Objavljeno u Nacionalu br. 473, 2004-12-07

Afera koju je plasirao tjednik Globus je lažna jer je Dijana Pleština ulaskom u diplomaciju ispunila rutinski Upitnik za sigurnosnu provjeru, a neistiniti skandal o praćenju supruge bivšeg premijera je trebao biti uvod u politički razlaz Račana i Mesića

Sigurnosnu provjeru nad Dijanom Pleštinom provela je Protuobavještajna agencija u skladu s zakonima i uredbama ispod kojih se nalazi potpis njezina supruga Ivice Račana, tadašnjeg premijera Republike Hrvatske. Pritom je Dijana Pleština osobno potpisala dokument koji je POA-i omogućio da nad njom obavi sigurnosnu provjeru. Bila je to rutinska provjera premijerove supruge kao visokorangirane državne službenice na temelju dokumenta podužeg naziva: “Uredba kojom se utvrđuju dužnosti, odnosno poslovi od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost za obavljanje kojih se provodi sigurnosna provjera” od 21. svibnja 2003., kao i Zakona o sigurnosnim službama RH donesenog 26. ožujka 2002. u Hrvatskom saboru. Drugim riječima, prošlotjedno bombastično otkriće objavljeno u Globusu pod naslovom ”Špijun POA-e u Račanovu krevetu”, makar na prvi pogled pokušava diskreditirati Franju Tureka i Željka Bagića, zapravo je napad na Stipu Mesića, kojem se želi podmetnuti da je kao predsjednik morao znati za sumnjive postupke najvažnijih obavještajaca.

Popunjena prijava se predaje POA-i koja provjerava je li ispitanik nešto zatajio ili slagao Riječ je o uobičajenom postupku koji se provodi u državama koje jesu ili žele biti dio NATO-a Da je Turek pratio premijerovu suprugu, to bi morao znati Mesić, što bi ga kompromitiralo Aferom bi se relativizirala krivnja Sanadera i Podbevšeka jer ispada da su i Mesić i Turek radili istoDa su Turek, Bagić i njihovi agenti uhodili Dijanu Pleštinu, to bi morao znati i Mesić. Takav bi postupak bilo gotovo nemoguće opravdati i teško bi kompromitirao predsjednika Republike, koji bi u medijima bio prikazan identičan Ivi Sanaderu, branitelju Joška Podbevšeka. Tako bi se relativizirala krivnja Sanadera i Podbevšeka jer ispada da su i Mesić i Turek u biti radili isto. To je bit ove besmislene afere, prepune izmišljotina, logičkih nedostataka pa i očitih neistina.

Odlukom koalicijske vlade potkraj 2000. osnovano je i Nacionalno povjerenstvo za sigurnosne provjere na čelu s načelnikom SIS-a Mladenom Ružmanom, a kao predstavnik Predsjedničkog ureda jedan od članova bio je i Željko Bagić. Kako je jedan od glavnih vanjskopolitičkih imperativa postao ulazak Hrvatske u NATO, Povjerenstvo je na sebe preuzelo standardizaciju sigurnosnih provjera za sve hrvatske dužnosnike koji su na bilo koji način kontaktirali sa zapadnim obrambenim savezom. Standardi su preuzeti izravno od Amerikanaca i ubrzo je osnovana opširna baza podataka, a Ružmana i njegove suradnike više su puta pohvalili NATO-ovi časnici.

Riječ je zapravo o rutinskom postupku kakav se provode u svim državama koje jesu ili žele postati članice NATO-a. Zato i ne iznenađuje konsternacija visokih dužnosnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost u privatnim razgovorima s Nacionalovim novinarima potkraj prošlog tjedna. Riječ je, kažu, o besmislenoj aferi u koju je namjerno upletena supruga bivšeg predsjednika Vlade, koja je vlastoručno potpisala dokument koji Protuobavještajnoj agenciji dopušta provjeru njezinih privatnih kontakata. Ušavši u diplomatsku službu Dijana Pleština prošla je uobičajen postupak kakav su prije i poslije nje prošle stotine državnih dužnosnika, svi osim predsjednika i premijera. Otkako je izmišljena afera plasirana u Globusu, Dijana Pleština je u Nairobiju na međunarodnom skupu o razminiranju pa se, osim jednom kratkom izjavom, nije očitovala o tom slučaju.

Djelomice je to ipak učinio Račan u intervjuu subotnjem Jutarnjem listu implicitno davši do znanja da razumije da je Globus cijelu aferu izmislio kako bi uoči predsjedničke kampanje posvađao njega i Mesića. U Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost ipak smatraju da je trebao biti kudikamo konkretniji u demantiranju bilo kakve teorije o nezakonitim provjerama svoje supruge. To prije što je i Davor Butković u Jutarnjem listu nedvosmisleno napisao da mu je Račan ispričao kako POA prati Dijanu Pleštinu. Svemu tome Butković je dodao i očitu laž ? navodnu izjavu anonimnih NATO-ovih dužnosnika koji su s indignacijom odbacili i samu pomisao da NATO traži provjere stranih dužnosnika koji surađuju s Bruxellesom.

Autor ovog teksta u nedjelju je razgovarao s dvojicom nekadašnjih visokih državnih dužnosnika, od kojih je jedan vrlo blizak Račanu, i obojica su potvrdili da NATO traži sigurnosnu provjeru. Postoje čak dva testa: pri zapošljavanju u Ministarstvu vanjskih poslova, a zatim i pri ulasku u skupinu Hrvata koji će surađivati s NATO-om i njegovim predstavnicima. Nacional je došao do primjerka tzv. Upitnika za sigurnosnu provjeru ? to je obrazac na četiri stranice i ispitanik ga mora ispuniti vlastoručno. Pitanja se kreću u rasponu od osobnih podataka i boravišta, preko toga boluje li osoba od kakve kronične bolesti, konzumira li droge, je li kontaktirala sa stranim špijunima. Popunjena prijava predaje se predstavnicima Protubavještajne agencije koji provjeravaju je li ispitanik nešto zatajio ili slagao.

