj u odnosu na drugo. Primjerice, vagat će kod sukoba slobode izražavanja i prava na privatnost u sporovima protiv medija. Ne postoji drugi način rješavanja konflikta. Tu se ne može primijeniti kao kriterij lex posterior, ni lex superior jer oba načela imaju isti položaj u hijerarhiji pravnih izvora, kao ni lex specialis, jer se dvije klase činjenica uređene ustavnim načelima preklapaju.

NACIONAL: „Uravnotežen sastav“ Ustavnog suda u Hrvatskoj, koji se bira dvotrećinskom većinom glasova zastupnika, do sada su dogovarali HDZ i SDP. Jamči li to ravnotežu s obzirom na činjenicu da Ustavni sud donosi odluke sukladno političkim potrebama HDZ-a?

Ustavne suce bira politička vlast: vlada u Kanadi, Japanu, Norveškoj, Danskoj. Parlament u Portugalu i Njemačkoj. Izvršna vlast s parlamentom u Austriji i Francuskoj ili izvršna, zakonodavna i sudbena vlast zajedno, u Italiji i Španjolskoj. Koje god pravne mjere opreza bile usvojene, primjerice dvotrećinska većina zastupničkih glasova kao u slučaju Hrvatske, imenovanja su uvijek rezultat političkog procesa. Jedina je razlika između navedenih sustava izbora u tome što neki otvoreno primjenjuju Parteinproporz odnosno razmjernu diobu mjesta u sudu između političkih stranaka (u Austriji, Njemačkoj i Italiji), a drugi smjenom vlasti osiguravaju pluralitet svjetonazora u ustavnim sudovima, primjerice, u Francuskoj i SAD-u. Ali ustavni suci ne smiju predstavljati stranačke interese. Oni imaju obvezu nelojalnosti prema onima koji su ih birali. Ustavni sudovi bolje djeluju u sustavima gdje su političke stranke relativno slabe ili gdje barem nisu pretjerano jake. Tako da je za sud, na neki način, najopasnije postojanje snažne, dominantne stranke za koju se smatra da je izgledno ne samo da će osvojiti iduće izbore, nego i izbore nakon tih, koja stoga ima malo izgubiti napadom na sud ili preuzimanjem sastava suda.

NACIONAL: Je li pogrešno birati ustavne suce političkim dogovorom stranaka, konkretno HDZ-a i SDP-a u hrvatskom slučaju?

Izbor ustavnih sudaca od političke vlasti iz političkih motiva nije pogreška. Naprotiv, to je nužnost, s obzirom na to da ustavno sudovanje u velikoj mjeri počiva i na toj demokratskoj tehnici izbora. Važno je i dati mjesta u sudu strankama sposobnima vladati, bilo da su već na vlasti ili su u oporbi. Institucija ustavnog sudovanja ne funkcionira dobro ako oni koji su podvrgnuti njezinoj kontroli, vladajući i oporba, nemaju osjećaj da sudjeluju u izboru članova tijela koje ih kontrolira. Kontrolirani moraju imati osjećaj da su povezani s izborom kontrolora.

NACIONAL: Može li se osigurati transparentnost u izboru ustavnih sudaca?

Njemačko iskustvo vrijedno je i za našu zemlju zbog ugleda i izvrsnosti odluka njihova ustavnog suda. Suci se biraju prema geslu „dva lijevo, dva desno“. Alternativna solucija, izbor potpuno neutralnih sudaca bez ikakve političke usmjerenosti, daje neodrživo obećanje. Nijedan neutralni sudac nije slobodan od vrijednosnih prosudbi i osobnog svjetonazora, no njih je teže utvrditi kod „neovisnih“ i time doseći uravnotežen sastav suda. Važno je znati da je cijeli postupak izbora ustavnih sudaca u Njemačkoj netransparentan. Javni razgovor s kandidatima politizirao bi postupak i otkrio javnosti da je izbor sudaca stvar politike. Savezni ustavni sud je 2012. godine potvrdio ustavnost izbora sudaca od Izborne komisije Bundestaga. Tajnost je protumačio kao način očuvanja djelotvornosti suda i narodnog povjerenja u neovisnost sudaca.

NACIONAL: S obzirom na stanje u hrvatskom pravosuđu, klizi li Hrvatska prema situaciji u kojoj se u Europskoj uniji nalaze Poljska i Mađarska, države pod stalnim kritikama Bruxellesa?

