Kad pogledate, sve u poljoprivredi ovisi o energiji. Kad cijena energenata divlja, kako očekivati da poljoprivrednici budu konkurentni? Posebno u Hrvatskoj, gdje se mnogi bore s osnovnim izazovima”, rekla je u razgovoru za Megawatt zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu Biljana Borzan koja je prije nekoliko tjedana imenovana glavnom osobom europskih socijalista u Europskom parlamentu zaduženom za sigurnost hrane. Kako su sigurnost hrane i cijene energenata neraskidivo povezane u današnjem svijetu, s Biljanom Borzan razgovarali smo o energetskoj politici Europske unije i kako ona utječe na europske, a posebno i na hrvatske poljoprivrednike.

MEGAWATT: Nedavno ste imenovani glavnom osobom europskih socijalista u Europskom parlamentu zaduženom za sigurnost hrane, što točno znači to imenovanje i koje će vam biti glavne zadaće?

To imenovanje za mene je velika čast, ali i odgovornost. Kao stalna izvjestiteljica za sigurnost hrane, moj zadatak je osigurati da se glas građana čuje u Europskom parlamentu. Na meni je da budem most između znanstvenih spoznaja, zakonodavnih prijedloga i potreba građana. Uloga će mi biti da upozoravam i djelujem na sve što utječe na sigurnost hrane, od novih zakona o pesticidima, nutritivnim oznakama na prehrambenim proizvodima, sprječavanju da GMO hrana završi na policama naših trgovina pa sve do kontrole uvoza hrane iz trećih zemalja. To znači i puno razgovora s različitim dionicima, od znanstvenika i proizvođača hrane do nevladinih organizacija i potrošača. Često sam ta koja balansira između interesa industrije i potreba građana. Na primjer, kad razgovaramo o oznakama na hrani, uvijek imam na umu da one moraju biti razumljive, ali i da ne opterećuju dodatno male proizvođače. Također, bitno mi je da donosimo zakone koji nisu samo tehnički ispravni, već i realno primjenjivi u svakodnevnom životu. Ljudi moraju imati povjerenje u sustav, a na nama je da to povjerenje gradimo.

MEGAWATT: Koji su danas najveći izazovi u Europskoj uniji kada je u pitanju sigurnost hrane?

Najveći izazov je svakako osigurati da hrana koju konzumiramo bude sigurna, kvalitetna i dostupna svima. Skimpflacija je jedan od problema na koji često upozoravam, a koji sve više pogađa potrošače. Radi se o novijoj pojavi na tržištu, a označava snižavanje kvalitete proizvoda uz zadržavanje iste cijene. To nije samo pitanje ekonomije, već i zdravlja. Kada proizvođači zamijene kvalitetne sastojke jeftinijima, može doći do smanjenja nutritivne vrijednosti hrane, što dugoročno šteti zdravlju. Pored toga, raste zabrinutost oko sigurnosti hrane zbog kontaminacije, bilo da se radi o pesticidima, teškim metalima ili bakterijskim infekcijama poput salmonele. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju jer utječu na poljoprivredne prakse i opskrbne lance. Suše, poplave i ekstremne vremenske prilike otežavaju proizvodnju hrane i povećavaju rizik od kontaminacije. GMO hrana je još jedan izazov. Iako znanstvena zajednica tvrdi da je većina GMO proizvoda sigurna za konzumaciju, povjerenje potrošača nije na visokoj razini. Ljudi žele znati što jedu i zato transparentnost mora biti ključna. Moj stav je da potrošači imaju pravo na informaciju. Prehrambene navike ljudi bez GMO hrane moraju ostati standard. Uz sve to, digitalizacija i globalizacija donose nove izazove. Hrana sada prelazi kontinente brže nego ikad, a mi moramo osigurati da standardi sigurnosti ostanu visoki. Rješavanje svih ovih izazova zahtijeva koordinirani pristup i stalno ulaganje u istraživanje, edukaciju i modernizaciju sustava kontrole hrane.

FOTO: Europski parlament

MEGAWATT: Koliko su sigurnost hrane i njena opskrba ugrožene klimatskim promjenama jer smo svjedoci sve većeg broja vremenskih ekstrema koji pogađaju proizvođače hrane?

