Zbog turističke ekspanzije na obalama Istre prirodne hridinaste obale pretvaraju se u umjetne plaže, stvarajući zabrinutost zbog uništavanja morskog ekosustava.

Prirodne hridinaste obale pretvaraju se u umjetne plaže kako bi gostima pružale ugodniji boravak i lakši pristup moru. Međutim, u tom se procesu nepovratno uništavaju morska flora i fauna.

Kapetan Ivica Baradić, dugogodišnji svjedok ovih promjena, dijeli svoje srceparajuće iskustvo.

“Ova lokacija je moje djetinjstvo, ali sada je gotovo dva kilometra obale prekriveno građevinskim materijalom. Sjećam se kako je nasipavanje počelo zimi 2015. na 2016. godinu. Kad sam se vratio s broda i vidio što se događa, srce me je zaboljelo. Ovo je jedna mikrolokacija s posebnim strukturama koje su jednostavno zatrpane, uništene, zaboravljene“, kaže kapetan Baradić.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Hrvatska radiotelevizija (@hrvatska_radiotelevizija)

Njegovu zabrinutost dijeli i Kristina Rojnić iz Vinkurana, koja je svjedočila nasipavanju plaža tijekom godina.

“Svake godine ista priča. Meni je jasno da je turistima bolje kad nema trave ništa. Ali previše se udaljavamo od prirode. Bolje je da se mi prilagodimo prirodi, nego da je uništavamo”, rekla je Rojnić.

Irena Burba, predsjednica Zelene Istre, ističe kako nasipavanje obala nije samo ekološki problem, već i ekonomska prijetnja.

“Takve intervencije ne samo da uništavaju morski ekosustav, već dovode i do gubitka prirodnih staništa i ekonomske štete”, ustvrdila je.

DEVASTACIJA OBALE Netko gradi ilegalno pristanište na svjetski poznatom otoku u obliku srca

Dohrana je vraćanje plaže u prvobitno stanje, primjerice, nakon zime ili nevremena, pri čemu se ne mijenja njezin prirodni izgled ili površina. Za razliku od toga, nasipavanje je građevinski zahvat kojim se plaža proširuje, odnosno nasipava se more da bi se dobili dodatni kvadrati plaže. Zato je potrebno ishoditi dozvole za građenje i izraditi studije utjecaja na okoliš.

U Istri je nasipavanje plaža postalo uobičajena praksa, potaknuto turističkim potrebama. Međutim, posljedice su ozbiljne.

Biolog Neven Iveša upozorio je na štetu koju takvi zahvati nanose morskom ekosustavu, ističući posebno negativne učinke na riblji svijet i morski životinjski svijet.

“Zahvat može štetiti negativno i okolnim područjima, a ako je u blizini zaštićeno područje poput nacionalnog parka, onda razgovaramo o izraženom kumulativnom negativnom učinku“, rekao je Iveša.

Biologinja Ljiljana Iveša u Centru za istraživanje mora Ruđer Bošković u Rovinju prati promjene koje se događaju u morskim organizmima uslijed nasipavanja. Utjecaj nasipavanja prvi je put primijetila prije desetak godina.

Osim istraživanja efekata nasipavanja na morske organizme, Iveša radi na njihovom uzgoju i repopulaciji. Međutim, kaže, staništa u koja bi se ove vrste mogla vratiti, sve su rjeđa. Čak i na plažama koje su zakonito nasipane i uređene, prirodna je ravnoteža izgubljena.

Paradoksalno, dok su znanstvenici dužni ishoditi dozvolu ministarstva za izuzimanje samo jedne jedinke zaštićene morske vrste u svrhu istraživanja, investitori bez ikakvih dozvola tonama građevinskog materijala zasipavaju cijela staništa.

“Gubimo hridinasto dno. Gubimo mogućnost da vrste koje žive na hridinastom dnu da se pričvrste. Kroz vrijeme, jednostavno, više nećemo imati niti biljnih, niti životinjskih vrsta. Imat ćemo ogoljelo hridinasto dno nasuto šljunkom na kojem više neće rasti ni jedna biljna, niti životinjska vrsta”, kaže Ljiljana Iveša.

Transformacija Istočne obale – iz prostora izgubljenog identiteta u prostor nove vizure

Drugdje se štiti rirodni okoliš

Problemi s nasipavanjem plaža nisu ograničeni samo na Hrvatsku. Breda Bizjak, arhitektica koja je radila na sličnim projektima izvan zemlje, ističe primjere iz Švedske i Norveške gdje se održivi razvoj shvaća vrlo ozbiljno.

“Prije svega je kod njih vidljiva tendencija zaštite prirodnog okoliša i to im je pod broj jedan i odatle sve kreće. I zato im nije teško, onda možda izdvojiti malo više vremena u samo projektiranje i planiranje tog prostora kako bi se došlo do boljeg rješenja. Često se raspisuju javni urbanističko-arhitektonski natječaj i krajobrazni natječaj i tek onda se odabire najadekvatnije ali i najekonomičnije rješenje. Bez obzira je li riječ o nacionalnom parku, o nekom urbanom parku ili o najobičnijoj plaži, tendencija je ta da se što manje intervenira u samu obalu“, kaže Bizjak.

Nove inicijative zakona o pomorskom dobru predstavljaju izazov u borbi za očuvanje slobodnih i netaknutih plaža. Dok Vlada tvrdi da će povećati mehanizme nadzora i sankcioniranja, aktivisti strahuju od otvaranja vrata betonizaciji i nasipavanju obale putem koncesija. Bitka za očuvanje prirodnih plaža i morskog ekosustava tek je na početku, piše HRT.