Goran Beus Richembergh, potpredsjednik stranke GLAS, u nedjelju je na svom Facebook profilu objavio tekst o nedavnim porukama biskupa tijekom propovjedi za blagdan Velike Gospe.

Njegovu objavu u nastavku Vam prenosimo u cijelosti:

“Poruke koje smo imali prilike čuti od biskupa o nedavnoj Velikoj Gospi nisu nikakav novum. Takve budalaštine slušamo već godinama u prigodi raznih crkvenih blagdana i one su već postale pravilo. Naime, hrvatski katolički puk već dvadesetak godina predvodi generacija biskupa koja se odlikuje nedovoljnom obrazovanošću, primitivnim šovinizmom, pastoralnom impotentnošću i manjkom relevantnog teološkoga autoriteta. Štoviše, razina njihovoga ostrašćenoga antiintelektualizma i teološko-misaone lijenosti takva je da se može slobodno reći da Hrvati tako loš i neobrazovan episkopat nisu imali još od Haulika.

Sjećajući se veličina kakve su bili Franić, Tamarut, Badurina pa i Kuharić (koji nije bio intelektualac od formata ali je bio iznimno mudar i odgovoran čovjek, a imao je uzase i jednoga Kokšu koji je to bio par excellence) ili Kos (koji nije imao neku posebnu formalnu naobrazbu ali je bio odličan erudit i tečno je govorio latinski i francuski te prevodio s tih jezika), ovi sadašnji (uključivši i nedavno umirovljene Ivasa, Bogovića i Jezerinca) doimaju se poput patuljaka. Uz njih takve nema šanse da stasaju neki novi teološki kolosi poput Turčinovića, Šagi Bunića, Dude ili Šagija. Njihove su uzdanice Miklenić i Matulić i ne mogu dalje od toga. Ni jedan nije intelektualni kapitalac, a kad neki od njih i pokušaju otvoriti prozore spoznaje, poput biskupa Uzinića koji se na ljetnu teološku školu drznuo pozvati neke strane ‘liberalne’ teologe, ovi drugi na njega polude.

Poznato je već i to da se dobar dio ovdašnjih biskupa (kao i svećenstva) blago rečeno jako teško nosi s pastoralnim porukama pape Franje. Dovoljno je znati da u nijednoj hrvatskoj dijecezi nije dozvoljena distribucija hrvatskoga izdanja najprestižnijeg svjetskog teološkog časopisa Concilium, pa da sve bude jasno. Uz to, događa se presedan da je hrvatski katolički episkopat po prvi put u povijesti rigidniji i konzervativniji ali i šovinistički obojeniji od najvećih muških redovničkih zajednica! Tko vjeruje a tko ne, tko se smatra dijelom Crkve, a tko joj ne pripada ovdje je manje važno jer je ovo stvar koja se izravno tiče svih nas. Naime, na progres i otvorenost neke zajednice bitno utječe i to kakvi su joj duhovni vođe i autoriteti.

Uz ove naše, kojima su novac i podguzništvo jedino mjerilo stvari, teško da se može išta pametno i budućnosti okrenuto postići jer oni pripadaju nekom ne samo pretkoncilskom nego i onom davnom vremenu prije Hrvatskog narodnog preporoda”, napisao je Beus Richembergh.