Klimatske promjene doslovno mijenjaju pravila igre. Poljoprivrednici mogu napraviti sve kako treba, ali u igri s prirodom nitko ne može završiti kao pobjednik. I to je to, možete imati najbolju tehnologiju i znanje, ali kad vam suša sprži pola uroda ili poplava uništi sve, teško se s tim boriti. Uz to, kad ljudi izgube urode za tu godinu, sljedeće godine su ili oprezniji ili u potpunosti izgube motivaciju. A neki nisu ni u prilici čekati dogodine jer im svaka loša godina puno znači za financijsku egzistenciju. Loša godina za poljoprivrednike nije samo njihov problem, nego problem svih nas jer manji prinosi znače skuplju hranu i veći rizik od nestašica. Nedavno smo vidjeli kako toplinski valovi ugrožavaju ključne kulture poput pšenice i maslina, a zamislite što to znači za našu prehranu i cijene. Uz to, veće temperature pogoduju štetočinama i bolestima koje prije nismo imali. Situacija je ozbiljna, a mi moramo reagirati dok ne bude prekasno.

MEGAWATT: Što Europska unija treba učiniti kako bi zaštitila poljoprivrednike i dala im neku vrstu sigurnosti u tim okolnostima?

Poljoprivrednici danas često osjećaju da su ostavljeni na cjedilu. Kad dođe neka velika nepogoda, odjednom se svi sjete koliko su važni, ali što im to znači nakon što je šteta već učinjena? Potrebno je uvesti bolje sustave osiguranja za poljoprivrednike. Oni ne mogu sami nositi teret klimatskih rizika. Treba im omogućiti pristup povoljnijim uvjetima osiguranja koji pokrivaju štete od ekstremnih vremenskih nepogoda. Također, EU bi trebao osigurati financijsku potporu za prelazak na održive prakse koje pomažu u smanjenju negativnog utjecaja na okoliš, a istovremeno čine proizvodnju otpornijom. To će ljudima omogućiti mirniji san, da znaju da neće propasti ako ih pogodi loša godina. Ne možemo se više oslanjati samo na tradicionalne metode jer klimatske promjene ne čekaju. Poljoprivrednici će cijeniti kad imaju podršku za modernizaciju, bilo da se radi o boljim sustavima navodnjavanja ili prelasku na agroekološke prakse. Jako je bitno slušati ljude. Često upravo oni imaju najbolje ideje za rješenja, samo im treba dati priliku i sredstva da ih realiziraju.

MEGAWATT: Koliko i nestabilna cijena energenta utječe na poljoprivrednu proizvodnju u EU-u, a samim time i u Hrvatskoj te čini li EK dovoljno kako bi se pomoglo poljoprivrednicima u tom segmentu?

Kad pogledate, sve u poljoprivredi ovisi o energiji. Kad cijena energenata divlja, kako očekivati da poljoprivrednici budu konkurentni? Posebno u Hrvatskoj, gdje se mnogi bore s osnovnim izazovima. Nestabilne cijene energenata imaju ogroman utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju jer poljoprivrednici ovise o energiji za gotovo svaki korak u procesu, od obrade tla i navodnjavanja do skladištenja i transporta. Veće cijene energenata povećavaju troškove proizvodnje i, na kraju, cijene hrane. Europska komisija je poduzela neke mjere, poput paketa pomoći za energetski intenzivne sektore, ali smatram da se može učiniti više. Jedan od ključnih poteza bio bi poticanje prelaska na obnovljive izvore energije na farmama, kroz subvencije za solarne panele ili bioplin. Time bi poljoprivrednici postali manje ovisni o fosilnim gorivima i manje izloženi čestim promjenama cijena energenata. Poljoprivrednicima trebaju konkretna rješenja. Zamislite farmu koja sama proizvodi energiju. To nije samo jeftinije, nego i održivije.

MEGAWATT: S druge strane, to dovodi do rasta cijene hrane i zdrava hrana postaje sve skuplja, a onda i nedostupnija većem broju stanovnika EU-a. Kako to spriječiti i kako spriječiti uvoz nekvalitetnije, ali jeftinije hrane s tržišta izvan EU-a?