Stanje nije toliko dramatično, a najavljena promjena na vrhu hrvatske sudbene vlasti ojačat će prihvaćanje vladavine prava u društvu i volju državnih vlasti da je izvršavaju. U liberalnim državama napadi na vladavinu prava pokreću se u ime prava. Populistički vođe i stranke insceniraju „pravnu reformu“, „jednostavno“ mijenjajući „neka tehnička pravila“. Prvo u Mađarskoj, a potom u Poljskoj, promijenili su u brzom slijedu sitnih koraka nadležnosti sudova, stegovne postupke, postupak izbora i dob za mirovinu sudaca. Iako to izgleda kao „razrada“ postupanja i ne suviše važan napad, uništava se konstitucionalizam. Nije slučajno da napad započinje Ustavnim i Vrhovnim sudom. Mijenjanjem mandata, dosega i postupanja sudova i ponovnim popunjavanjem novim sucima, uništava se neovisnost cijelog pravnog sustava. Korak po korak, naizgled prilično formalno i neznatno. Kad se to učini, može se vratiti u novu normalu.

NACIONAL: No u Poljskoj se najavljuje popravljanje tog stanja. Koliko je to realno?

Poljska prati jaču kritiku Europske unije i zbog toga kreće u novu „reformu“, vraća moć demontiranim institucijama. No s obzirom na činjenicu da su sudovi već popunjeni osobama podobnim vlasti, cilj je postignut. Slikovito se taj proces opisuje kao stvaranje „frankenštajnske države“ (K. L. Scheppele), izopačenog oblika vladanja koji predstavlja monstruoznu kombinaciju nepovezanih dijelova stvorenu od elemenata – savršeno razboritih demokratskih institucija. Sve neobično sliči monstrumu sastavljenom od dijelova drugih ljudi. Ni jednom dijelu se ne može ništa prigovoriti, ovdje užas proizlazi iz tih kombinacija. To su vlade koje samo izgledaju kao demokratske, ali ne pružaju šanse bilo kome da učinkovito izazove postojeću raspodjelu moći u državi. Protiv njih su bespomoćni testovi demokracije. Profesor Sayo ističe da i liberalne demokracije varaju i vladavinu prava i demokraciju, pa onda i vlastite građane, koji su često i sudionici koji to varanje iskorištavaju.

NACIONAL: Što se konkretno dogodilo u pravnom poretku Mađarske i Poljske da su se našle na udaru kritika iz Bruxellesa?

U Mađarskoj je Fidesz sudove učinio „učinkovitijima“ tako što je dodijelio čelniku novoosnovanog Državnog sudbenog vijeća, kao i njihovom državnom odvjetniku, ovlast uputiti bilo koji predmet bilo kojem sudu. Potez su stranački vođe opravdali smanjivanjem nagomilanog posla. Fidesz je kreirao novi sudbeni ustroj kako bi osigurao da svi politički osjetljivi slučajevi budu pod njihovom kontrolom, dok je istovremeno u javnosti zagovarao doktrinu učinkovitosti. U Poljskoj su, između ostalog, promijenili pravila rada na Ustavnom sudu. Samo tehnički, moglo bi se pomisliti, uzimali su predmete po kronološkom redoslijedu. Međutim, bila je riječ o manipulaciji i sprječavanju suda da intervenira u politiku. Ako naredite sudu da se ne bavi nekim velikim slučajem prije nego što protekne nekoliko mjeseci od datuma registracije na sudu, vi ga utišavate. Ako date predsjedniku suda diskrecijsku ovlast raspodjele predmeta, ne stvarate poštenu proceduru. Ako dopustite sudu da prihvati predmet kada se minimalni broj sudaca slaže, a u sud stavite dovoljan broj prijatelja, sud je zakočen. Takve postupke u Poljskoj kritiziraju i njemački ustavni suci i profesori.

NACIONAL: A kakva je situacija s tim „pravilima rada“ bila u Hrvatskoj kada se donosila ova zadnja odluka Ustavnog suda o izboru predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda?

