Novinar i pisac, antologičar i kritičar, esejist i publicist Igor Mandić rođen je 20. studenog 1939. godine u Šibeniku. Ultimativni je kulturni enfant terrible, beskompromisni polemičar čiji je intelektualni rad pod egidom “minimum kompromisa, maksimum kontroverzi” u proteklih više od šest desetljeća obilježio jugoslavenski i hrvatski javni prostor, nerijetko izazivajući pravu buru u čaši domaće duhovne močvare.

Objavio je do sada više od 30 knjiga, što književnih i glazbenih kritika, što knjiga feljtona, eseja, polemika i raznih tekstova, pa i tri knjige autobiografskih promišljanja i dnevničkih zapisa. U njima je okupio dio od stotina ili tisuća novinskih tekstova, komentara i kritika koje je objavljivao u raznim medijima,

“Živio sam svakako, to je bio raspašoj. Puno sam pio. Čitav svoj trijezni dio života proveo sam polupijan. Ili pjan. Kako bi Tin rekao, taman. Čitav svoj radni vijek proveo sam pjan.
Sada više ne pijem. Iz obzira prema zdravlju. Želim umrijeti zdrav. Ali ne mogu nikako umrijeti zdrav, jer pušim, a na omotu mojih cigarilosa piše da pušači umiru mlađi. Ja nikako ne mogu izračunati, molim vas da mi pomogne neki aritmetičar, sada imam preko osamdeset godina i ako umrem danas/sutra kako ću to umrijeti mlađi?”