Jednostrana prenamjena vitalnih prometnih resursa otežat će ionako zagušen cestovni promet u centru vozilima koja traže slobodan parking, stvarati opasne situacije, građanima iz centra otežati život te snima ugroziti poslovne aktivnosti

Do sljedećih gradskih izbora treba se pripremiti i za dodatne “prometne mjere” u svrhu tzv. zelene tranzicije u gradu. Jednu od dvije prometne trake na najopterećenijoj cestovnoj dionici u Zagrebu, Aleji Bologni i Ilici, od Gajnica do Črnomerca, gradska bi vlast mogla prenamijeniti u biciklističku stazu i tako doprinijeti smanjenju broja vozila. Posljedične gužve i kaos neće se spominjati. Građanima će se savjetovati da ubuduće iz Gajnica, Malešnice, Španskog, Vrapča… bicikliraju na posao i za druge potreba ili koriste sve zagušeniji i sporiji javni promet, ili se presele iz Zagreba! Živjeti u hrvatskoj metropoli i imati automobil je luksuz!

Također, u vitalnom pravcu sjever-jug, gdje je jedna traka u svakom smjeru rezervirana za javni promet i taksi vozila, drugu, jedinu za osobna vozila i gospodarski promet mogli prenamijeniti u biciklističke staze. Zbog posljedičnih prometnih gužvi i zastoja predložit će se uvođenje helikopterskog prijevoza građana…
Kao konačnu mjeru cijeli bi širi centar mogli pretvoriti u pješačku zonu. Bio bi to dodatan prilog “zelenoj tranziciji” i odluci ljudi da se rješavaju vozila i potom voze biciklom, pješače, koriste neučinkoviti i spori javni prijevoz, a ako im ne odgovara neka se isele iz grada!

Riječ je, naravno, o parafraziranju mogućih sljedećih “prometnih mjera”, za koju će gradska vlast zasigurno dobiti potporu “prometne struke”.

Biciklistička staza kod HNK usporavat će važan prometni tok i stvarati opasne situacije za bicikliste u pješake. Foto: Autoportal.hr

Zagreb je metropola europske unije s najlošijim prometnim sustavom u gradu. Presječen je rijekom i željezničkom prugom, ima premalo mostova i željezničkih denivelacija, nedostaje sjeverna obilaznica te denivelacija na vitalnim cestovnim poveznicama. Javni promet je neučinkovit i spor te ima premalo parkirnih mjesta za automobile, koji su većini građana koji žive u središtu ili okolnih područja, a poslovno i životno gravitiraju u središte grada, najbolje ili jedino prihvatljivo rješenje. Situaciju je pogoršalo što je od 2000. broj vozila koja prometuju povećan za više od 50 posto. No, istodobno, malo je napravljeno za poboljšanje kapaciteta gradskog cestovnog prometa, a javni je čak stagnirao. U tom kontekstu aktualna gradska vlast radi loše i kontraproduktivne mjere.

Uvođenje pješačkih zona i izgradnja biciklističkih staza važni su elementi za smanjenje zagađenja i gužvi u gradu te poboljšanju životnog standarda, ali za to treba stvoriti uvjete i osigurati nove prometno-tehničke mogućnosti, odnosno koridore. To treba biti dodana vrijednost u sustavu, a ne uvođenje jednog gašenjem drugog dijela prometnog sustava. Aktualna gradska vlast bez stvaranja novih prometnih sadržaja i resursa, prvenstveno izgradnje Jarunskog mosta, izgradnje novih cestovnih pravaca kroz grad (od Malešnice prema Ljubljanici, od Dubrave do Borongaja te prema središtu i Domovinskom mostu, s potrebnim denivelacijama, produžetka Strojarske s mostom preko Bundeka, denivelacije pruge u središnjem dijelu grada…) te izgradnje novih parkirališnih kapaciteta u gradu, podzemnih i nadzemnih, posebice blokovskih rotacijskih garaža, uz poboljšanje gradskog prometa, prenamjenjuje postojeće, već potkapacitirane prometne kapacitete u pješačke zone i biciklističke staze.

