Objavljeno u Nacionalu br. 484, 2005-02-22

Poplava okrutnih i nastranih zločina i ubojstava je posljedica poslijeratne situacije, bijede i nepravda u Hrvatskoj, a tijekom prošle godine je prvi put u deset godina zabilježen porast ubojstava u državi, dok se najviše višestrukih ubojstava dogodilo na području Slavonije

Policija još traga za manijakom koji je prošle subote oko 20 sati na Fellerovu šetalištu u Zagrebu za bludne radnje iskoristio djevojku od 23 godine. Kad se žrtva počela opirati i dozivati pomoć, jednim udarcem šake oborio ju je na pod, a potom nastavio tući nogama od čega se djevojka onesvijestila. Prema opisu žrtve, napadač nije imao više od 25 godina. Gotovo istodobno, na drugom kraju grada u ulici Crvenog križa, 23-godišnji Dragan Jung i njegov cimer Massimo Kršulj star 21 godinu, ubijali su prijatelja kojeg su obojica poznavali još iz djetinjstva. Ubojstvo Ante Vukelića šokiralo je hrvatsku javnost jer nitko od osoba koje poznaju dvojicu mladića pritvorenih zbog opravdane sumnje da su počinili zločin nikada nije pomislio da bi oni bili u stanju ubiti. Tek što je završila krvava subota, u prvim nedjeljnim satima uzrujani Ivan K. izišao je na ulicu kako bi zaustavio divljanje u svojoj ulici na Črnomercu. Kako trojica vandala, među kojima je jedan maloljetnik, nisu obraćali pozornost na verbalna upozorenja uzrujanoga gospodina, on je izvukao nož i zabio ga u trbuh 22-godišnjem Darku S., što je razbjesnilo njegova brata blizanca i njihova prijatelja. Zagrepčanin Ivan K. istog je dana preminuo u bolnici od posljedica batina koje je dobio uime osvete. Iste nedjelje, u popodnevnim satima, policija je privela Mikelea Pongraca jer je u pijanom stanju nanio teške tjelesne ozljede svom jednomjesečnom sinu.

Najveći dio kaznenih dijela se događa između osoba koji su u ljubavnoj ili dužničkoj vezi Brojni branitelji su zadržali neprijavljeno oružje, što je uzrok porastu kriminala na područjima od posebne državne skrbi LEAD Rat je reducirao cijenu ljudskog života i stvorio klimu gdje je prihvaćeno mišljenje da se zločin isplati LEAD Duševni bolesnici se statistički manje pojavljuju u ulozi ubojice no njihova ubojstva šokiraju jer su bizarna i naoko bez motivaOvako krvavi vikend, na žalost, više se ne može smatrati iznimkom. Da razlozi za uzbunu postoje, potvrđuju i MUP-ove statistike za prošlu godinu jer, uz to što je prvi put u posljednjih deset godina zabilježen porast broja ubojstava, samo tijekom prošle godine bilo ih je čak šest višestrukih. Prema tumačenju načelnika MUP-ova Odjela općeg kriminaliteta Gojka Markovića, upravo su višestruka ubojstva razlog zbog kojeg je lani ubijeno 16 ljudi više nego 2003. godine. Zanimljivo je, uz to, da su se sva višestruka ubojstva dogodila na području Slavonije.

“Na žalost, većina tih kaznenih djela počinjena je na području Slavonije, a je li to slučajnost, nama je, kao policiji, teško mjerodavno procijeniti. Vjerojatno je riječ o više različitih čimbenika koji su tomu pogodovali, no to ne znači da se takva ubojstva ne mogu ponoviti i u drugim regijama. To se može dogoditi bilo gdje”, nimalo optimistično ne zvuči sud načelnika Gojka Markovića.

Vukovarac Vladimir Duvnjak osuđen je u listopadu prošle godine za okrutno ubojstvo bračnog para Sić na 29 godina zatvora. Višegodišnji ovisnik o heroinu pokušao je opljačkati Katarinu i Janoša Sića, koji su nekoliko dana prije no što će biti ubijeni prodali svoju kuću da bi preselili u mirniji dio Vukovara. Nakon što je u njihovu novčaniku pronašao četiri tisuće kuna i sto eura, zadovoljan plijenom 24-godišnji pljačkaš tvrdi da je namjeravao pobjeći kad ga je presreo Janoš Sić. Starca od 72 godine mladić je 17 puta izbo nožem, a suprugu odmah potom usmrtio s još deset udaraca istim oružjem. Mrtve roditelje je nakon nekoliko dana u kući pronašao njihov sin, koji je došao provjeriti zbog čega mu se ne javljaju na telefonske pozive. Njihov ubojica, Vladimir Duvnjak, do tada je već uspio ukradeni novac potrošiti na heroin. Njegova ovisnost o drogi već ga je bila dovela iza rešetaka zbog niza sitnijih pljački i razbojstava, a iz zatvora u Požegi pustili su ga na uvjetno godinu dana ranije zbog dobrog vladanja i činjenice da je u dobi od 11 godina u ratu ostao bez oboje roditelja. Odrastao je s bakom u više nego skromnim životnim uvjetima.

Žrtvom rata moglo bi se smatrati još jednog slavonskog višestrukog ubojicu koji je, nakon što je iz pištolja ubio oca i maćehu, njihova beživotna tijela ostavio u naslonjačima pred televizorom i naoružan do zuba krenuo u potragu za drugim osobama sa svoje, kako je rekao, “crne liste”. Igor Matanić (29) prvo je krenuo u potragu za obje svoje bivše supruge, s kojima ima po jedno dijete, no njih, srećom, nije bilo kod kuće. Tragajući za sljedećom žrtvom s liste, našao je svog vjenčanog kuma Gorana Juršinca i pucao mu u glavu, zbog čega je nakon nekoliko dana i treća žrtva tog pokolja preminula. Branitelj koji je bio u vojsci cijelo vrijeme Domovinskog rata, nakon što je skinuo vojničku uniformu nigdje nije mogao pronaći posao. Upravo nezaposlenost, loša materijalna situacija i beznađe, u kombinaciji s činjenicom da su mnogi branitelji vratili uniforme, ali zadržali neprijavljeno oružje, najvjerojatniji su uzrok porasta kriminala na tom području od “posebne državne skrbi”.

“Najveći dio tih kaznenih djela dogodio se među osobama koje se poznaju ili su u nekakvoj intimnoj, ljubavnoj ili dužničkoj vezi. Počinitelj je najčešće odmah poznat i bez otpora se preda policiji”, tvrdi načelnik Odjela općeg kriminaliteta MUP-a, koji zabrinjavajuću slavonsku statistiku doživljava kao slučajnost.

Zamoljen da komentira što bi moglo biti uzrokom visoke stope krvnih delikata na područjima od posebne državne skrbi, primarius Miroslav Goreta, voditelj Centra za forenzičnu psihijatriju i Kliničkog odjela Psihijatrijske bolnice Vrapče odgovorio je da bi to pitanje trebalo prije svega uputiti političarima, a potom i sociolozima. Taj vodeći hrvatski stručnjak za psihijatrijska vještačenja na čelu je i poslijediplomskog studija forenzične psihijatrije pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a koliko je njegovo praktično iskustvo sudskog vještaka u psihijatrijskim vještačenjima, zorno je prikazano u knjizi “Psihijatrijska vještačenja”, zbirci ekspertiza više od 60 konkretnih slučajeva, koju potpisuje s koautorima Ivanom Peko?Čović i Nadicom Buzina.

“Ratna situacija je, jasno, pridonijela maksimalnom oslobađanju destruktivne agresije na svim frontama, a ne samo na bojišnici. Drastično je reducirala cijenu ljudskog života, ugrozila funkcioniranje pravosuđa i pravne države u najširem smislu tog pojma, stvorila klimu u kojoj je široko, a što je još gore, i ne sasvim neopravdano, prihvaćeno mišljenje da se zločin isplati, da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin i tomu slično”, rekao je primarius Goreta, a kad je o braniteljima i oboljelima od PTSP-a riječ, jedan takav slučaj našao se i u knjizi “Psihijatrijska vještačenja”. Dvostruko ubojstvo o kojem je riječ dogodilo se u Zagrebu prije samo nešto manje od pet godina. Bivši branitelj zidarskim je čekićem ubio dvojicu muškaraca, uvjeren da su ga pokušali seksualno iskoristiti, iako je obojicu poznavao i nije mislio da su homoseksualci. Psihijatrijskim ispitivanjem utvrđeno je kako je, boraveći neko vrijeme rata u srpskom logoru, mladić bio sustavno silovan i maltretiran, o čemu nakon povratka kući ni s kim nije želio razgovarati. Otac ga nije smio ni zagrliti kad je napokon stigao kući i nesretnom je “logorašu” dijagnosticiran PTSP. Upitan može li se PTSP uzeti kao olakotna okolnost kod ovako teških zločina, primarius Miroslav Goreta rekao je da je i ratni PTSP u Hrvatskoj već od početaka oružanog sukoba zapravo prvorazredno političko pitanje.

“Kao psihijatar forenzičar mogu reći da se ta dijagnoza u nas nerijetko postavljala i još uvijek se postavlja bez dovoljno stručnih argumenata. To je ponajprije uvjetovano dobrim namjerama u odnosu prema hrvatskim braniteljima, no problemi koji su iz toga nastali globalno su možda više štetili i samim braniteljima, od kojih su mnogi zbog PTSP-a prerano umirovljeni, “invalidizirani”. Istodobno su iz takvog postavljanja politike veliku korist izvlačile, i još uvijek to čine, osobe s krajnje upitnim i braniteljskim statusom i dijagnozom PTSP-a”, bez krzmanja kaže Goreta, dodajući da su ubojice najčešće osobe s poremećajima ličnosti disocijalnog, paranoidnog, shizoidnog i emotivno nestabilnog tipa: “Krimogeni rizik se u toj skupini dodatno povećava kada se poremećaji ličnosti kombiniraju sa zlouporabom droga ili ovisnošću o njima, a jednaka konstatacija vrijedi i za zlouporabu i ovisnost o alkoholu.”

Dragan Jung i njegov suučesnik u zločinu Massimo Kršulj nisu, međutim, bili ni pijani ni drogirani kad su se odlučili obračunati sa svojim prijateljem iz razloga o kojima se još uvijek nagađa. Javnost je dodatno šokiralo Jungovo priznanje da je s više od 30 uboda nožem prije četiri godine, naizgled iz čista mira, ubio susjedu svoje bake, staricu u dobi od 77 godina. Upitan zašto, odgovorio je da se taj dan bio posvađao s djevojkom. Sljedeće četiri godine, dok je policija uzaludno tragala za počiniteljem, Jung je maturirao s odličnim uspjehom i iz Labina se preselio u Zagreb, gdje je, uz rad, studirao na Filozofskom fakultetu. Prema svemu sudeći, posljednje ubojstvo je planirao jer je policijska istraga otkrila da je prethodno kupio sjekiru kojom je izvršeno ubojstvo i plastične crne vreće u koje je trebalo spremiti komade žrtvina tijela i raznijeti ih po različitim kontejnerima u gradu, kako je svjedočio pred policijom, ali bez odvjetnika. Junga su mediji prozvali rođenim ubojicom, hladnokrvnim i proračunatim egzekutorom koji za oduzimanje života naizgled ne treba nikakav osobit motiv.

“Nema rođenih ubojica. To je davno prevladani Lombrozov koncept koji se danas spominje još samo u povijesnim djelima s područja kriminologije i forenzične psihijatrije, a u kojem se dominantno značenje za formiranje ubojice pripisuje genetičkim faktorima. Danas se smatra da su u formiranju ličnosti svakog ubojice uvijek istodobno prisutni i genetički i razvojno-psihološki i socijalno-psihološki faktori, a kod nekih, naravno, i medicinski. Relativni udio pojedinog faktora u nekom slučaju treba se otkriti vještačenjem i potvrditi u konkretnom sudskom postupku”, tvrdi forenzični psihijatar s poduljim stažem i iskustvom u toj domeni, dodajući da se oni “pravi” duševni bolesnici statistički puno rjeđe pojavljuju u ulozi ubojice, no ubojstva što ih oni počine znatno više uznemiruju javnost i medije jer su nerijetko počinjena na bizaran način i iz, za laike, potpuno nerazumljivih motiva.

