Reportaža iz glavnog grada Njemačke, koji bilježi najbrže rastuće stanarine na svijetu, o pokretačima Inicijative Deutsche Wohnen & Co Enteignen koji od travnja 2019. prikupljaju potpise za referendum kojim bi se zaustavio rast cijena stambenih prostora

Može li proći bez da mi navodite prezime?” pita me Lars M. odmah na početku razgovora. Lars trenutno traži stan i oprezan je. Boji se da bi potencijalni, prerevni stanodavac mogao odlučiti potražiti njegovo ime na internetu i negoduje u vezi situacije na stambenom tržištu u Berlinu. “Znam, zvučim paranoično, ali čudna su ovo vremena”, kaže u polušali. “Ovih dana je toliko teško naći stan u Berlinu da je čak i meni, privilegiranom, bijelom njemačkom muškarcu teško naći adekvatan prostor za život”, kaže on. Lars se preselio u Berlin prije deset godina sa sjevera Njemačke. Tada je situacija na tržištu u glavnom njemačkom gradu bila potpuno drugačija. “Čim sam došao, uselio sam se u ogroman stan i plaćao 330 eura za sobu. To se tad čak smatralo većom svotom, no bilo nas je troje u stanu koji je stvarno bio ogroman”, prisjeća se on.

Danas Lars traži stan s djevojkom i nezamislivo mu je da bi mogao naći sličnu ponudu.

“Siromašan, ali seksi”

Berlin je dugo godina bio europska meka za umjetnike i mlade iz raznih kreativnih industrija. Jedan od bivših gradonačelnika Berlina, Klaus Wowereit, kazao je za Berlin da je “siromašan, ali seksi” (poor, but sexy) jer je nudio uzbudljive sadržaje i povoljan život.

Oni koji su u grad doselili prije desetak, petnaest godina, rado prepričavaju kako je u to vrijeme bilo moguće naći stan u kojima bi ti stanodavci omogućili besplatan boravak i po tri mjeseca, nadajući se da ćeš nakon toga ostati živjeti u njihovu stanu. Slobodnih je stanova bilo i previše, a Berlin je, nakon pada Zida i odlaska mnogobrojnog pučanstva iz Istočne u Zapadnu Njemačku, bio pust.

Danas je Berlin grad s najbrže rastućim stanarinama na svijetu. Prema Deloitte Property Indexu iz 2018., studije koja se bavi procjenom cijene nekretnina u raznim zemljama i gradovima, Pariz je i dalje najskuplji grad u Europi s cijenom nekretnina od 12.910 eura po kvadratnom metru za kupovinu te 27,8 eura po kvadratnom metru za iznajmljivanje. U Njemačkoj najskuplji je grad München, a cijene se u Berlinu, s 4973 eura po kvadratnom metru za kupovinu stana i 7,3 eura po kvadratnome metru za iznajmljivanje, čine i više nego dostupnima u usporedbi s drugim metropolama.

No stvar je u tome da su cijene u Berlinu porasle 20,5% u 2017. i 15,2% u 2018. i da gradu u koji se svake godine doseljava sve više stanovništva, kronično manjka stambenih jedinica. Studija fondacije Hans Böckleriz iz 2018. godine pokazala je da u Njemačkoj nedostaje sveukupno 1,9 milijuna cijenom pristupačnih stanova, od čega 310.000 samo u Berlinu. U ovom slučaju, kada je potražnja veća od ponude, nije lako pronaći stan za iznajmljivanje.

Zbog toga je Lars proveo proteklih pet mjeseci tražeći stan. Pri razgledavanju stanova, obično bi se našao u društvu još kojih 40 drugih ljudi koji također traže mjesto za život. Lars je prije tri mjeseca pokrenuo samostalnu djelatnost, studio dizajna, što predstavlja otegotnu okolnost pri traženju stana. “Agencije i stanodavci traže platne izvode iz kojih se vide primanja, što im ja ne mogu dati za prethodnih nekoliko mjeseci, tako da su brojni oni koji su u boljoj poziciji od mene”, kaže on.

Pri traženju stana Lars bi često nailazio na stanove koji su stari i nerenovirani, pri čemu bi ga stanodavci upozorili da se od njega očekuje da se sam pobrine za renoviranje, iako mu za to neće ponuditi kompenzaciju ni manju stanarinu. “Također, neki stanodavci postavljaju prilično čudna pitanja. Tako sam nedavno morao popuniti formular u kojemu su me pitali sviram li neki instrument. Nisam siguran ni je li to zakonito”, rekao je.

