Mirko Bilandžić, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i sigurnosni stručnjak, za N1 je komentirao situaciju u Ukrajini, moguće prelijevanje sukoba na druge države kao i utjecaj na naše područje.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Olaf Scholz i talijanski premijer Mario Draghi, čelnici najutjcajnijih europskih zemalja, u četvrtak su posjetili Kijev u društvu rumunjskog predsjednika Klausa Iohannisa. Na pitanje može li to značiti približavanje pregovorima o pristupu EU-u, Mirko Bilandžić je rekao:

“Ukrajina zadnje desetljeće ima aspiracije prema ulasku u zapadne integracije. Jedan od razloga svih problema današnje krize je što je tadašnji predsjednik odbio potpisati proces pristupa. Zapad stoji iza Ukrajine, Europa to podržava, ali pitanje je stvarnih uvjeta za početak pregovora. EU ima precizne kriterije, a Ukrajina nema tu razinu zadovoljenih uvjeta, no postoji nešto što se zove psihološki trenutak i možemo očekivati nastavak tih procesa.”

Bilandžić kaže da je bilo teško pretpostaviti kako bi se situacija mogla razvijati: “Ukrajinska kriza je kompleksna kriza, već 2014. je bilo jasno da taj proces komadanja, destabilizacije, intervencije u Ukrajini, bilo je izvjesno da je Ukrajina jedna od prijepornih točaka u odnosima Rusije prema Zapadu. Ukrajina je tu žrtva jer i Zapad je htio Ukrajinu u svojoj orbiti interesa. Taj nesretni geostrateški položaj Ukrajine u trbuhu Rusije i sukob Rusije i NATO-a doveo je nakon rušenja Janukoviča s vlasti do početka komadanja Ukrajine koji je rezultirao ovim krvavim ratom s neizvjesnim ishodom.”

U priču sad ulazi i Kina na koju vjerojatno Putin računa kad su u pitanju energenti. No, ne smatra da će EU tu biti najveći gubitnik.

“Rat itekako utječe na odnose EU-a i Rusije. Ta energetika nije samo pogonsko sredstvo za ekonomiju, od početka 70-tih je to i geopolitičko oružje. U ovoj situaciji ruski ekonomski razvoj ovisi o energetici, Rusija nema alternativu s obzirom na embargo, moraju tražiti nova tržišta. To će pitanje i dalje ostati jedno od glavnih pitanja u tim geostrateškim odnosima”, rekao je.

Dokle je Putin spreman ići?

“Nema dileme da u postupanju Putina, koji se nalazi na razmeđi strateškog iracionalizma, Rusija i Putin žele poziciju koju je imao SSSR, a to je presudni akter u globalnim odnosima. Mislim da je i ovaj rat poruka dokle je Putin spreman ići da bi ga se uvažavalo u globalnim odnosima. Europa ima ulogu, ali više u ekonomskim odnosima prem Ruskoj Federaciji. Macron je imao pokušaje diplomatskih pregovora, ima i osobni odnos prema Putinu, ali stvarnost je drugačija – Rusija ni EU ni lidere ne smatra relevantnim pregovaračima.”

Na pitanje što Biden čeka Bilandžić kaže da rusko-ukrajinski rat ima višestruke uzroke:

“Jedan je vrlo kompleksan rusko-ukrajinski odnos, druga dimenzija je integracija Ukrajine na Zapad i odnos Rusije prema tom procesu, i treći je pokušaj ili orijentacija Rusije za kontrolu ukrajinskog prostora u tom kontekstu. Koja je stvarna uloga SAD-a, ne možemo sa sigurnošću reći, ali znamo da je cilj pomoći Ukrajini da se obrani. SAD je predvodnik Zapada u tom procesu, uspjeli su ojačati NATO savez što nisu uspjele dva desetljeća. Ovaj rat u strateškim odnosima slabi i Rusku Federaciju. Koji je konačan cilj SAD-a, ne možemo sigurno znati. Prema svim indikatorima sigurno neće doći do direktnog rusko američkog sukoba.”

Ipak, ističe da bi se rat mogao preliti na susjedne zemlje: “Države bivšeg SSSR-a i dalje su rusko područje interesa. Ako se dogodi izvoz krize, ako ruski apetiti s tim komadanjem Ukrajine, ako se oni nastave, nekoliko područja je tu – prije svega Gruzija i Moldavija, pribaltičke države i sve neutralne države u Europi koje imaju aspiracije prema NATO savezu, i nažalost područje Jugoistočne Europe – BiH, Srbije itd. Ako se dogodi nešto što ima veze s NATO-om, očekivana bi bila reakcija Zapada. U svim ostalim situacijama ne čini mi se da će SAD ići u izravn sukob, no poduzeli su i poduzet će niz političkih i vojnih postupaka u pokušaju prevencije širenja ruskog utjecaja.”