Nacional je tijekom proteklog tjedna od izvora bliskog Vladi doznao kako se ministar zdravstva Vili Beroš nalazi pod ogromnim pritiscima različitih umreženih interesnih grupacija koji se pojačavaju uoči početka provođenja prvih koraka u procesu najavljene kompleksne reforme zdravstvenog sustava. U tom kontekstu isti izvor upozorio je Nacional na jedan indikativni dokument Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, koji otkriva kolike se bitke vode samo kako bi se opstruirala nastojanja uvođenja centralizirane javne nabave u zdravstvu, što bi hrvatskim građanima uštedjelo stotine milijuna kuna na godišnjoj razini.

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) sredinom siječnja donijela je znakovito rješenje u slučaju natječaja za nabavu 12 milijuna kuna vrijednog medicinskog materijala, uglavnom endoproteza kuka i koljena, za Kliniku za traumatologiju Kliničkog bolničkog centra Sestara milosrdnica u Zagrebu. U tom rješenju, koje posjeduje Nacional, DKOM je zapravo ukinuo odluku o poništenju natječaja koji je ova bolnica raspisala početkom rujna prošle godine i dao do znanja da se to nije smjelo dogoditi – odnosno, da je natječaj morao biti doveden do kraja – a sam sadržaj ovog dokumenta upućuje na zaključak da je zapravo na djelu bio pokušaj pogodovanja nekim tvrtkama čiji su prigovori tijekom natječaja poslužili kao povod za pokušaj poništenja. Radi se, kako je za Nacional objasnio izvor izvrsno upućen u način funkcioniranja hrvatskog zdravstvenog sustava i javne nabave vrijedne više milijardi kuna godišnje, o relativno malom ali simptomatičnom primjeru neracionalnog trošenja novca hrvatskih poreznih obveznika u pozadini kojega se često nalaze sumnje u pogodovanje, pa čak i otvorenu korupciju. Zagrebačka bolnica je, naime, u vrijeme dok je taj natječaj formalno još uvijek bio otvoren najprije zaprimila prigovore nekoliko zainteresiranih tvrtki, potom na osnovu toga izmijenila natječajnu dokumentaciju, a zatim – koristeći istu argumentaciju – pokušala srušiti natječaj koji je sama raspisala jer se navodno više nije mogao uklopiti u propisanu formu javne nabave.

Ministar zdravstva Vili Beroš u idućim tjednima predstavit će radikalni zaokret koji se prije svega odnosi na objedinjenu javnu nabavu za sve hrvatske bolnice, uključujući i one koje nisu u formalnom vlasništvu države. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave to je prilično eksplicitno opisala: “Naručitelj u odluci o poništenju nije jasno naveo koje su to okolnosti koje bi dovele do sadržajno bitno drugačije obavijesti o nadmetanju i dokumentacije. Naručitelj navedenom odlukom u većem dijelu citira sadržaj upita gospodarskih subjekata s njihovim prijedlozima te navodi da je odlučio prihvatiti većinu prijedloga tih subjekata. Dakle, iz same odluke nije jasno koje bi točno prijedloge gospodarskih subjekata naručitelj prihvatio i na koji način bi ti prijedlozi utjecali na sadržajno bitno drugačiju dokumentaciju o nabavi, odnosno obavijest o nadmetanju. Iz takvog paušalnog i šturog obrazloženja naručitelja ne može se utvrditi da tehničke specifikacije predmeta nabave nije moguće kroz odgovarajuće izmjene dokumentacije o nabavi u okviru ovog postupka nabave i u okviru tehničkih mogućnosti propisati na način da iste budu sukladne zakonskim odredbama i potrebama naručitelja. Iz istog razloga ovo tijelo ocjenjuje da naručitelj nije detaljno i jasno obrazložio koje su to točno izmjene koje su nužne da bi se dokumentacija o nabavi uskladila sa zakonskim odredbama”, stoji između ostalog u rješenju DKOM-a. Osim što je ovim potezom dao po prstima zagrebačkoj bolnici, nju će odluka komisije dodatno stajati nepotrebnih 45 tisuća kuna koje će morati isplatiti tvrtki-žalitelju.

Evidentno je da na različitim natječajima u svim hrvatskim bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama konstantno traje legitimna borba zainteresiranih tvrtki koje podnose žalbe i ovisno o svojim potrebama nastoje obraniti ili srušiti proceduru, no naprosto je previše znakovitih slučajeva u kojima se to radi isključivo kako bi se natječaji ‘namjestili’. No, još je bitnija činjenica da putem neracionalne i neefikasne javne nabave novac nepotrebno “curi” iz ionako bankrotiranog zdravstvenog sustava, i to u ogromnim količinama.

