“Mi to osuđujemo, ALI…” To je otprilike obrazac glavnih političkih poruka koje su, nakon napada kalašnjikovom na zgradu Vlade i teškog ranjavanja policajca koji pukom srećom nije izgubio život, prošloga tjedna došle od glavnih predstavnika Domovinskog pokreta. Predsjednik tog pokreta Miroslav Škoro vrlo je neuvijeno branio vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu koji je prošloga četvrtka u Dnevniku Nove TV doslovce rekao da je napad Danijela Bezuka izraz bunta mladog čovjeka koji je “gledao svu ovu nepravdu” i “nije, kao njegovi vršnjaci, pobjegao u Irsku ili Njemačku”.

Škoro je s puno razumijevanja ustvrdio da Penava na taj čin gleda “trodimenzionalno” te je ponovio da iako oni sam napad osuđuju, on je “posljedica određenih nezadovoljstava”. Zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto napisala je u objavi na Facebooku: “Vladu od nezadovoljstva naroda neće spasiti ni postavljanje tenkova oko Markova trga.”

Jedan od Bezukovih glavnih neformalnih političkih mentora, HSP-ov zamjenik gradonačelnika Kutine i veteran HOS-a Damir Markuš, na čijem se profilu na Facebooku Bezuk mogao inspirirati komentarima poput onog o “likvidaciji premijera Plenkovića” i “spaljivanju Katarine Peović” ili pak onim “Dok dijete ne nabavi gun, pa rokne dva, tri, bit će jebote, ustaša poludio”, za Večernji list je, pak, pozvao da se Bezuka prestane nazivati teroristom, a u prilog tome je dodao:

„Prozvati nekog teroristom, a imati uza se SDSS, bio bi, da nije ove tragedije, vic broj jedan.“

I Penava i Markuš, a naravno i Karolina Vidović Krišto, dio su Škorine političke platforme – Domovinskog pokreta. Predstavnici tog pokreta u 2020. godini šalju poruke koje problematiziraju koaliciju s SDSS-om i demoniziraju njihova čelnika Milorada Pupovca.

Penava je na nedavno održanim parlamentarnim izborima bio prvi na listi u 5. izbornoj jedinici i osvojio je 12.606 glasova – ili čak 45,21 posto, a s te je liste u Sabor osim Penave ušlo još dvoje zastupnika.

Damir Markuš bio je peti na listi Domovinskog pokreta u 6. izbornoj jedinici i osvojio je 1115 glasova, čime je bio treći po broju osvojenih glasova na toj listi, odmah iza prvog na listi Stephena Nikole Bartulice i trećeg na listi Željka Sačića koji je osvojio najviše glasova. Malo je nedostajalo da se, dakle, Bartulici i Sačiću, koji su prošli, u Saboru pridruži i Markuš.

Markuš je kao pripadnik HOS-a sudjelovao u obrani Vukovara sa stricem Danijela Bezuka, Zdravkom Bezukom koji je ondje poginuo. Njemu u čast u Kutini se odigrava memorijalni malonogometni turnir „Bezuk – Kovačić“. Markuš je za Večernji list rekao i da je s ocem Danijela Bezuka, Zdenkom Bezukom, u ožujku 1991. ušao u Specijalnu jedinicu MUP-a, da bi mnogo godina kasnije postao prijatelj i s njegovim sinom.

“Poznavao sam dobro Danijela Bezuka i našeg se prijateljstva neću nikad odreći. Igrao je u NK Dinamo Kutina, u kojem sam predsjednik. Pitajte sve koji su ga poznavali i nećete čuti lošu riječ o njemu”, rekao je Markuš i ustvrdio da se tragedija koja se dogodila nije dogodila s još nečijim znanjem i da nitko to nije mogao predvidjeti, ali da iz razgovora s njegovim vršnjacima i prijateljima zna da je Bezuk “kao i mnogi drugi mladi, itekako bio nezadovoljan stanjem u našoj domovini”.

Te njegove tvrdnje u suprotnosti su s izjavama Ivice Bezuka, drugog strica Danijela Bezuka, koji je za RTL rekao da ne zna zašto je Danijelov otac, njegov brat, zadržao oružje nakon rata.