O radnim pravilima na našem Ustavnom sudu upozoreni smo u izdvojenom mišljenju sutkinje Lovorke Kušan iz odluke o članku 44 a Zakona o sudovima, kojim je uvedena procedura da DSV raspisuje javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda. Ističe nedostatak vremena. Suci su imali nekoliko sati za razmatranje prijedloga o neustavnosti tog članka Zakona o sudovima, koje su podnijele odvjetnice Sloković i dr. Marković na tridesetak stranica. Upitno ostaje je li opisano postupanje usklađeno s jasnim zahtjevima Suda Europske unije za neovisno odlučivanje ustavnih sudova, jesu li suci bili izloženi vanjskim pritiscima za žurno odlučivanje.

NACIONAL: Kažete da se parlamentarna većina – ili, posve precizno, HDZ i klub nacionalnih manjina – „protivi predsjednikovom nastojanju da zaustavi razgradnju i urušavanje vladavine prava“ upravo prijedlogom profesorice Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda. Zašto to tvrdite?

Načelo diobe vlasti, suradnju i uzajamni nadzor vlasti, ali i predsjedničke ovlasti, Ustavni sud je protumačio suprotno pravnoj znanosti. Ne može se zadirati u izvorne ustavne ovlasti tijela državne vlasti, pa tako u ovlasti predsjednika republike. Time se otvara mogućnost neustavnog utjecaja jedne vlasti na drugu i slabljenja njihove odgovornosti. „Ono što je državnom tijelu vlasti povjereno Ustavom, zakonom se ne može oduzeti“, podsjetio nas je ustavni sudac Goran Selanec u izdvojenom mišljenju. Ispravno ističe da je odluka većine ustavnih sudaca oslabila neke od temeljnih postavki arhitekture ustavne demokracije u Hrvatskoj. Slažem se s njim da nakon mjesec dana nastave na prvoj godini pravnog fakulteta studenti znaju da je kičma ustavnopravnog poretka svakog pravnog sustava postavljena hijerarhijski. Niži pravni propisi, zakoni, ne smiju mijenjati više pravne propise iz Ustava, dok je višim pravnim propisima to dopušteno.

NACIONAL: Što se, po vama, s takvom odlukom Ustavnog suda dogodilo?

Arbitrarno je na drugo mjesto u vrijednosnoj hijerarhiji stavljen ustavni javni interes građana za redovitim djelovanjem sudbene vlasti, pravodobnim izborom predsjednika Vrhovnog suda. Ustavni imperativ, stabilnost pravnog sustava, prema Ustavu štiti predsjednik Republike svojim ovlastima. Međutim, Ustavnom sudu je nova osmišljena zakonska procedura bila značajnija i važnija. Jednostavno, pravno je nerazumljivo zašto većina sudaca predsjednika Republike, ustavno tijelo državne vlasti s demokratskim legitimitetom narodnog neposrednog izbora, šalje „na popravni“ pred Državno sudbeno vijeće. DSV je ovdje u ulozi administrativnog tijela ubačen u zakonski postupak, unatoč jasnoj ustavnoj zabrani sudjelovanja u njemu.

NACIONAL: Kao znanstvenica bavili ste se i govorom mržnje prisutnim posebno na društvenim mrežama. Može li se on ako ne posve spriječiti, onda barem ograničiti?

Pravna država nije nemoćna država. Mora djelotvorno intervenirati protiv nasilja. Sloboda izražavanja nije neograničena. Poziv na nasilje nad pravima drugih oduvijek može biti ograničen. Zabrana opasnih mišljenja nije legitimni cilj, samo je zaštita određenih konkretno ugroženih prava legitimna. Zabranama ne treba ići na sadržaj mišljenja i razmjenu stavova, već isključivo na oblike širenja mišljenja koji prelaze na opipljivu povredu prava. Pitanje je možemo li zabraniti izražavanje mišljenja samo zbog opasnosti za ustavni poredak. Ako pogledamo praksu njemačkog Ustavnog suda, odgovor je pozitivan u jednom posve određenom slučaju.

NACIONAL: U kojem slučaju?

Savezni Ustavni sud Njemačke u poznatoj odluci o komemoraciji za nacista Rudolfa Hessea iz 2009. određuje da političke stranke i prosvjedi ne mogu biti zabranjeni samo zbog njihovih protuustavnih ciljeva ili propagiranja ideja protivnih ljudskim pravima. Međutim, mogu biti zabranjeni kada je njihov cilj napad, odnosno uništenje demokratskog poretka. Njemački Kazneni zakon određuje iznimku koju treba sankcionirati, a to je odobravanje nacionalsocijalističke diktature. Iznimka je ograničena samo na nacionalsocijalizam zbog njemačke povijesti. Štiti se javni mir, jer odobravanje vladavine nasilja i samovolje onog doba njemački građani danas u pravilu doživljavaju kao agresiju i napad.

