U Mozaiku knjiga pokrenuta je nova biblioteka, nazvana je Bura i objavljivat će knjige hrvatskih autora bez obzira na to jesu li već afirmirani pisci ili debitanti, mladi ili stari. Jedini uvjet je dobra književnost, istaknuo je u razgovoru za Nacional Andrija Škare, urednik Bure.

NACIONAL: Urednik ste nove biblioteke Mozaika knjiga u kojoj je upravo objavljena nova knjiga Svena Popovića. Što je Bura i zašto je pokrenuta?

Bura je nova biblioteka Mozaika knjiga u kojoj će se objavljivati djela hrvatskih autora. Pokrenuta je kako bi se dodatno dalo na važnosti domaćim autorima, kako bi ih se približilo čitateljima i učinilo vidljivijima. Prema nekim istraživanjima u Hrvatskoj se najmanje čitaju baš domaći autori, a to je šteta jer ne samo da imamo suvremenu književnost koja apsolutno može stati uz bok bilo kojoj nacionalnoj književnosti, nego će i domaći čitatelj najbolje razumjeti baš hrvatskog pisca, oni žive u istoj sredini, imaju iste probleme, dijele slične svakodnevice… Čak i ako sve to zanemarimo, barem možemo reći da dišu isti zrak, a i to nešto znači.

Također, jedan od razloga pokretanja biblioteke je činjenica da je Mozaik knjiga, kao jedan od najvećih domaćih izdavača, dosad možda bio mrvicu više prepoznatljiv po nekim drugim dijelovima svog nakladničkog programa kao što su popularna strana beletristika, priručnici, enciklopedije, izdanja od nacionalnog značaja, naslovi za djecu. Sad je došao trenutak da se i program hrvatske beletristike, koji je u Mozaiku oduvijek bio snažan i dobro osmišljen, ali je možda bio nijansu manje vidljiv, malo više postavi pod svjetla reflektora.

NACIONAL: Što uopće znači neka nova biblioteka unutar izdavačke kuće i kojim smjerom će se Bura kretati?

Nova biblioteka u kojoj se objavljuju domaći autori bio bi velik događaj u svakom jeziku i svakoj kulturi pa je tako, istinski vjerujem u to, pokretanje Bure važna stvar za domaću književnost, a onda je važna i za Mozaik knjiga koji je biblioteku pokrenuo.
Bura je u Mozaik donijela jedan novi niz pitanja, izazova i situacija s kojima se susrećemo, a koja su neizbježna kad god pokrećete nešto novo – od onoga kako će knjige biti vizualno postavljene do toga gdje ćemo ih i kako promovirati – ali svakom zadatku oko njih svi kolege pristupaju sa žarom i sa strašću jer svi osjećaju da radimo na nečemu što je veće od nas samih i što treba ostaviti trajni trag.

NACIONAL: U Buri će se objavljivati hrvatski autori, zašto je to važno?

Već sam spomenuo da se u Hrvatskoj domaće autore relativno slabo čita. Jedan od razloga što hrvatski čitatelji katkad a priori otpisuju hrvatske autore je zato što misle da je vani sve uvijek bolje. Ne samo da je proverbijalna trava uvijek zelenija kod proverbijalnog susjeda, nego nerijetko ljudi misle da ako neki pisac dijeli svakodnevicu sličnu njihovoj u kojoj je vječita borba s nedostatkom vremena i novca, lošim vijestima na televiziji, u novinama i na portalima, visokim cijenama, nefunkcionalnošću sustava na mnogo razina i razočaranjem u politiku i šuplja obećanja, da onda takav pisac naprosto ne može napisati ništa uzbudljivo, dobro i očaravajuće. Često takvi ljudi upravo bijeg od vlastitih problema eskapistički traže u djelima stranih pisaca, Skandinavaca, Engleza, Amerikanaca, svejedno, vjerojatno se i nesvjesno odmiču od hrvatske književnosti jer misle da ona ne može zadovoljiti njihove književne apetite ili im jednostavno nije dovoljno zabavna. Svima takvima poručujem da vjerojatno još samo nisu naletjeli na pravu knjigu! U Hrvatskoj se godišnje objavi barem deset genijalnih romana i zbirki priča koje su napisale hrvatske autorice i autori, još toliko odličnih i još toliko vrlo dobrih, a biblioteka Bura taj će broj samo povećati. Treba čitati hrvatske autore: s njima ne dijelimo samo jezik i kulturu, iz njihovih djela možemo bolje shvatiti svijet oko sebe, ali – što je jednako važno – i sebe u tom svijetu.

NACIONAL: Na što ćete vi kao urednik biblioteke staviti fokus, na čemu ćete inzistirati?

Jedino što mi je zapravo važno jest da u biblioteci Bura izlaze sjajne knjige, vrhunska književnost. Žanr, forma, dob i spol autora, njegov renome, etabliranost na književnoj sceni ili pak potpuna anonimnost tu su mi sasvim nebitni. Želim da sve knjige budu zanimljive i da u čitatelju naprave neki pomak, da mu otvore neku novu perspektivu ili ga potresu, dotaknu, u idealnom slučaju čak i izvrnu, dubinski promijene. Želim da svaka od tih knjiga pruži užitak u čitanju i da svaka od njih, barem do određene mjere, bude zabavna. I inače mislim da je zabavnost dosta zapostavljena kategorija kad je književnost u pitanju, a najbolje knjige uistinu jesu zabavne. Nitko mi ne može reći da, primjerice, „Zločin i kazna“ ili „Stranac“ nisu i zabavni, uz sve ostalo što jesu.

