S Biljanom Borzan, eurozastupnicom SDP-a, razgovarali smo u povodu teksta u prošlom broju Nacionala, o hrvatskom jamstvenom žigu „Živjeti zdravo“, prepoznatom u Bruxellesu kao potencijalnom kandidatu oznake za zdravu hranu na tržištu cijele Europske unije. Za tu oznaku hrvatska diplomacija još uvijek ne lobira među državama članicama EU-a, pa je Biljna Borzan tim povodom izdala i priopćenje. Ona i dalje ne želi vjerovati da je izostanak lobiranja posljedica činjenice da je voditeljica tog europskog projekta u HZJZ-u Sanja Musić Milanović, supruga predsjednika Zorana Milanovića. Iako je Borzan, kako je rekla, svjesna činjenice da „Vlada i predsjednik nisu u dobrim odnosima“, naglasila je da „ako se zbog toga sabotira jedan izvrstan hrvatski projekt, to bi bilo dno dna“. Uspješan projekt „Živjeti zdravo“, koji je procijenjen na ukupan iznos od 30.373.299,36 kuna, a koji u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo vodi epidemiologinja i sveučilišna profesorica Sanja Musić Milanović, s 85 posto iznosa financiran je sredstvima Europske unije, konkretno, iz Europskog socijalnog fonda.

NACIONAL: Izdali ste priopćenje u kojem ste kritizirali hrvatsku diplomaciju jer ne lobira za hrvatsku oznaku „Živjeti zdravo“, a sljedeće godine to bi mogla postati oznaka za sve nutritivno kvalitetne proizvode u Europskoj uniji. Bi li to pomoglo u brendiranju Hrvatske u Bruxellesu?

Apsolutno bi bilo poželjno, ali naša diplomacija na tome ne radi dovoljno. Ne lobira. Radi se o nečemu što zanima sve više građana. Ljudi postaju svjesni da hrana koju konzumiraju izaziva bolesti, a isto tako zdrava hrana čuva od bolesti. Postoji sve veći interes građana za konzumaciju zdrave hrane, a deklaracije na proizvodima ispisane su sitnim slovima i teško ih je pročitati. Neki su mi građani rekli da predložim da se u trgovinama na jednom mjestu postavi povećalo kako bi mogli vidjeti što piše na deklaracijama. Čak i kada se pročita taj sitnopis, kupcu ne mora značiti da je proizvod za njega dobar izbor. Zato ta hrvatska oznaka omogućava kupcima da na prednjoj strani ambalaže odmah vide da je proizvod testiran i da je zdrav. To je na nedavnom sastanku predstavnika država članica u Bruxellesu trebalo vrlo ozbiljno prezentirati, a da nije bilo tako, shvatila sam kada sam dobila na uvid diplomatsku Bilješku s tog sastanka zamjenika predstavnika članica Europske unije.

NACIONAL: U svom ste priopćenju usporedili to što se događa s hrvatskom oznakom sa situacijom u kojoj se lobiralo za sjedište Europske agencije za lijekove nakon Brexita. U čemu ste prepoznali sličnost?

U to sam vrijeme bila predstavnica Europskog parlamenta pri Europskoj agenciji za lijekove. Ta je agencija zlatna koka, jer se radi o jednoj od najjačih industrija u svijetu, farmaceutskoj industriji. Vidjela sam i tada veliku priliku za Hrvatsku, ali me nikada nitko iz hrvatske vlade nije kontaktirao radi lobiranja. Naprotiv. Tada smo podržali Italiju, ali Amsterdam je bio apsolutni favorit. Postojala je neka teorija da mi to ne radimo zato što ćemo dobiti nešto zauzvrat. Zauzvrat smo dobili ništa, a čini mi se da se sada to ponavlja i s oznakom „Živjeti zdravo“. Tada sam govorila da se Hrvatska trebala nametnuti kao ozbiljni kandidat za sjedište Agencije za lijekove, jer će tek tada moći očekivati u nekoj sljedećoj prilici dobiti nešto drugo. Tada se Bratislava za Europsku agenciju za lijekove vrlo ozbiljno pripremila. Nije je dobila, ali kada se otvarala sljedeća agencija, Europska agencija za rad, Slovačka je dobila. Slovaci sve rade jako ozbiljno jer znaju dugoročno planirati.

