“Europa je napravila veliku grešku što iz događanja 2015. i 2016. nije naučila temeljnu lekciju a to je da se mora nositi s izazovima pritisaka s istočnih granica i da to ne može riješiti financijskim kompenzacijima, rekao je za Nacional.hr saborski zastupnik stranke Glas Goran Beus Richemberg na temu migrantske krize.

NACIONAL: Kako se je Europska unija dovela u poziciju da postane talac turskog predsjednika Erdogana?

“Turska je podnijela najveći teret izbjegličke krize, ukupno 4 milijuna migranata, sa istoka i sa juga, primila je na svoj teritorij, dio njih je u onom velikom valu 2015-2016. otišao u treće zemlje, njih oko milijun. Berem dva milijuna ljudi još živi u turskim izbjegličkim logorima i centrima, a najmanje još milijun ljudi rasut je po cijeloj zemlji. To je ogroman teret i za veliku zemlju poput Turske, i trgovati s njom na način da se pokuša ustanoviti cifra po kojoj će se Turska umiriti mislim da je bilo pogrešno. Europa se ponaša prema ratu u Siriju kao da se nju to uopće ne tiče, a svi smo mi dio antiterorističke koalicije.”

NACIONAL: Činjenica je da se među izbjeglicama nalazi veliki broj ekonomskih migranata do 30 godina, bez dokumenata – iz Pakistana, Iraka, Irana, Afganistana. Kako se postaviti prema tom problemu?

“Mnogi muškarci jesu samci, ali u tim zemljama su mnoge zone visokorizične, tamo su nedemokratski režimi, vojni režimi, isto tako tamo je jako puno terorističkih napada u kojima gine puno ljudi. Europska unija je velika i ima veliki problem depopulacije i u njoj ima mjesta za nekoliko milijuna ljudi, europsko gospodarstvo treba najmanje još pet milijuna novih radnika. S druge strane postoji taj strah od drugoga, drugačijeg, od druge civilizacije, pripadnika drugih vjera,  od ljudi koji dolaze iz zone u kojima traju oružani sukobi i za koje postoji predrasuda da su skloni kriminalu i nasilju. Taj strah u većini europskih društava budi određeni otpor prema bilo kakvoj liberalizaciji sustava koji bi omogućio da taj veliki broj ljudi krene prema zapadu.”

NACIONAL:  Treba li u Hrvatskoj po ovom pitanju doći do nacionalnog konsenzusa između političkih stranaka?

“Nemam ništa protiv toga da se pokuša uspostaviti nacionalni konsenzus oko ove teme, međutim pitanje je na čemu točno. Evo recimo konkretno na angažmanu vojske, što bi vojska radila na granicama, ona nema nikakve ovlasti djelovati protiv civila. S druge strane zakon nije dorečen, da li će vojska biti logistička potpora policijskim snagama, da li će im nositi vodu, hranu,  ja mislim da to nije uloga vojske. Čini mi se da je potezanje ovog pitanja – prvo pokušaj umirivanja vlastite savjesti da se nešto kao radi,  a drugo da je to jedan način  smirivanja unutrašnjopolitičke situacije. Na taj se način želi  poručiti građanima Republike Hrvatske da su sve represivne snage  zapravo u funkciji očuvanja teritorijalnoga integriteta.  Bit će vrlo zanimljivo čuti na koji će se način prema odredbi Zakona o obrani pa i policijskom poslovima uopće riješiti to pitanje angažmana vojske. Ja ne vidim drugog načina nego da budu logistika policiji, ne vjerujem da će izvesti tenkove i postaviti ih u polja kao nekakve simbole upozorenja. Ovo je jedno pitanje na koje Europa u cjelini mora dati odgovor, ona mora imati jedinstvenu politiku kada je riječ o migracijama sa istoka.”

NACIONAL. Da li je Europska unija sposobna dati učinkovit odgovor na pitanje migrantske krize?

“Ja se nadam da jest, ako su već otišli na lice mjesta da vide kakva je situacija valjda onda u torbi nose i određene mjere koje će zajedno  poduzeti, ali izgubilo se  četiri godine. Europa je mislila da sa trgovanjem s turskom vladom može riješiti ovaj problem, s druge strane mi moramo znati da je Europska unija u četiri godine od obećanih 6 milijardi eura Turskoj ispatila nešto više od 3 i pol. Turske vlasti su godinama upozoravale da to nije korektno i da se ne radi prema dogovoru. Naravno, to ne daje pravo Turskoj da krši dogovor sa Europskom unijom, ali Europska unija ne smije izbjegavati razgovor. Ona mora biti u stalnom kontaktu, u stalnom razgovoru jer je to prije svega veliko i važno političko pitanje za opću europsku sigurnost, a onda i za budućnost. Dakle, odmah stupiti u komunikaciju, odmah pregovarati, odmah pomoći. Ja se nadam da Idlib neće do te mjere puknuti da tamo dođe još novih 400, 500 tisuća ili milijun izbjeglica, to je novi val kojeg ovog časa Turska nema gdje zbrinuti, a Europska unija ne može primiti na svoj teritorij.”

Što je sve za Nacional. hr rekao Goran Beus Richemberg možete poslušati i na našem Facebooku.