Svaki ispitanik osobno mora potpisati da pristaje na provjeru svih podataka u upitniku. To je učinila i Dijana Pleština, a službenici POA-e zatim su obavili provjeru. Budući da Dijana Pleština i danas, godinu dana nakon smjene vlasti, radi u diplomaciji, očito je provjeru prošla bez poteškoća. S druge strane, Račan se ne želi otvoreno očitovati o izmišljenom skandalu jer je duboko uvjeren da hrvatske tajne službe u velikoj mjeri štite organizirani kriminal. “Mafija je najveći problem ove zemlje, ali o tome se jako malo zna”, nedavno mi je ispričao u svom saborskom uredu. Vjerojatno to i jest razlog zašto u najnovijem incidentu nije zauzeo stav u korist POA-e i njenog bivšeg čelnika. Sumnja u njihov rad još je snažnija od osjećaja da i tajni agenti ponekad djeluju u skladu sa zakonom. Problem je u tome da šutnja supružnika Račana pomaže upravo onima u sadašnjoj POA-i i državnom vrhu koji obavještajne službe žele iskoristiti za stvaranje nezakonitog nadzora nad ovdašnjom političkom i društvenom scenom.

Dosad su dvojica važnih državnih dužnosnika odbili pristupiti sigurnosnoj provjeri. Imra Agotić, umirovljeni general i savjetnik predsjednika Mesića, kemijskom olovkom iskrižao je upitnik. Pritom nije objasnio zbog čega odbija provjeru, ali dobro upućeni smatraju da Agotićev postupak ima veze s njegovim nekadašnjim visokim položajem u KOS-u. Prekriženi dokument i danas se nalazi u nekom od sefova unutar predsjedničkog kompleksa na Pantovčaku. Vice Vukojević, sudac Ustavnog suda, postupio je još dramatičnije kad mu je lani donesen upitnik. Reagirao je bujicom psovki i uvreda: “To je smeće i stara udbaška metoda o kojoj neću razgovarati!”

Osim njih, upitnik nikada nisu popunila još dva lika ovdašnje javne scene, Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, te Joško Podbevšek, kratkotrajni šef Protuobavještajne agencije. Kao visoki dužnosnici državnog sigurnosnog aparata to su morali po zakonu, ali proceduru nisu poštovali.

Kao u nizu obavještajnih skandala, i u “aferi Pleština” pojavljuje se upravo Ostojić. Naime, Dijanu Pleštinu nikada nisu pratili i čuvali djelatnici POA-e nego djelatnici Ureda za osiguranje pod zapovjedništvom Špire Miše i Ranka Ostojića. Po završetku svake smjene, policajci su bili dužni pisati izvješća o svojim dnevnim aktivnostima. To najbolje zna bivši predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, koji je nekoliko puta javno prosvjedovao Šimi Lučinu i Ranku Ostojiću zbog pisanja tih izvještaja, smatrajući da tako zloupotrebljavaju policijsku službu stavljajući na papir činjenice koje bi mogle ugroziti privatnost svih štićenih osoba.

Kretanja svih štićenih osoba, a to su bili Račan, Mesić, Tomčić i članovi njihovih obitelji, kao i ostalih dužnosnika koji su imali neposrednu fizičku zaštitu, pisana su u formi tih izvješća koja su dostavljana nakon završetka posla načelniku Ureda za osiguranje Špiri Miši a ovaj svome nadređenome, tada ravnatelju policije Ranku Ostojiću.

Ista je situacija pri ulasku u sve državne objekte gdje se nalaze policajci Ureda za osiguranje, koji vode knjigu ulazaka i dnevnih događaja. I tako se može počiniti zloupotreba.

Dijana Pleština postala je kolateralna žrtva Ostojićeva ponašanja. Izmišljanje afere u kojoj je ona žrtva POA-e trebalo je biti uvod u politički razlaz Račana i Mesića. Problem stratega ovog plana je to što se lako može utvrditi da je sve bilo u skladu sa zakonom. Članovi POA-e, Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i svi dužnosnici koji obavljaju poslove od iznimne državne važnosti prolaze potpunu sigurnosnu provjeru, dok se djelomičnoj sigurnosnoj provjeri podvrgavaju niže rangirani zaposlenici službi povezanih s nacionalnosigurnosnim sustavom. Uredba o sigurnosnoj provjeri koju je potpisao Račan koncizno je sročen dokument od ukupno 22 članka i još uvijek je na snazi. Jedna od odredaba glasi da se prikupljeni podaci poslije pet godina moraju izbrisati, a ostavljena je i mogućnost dodatnih provjera, utvrdi li se redovitom procedurom da ispitanici pokušavaju nešto prikriti.

Istu proceduru prošla je i Dijana Pleština kad se zaposlila u diplomaciji. Kako se bavila pitanjima razminiranja, dolazila je i u doticaj s NATO-ovim časnicima i morala je rutinski ispuniti Upitnik za sigurnosnu provjeru. Agenti POA-e utvrdili su da je premijerova supruga napisala istinu, dobila je certifikat koji joj je omogućio daljnji rad i ona je nastavila obavljati diplomatske dužnosti. Njezin i ostali dosjei bili su pohranjeni u Ministarstvu obrane dok je Nacionalno povjerenstvo za sigurnosnu provjeru vodio Mladen Ružman, a sada se nalaze u arhivima Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost u Jurjevskoj ulici u Zagrebu čiji je čelnik Ladislav Pivčević.