Ministar zdravstva Vili Beroš u idućim tjednima predstavit će radikalan zaokret na ovom pitanju, prije svega objedinjenu javnu nabavu za sve hrvatske bolnice – uključujući i one koje nisu u njenom formalnom vlasništvu – čime bi se trebao znatno smanjiti prostor za korupciju, ali i bi se postigle i značajne uštede pri nabavi materijala i opreme’’, kaže ovaj sugovornik Nacionala. Hrvatsko zdravstvo teško je opterećeno dugovima koji se, usprkos redovitim sanacijama sustava, svejedno gomilaju. Brojke su porazne: samo u prošloj godini država je za pokrivanje dugova za lijekove bolnicama i HZZO-u transferirala dodatnih 4,1 milijardu kuna, a ukupan dug je na kraju studenoga bio 4,56 milijardi kuna, dok se rokovi plaćanja i dalje nisu sveli na razumnih 180 dana – a pogotovo ne na zakonom predviđenih 30 dana. U prošlu godinu bolnice su ušle s dugom veledrogerijama od 3,87 milijardi kuna i država je prije prosinačkih 780 milijuna kuna dva puta pokrivala taj dug u ukupnom iznosu od 3,41 milijardu kuna. Rezultat je na kraju studenoga, prema podacima Udruženja HGK-a za 31 veledrogeriju, bio ukupan dug od 3,19 milijardi kuna. To znači da su bolnice uz dodatnih 3,41 milijardu kuna uspjele smanjiti dug tek za 681 milijun kuna, odnosno da su tijekom godine stvorile 2,73 milijarde kuna obveza iznad novca koji im je dodijeljen prema proračunskom planu za ovu godinu, objavio je nedavno Novi list. Dio uzroka ovako katastrofalnog stanja jest upravo javna nabava u zdravstvenom sustavu koja je evidentno neracionalna, a posljedično često vodi prema korupciji i isisavanju novca. Nacional je još u travnju prošle godine djelomično rekonstruirao način isisavanja novca iz zdravstvenog sustava na primjeru jedne zagrebačke bolnice kojom se – zbog konkretnih dokaza za kaznena djela poput zlouporabe položaja i krivotvorenja službenih dokumenata – počelo baviti i Državno odvjetništvo.

Ti dokazi upućivali su na spregu dijela liječnika, ali i vodećih osoba u nizu bolnica i drugih zdravstvenih ustanova diljem zemlje, s različitim privatnim tvrtkama koje se pojavljuju u ulozi dobavljača opreme i lijekova, a to je ujedno bio jedan od odgovora na pitanje kako i zašto zdravstveni troškovi konstantno rastu, čak i usprkos smanjenom broju medicinskih zahvata: zato što dio liječnika i voditelja različitih bolničkih zavoda i odjela, u dosluhu s dobavljačima, prikazuje i fakturira nerealne troškove i neobično veliku količinu upotrijebljenog materijala i medicinskih pomagala. Neki od njih pritom su motivirani priskrbljivanjem dodatnih sredstava za svoje ustanove na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), no dio je pribjegao klasičnoj pronevjeri: državi prikazuje i od nje naplaćuje više utrošenog materijala i opreme koja na koncu ne biva isporučena, a zauzvrat dobiva različite nagrade i stimulacije od tvrtki odabranih za dobavljače. Jedan od sugovornika Nacionala ovako je opisao ovaj segment poslovanja hrvatskog zdravstva: ‘’Radi se zapravo o kapilarno raširenom sitnom kriminalu kojemu država, ionako opterećena nesređenim i nefunkcionalnim zdravstvenim sustavom, nema ni želje ni hrabrosti stati na kraj. U prošlosti su se događale akcije poput masovnog uhićenja više desetaka liječnika zbog primanja mita od farmaceutskih kompanija, no praksa je, po svemu sudeći, nastavljena. U velikom broju vodećih hrvatskih bolnica sustavna i temeljita kontrola razotkrila bi razmjere tog problema, ali to bi posljedično dovelo do odstranjivanja dijela stručnog kadra – a u situaciji kada smo ionako deficitarni s medicinskim osobljem, to državi nipošto nije u interesu. Stoga se ovaj oblik korupcije prešutno čak i tolerira. Da se organi gonjenja ovim problemom pozabave na način kojim istražuju gospodarski kriminal u eksponiranim slučajevima, sve bi vrlo brzo i jednostavno mogli dokazati’’, rekao je Nacionalov sugovornik.