NACIONAL: Koliko uopće urednik može imati „slobodne ruke“ za usmjeravanje autora?

To ovisi od autora do autora. Neki se daju usmjeravati više, neki manje, a urednik ima zamisli i komentare na kojima inzistira, ali i one koji su tek prijedlozi. Kad god uređujem knjigu domaćeg autora, nastojim u svakoj situaciji u tekstu koju nalazim problematičnom opširno objasniti i detaljno elaborirati svoj stav i na to autori izuzetno dobro reagiraju. Pogotovo zato što nikad nekome ne kažem da nešto ne valja, nego objasnim zašto ne valja i odmah predlažem alternativno rješenje. Većinom su autori s kojima sam dosad radio razumni i ne misle da je tekst koji su napisali sveto pismo po kojem nitko više ništa ne bi smio dirati, dapače. Svi oni shvaćaju da je sve što im predlažem samo i jedino u svrhu poboljšanja teksta, mi surađujemo u zajedničkom cilju: i meni je, kao i njima, stalo do toga da knjiga koja treba izaći bude što bolja, najbolja što u određenim okolnostima može biti.

NACIONAL: Što vam je cilj s Burom, što biste željeli da ta biblioteka postane?

Ideal su mi neke biblioteke s kojima sam ja odrastao i živio, od legendarne biblioteke Vjeverica, preko biblioteka Hit i Hit-Junior do biblioteke Zlatko Crnković predstavlja. Kažem ideal, a ne cilj, jer iako bih ja stvarno bio najsretniji čovjek na svijetu da i Bura postane biblioteka tog kalibra, do takvog statusa treba proći jako mnogo vremena, objaviti stotine knjiga, cijelu priču graditi polako i na zdravim temeljima. Ne kažem da se to neće dogoditi, ali o tome se još uvijek ne usuđujem ni sanjati.
Za početak bih bio sretan kada biste za dvije ili tri godine vidjeli na polici tridesetak knjiga koje na hrptu imaju logo Bure i odmah biste znali da su one sve dio iste šire priče i da kad posegnete za bilo kojom od njih, znate da u rukama imate vrhunsko štivo. To je ideja, steći povjerenje čitatelja koji će posegnuti za knjigama iz biblioteke Bura čak i ako nikad nisu čuli za autora i biti sigurni da će ih to što će pronaći među koricama, u najboljem slučaju, oduševiti, a u svakom slučaju barem pošteno zainteresirati.

NACIONAL: Mozaik knjiga obilježili su upravo hrvatski autori – Pavličić, Pilić, Polak, Tribuson, Matanović – i pokazalo se da je to zaista bio odličan potez. Kako vidite ove „nove“ autore, imaju li oni potencijala postati nove književne zvijezde?

Imaju, apsolutno. No potencijal je jedna stvar, a realizacija tog potencijala je sasvim druga. Za početak, svi autori koje spominjete objavili su barem dvoznamenkasti broj knjiga. Ta ih sasvim kvantitativna činjenica ne čini književnim zvijezdama, ali i ne odmaže. Ako ništa drugo, daje više prilika čitateljima da ih upoznaju. Svi autori čiji su naslovi zasad dogovoreni u biblioteci Bura su odlični i iza njih stojimo ja kao urednik i Mozaik knjiga kao nakladnik, a iskreno vjerujem da će tu kvalitetu uskoro potvrditi i čitatelji kao i stručna javnost, štono se kaže, i publika i kritika. Da bi postali književne zvijezde, što god to konkretno u Hrvatskoj značilo, trebaju mnogo pisati i trebaju svakom knjigom podizati vlastitu ljestvicu – kao što su to činili i još uvijek čine autori koje ste spomenuli – u tom slučaju status im neće izmaknuti.

NACIONAL: Koliko su hrvatski pisci danas čitani, zanimljivi, intrigantni, je li uopće moguće od njih napraviti zvijezde kad se u Hrvatskoj, ali i u svijetu, sve manje čita?

Hrvatska književnost nikad nije bila uzbudljiva, šarena, poticajna, inovativna i u tijeku sa svjetskim trendovima kao što je to danas. Nije cilj napraviti od pisca književnu zvijezdu, to je preuzetna i nepotrebna ambicija, važno je objavljivati jednu po jednu odličnu knjigu, a kad se čitatelji zaljube u nekog pisca, poslije je sve moguće.

NACIONAL: Koliko su teme i žanrovi važni za Buru? Kako birate autore i knjige koje izdajete?

Za Buru su važne sve teme i svi žanrovi koji okupiraju hrvatske autore. Nećemo biti ograničeni ničim osim književnom kvalitetom, dobra književnost je jedini uvjet. Dobro, ne samo dobra književnost već i da tekst rezonira sa mnom kao urednikom, ali dosad sam već itekako dobro naučio lučiti ono što mi se sviđa, svoje estetske preferencije, od onoga što možda nije moja šalica čaja, ali ima nespornu književnu vrijednost. Kao potvrdu te teze navodim i činjenicu da je prvi roman koji objavljujemo u Buri čisti, punokrvni fantasy žanr, čiji nikako nisam obožavatelj i u svoje slobodno čitateljsko vrijeme ne bih nikad za njim posegnuo, ali Sven Popović je romanom „Mali i Levijatan“ uspio ono što izvrsna književnost mora moći – nadišao je granice žanra i oduševio ne samo mene kao jednog od prvih čitatelja, nego i sve brojnije čitatelje koji su se dokopali romana sad kad je konačno izašao iz tiska.