To je ogroman problem i osjećam ga osobno jer stalno čujem od ljudi u Hrvatskoj da im zdrava hrana postaje luksuz. A to ne bi smjelo biti tako. Zdrava prehrana ne smije postati privilegija. Prvi korak je ulaganje u lokalnu proizvodnju i podrška malim proizvođačima. Kada imate jaku lokalnu poljoprivredu, ne samo da smanjujete troškove transporta i emisije, nego i činite zdravu hranu dostupnijom. S druge strane, moramo se ozbiljno pozabaviti uvozom nekvalitetne hrane. Znate, nije dovoljno samo reći da EU ima stroge standarde, ti standardi moraju vrijediti i za sve što uvozimo. Nepravedno je prema našim poljoprivrednicima da se natječu s proizvodima koji su proizvedeni uz niže standarde. Osim toga, za to sam da se uvedu i jače kontrole na granicama i sustav transparentnog označavanja hrane. Potrošači trebaju znati što kupuju i odakle ta hrana dolazi.

MEGAWATT: Što općenito očekujete od nove Europske komisije kada je u pitanju energetska politika EU-a, ali i ispunjavanje ciljeva Europskog zelenog plana?

Da budem iskrena, nisam optimistična. Mislim da će se energetska politika sve više kretati u smjeru kompromisa s industrijom, a to je loša vijest za taj zeleni plan. Već sada vidimo da se više govori o fleksibilnosti i prilagodbi nego o ambicioznosti. Europa je u izazovnoj situaciji. Energetska kriza, geopolitičke napetosti i pritisak na osiguranje konkurentnosti industrije sve više potiskuju zelene ciljeve. Unatoč tome, EU mora ostati predvodnik u energetskoj tranziciji. Očekujem od nove Komisije da barem zadrži osnovne smjernice plana i da se fokusira na projekte koji donose rezultate u kratkom roku, poput ulaganja u obnovljive izvore energije. Ako se sada povučemo, vraćamo se desetljeće unatrag, a to ni EU ni svijet ne mogu priuštiti.

MEGAWATT: Je li Europski zeleni plan pao u drugi plan zbog političke situacije u nekim europskim državama, sukoba u Ukrajini i povratka Donalda Trumpa na vlast u SAD-u?

Nažalost, moram priznati da taj zeleni plan trenutačno nije prioritet kakav bi trebao biti. Geopolitičke okolnosti su poremetile mnogo toga, od opskrbnih lanaca do cijena energije, i to koristi onima koji od početka nisu podržavali ambicioznu klimatsku politiku. U nekim državama članicama glasovi protiv zelenih politika postaju sve glasniji, a povratak Trumpa u SAD-u dodatno komplicira globalnu suradnju. Sukob u Ukrajini također je znatno promijenio energetsku politiku EU-a. Razumijem potrebu da se osiguramo energijom, no strahujem da bi to moglo dovesti do jačeg oslanjanja na fosilna goriva i odgađanja tranzicije. Zeleni plan nije luksuz koji možemo staviti na čekanje. On je naš plan za dugoročno preživljavanje i svako odgađanje samo povećava troškove i probleme u budućnosti. Umjesto da ga vidimo kao prepreku, trebamo ga koristiti kao alat za rješavanje trenutnih kriza, od energetske sigurnosti do prehrambene stabilnosti. Na nama je da taj zeleni plan vratimo na prvo mjesto. Svjesna sam da će biti teško, ali moramo se nastaviti boriti.

‘Sve u poljoprivredi ovisi o energiji. Kad cijena energenata divlja, kako očekivati da poljoprivrednici budu konkurentni? Posebno u Hrvatskoj’, smatra Biljana Borzan. FOTO: Europski parlament

MEGAWATT: Smatrate li da zbog Trumpovog povratka, ali i rasta popularnosti stranaka koje negiraju klimatske promjene i protive se zelenoj tranziciji, postoji opasnost da EU potpuno odustane od zelenih politika i što može Europski parlament učiniti kako bi se to spriječilo?