NACIONAL: Je li činjenica da je voditeljica europskog projekta „Živjeti zdravo“ Sanja Musić Milanović, supruga predsjednika Milanovića, smetnja promociji te hrvatske oznake?

Jasno je da Vlada i predsjednik nisu u dobrim odnosima, ali ako se zbog toga sabotira jedan izvrstan hrvatski projekt, to bi bilo dno dna. Svi europski proizvođači morat će stavljati te oznake na svoje proizvode, a ako to bude „Živjeti zdravo“, hrvatski proizvođači bit će spremni od prvoga dana jer već s njom imaju iskustva. Manji troškovi, manje komplikacija. Podrivati to zbog nečije sujete i sitnih političkih interesa, bilo bi samodestruktivno.

NACIONAL: Vi ćete lobirati u Europskom parlamentu da taj hrvatski jamstveni žig, oznaka „Živjeti zdravo“, postane jedinstvena oznaka poželjnih prehrambenih proizvoda za tržište Europske unije. Vaš kolega u Europskom parlamentu Fred Matić progurao je Rezoluciju o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u. Njemu je uspjelo.

S rezolucijama je to moguće. One nisu zakoni i Parlament tu sam odlučuje, ali u ovom slučaju procedura je složenija. Europska komisija će predložiti oznaku, ali Europsko vijeće i Parlament pregovarat će o tome hoće li se taj prijedlog zakona potvrditi ili mijenjati. Mogu utjecati na poziciju Parlamenta, a Europsko vijeće će u dogovoru s državama članicama formirati svoje stajalište. To će biti prilično zahtjevan proces u kojem neće biti dovoljno samo lobiranje u Europskom parlamentu. Vlada će morati obaviti svoj dio posla u Vijeću. Zato je izuzetno važno lobirati i u svim državama članicama da bi Vijeće moglo zauzeti stav i podržati tu našu oznaku „Živjeti zdravo“. Osobno sam već poduzela korake kod Europske komisije postavljajući pitanja, šaljući dopise te organizirajući sastanke. Odradit ću i ovaj dio u Parlamentu kad dođe prijedlog zakona i lobirati kod zastupnika da podrže hrvatsku oznaku.

NACIONAL: U svojim lobiranjima niste nailazili na potporu kolega iz HDZ-a kada je trebalo lobirati za neke hrvatske kandidate. Baš HDZ, koji pripada najbrojnijoj grupaciji u Europskom parlamentu, europskim pučanima, odbio je lobirati za Loru Vidović, bivšu hrvatsku pučku pravobraniteljicu koja se kandidirala na istu dužnost na europskoj razini. Na kraju Lora Vidović nije prošla unatoč svim međunarodnim nagradama.

Ova će situacija ipak biti drugačija utoliko što kada Europska komisija predloži, a Europsko vijeće i Parlament dobiju prijedlog na razmatranje, može biti predložena samo jedna oznaka, a ne više njih. Tada neće biti mogućnosti biranja, nego će se zastupnici moći izjasniti jesu li za ili protiv ponuđene oznake. U slučaju gospođe Vidović, ona nije dobila potporu HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu. Nisu željeli da prođe pa nisu željeli ni da bude kandidatkinja za tu dužnost. Nisu je smatrali svojom.

NACIONAL: Što vam je rekao eurozastupnik HDZ-a Tomislav Sokol kada ste ga poticali da podrži Loru Vidović?

Nisu je smatrali svojom iako je bila cijenjena u svom poslu kao hrvatska pučka pravobraniteljica i na međunarodnoj razini. Nisam ulazila u to čija je gospođa Vidović, vodila sam se time da je hrvatski kandidat za funkciju u EU-u, ali je jasno da nije članica HDZ-a. Nadam se da u ovoj situaciji opredjeljivanje neće biti tog tipa. Na stolu će biti već gotova varijanta. Nadam se da ovoga puta neće biti opstrukcije, što god bude produkt dogovora Europskog parlamenta i Europskog vijeća u kojem su i sve države članice EU-a.