“Ne znam zašto se nije riješio oružja iz kuće. Mogao je to i prodati nekome. Ne krivim njega za to što je mali napravio. Mislim da je na malog utjecao netko sa strane i da je upao u neko loše društvo”, rekao je Ivica Bezuk.

Jedan od onih koji su itekako, izravno ili neizravno, mogli utjecati na Bezuka, bio je upravo Markuš.

‘Dođi i skini, samo se najavi kad ćeš doći ti i tvoja ekipa, jedva čekamo. Na ovom će se vidjeti koliko smo za dom spremni’, poručio je Markuš tadašnjem potpredsjedniku vlade Predragu Štromaru koji je htio riješiti problem s pločom u Jasenovcu. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na Markuševu profilu na Facebooku objavljeni su brojni komentari koji pozivaju na mržnju, a on se ovih dana branio time da nije stigao čitati sve te komentare i da ih ne odobrava, ali da svatko treba odgovarati sam za sebe. Kao jedan od glavnih predstavnika HOS-a u Kutini, Markuš je prije tri godine podržavao postavljanje ploče poginulim braniteljima HOS-a s natpisom “za dom spremni” u Jasenovcu, a portal Kutina.in naveo je tada i da je bio jedan od glavnih inicijatora postavljanja ploče kako u Jasenovcu tako i kasnije slične ploče u Kutini. Nacional je tada objavio da je ploča postavljena na mjestu nekadašnjeg glavnog ustaškog stana, odnosno Luburićeva stožera logora Jasenovac – i to iako se samo nekoliko metara dalje, ispred crkve u centru Jasenovca, nalazi ploča podignuta još 1996. u spomen svim poginulim hrvatskim braniteljima.

O tome da je bila riječ o provokaciji i iskorištavanju tragedije poginulih pripadnika HOS-a kako bi se dodatno “promovirao” pozdrav “za dom spremni”, i to na mjestu najkrvavijih ustaških zločina iz Drugog svjetskog rata, svjedočio je i podatak da je Jasenovac u vrijeme Domovinskog rata branila Hrvatska vojska te da su neki od HOS-ovaca čija su imena ispisana na spornoj ploči poginuli 1995. kao pripadnici Hrvatske vojske, a ne HOS-a.

Kad je problem s pločom postao nacionalno pitanje, jedan od onih koji su vodili glavnu riječ oko ploče bio je i Damir Markuš. Braniteljski portal prenio je početkom rujna 2017. kako “jedan od čelnih HOS-ovaca Damir Markuš strahuje da bi ploča već sutradan mogla u Novsku”. Prenijeli su njegovu objavu s Facebooka:

“Ako je skinu, bit će to bez našeg znanja a kamoli dogovora. A ako su ‘neki’ iskočili iz tračnica, pa sami nešto dogovorili, o tome nas većina ne zna i ograđuje se, a ići će njima na dušu. Još jedan po meni pokušaj da se posvađamo, vidjet ćemo.”

On se tada, naime, javio iz Jasenovca i napisao i ovo:

“Pozdrav iz Jasenovca u kojem je samo jedna patrola (vidljiva), dva novinara i desetak ‘čuvara’. Ako skinu ploču ujutro a što neke informacije govore, tiskovna će biti vrlo zanimljiva. Nadam se da neće, jer to bi bilo protuzakonito.“

Damir Markuš, vukovarski branitelj i bivši pripadnik HOS-a te nedavno izabrani HSP-ov dogradonačelnik Kutine, na svom profilu na Facebooku poručio je tada potpredsjedniku vlade i ministru graditeljstva i prostornog uređenja Predragu Štromaru kako jedva čekaju da on i njegova “ekipa” dođu u Jasenovac pokušati skinuti spomen-ploču poginulim HOS-ovim braniteljima, na kojoj je i pozdrav “za dom spremni”.

Nakon što je Predrag Štromar najavio da će maknuti ploču iz Jasenovca, Markuš je na Facebooku napisao:

“Dođi i skini, samo se najavi kad ćeš doći ti i tvoja ekipa, jedva čekamo. Na ovom će se vidjeti koliko smo za dom spremni, upravo na ovom. Ako to dopustimo, gotovo je. Ako dozvolimo da ovakvi jugosloveni skrnave spomen ploču 11 junaka domovinskog rata, koji su za Hrvatsku život dali, onda smo i mi jugosloveni. Dakle, budimo spremni.”