NACIONAL: Kako je konkretno to pitanje riješilo njemačko pravosuđe?

Savezni Ustavni sud Njemačke tumači da se veličanje ili opravdanje nekadašnje nacionalsocijalističke diktature u javnosti ili na nekom skupu, već samo po sebi može smatrati ponašanjem koje treba sankcionirati i kvalificirati kaznenim djelom. Skup sjećanja na Rudolfa Hessea zabranjen je zato što bi takav skup značio provedbu odobravanja nacionalsocijalističke vladavine nasilja, poziv na akciju.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu gledate na sudsku praksu vezanu za ustaški pozdrav „za dom spremni“? Je li Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću riješilo taj problem stavom da se taj pozdrav može koristiti u komemorativne svrhe?

Ustavni sud u Odluci od 10. listopada 2017. jasno je protumačio da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji. Njegovo stajalište nije vezano samo uz imena ulica, naselja, simbola i sl. Ponavljam da moderni konstitucionalizam određuje ustav kao vrednotu, ustav nije vrijednosno neutralan. Načela određuju strukturu i bit hrvatske države, hrvatski ustavni identitet. U znanstvenim radovima prije desetak godina pisala sam o njemačkom i francuskom ustavnom identitetu, a protumačila i hrvatski ustavni identitet.

NACIONAL: Kakav je hrvatski ustavni identitet?

Istakla sam ulogu Ustavnog suda u zaštiti identiteta. Ustavni sud štiti ustavni identitet Republike Hrvatske, načela iz „materijalne jezgre Ustava“ uz koju se veže „zapovijed nepromjenjivosti“ koja je pravni i politički jamac Ustava. Ustavni sud navodi da su takva strukturalna ustavna načela, uz načelo vladavine prava, i načela slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, mirotvorstva i poštovanja prava čovjeka. Svaki opći i pojedinačni pravni akt kojim se ugrožava identitet hrvatske ustavne države do stupnja koji se ne može tolerirati, Ustavni sud treba poništiti. Dokumenti koji nemaju formalni status izvora prava ne mogu biti osnova za postupanje tijela javnih vlasti.

NACIONAL: Sukladno odluci Ustavnog suda već je trebao biti donesen zakon o pobačaju, a to se nije dogodilo zbog ideološke osjetljivosti tog pitanja. Bili ste znanstvena savjetnica Ustavnog suda u tom pitanju. U čemu je problem?

Bila sam konzultirana od Ustavnog suda u tom predmetu. Smatram da je zakonom razumno dopušten period od deset tjedana od dana začeća u kojima se ženi jamči pravo da donese odluku o prekidu trudnoće bez uplitanja treće osobe i uvođenja roka za promišljanje o odluci. Zakon o zdravstvenim mjerama u skladu je s prevladavajućom suvremenom legislativom europskih država u 21. stoljeću. Novo zakonodavstvo u Francuskoj, Portugalu i Španjolskoj utemeljeno je na periodnom modelu koji dopušta pobačaj na zahtjev žene u određenom periodu trudnoće, kao i naš Zakon. Pravo hoće li i kada imati djecu najosobnija je privatna odluka koju žena može donijeti i ulazi u područje samoodređenja.

NACIONAL: Što očekujete od zakonodavca, Hrvatskog sabora, u odgovoru na taj problem?

Mislim da bi Hrvatski sabor trebao donijeti zakon koji će postaviti humanu reprodukciju u središte pozornosti i stvarati uvjete kako bi se osiguralo da ženino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude uistinu slobodno. Nužno je usvojiti zdravstvenu, obrazovnu i socijalnu politiku kojom se jamči uključivanje reproduktivnog i spolnog obrazovanja u redovni obrazovni sustav. Treba omogućiti pristup spolnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama i programima, pristup sigurnim i učinkovitim mjerama kontrole rađanja i promovirati odgovorno spolno ponašanje. Obrazovna politika treba sadržavati viziju spolnosti koja u školama promovira jednaku odgovornost muškarca i žene i prevenciju spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće.