Predstava “Bife Titanik”, čijom dvostrukom premijerom u subotu i nedjelju 23. i 24. siječnja Eurokaz počinje novu kalendarsku godinu, scenska je kompilacija tekstova Ive Andrića, Sørena Kierkegaarda i Sándora Máraija u “komornu predstavu za dva glumca, glumicu i filozofa” čiju koncepciju i režiju potpisuje Branko Brezovec.

Kako se ističe u najavi, objedinjujući tri scenski priređena teksta – Andrićevu pripovijetku “Bife Titanik”, Kierkegaardov etički traktat “Strah i drhtanje” i monolog Grofice iz Maraijeva romana “Ljubavnik u Bolzanu” – kazališni projekt “Bife Titanik” koristi “efemernu strukturu suite kako bi, drskošću ili raspojasanom neophodnošću osnaženih paradoksa proizveo začudnost koja će se zgušnjavati uokolo egzistencijalnih uvida”.

“Predstava je to spektakularnog minimalizma, akribične, ali i raspojasane scenske mašinerije, za dva glumca, glumicu i filozofa. Promidžbeno govoreći, to je komad u kojem se biblijski Abraham prepušta u ruke ustaškom poglavniku, Židov Mento huli na svoju etničku pripadnost, a nepismena 17-godišnjakinja prokazuje Casanovu kao mekušca”, stoji u najavi.

Pripovjetka “Bife Titanik” pjesnika, pripovjedača i esejista Ive Andrića iz 1950. pripada tzv. židovskom krugu Andrićevih tema a glavni je lik Mento Papo, neugledni Židov, vlasnik skromnog periferijskog bifea Titanik.

Etičko-religijska rasprava danskog filozofa Kierkegaarda iz 1843. “Strah i drhtanje” bavi se “načinima dohvaćanja i osnaživanja religijskog stadija čovjekove egzistencije”, s glavnim likom, “biblijskim Abrahamom, zatečenim u tragedijskom rasponu između službe Bogu i najdubljih roditeljskih dostignuća”.

U romanu “Ljubavnik u Bolzanu” mađarskog pisca i publicista Maraija, objavljenom 1940., glavni je lik Giacomo Casanova koji, nakon uspješnog bijega iz mletačke tamnice, na putu za Muenchen zastaje u Bolzanu, gdje živi njegova nekadašnja neostvarena ljubav Francesca, gotovo neobrazovana seoska djevojka koja je postala grofica.

“‘Bife Titanik’ trudi se preskakati od označitelja do označitelja načinima ‘prisnosti bez milosti’, a drskost tih preskoka stvara tajnovite učinke koji bi pak trebali osigurati trajnu i krajnju, istina difuznu, prohodnost i, što je najvažnije, reverzibilnost”, dodaje se u najavi.

Igraju Jelena Miholjević/Suzana Brezovec, Zlatko Burić, Domagoj Janković, Borna Baletić i Ana-Marija Filipec.

Scenu je oblikovao Stjepan Filipec, kostime su napravile Petra Mina i Ana-Marija Franić, “glazbene ekstenzije” je osmislio Antun Toni Blažević, dok video projekcije potpisuju Ana Hušman i Ivan Marušić Klif, a svjetlo Petar Strmečki.

Kako je broj mjesta u gledalištu ograničen na 20 po izvedbi, predstava ima dvije premijere – u subotu 23. siječnja i nedjelju 24. siječnja, u Eurokazovu prostoru u Dežmanovoj 3 u Zagrebu.