Markuš je inače dogradonačelnik postao u drugom krugu lokalnih izbora 2017. u koaliciji s HDZ-om i njihovim gradonačelnikom Zlatkom Babićem.

Taj podatak govori da će neka nova politika premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića teško biti provediva dok god HDZ na lokalnom nivou ovisi o koalicijskim partnerima kao što je HSP te da će lokalni izbori sljedeće godine, kao i najavljeni unutarstranački izbori u HDZ-u, biti novi veliki izazov za Plenkovića.

Jedan od velikih testova za Plenkovića, ali i za Domovinski pokret, bit će Vukovar. Naime, gradonačelnik Vukovara je Ivan Penava koji je iz HDZ-a izašao nakon što je s Mirom Kovačem, Davorom Ivom Stierom i Milijanom Brkićem doživio poraz na unutarstranačkim izborima. Penava je još 2018., iako istaknuti član HDZ i gradonačelnik Vukovara, organizirao prosvjed protiv hrvatskih državnih institucija zbog neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih u Vukovaru. Na godišnjicu prosvjeda izjavio je kako nije isključeno da će se organizirati još jedan, jer “u ovih godinu dana po tom pitanju ništa nije učinjeno” te je najavio mogući izlazak iz HDZ-a ako se ništa ne promijeni.

Iako se nominalno zalagao za plemenitu stvar, da se riješi pitanje neprocesuiranih ratnih zločina, način na koji se Penava otpočetka postavio prema tom problemu odmah je jasno naznačio da ratne zločine koristi kako bi dodatno radikalizirao situaciju u Vukovaru.

U povodu brutalne masovne tučnjave u lipnju ove godine u Vukovaru, kada je najmanje sedmero osoba ozlijeđeno, a 20 privedeno, bivši gradonačelnik Vukovara, SDP-ov Željko Sabo, izjavio je da je dolaskom Ivana Penave za gradonačelnika 2014. godine u Vukovar donesen nemir te da stoga nikako ne može biti aboliran ni od ovog događanja. Kako je prenio Večernji list, Sabo je istaknuo da su jedan od osnovnih razloga netrpeljivosti odvojeni vrtići i škole u Vukovaru te da je u vrijeme dok je on bio gradonačelnik Vukovara, s ciljem rješavanja toga problema u gradskim vrtićima jer škole tada nisu bile u ingerenciji Grada, s ravnateljicama vrtića Vukovar 1. i Vukovar 2. dogovorio spajanje, ali da to nije dozvolila tadašnja koalicija u Gradskom vijeću HDZ – SDSS – HSPAS.

Činjenicu da je HDZ tada upravo u Vukovaru bio u koaliciji s SDSS-om, danas ističu Nacionalovi izvori bliski Vladi u prilog tvrdnjama da je cijela Penavina agenda, kao i onih koji danas Plenkovića prozivaju zbog koalicije s SDSS-om, zapravo licemjerna. Naime, predsjednik HDZ-a u vrijeme dok je u Vukovaru na djelu bila upravo koalicija HDZ-a i SDSS-a, bio je Tomislav Karamarko. Karamarku je bilo stalo do kompletne vlasti nad Vukovarom kao simbolom Domovinskog rata. Upravo je u režiji HDZ-a tada organizirano da HDZ-ova vijećnica Marija Budimir snimi Željka Sabu koji joj je za prelazak na SDP-ovu stranu, odnosno njezin vijećnički mandat, nudio čak i mito u iznosu 50 tisuća kuna, rekavši da ima i sponzore koji su taj iznos spremni platiti. Politička karijera Željka Sabe u tom je trenutku bila završena, a otvorio se put mladom i, kako se tada u desnom krilu HDZ-a mislilo, perspektivnom Ivanu Penavi. Njegova pobjeda na izborima za gradonačelnika Vukovara dala je vjetar u leđa i Karamarkovu političkom usponu. No cijela ta priča već u startu je bila prilično zatrovana. Naime, još prije Penavina uspona u Vukovaru je 2013. došlo do poznate podjele kolone. Smatra se, iako nikad nitko nije otvoreno preuzeo odgovornost, da su kolonu podijelili pripadnici braniteljskih udruga uz prešutnu podršku HDZ-a, kako bi se dodatno uzdrmala tadašnja SDP-ova vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem. Godinu dana nakon toga, krajem 2014., dogodio se i šator pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66, gdje je jedna od glavnih poruka bila: “Oba su pala, oba će pasti.”