Teza kako je automobil u središtu grada, koji nema učinkovit javni promet, luksuz, neodgovorna  je i nepoštena

Izgrađivati biciklističke staze nauštrb vitalnih kolničkih traka (u Deželićevoj), važne prometne trake pretvarati u pješačke zone, prvo u Teslinoj, čime se presijeca jedna od tri vitalna prometna pravca istok-zapad, drugo u Staroj Vlaškoj, zatvarajući bitan rasteretni pravac na glavnoj prometnoj poveznici sjever-jug te se zbog toga tijekom radnih jutara stvaraju zagušenja od Gupčeve zvijezde do Palmotićeve i usporava Zeleni val. Nesposobnost i neodgovornost da se sagledaju nuspojave, odnosno posljedice i štete donesenih mjera je zabrinjavajuća. Vidi se to i po najnovijoj mjeri otvaranja biciklističkih staza kod HNK, čime su građani Zagreba ostali bez desetaka vrijednih parkirnih mjesta, ali to nije problem samo za građane centra i nije jedini problem…

Izgradnja potrebnih parkirnih mjesta u gradu zanemarivan je desetljećima, a u situaciji kad imamo potkapacitiran, nedovoljno učinkoviti i spor javni gradski promet to otežava život građana ne samo onih koji žive u centru, nego i onih koji dolaze u centar, iz poslovnih i životnih razloga. Smanjivanje ionako premalog raspoloživih parkirnih mjesta otežat će život i funkcioniranje građanima te dodatno povećati gužve i zagađenja. Naime, svaki ili četvrti automobil kroz centar se kreće kolnikom tražeći slobodno parkirno mjesto. To nepovoljno utječe na životne i gospodarske aktivnosti u gradu. Nova mjera, bez pružanja učinkovite alternative, demotivirat će mnoge građane da dođu u centar, što će otežati poslovanje poslovnih subjekata i ubrzati poslovno odumiranje centra. Ukinuta parkirna mjesta bila su važna i građanima, djelatnicima Pravnog fakulteta, HNK…, posjetiteljima i građanima.

Zatvaranje desetaka parkirnih mjesta otežat će život ne samo građanima koji žive u centru, nego i onima koji dolaze u centar, iz poslovnih i životnih razloga. Foto: Autoportal.hr

Teza kako je automobil u središtu grada, koji nema učinkovit javni promet, luksuz je neodgovorna i nepoštena. Mnogim građanima u centru automobil je jedina, odnosno najbolja opcija. – Oni kojima to ne odgovara neka prodaju stan u centru i žive na periferiji (?!), kaže “prometna struka”. I kako će potom dolaziti do centra, kad je javni gradski promet, pogotovo u vrijeme odlaska i povratka s posla, prorijedio i usporio, u prenakrcanim kompozicijama. A što je s onim koji su kupili stan u centri tamo počeli živjeti, računajući na postojeće i privilegirane mogućnosti parkiranja? Trebalo je, dakle, najprije osigurati nove parkirne mogućnosti, a potom zatvarati postojeće.

No forsiranje biciklističkih staza ima i tamnu stranu, jer u situaciji kad nisu do kraja izgrađene, građane se potiče da bicikle koriste i zonama kad trebaju ići na kolnik ili nogostup. To dovodi u pitanje sigurnosni kriterij. Dionica kod HNK usto je sigurnosno upitna, jer se na dva mjesta presijeca s opterećenom kolničkom trakom, bez sigurnosne redundancije. Svako takvo rješenje je loše, jer ograničenje brzine vozači često ne poštuju, a dodatan je problem što velik broj biciklista ne poštuje obvezu prilagodbe brzine uvjetima na biciklističkoj stazi, stvarat će opasne situacije i usporavati promet.

Problem su prijelazi preko kolnika, koje biciklisti prelaze ne skidajući se s bicikla i to prevelikom nesmanjenom, brzinom. To je izravna opasnost za njih, a mnogi će vozači, znajući za to nepotrebno usporavati pred raskrižjem i povećavati zagušenost ceste. Situaciju pogoršava i nedefinirana, pravno dvojbena situacija da biciklist bez skidanja s bicikla stazom prelaze pješački prijelaz. Jer, ako je biciklistička staza iscrtana preko pješačkog prijelaza, ona ne poništava temeljno pravilo pješačkog prijelaza kojega se mora prelaziti – pješice, gurajući bicikl. Nedefiniranost prometnih pravila, pa i sudske prakse na procesima nakon nesreća izvor je brojnih problema i opasnosti.

Uvođenje biciklističkih traka kod HNK nauštrb desetaka parkirališta, dijelom i kolnika je kontraproduktivno. Posebice stoga što će novoformirane biciklističke staze velik dio godine, zbog vremenskih uvjeta bit će neiskorištene, i to posebice u uvjetima kad se cestovni promet usporava (kiša, magla…) pa je dodatni kolnički profil od vitalnog značenja. To je neracionalno rasipanje prometnih resursa u gradu, radi izgradnje biciklističkih staza, najbolje se vidi u ulici Gjure Deželića i Masarykovoj. Ne ponovilo se…