‘Izuzetno je važno lobirati i u svim državama članicama da bi Vijeće moglo zauzeti stav i podržati našu oznaku ‘Živjeti zdravo’. poduzela sam korake kod Europske komisije postavljajući pitanja, šaljući dopise te organizirajući sastanke’. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

NACIONAL: Koliko trenutačno ima oznaka na prehrambenim proizvodima u Europskoj uniji?

Ima ih ukupno osam, među kojima je i oznaka „Živjeti zdravo“. Hrvatska oznaka potvrđuje samo proizvode koji su nakon temeljite analize u kategoriji poželjnih proizvoda za konzumaciju. Postoje i drugi koncepti kao što je Nutri-Score koji se koristi u Francuskoj, kao i u zemljama Beneluxa. Tom se oznakom namirnice označavaju slovima abecede od A do E, od zelenog do crvenog. Oznaka A je nutritivno najbolje, a E nutritivno najgore. Ostalo su podvarijante. To znači da kad na polici vidite pahuljice djeci za doručak s mlijekom, neke su označene s B, neke s C, a neke i s D, ovisno o količini šećera, soli, masti, kalorija, vlakana i ostalih nutrijenata. Nutri-Score ima pet nijansi i roditelj može odabrati onu koju smatra najprihvatljivijom za svoje dijete.

NACIONAL: U čemu prepoznajete prednost oznake „Živjeti zdravo“ u odnosu na Nutri-Score?

Dio članica EU-a jako se protivi Nutri-Scoreu zato što on, s jedne strane, pozitivno diskriminira namirnice, ali s druge strane, diskriminira ih i negativno. Dobar dio tradicionalnih i prepoznatljivih proizvoda, od mesnih proizvoda do sireva, izvozno jako zanimljivih za Italiju i Španjolsku, dobivao bi loše oznake. Zato bi te države mogle staviti veto na Nutri-Score i upravo tu vidim šansu za hrvatski logo „Živjeti zdravo“, kao oznaku koja bi mogla biti svima prihvatljiva jer označava proizvode samo pozitivno, one koji su poželjni za konzumaciju. Hrvatska oznaka, dakle, označava ono što bismo mogli nazvati zdravom hranom. Samo za nju treba ozbiljno lobirati, a hrvatska vlada o tome nije donijela odluku. Od Europske komisije očekuje se da do kraja godine izloži prijedlog. Hrvatska ima dobru šansu za „Živjeti zdravo“ zato što negativno ne diskriminira nijedan proizvod, a to je trenutno kamen spoticanja. Ta bi oznaka bila lijepa reklama za Hrvatsku. Riječ je i o znanstvenom pristupu kojim bi se Hrvatska napokon brendirala u nekom pozitivnom smislu. Hrvatska je u Europskoj uniji često na glasu po lošim statistikama, a ovo bi bilo apsolutno pozitivno. Iako navijam i lobiram za „Živjeti zdravo“, htjela bih istaknuti da će izbor bilo koje od osam oznaka biti pozitivan iskorak za javno zdravlje i informiranje građana o hrani.

NACIONAL: U Europskom parlamentu potpredsjednica ste zastupničke grupacije socijalista i demokrata. Koliko vam je to otegotna okolnost za suradnju s kolegama iz HDZ-a? Je li vam taj „crveni“ predznak opterećenje? Šteti li vam?

Varate se. U Europskom parlamentu puno je jasnija ta „crvena linija“, a meni osobno to odgovara, pogotovo u ovom mandatu, zbog specifičnih okolnosti. Najprije zbog pandemije korone, a sada i rata u Ukrajini, jer tjeraju na razmišljanje izvan uobičajenih okvira. Neke ideje koje smo mi socijalisti i demokrati oduvijek gurali, sada dolaze do izražaja. Isto tako moram naglasiti kako sam s Ružom Tomašić odlično surađivala na stvarima koje su bile nacionalni interes. Nije nam bilo bitno „tko je koje boje“.

NACIONAL: Koje su to ideje socijalisti i demokrati gurali kroz Europski parlament?