Prosvjed za prava branitelja stradalnika Domovinskog rata pretvorio se u glavni poligon za promjenu političke vlasti u Hrvatskoj. Početak prosvjeda dogodio se u vrijeme zahuktavanja predsjedničke kampanje, a jedna od prvih političkih gošći iz HDZ-a u šatoru je bila Kolinda Grabar-Kitarović. Međutim, u javnosti je prilično zapostavljena ostala činjenica da je među onima koji su pohodili šator bio i tadašnji zastupnik u Europskom parlamentu Andrej Plenković.

Predsjednik Zoran Milanović reagirao je na ponovne prozivke premijera Andreja Plenkovića i na društvenim mrežama podsjetio javnost na huškačke napade HDZ-a iz 2012. godine. Tadašnji premijer, a danas predsjednik Zoran Milanović prozvao je premijera Plenkovića da mu takva politika, koja je započela čim je Tomislav Karamarko 2012. postao predsjednik HDZ-a, tada nije smetala. Milanović je na svom profilu na Facebooku prošloga tjedna napisao:

“Ovo su moje riječi sa sjednice hrvatske vlade održane 20. lipnja 2012. Bila je to reakcija na jednu u nizu huškačkih izjava Tomislava Karamarka, jednoga u nizu Jandrokovićevih gospodara i Plenkovićevog dobrotvora koji ga je već 2013. instalirao u Europski parlament.

Pamti li itko Plenkovićeve i Jandrokovićeve riječi iz tog vremena i njihov trud na izgradnji hrvatske sloge?

‘Ovo spominjem zato što već danima gledamo kulminaciju igranja vatrom i nazivanja naše vlasti nenarodnom vlasti.

Ova vlast je narodna, jer je dobila povjerenje naroda. Nikad, baš nikad, i kad su tijesno dobili parlamentarne izbore, političku konkurenciju nisam nazivao nenarodnom vlašću. To je jezik iz 1945., 1946., 1947. i 1948. godine. Ovo je pitanje kulture duha. Ne moramo se voljeti, imati iste poglede na brak i život, ali moramo imati iste poglede na Hrvatsku. A oni kojima je bliži govor 1945., neka se služe tim govorom, a taj govor za nas ne postoji.’”

I izvori bliski HDZ-u upozoravaju na Plenkovićevu nekonzistentnost. Naime, nakon što je Karamarko 2016. morao otići s mjesta potpredsjednika Vlade zbog afere Konzultantica, koju je otkrio Nacional, Plenković je na visoka mjesta na listama stavio iste one ljude koji su postali perjanice iste te Karamarkove desničarske politike, od Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih do Željka Glasnovića i Steve Culeja. Bivšu predsjednicu HDZ-a i bivšu premijerku Jadranku Kosor, koju je Karamarko ponizio i izbacio iz HDZ-a jer se usudila kritizirati, Plenković nije ni pomislio vratiti u stranku, na što ga je Zoran Milanović prošloga tjedna također podsjetio. Milijanu Brkiću, nekad glavnom Karamarkovu operativcu, dao je ono što mu ni Karamarko nikada nije dao – da bude potpredsjednik Hrvatskog sabora. U vrijeme izbijanja afere SMS, kad je bilo jasno da je Brkić osumnjičen i da se vodi istraga, Brkićeva pozicija u stranci i u Saboru bila je cijelo vrijeme – zacementirana. Drugim riječima, Plenkoviću tada nije smetalo što je jedan od čelnih ljudi HDZ-a moguće bio dio jedne šire paraobavještajne mreže. Nikad nitko nije odgovorio ni na pitanje kako to da je Brkić osumnjičen samo u drugom kraku te afere, zbog prisluškivanja sebi privatno bliskih ženskih osoba, iako je evidentno bio u komunikaciji s falsifikatorom Franjom Vargom i vezano uz neke puno opasnije i opakije rabote.

Danak svih tih popuštanja ekstremistima počeo je Andreju Plenkoviću stizati na naplatu.