U konkretnom slučaju koji je Nacional otkrio podnesene su kaznene prijave zbog navodnog kriminala vrijednog više desetaka milijuna kuna, a metodologija izvlačenja novca izgledala je ovako: liječnik zaposlen kao specijalist po navodima u prijavi još od 2016. godine neovlašteno ispunjava, potpisuje i prosljeđuje obrasce u čijem zaglavlju je navedena sama bolnica. Riječ je zapravo o obrascima koji služe za evidentiranje potrošnje lijekova i sanitetskog materijala potrebnog za liječenje svakog pojedinačnog pacijenta, s istaknutim količinama i jediničnom cijenom, a na obrascu je predviđena rubrika ‘’potpis specijalista’’ (naziv konkretne specijalnosti je izostavljen) u koju se, prema protokolu rada, potpisuje odjelni liječnik, kao i rubrika ‘’potpis predstojnika’’ u koju se, prema protokolu rada, potpisuje predstojnik konkretnog zavoda u sklopu bolnice.

Podaci uneseni u taj obrazac zbirni su pokazatelj strukture troškova za svakog pacijenta pojedinačno – po vrsti, količini i cijeni utrošenih lijekova – i predstavljaju svojevrsno pravdanje potrošnje lijekova i sanitetskog materijala, odnosno imaju značaj i predstavljaju knjigovodstveno-financijski dokument kojim skladištar lijekova i sanitetskog materijala opravdava izdavanje iz skladišta (izdatnica), a klinički zavod potvrđuje primitak sanitetskog materijala i lijekova iz skladišta (primka) te razdužuje taj primitak opravdanim utroškom u postupku liječenja određenog pacijenta. Konačno, taj se obrazac prosljeđuje fakturnoj službi bolnice radi refundiranja nastalih troškova od HZZO-a. Jasno, sadržaj podataka unesenih u obrazac mora odgovarati stvarnoj potrošnji lijekova i sanitetskog materijala, pa je stoga na svakom obrascu predviđena rubrika potvrde istinitosti podataka od odjelnog liječnika koji je liječio pacijenta, kao i potpis predstojnika konkretnog bolničkog zavoda koji je jedini ovlašten za potpisivanje akata. Velik broj ovih dokumenata bio je de facto krivotvoren. Nakon ovog teksta Nacionala u najmanje tri velike bolnice, uglavnom na području Zagreba, do kasnih noćnih sati trajala je temeljita interna provjera opsežne dokumentacije o njihovu poslovanju, a dio upućenih izvora upozorio je na mogućnost da su se neki dokumenti i uklanjali kako se ne bi otkrilo napuhivanje ili lažno prikazivanje dijela troškova prvenstveno za medicinska pomagala i opremu.

‘’To naprosto mora prestati. Sustav javne nabave u hrvatskom zdravstvu previše često je prilagođen interesima jedne skupine, mahom liječnika s privatnim praksama koji koriste rupe i na njemu zapravo parazitiraju. Nabava je rascjepkana na bezbroj segmenata, obavlja se stihijski, a natječaji se prilagođavaju potrebama ponuditelja, pa je stoga i logično da se postižu neopravdano visoke cijene lijekova i materijala. Hrvatskom zdravstvu slijedi potpuno objedinjavanje javne nabave: nema razloga da se u tome ne nađu sve hrvatske bolnice, jer bi na toliku količinu materijala i lijekova uvjeti sasvim sigurno bili znatno povoljniji’’, objasnio je prošlog tjedna za Nacional vrlo blizak suradnik ministra zdravstva Vilija Beroša. On je otkrio i da se Beroš proteklih tjedana nalazi pod intenzivnim pritiskom više lobističkih skupina vezanih uz farmaceutsku industriju jer se odlučio na potez koji bi trebao dodatno smanjiti nabavnu cijenu lijekova u Hrvatskoj.

Naime, započeo je proces izmjene pravilnika o načinu određivanja najviših cijena lijekova i kao referentnu državu planira uvrstiti i Poljsku, umjesto da se kao dosad cijena formira na temelju kretanja u pet različitih – i to, nimalo slučajno, zapadnoeuropskih zemalja. ‘’U tom trenutku nastala je drama: dobavljači lijekova i veletrgovci počeli su raditi ogromne pritiske i lobirati na sve strane, a u sklopu javnog savjetovanja oko novog pravilnika uputili više stotina primjedbi. Trenutno traje igra živaca jer se Berošu s jedne strane prigovara da još uvijek nije pokrenuo reformu zdravstva i njegova uklapanja u financijske mogućnosti države, a s druge strane sve otvorenije ga se u tome sprječava, a čak to rade i neki akteri povezani s Vladom. Objedinjena nabava u svim hrvatskim bolnicama i reguliranje najviše cijene lijekova ipak su zadovoljavajući prvi korak u reformi: ako se od toga odustane, sama reforma ionako neće imati nikakvih izgleda’’, zaključio je sugovornik Nacionala.