U prvom redu to je povećanje poreza bogatima. Uzimati novac od onih koji ga imaju i davati ga onima koji ga nemaju. Tu mislim u prvom redu na oporezivanje multinacionalnih kompanija. To je robinhudovsko načelo, a ne kao u slučaju Superhika iz stripa Alan Ford, a on se rukovodio načelom uzimanja od siromašnih da bi davao bogatima. Kažem robinhudovski, iako je Robin Hood radio ilegalno, a mi ćemo sve to provesti legalno stavljanjem u zakonske okvire.

NACIONAL: Koji su to zakonski okviri?

To su u Europskoj uniji uredbe i direktive. Recimo, multinacionalne kompanije, koje zarađuju ogroman novac na tržištu Europske unije, često ne plaćaju ni centa poreza jer se prijavljuju u poreznim oazama. U tom je kontekstu sada već došlo do promjene i u SAD-u. Vidim da američki predsjednik Biden intenzivno komunicira o porezu za najbogatije. Kriza je, novca nema i treba ga odnekud namaknuti. Neprihvatljivo je u krizi taj novac namicati od osiromašenih građana. Tako se kriza lomi preko leđa najslabijih.

NACIONAL: Zar nije normalno da se krize lome preko leđa građana? Ne mogu to plaćati i iz krize nas izvlačiti Marsovci.

Može se to učiniti i oporezivanjem multinacionalnih kompanija, koje sa svojim poslovanjem bježe u porezne oaze. Porez se može uvesti i onima koji se ne bave zelenom ekonomijom, nego profite ostvaruju proizvodnjom izvan ekoloških standarda. Već postoji European Green Deal, program zelene ekonomije kojim smo se obvezali da će Europa biti klimatski neutralna do 2050. godine. To znači da ćemo smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Ne želimo svojim potomcima ostaviti planetu neodrživu za život. Stručnjaci već upozoravaju da smo možda prešli točku iza koje nema povratka zbog silnih onečišćenja. Konačno lijeve i zelene ideje dolaze do izražaja, i to zato što i desna strana Europskog parlamenta shvaća da treba namaknuti golemu količinu novca za saniranje gospodarskih posljedica uvjetovanih kako zdravstvenom krizom tako i dolazećom krizom zbog rata u Ukrajini.

NACIONAL: Možete li to potkrijepiti i nekim konkretnim podatkom? Kako je najviše ukrajinskih izbjeglica, njih više od milijun, ušlo u Poljsku, znači li to da će Poljska i u ovom slučaju biti lider u povlačenju novca iz europskih fondova?

Poljska će dobiti novac iz europskog proračuna, ali te ljude treba i zbrinuti. Reći ću vam samo jedan podatak. Za svakih milijun izbjeglica iz Ukrajine potrebno je 10 milijardi eura godišnje. Dosad je granicu prešlo preko tri milijuna izbjeglica pa je za njihovo zbrinjavanje potrebno dodatnih 30 milijardi eura iz europskog proračuna. To jesu ogromni troškovi, a zbog porasta cijena energenata i hrane dolazi i nova kriza. U skorijoj budućnosti situacija će biti sve teža i treba naći taj potreban novac.

NACIONAL: Treba naći novac za izbjeglice iz Ukrajine. Nakon potresa u Zagrebu i na Baniji nije izgrađen nijedan novi objekt. Za izbjeglice iz Ukrajine predviđena su sredstva, ali što ćemo sa svojim sugrađanima?

Tragedija je kad imate vladu koja ima na raspolaganju novac iz Europske unije za obnovu od potresa, a ne zna ga iskoristiti. HDZ je rekonstruirao više vlada nego kuća na Baniji! U tome je problem. Europska unija osigurava vrlo izdašna sredstva, 683 milijuna eura iz Europskog fonda solidarnosti za obnovu Zagreba i 319 milijuna eura za obnovu Banije. Premijer je tražio produljenje rokova. Kada Europska unija osigurava novac za katastrofe u državama članicama, to se svugdje brzo rješava osim u Hrvatskoj. Nije normalno imati potresom oštećeno područje, a u dvije godine ne sagraditi nijednu kuću. Europska unija ne predviđa takve situacije. Europska unija pretpostavlja da će svaka država jedva dočekati dobiti sredstva za obnovu, ali kod nas se pokazalo da to nije slučaj. Kod nas u Hrvatskoj obnova kasni, kako u Zagrebu tako i na Baniji. Sva sreća je da smo dobili odgodu rokova zbog specifičnih okolnosti. Mogli smo ostati i bez tih sredstva.

