Nije lako uvijek pronaći domaće, autohtone gastronomske specijalitete. No ako vas put nanese u Hrvatsko zagorje i poželite puricu s mlincima, ne možete poželjeti bolje, prirodnije i svježije nego kod gazdarice Vesne, koja vam kaže da joj javite točno „kad budete došli jer puricu najprej treba v dvorišču uhvatiti kak bi se spekla na vreme“. Ugostiteljski objekt Pod lipom u Gornjoj Stubici jedna je od najposjećenijih destinacija u Hrvatskom zagorju. To nije ni restoran ni gostiona, već klet, jer vlasnici su dobili dozvolu za serviranje domaćih prehrambenih proizvoda poput suhih kobasa, špeka, čvaraka, sira i vrhnja, suhog sira itd. Mèni nije naročito bogat, svega pet, šest jela, ali sve što vam serviraju u Bertiji Pod lipom garantirano je domaće i svježe.

Gazda Božidar Sačer sa suprugom Vesnom vodi nekad zapuštenu Bertiju Pod lipom još od 1994. godine, kada su prostor temeljito obnovili. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Malo tko u Hrvatskoj nije čuo za slavnu Gupčevu lipu, stablo staro preko 500 godina ispod kojeg je Ambroz zvan Matija Gubec 1573. godine sa svojim puntarima poveo Seljačku bunu protiv vlastelina Tahija i tadašnjeg plemstva, za pravicu i slobodu. Po nekim usmenim predajama, ali i po dostupnim zapisima Kajkaviane (društva za prikupljanje, čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine), lipa bi doista mogla biti te starosti. Do 1945. godine bila je visoka skoro 40 metara, gotovo kao i zvonik obližnje crkve svetog Jurja, ali je na Cvjetnu nedjelju te godine došlo veliko nevrijeme prilikom kojega je dobar dio stabla polomljen. Danas je lipa visoka oko 10 metara i svejedno dominira prostorom, a 1957. proglašena je i spomenikom prirode te stavljena pod zaštitu države. Bertija Pod lipom, moglo bi se reći, imala je dosad dva života. Otvorena je 1961. godine i radila tek do 1969., nakon čega je ostavljena na milost i nemilost prirodnom starenju, bez posebne skrbi za starije i nemoćne, iako je u pitanju autohtona kućica stara gotovo 200 godina. Godinu dana prije nego što je u Gornjoj Stubici svečano otkriveno velebno djelo kipara Antuna Augustinčića, spomenik Matiji Gupcu, 1972. godine, obližnja škola prenamijenjena je u gostionicu pa je stara zaboravljena klet ostala sama i napuštena. I tako sve do 1994. godine kada ju je u zakup uzela obitelj Božidara Sačera, koja se o njoj brine i danas.

Bertija Pod lipom nalazi se tik do čuvene Gupčeve lipe, središnjeg mjesta Seljačke bune 1573. i spomenika prirode pod zaštitom države. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Mi smo ovu klet potpuno obnovili, uveli struju i vodu 1994. godine“, rekao nam je gazda Božidar Sačer te objasnio zašto se odlučio za taj potez: „Pokrenuo sam to na nagovor svojih prijatelja koji su tvrdili da sam stvoren za taj posao i tako sam sa svojom suprugom ušao u ugostiteljstvo. Iduće godine bit će 30 let da smo mi već ovde.“

Božidar Sačer rođen je i odrastao u obližnjem selu Hižakovec, gdje i Matija Gubec, i veći dio života proveo je kao muzičar. Svirao je harmoniku, klavijature, tamburicu, gitaru i sve ostale instrumente po potrebi. I danas često zasvira kada se pojavi neko veselo društvo i krene pjesma. Neko vrijeme svirao je i s tamburašima diljem Zagorja, a već punih 25 godina vodi KUD Matija Gubec s kojim je proputovao dobar dio Europe i ponosno ističe da je to jedan od najuspješnijih KUD-ova u Hrvatskoj.

‘I sâm sam odrastal u takvoj jednoj hiži i zato to jako volim. Dosta toga sam kupil, a dio su mi poklonili razni ljudi’, kaže Božidar Sačer. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kada je 1994. godine ušao u ugostiteljstvo, morao je odustati od profesionalnog sviranja, iako danas, kada god se ukaže prilika, zasvira iz čiste ljubavi prema muzici. Stoga ne čudi što po zidovima kleti vise fotografije hrvatskih muzičara koji su posjetili to šarmantno mjesto. Recimo, legendarni pjevač Ivica Šerfezi snimio je tu spot za jednu svoju pjesmu. I dok se Božidar više brine oko gostiju, pića i muzike, njegova supruga Vesna zadužena je za hranu i kuhanje. Osim što je stalno na meniju poznata purica ili raca s mlincima, zimi su to rebarca iz paca ili pak domaće krvavice. Posebno je gostima atraktivan stari „šparet“ (štednjak) na kojem zimi često kuhaju i na koji se u kleti griju. Brojni gosti sa svih strana svijeta, koji su odrasli u gradu i nisu nikada vidjeli „šparet“, iznenađeni su kada ga ugledaju pa često traže i dodatno objašnjenje kako to radi.