“Iako takva ubojstva izazivaju najjače ‘osvetničke’ impulse ‘kažnjavajućeg društva’, a to bi bili svi mi, ona se u najvećem broju slučajeva ne sankcioniraju budući da su počinitelji tih djela u pravilu ‘neubrojivi’ pa je jedina racionalna reakcija društva njihovo upućivanje na obvezno institucionalno, a potom ambulantno liječenje”, tumači primarius Miroslav Goreta, no odgovor na pitanje koliko se uračunljivim može smatrati Dragutin Jung, odlučio je prešutjeti braneći se činjenicom da bi bilo kakvo njegovo izjašnjavanje značilo višestruko kršenje normi, kako liječničke profesije tako i uloge vještaka. Naime, Dragutin Jung ovih dana će najvjerojatnije biti upućen na vještačenje u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, kao što je to uobičajeno u najtežim i najsloženijim slučajevima ubojstava s područja Hrvatske, objašnjava Goreta. Psihijatrijska vještačenja na sudu su, uz to, uobičajen postupak kod svih procesa koji se bave ubojstvom. Tijekom policijske istrage, međutim, usluge psihijatra ili psihologa, takozvanih profajlera, koji bi napravili psihološki profil ubojice za kojim se traga, malo kad se koriste jer, kako objašnjava načelnik Gojko Marković, u većini slučajeva ubojica je odmah poznat pa nema potrebe za provođenjem istrage.

“Usluge profajlera traže se ako se za počiniteljem dulje traga i ako istraga nije pokazala tko bi on mogao biti. U tom se slučaju za pomoć obraćamo psihijatrima i psiholozima kako bi dobili stručnu procjenu mogućih crta ličnosti osobe za kojom tragamo. Kakve bi, primjerice, bile očekivane karakterne osobine čovjeka koji se odlučio za spaljivanje žrtve, što je specifično za zadavanje ubodnih rana sprijeda ili s leđa, sve to upućuje na karakteristike osobe za kojom tragamo i tako pokušavamo suziti krug oko osumnjičenih. Na slučajevima ubojstava inače rade istražitelji koji se bave isključivo krvnim deliktima i imaju veliko iskustvo u tome”, rekao je Marković. Iskusnim policijskim istražiteljima koji prikupljaju dokaze s terena od iznimne su pomoći balistički i biološki stručnjaci iz Centra za kriminalistička vještačenja “Ivan Vučetić”, zahvaljujući čijoj se stručnosti i suvremenoj opremi malo koji otkriveni ubojica uspije izvući nekažnjeno.

Poražavajuća je činjenica da je malo ubojica koji i prije prolijevanja krvi nisu već bili registrirani zbog obiteljskog nasilja ili prijetnji. Baš kao i u slučaju unuke koju je, zarivši u nju nož čak 38 puta, usmrtio njezin 79 godina star djed. Ili slučaj ubojstva koji je početkom ove godine zgranuo stanovnike Osijeka, a ni policijski istražitelji, usprkos svom iskustvu i prizorima s kojima su se sretali, nisu mogli gledati na koliko sitnih komada je 29-godišnji sin, registrirani psihički bolesnik, nasjeckao svoju nesretnu majku. WC školjka bila je vrhom puna njezinih usitnjenih iznutrica i komada mesa skinutih s ruku i stopala. Na ambulantno liječenje Dražen Požežanac trebao se javljati u pravilu jednom mjesečno, no nitko se nije zabrinuo kad ga kod liječnika nije bilo puna tri mjeseca ? sve do potresne vijesti o katastrofalnim posljedicama njegove zapuštene bolesti koju su pročitali u Crnoj kronici.