NACIONAL: Komentirajući tu situaciju, ekonomist Neven Vidaković rekao je da je premijer Plenković u obnovi poslije potresa prepoznao i veliki izborni potencijal, a izbori su daleko. Zato je pomjerio obnovu na sljedeću godinu da bi se rezultati mogli bolje vidjeti uoči izbora. Kako ocjenjujete tu političku matematiku?

Takvo razmišljanje nije nelogično. Hrvatska ima iskustva iz obnove nakon Domovinskog rata. I tada su bili neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Hrvatska nije bila uređenija država devedesetih godina nego danas, kada je riječ o zemljišnim knjigama. U vrijeme nakon Domovinskog rata obnavljalo se u nekim godinama i preko 20.000 kuća godišnje. Ne moramo raditi čak ni usporedbe s Njemačkom nakon poplave ili s Češkom nakon razornog nevremena, nego se možemo usporediti i s nama samima. Pazite, to je bilo devedesetih godina, kada je država tek nastala, pa pretpostavljam da je bilo sve kompliciranije nego danas.

‘Koncept globalizacije, koji je dominirao proteklih desetljeća, sada se preispituje. Sve odluke koje se donose u Europskoj uniji idu k tome da imamo autonomiju i samodostatnost’, kaže Biljana Borzan. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

NACIONAL: U čemu je onda problem u Hrvatskoj?

Europska unija svojim odlukama pronalazi načine da pomogne državama, primjerice, u očuvanju radnih mjesta u ovakvim krizama. Socijalisti i demokrati u Europskom parlamentu predlagali su da se ide u zajedničku nabavu plina. Tako se postiže bolja cijena, a profitiraju mali poput Hrvatske, koji smo svojom veličinom na tržištu beznačajni. Kada bismo pregovarali samostalno, ne bismo postigli tako dobru cijenu. Ako imate nacionalnu vladu koja ne zna iskoristiti te mogućnosti koje pruža Europska unija, onda je Bruxelles tu nemoćan. Ili ako, još gore, bivši ministri europskih fondova završavaju u Remetincu. Ponavljam često da je Europska unija prije svega unija mogućnosti. Ako nacionalna vlada ne zna to iskoristiti, onda vam badava sav posao i članstvo u EU-u. To se sada u Hrvatskoj pokazalo i kod obnove nakon potresa. Europska unija je ponudila pomoć, a mi je do danas nismo uspjeli iskoristiti.

NACIONAL: Bi li se moglo dogoditi da ljudi koji nakon potresa žive u kontejnerima, postanu revoltirani zato što Vlada sada pomaže izbjeglim Ukrajincima, a na njih je zaboravila?

Mislim da se to neće dogoditi jer se radi o ljudima koji bježe od rata. I ljudi na Baniji pamte rat i znaju što je to. Prema podacima koje smo dobili od europske povjerenice za migracije, ni u jednoj državi, koja je primila izbjeglice iz Ukrajine u većem ili manjem broju, nije se dogodio nijedan incident. To govori da postoji visoka razina solidarnosti i suosjećanja prema izbjeglicama i volje da im se pomogne. Europski novac koji je namijenjen za obnovu ne može se trošiti ni na što drugo, pa tako ni na izbjeglice. U tom smislu ni u Hrvatskoj nema nikoga tko tim ljudima ne bi želio pomoći. To što je hrvatska vlada takva kakva jest, posve je druga priča.

NACIONAL: Kažete, Vlada je takva kakva jest. Pa, kakva je?

Nesposobna i korumpirana. Za to što Vlada drži građane ugrožene potresom u kontejnerima nisu krivi ti ljudi iz Ukrajine, a građani to shvaćaju.

NACIONAL: Kako ocjenjujete situaciju u svojoj stranci, SDP-u? Može li isprovocirati prijevremene izbore u trenutku kada je Vlada prisiljena na rekonstrukciju zbog sumnji na korumpiranost pojedinih ministara?