Bračni par Sačer živi blizu Bertije i gostima nude suhomesnate proizvode iz vlastite proizvodnje, surađuju i s nekoliko domaćih OPG-ova, a najveći specijalitet ipak su im čuveni zagorski štruklji odnosno štrukli. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ipak, kako bračni par Sačer živi blizu, većinu hrane spravljaju kod kuće i potom je donose pred goste na stol. Najčešće tražene domaće kobasice, šunku i špek proizvode sami. „Kada se delaju kobase, samo tri dana se reže špek. Znate vi kaj je to. To vam je velki posel“, rekao nam je Sačer, uz napomenu da ipak Zagrepčani najčešće dolaze na domaće sir i vrhnje, koje je više nego teško pronaći jer, kako kaže, u Zagorju više nema krava kao što ih je nekada bilo, kada ih se moglo vidjeti na svakom pašnjaku. Surađuju s nekoliko OPG-ova, među kojima je i jedan koji se specijalizirao upravo za proizvodnju sira i vrhnja. No jedan od najvećih specijaliteta Bertije Pod lipom ipak su domaći, zagorski štruklji odnosno štrukli. Osnova im je sir – dakako, domaći – a štrukle se premazuju i domaćim vrhnjem što im daje fenomenalan i specifičan okus. Po potrebi pripremaju i bučnicu, ali se za bučnicu ipak treba najaviti jer, naprimjer, ove godine su buče slabo rodile i treba ih nabaviti i naribati.

‘Javite točno kad budete došli jer puricu najprej treba v dvorišču uhvatiti kak bi se spekla na vreme’, reći će vam gazdarica Vesna

Kako biste napravili dobre štrukle, za tijesto vam treba pola kile glatkog brašna, pola žlice soli, dvije žlice ulja, jedno jaje i malo vode. Za nadjev vam pak treba 500 grama svježeg sira, dva do tri jaja, malo soli i ulja i dva decilitra kiselog vrhnja.

Potom prvo kušate štrukle Pod lipom, saznate daljnji postupak i onda ih probate napraviti sami kod kuće, ali teško da će vam ispasti tako dobro kako ih oni spremaju.

‘Kada se delaju kobase, samo tri dana se reže špek. Znate vi kaj je to. To vam je velki posel’, rekao nam je Sačer, uz napomenu da ipak Zagrepčani najčešće dolaze na domaće sir i vrhnje koje je teško pronaći. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Obitelj Sačer je od Hrvatske turističke zajednice tijekom proteklih 29 godina već dobila i zlatne, i srebrne, i brončane nagrade i priznanja za hortikulturno uređenje kleti, koje odmah upada u oči i tjera vas da se zaustavite iako to možda niste planirali. „Moja supruga ima ljubav prema cvijeću, a ja prema muzici. Tako smo spojili hortikulturu, gastronomiju, muziku i ljubav prema starim autohtonim predmetima. To se sve proželo i zato nas ljudi rado dolaze posjetiti“, rekao je Sačer te spomenuo da imaju spomen-knjige, njih desetak s oko tisuću stranica, u koje gosti i posjetitelji upisuju svoje dojmove, a dominiraju riječi pohvale i zapisi o dobrom provodu i uživanju tijekom boravka u Bertiji Pod lipom. Ispred i unutar same kleti izloženo je jako puno starih predmeta, tipičnih za taj zagorski kraj, jer gazda to posebno voli. „I sam sam odrastal u takvoj jednoj hiži i zato to jako volim. Dosta toga sam kupil, a dio su mi poklonili razni ljudi. Gde god najdemo nekakvu luknju, denemo neki takav stari predmet. Tak da sve zgleda kak neki muzej“, rekao nam je gazda Božidar.

Po zidovima kleti vise fotografije hrvatskih muzičara koji su posjetili to šarmantno mjesto. Ivica Šerfezi snimio je tu spot za jednu svoju pjesmu

Iako su nekada „muži“ često prije ili poslije mise u obližnjoj crkvi dolazili Pod lipu na „prvu pričest“, danas je to sve rjeđe običaj. No domaće vino svejedno je najčešće traženo osvježavajuće piće – gemišta uvijek ima u dovoljnim količinama, a gazda Božidar posebno je ponosan na likere koje sam spravlja i na rakije viljamovku, šljivovicu i travaricu. Sve su to tražena pića kada se, naprimjer, u zadnjem tjednu listopada pod Gupčevom lipom održava Kestenijada, koja je prošle godine okupila nevjerojatnih 5000 posjetitelja.

Božidar Sačer rođen je i odrastao u obližnjem selu Hižakovec, gdje i Matija Gubec, i veći dio života proveo je kao muzičar, a i danas zasvira. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Jedna od većih manifestacija s brojnim posjetiteljima uz Kestenijadu je svakako uprizorenje Seljačke bune, jer tjedan dana prije same bitke pod lipom počinje Puntanje kmetov, priprema seljaka za pobunu. Jedan događaj iz novije povijesti također okuplja veliki broj posjetitelja, a riječ je o Susretima za Rudija, u sjećanje na pilota Rudolfa Perešina čiji Mig 21 dominira trgom u Gornjoj Stubici. Tu je i neizbježno Jurjevo, 23. travnja.

Stari ‘šparet’ (štednjak) na kojem zimi često kuhaju i na koji se u kleti griju, posebno je atraktivan brojnim gostima koji dolaze sa svih strana svijeta i nisu to nikad vidjeli. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Božidar Sačer povjerio nam je da ne zna što će biti s Bertijom Pod lipom kada on i njegova supruga više ne budu mogli voditi taj posao, jer sin nije za to zainteresiran.

Za kraj je poručio: „Ovo je posao kojem moraš biti potpuno posvećen i kaj svi veliju kad dođeju ovde – vi ste rođeni za ovo.“ Kaj je, je! Živjeli!