Nažalost, rast popularnosti klimatskih skeptika i povratak Trumpa stvaraju ozbiljan rizik da se momentum za zelene politike uspori, pa čak i zaustavi. No vjerujem da EU neće potpuno odustati od zelenih politika jer smo svjesni da bez njih nema ni dugoročne ekonomske stabilnosti ni globalne relevantnosti. Europa mora ostati lider, iako će to zahtijevati još više truda. Europski parlament može puno učiniti. Prvo, moramo se jasno suprotstaviti narativu da zeleni plan košta previše. Istina je da košta, ali su troškovi nečinjenja daleko veći. Učestalost prirodnih katastrofa se uslijed zagađenja od 1975. povećala za 430%. Kako stvari stoje, ta brojka će rasti. Meni su ljudski životi uvijek na prvom mjestu, ali ako ćemo kao neki gledati samo profit, pitam se tko će platiti tolike štete koje će još nastati zbog odlaganja zelenog plana? Uz to, važno je osigurati da klimatske politike ostanu pravedne, ne smijemo dopustiti da se ljudi osjećaju zapostavljenima. Ako tranzicija bude uključiva i fokusirana na radna mjesta, imat ćemo podršku javnosti. I na koncu, trebamo nastaviti s edukacijom i transparentnošću. Ljudi moraju razumjeti zašto su te promjene nužne i kako će im dugoročno koristiti.

MEGAWATT: Hrvatska se u cijeloj priči opredijelila za fokus na LNG terminal na Krku kao osnovicu energetske neovisnosti, koliko je to dobra taktika i trebaju li se možda više poticati obnovljivi izvori energije poput solara ili vjetroelektrana?

LNG terminal na Krku je vrlo bitan za trenutnu energetsku sigurnost, posebno s obzirom na globalne okolnosti i potrebu da se smanji ovisnost o ruskom plinu. Ako želimo biti energetski neovisni i održivi, moramo se ozbiljno okrenuti obnovljivim izvorima energije. Hrvatska ima ogroman potencijal za solare i vjetroelektrane, ali ga još uvijek nedovoljno koristi. Ljudi koji žele postaviti solarne elektrane su zatrpani birokracijom i dugo čekaju dozvole. Takve prepreke moramo ukloniti. Hrvatska može postati lider u obnovljivoj energiji, ali za to su potrebne hrabre politike i ulaganja. LNG je dobar temelj, a na njemu treba graditi održivu i obnovljivu budućnost.

MEGAWATT: Možete li reći s kojim biste rezultatima bili zadovoljni na kraju ovog mandata u EP-u kada je u pitanju sigurnost hrane i prehrambena politika EU-a?

Nekoliko stvari mi je prioritet. Prvo, usvajanje i primjena jasnijih i strožih pravila za sigurnost hrane, posebno kad je riječ o uvozu. Građani EU-a zaslužuju znati da je hrana koju jedu sigurna i kvalitetna, bez obzira na to odakle dolazi. Uvođenje oznaka koje jasno informiraju potrošače o nutritivnoj vrijednosti i podrijetlu proizvoda veliki je korak prema boljoj transparentnosti. Voljela bih vidjeti konkretne korake u smanjenju bacanja hrane. To me jako pogađa. S jedne strane, u EU-u se baca trećina hrane, a s druge milijuni ljudi si ne mogu priuštiti osnovne namirnice. Poticaji za doniranje viška hrane i bolji sustavi redistribucije prioriteti su koje već sada guram. I na kraju, želim snažniji otpor prema GMO hrani u Europi. Razumijem potrebu za inovacijama u poljoprivredi, ali GMO hrana dolazi s previše nepoznanica i potencijalnih dugoročnih rizika za ljudsko zdravlje. Ljudi moraju imati izbor i pravo znati što jedu. Očekujem od EU-a da stane na stranu potrošača i zdravlja, a ne interesa velikih korporacija. Željela bih ostaviti jaču podršku lokalnim proizvođačima i učiniti zdravu hranu dostupnijom svima. Ako do kraja mandata budem mogla reći da smo korak bliže sustavu koji štiti i potrošače i proizvođače, znat ću da smo napravili razliku.