Što se tiče situacije u SDP-u, zadovoljna sam jer je s Peđom Grbinom na čelu u stranci zavladala konstruktivna atmosfera. Godinama smo imali sukobe pa su naši sastanci više bili bavljenje nama samima, a manje onime što građani od nas očekuju. Konkretnim rješenjima za konkretne probleme. Već dugo sam u Predsjedništvu SDP-a i znam kako se radilo u vrijeme Zorana Milanovića, Davora Bernardića i Peđe Grbina. Sada je situacija takva da na sastancima Predsjedništva razgovaramo o problemima u Hrvatskoj i prijedlozima naših rješenja. Radili smo istraživanja koja su pokazala da su nam naši birači najviše zamjerali što smo se bavili sami sobom. Danas u pravilu razgovaramo o krizi i inicijativama s kojima ćemo ići prema građanima. To mi odgovara jer se u tome i najbolje snalazim.

NACIONAL: No HDZ i dalje najbolje stoji u anketama. Isplati li se oporbi sada uopće izlaziti na izbore?

Činjenica jest da HDZ dobro stoji, ali građani u sve većom broju isto tako ocjenjuju da politika Vlade ide u pogrešnom smjeru. Uvijek su me više zanimali trendovi u anketama nego sami postotak potpore; je li to 17, 19 ili 22 posto… Broj građana koji izražavaju pesimizam i nepovjerenje u Vladu raste. To vodi u situaciju koja bi mogla eskalirati prijevremenim izborima.

NACIONAL: A tko bi u Saboru mogao glasati za prijevremene izbore? Parlamentarna većina nije tome sklona. Mislite li da bi vaši bivši kolege iz SDP-a, Socijaldemokrati koji danas imaju brojniji zastupnički klub od SDP-a, bili za prijevremene izbore ili bi mogli postati rezervoar tzv. „žetončića“ za održanje premijera Plenkovića na vlasti, kao što je to bio Milan Bandić sa svojim zastupničkim klubom?

Plenkoviću to zasad ne treba. On i bez novog Kluba Socijaldemokrata ima stabilnu većinu. Iako je tanka, vjerujem da će postojeća većina biti jako zainteresirana ostati na vlasti. Sjećam se kada je Jadranka Kosor bila premijerka, a ja zastupnica u Saboru, imali su samo jednog zastupnika više od oporbe. Unatoč tome gurali su tako s jednim zastupnikom više dvije godine mandata bez problema. U ovom trenutku nitko izvan trenutne većine nije potreban Andreju Plenkoviću za opstanak na vlasti. Na hipotetsko pitanje kako bi se tko postavio da ta većina nije stabilna, teško mi je pretpostaviti kako bi se pojedini zastupnici postavili.

‘Činjenica jest da HDZ dobro stoji, ali građani u sve većom broju isto tako ocjenjuju da politika Vlade ide u pogrešnom smjeru. Uvijek su me više zanimali trendovi u anketama nego sami postotak’

NACIONAL: Zar se neki od zastupnika ne bi priklonili HDZ-ovoj većini i zbog procjene da na sljedećim izborima ne bi ponovo ušli u Sabor?

Čim u Saboru postoje zastupnici koji nisu dio jedinstvene opozicije, a znaju da vjerojatno neće biti izabrani na sljedećim izborima, potencijalni su izvor zastupničkih ruku potpore većini ustreba li. Trenutno ne znam bi li otpadnici iz SDP-a postali „žetončići“, jer za to nema potrebe. Svatko tko uđe u Sabor raspolaže svojom savješću i mandatom, bio on u stranci ili ne.

NACIONAL: Kada smo dogovarali razgovor, nisu se kao tema nametale ostavke gradonačelnika Splita Ivice Puljka i njegova zamjenika Bojana Ivoševića. Što očekujete nakon tog iznenađujućeg poteza splitskog gradonačelnika, ali i mogućih izbora za Gradsko vijeće Splita?

Očigledno se tu radi o taktičkom potezu gradonačelnika Puljka kako bi pokušao učvrstiti vlast i zaštititi svog zamjenika kojem za vratom puše optužnica za prijetnju novinaru. Novi izbori su jednako tako prilika i novoizabranom vodstvu splitskog SDP-a da se prezentira Splitu, ponudi dobre ideje i uz jakog kandidata ostvari bolji rezultat u odnosu na prethodne izbore.

NACIONAL: Zbog rata u Ukrajini i Europa se priprema za ratnu ekonomiju. Njemačka je tako u svom proračunu za vojsku predvidjela dodatnih 100 milijardi eura. Kako to ocjenjujete?

To se moglo očekivati. Koncept globalizacije, koji je dominirao proteklih desetljeća, sada se preispituje. Sve odluke koje se donose u Europskoj uniji idu k tome da imamo autonomiju i samodostatnost. Samodostatnost u energentima i hrani. Da smo nekoga prije rata u Ukrajini pitali je li moguć rat u uvjetima globalizacije, dobili bismo odgovor da to nema smisla jer je sve umreženo. Uostalom, malo koji rat ima smisla. Jedni o drugima toliko smo ovisni da je svima u interesu održanje mira. Sada se u uvjetima ovog rata pokazuje da ovisnost o drugima zbog globalizacije može biti nezgodna i opasna. Zbog toga sada razmišljamo o tome kako proizvesti dovoljno hrane samo za sebe. Tako ne razmišlja samo Europska unija kao cjelina, nego i svaka njena država članica sama za sebe. Opskrbni lanci pokazali su se problematičnima i na početku pandemije. Ako ne možete sami proizvesti dovoljno hrane, a ovisni ste o uvozu, onda ste u velikom problemu.

NACIONAL: Kritična je situacija i s energentima, posebno zbog ovisnosti o ruskom plinu.

Što se tiče energenata, imali smo raspravu na sastanku Progresivnog saveza socijalista i demokrata o tome kako ovisnost o energentima iz Rusije ne smijemo sada pretvoriti u ovisnost o energentima iz SAD-a. Amerikanci nam sada nude svoje energente daleko skuplje od ruskih. No tko nam jamči da će američki predsjednik koji bude izabran za par godina isto gledati na odnose s EU-om i Rusijom? Kao što smo se obvezali kroz klimatske ciljeve, tako i trebamo razvijati obnovljive i alternativne izvore energije. Ako Europa nema dovoljno nafte i plina, onda se treba maksimalno okrenuti prema obnovljivim izvorima da bi postala samodostatna. Tako bismo jednim udarcem odstranili dvije muhe. Ne bismo samo postali samodostatni, nego bismo ostvarili i ciljeve o Europi kao klimatski neutralnom kontinentu.

NACIONAL: Kako Europa stoji s proizvodnjom hrane? Rusija je najveći, a Ukrajina drugi najveći svjetski izvoznik žitarica…

Hrvatska i EU imaju dovoljno plodne zemlje i mogućnosti za proizvodnju hrane i uopće razvijanje prehrambene industrije. Nije najveći problem proizvodnja, neće biti gladi, već što hrana za građane poskupljuje i mogla bi još poskupjeti. U tom smislu problem je više socijalni nego poljoprivredni, stoga i mjere moraju biti takve, usmjerene tome da svim građanima, a posebno siromašnima, starijima i obiteljima s djecom, osiguraju pristup dostatnoj i zdravoj hrani. Čak i prije krize prosječna hrvatska obitelj je trošila 30 posto primanja na hranu. Kada govorimo o Europskoj uniji, Europa jako ovisi o uvozu umjetnih gnojiva iz Rusije i Bjelorusije. Sankcije smo uveli Rusiji, ali i Bjelorusiji. Europska unija se, međutim, obvezala i da će smanjiti upotrebu umjetnih gnojiva 25 posto. S jedne strane, Europa ima problem s uvozom umjetnih gnojiva, ali s druge strane, to nam i dobro dođe jer ćemo se brže približiti zadanim ciljevima za upotrebu umjetnih gnojiva. Volim naglasiti da je Europska unija predvidjela 10 milijardi eura kroz program za istraživanje i razvoj Horizon, između ostalog i u cilju zaštite prinosa poljoprivrednih kultura bez obilatog tretiranja umjetnim gnojivima i pesticidima.