Većina stanovnika Berlina su, poput Larsa, unajmljivači stanova, njih čak 81%. Kako bi zaštitili budžete stanovnika njemačkog glavnog grada, lokalne su vlasti u lipnju 2019. izglasale zakon kojim se “zamrzavaju” stanarine na pet godina. Zakon još treba biti potvrđen u lokalnom parlamentu ovoga mjeseca, a stupit će na snagu u siječnju 2020. Maksimalne razine stanarina bit će određene na gradskoj razini, a iznajmljivači će moći tužiti stanodavce ako pokušaju povisiti stanarinu iznad legalne razine. Ako se stanodavce uhvati u prekršaju, mogu biti kažnjeni novčanim iznosom do 500.000 eura. Novogradnja će biti izuzeta od ovoga pravila, a stanodavcima će biti dopušteno povećati ratu u skladu s godišnjom inflacijom.

Bitka protiv Airbnb-ja

Ovo nije prvi put da je njemačka prijestolnica implementirala “revolucionarne” zakone u domeni stanodavstva. Godine 2016. gradske vlasti donijele su zakon kojim se gotovo svim stanodavcima zabranilo kratkoročno iznajmljivanje stanova. Time su vlasti stale na kraj Airbnb-ju i ostalim sličnim posredničkim platformama za pružanje smještaja koje su dodatno opterećivale stambeno tržište. Prema stranici The Independent, u mjesecu koji je uslijedio zabrani, oglašavanja na Airbnb-ju su pala 40%. U siječnju 2018. godine Ured za urbani razvoj i stanovanje u Berlinu objavio je podatke prema kojima je 8000 stanova vraćeno na tržište za dugoročno iznajmljivanje u 2017., što su pripisali činjenici da su 2016. doneseni strogi zakoni o Airbnb-ju. Zakon je ublažen dvije godine kasnije, 2018. te se prema trenutnim pravilima na Airbnb-ju može iznajmiti soba u stanu, ako ona ne zauzima više od 50% ukupne površine stana. Ako stanodavac želi iznajmiti cijeli stan na kraći rok, trebat će mu dozvola lokalnih vlasti za to. Prekršaji se kažnjavaju novčanom kaznom i do 100.000 eura.

81 posto stanovnika Berlina su unajmljivači stanova. Kako bi zaštitili budžete stanovnika njemačkog glavnog grada, lokalne su vlasti u lipnju 2019. izglasale zakon kojim se ‘zamrzavaju’ stanarine na pet godina

Thomas McGath se nada da su gradske vlasti koje su pokazale da su spremne pokazati zube “krupnom kapitalu” u prošlosti, kao u slučaju Airbnb-ja, spremnije i na radikalnije poteze od petogodišnjeg ograničenja rasta stanarina. McGath je dio inicijative Deutsche Wohnen & Co. Enteignen (Izvlastite Deutsche Wohnen &Co.) Deutsche Wohnen je kompanija koja posjeduje najviše nekretnina u Berlinu. “Deutsche Wohnen ima 110.000 stanova u ovome gradu, a većina ih je stečena privatizacijom u trenutku kada je Berlin prodavao imovinu pokušavajući smanjiti dugove”, kaže McGath koji je inače iz SAD-a, ali u Berlinu živi posljednjih šest godina. Kampanji se priključio u trenutku kada su “stvari otišle predaleko”.

Inicijativa Deutsche Wohnen & Co Enteignen započela je kampanju u listopadu 2018., a u travnju 2019. su organizirali veliko okupljanje u centru Berlina i prikupljali potpise za referendum kojime bi se velikim posjednicima nekretnina zabranilo djelovanje u Berlinu. Inicijativa je uspjela prikupiti gotovo četiri puta više potpisa nego što je potrebno kako bi berlinski senat razmotrio njihov zahtjev za izvlaštenjem. Ako im pođe za rukom skupiti dodatnih 170.000 potpisa do veljače 2020., dobit će zakonsku osnovu za referendum. McGath ističe da ovom mjerom neće biti pogođeni mali iznajmljivači, jer bi se broj nekretnina koje netko može posjedovati ograničila na 3000 jedinica.

Ovaj referendum imao bi domet daleko širi od Berlina jer bi se pravo na stanovanje reguliralo kao osnovno ljudsko pravo. McGath kaže da ovakvo izvlaštenje ima i zakonodavnu osnovu te se poziva na članak 15 njemačkog ustava u kojem se navodi da je moguća “socijalizacija” “zemlje, prirodnih resursa i sredstava proizvodnje” koji se mogu prebaciti u javno vlasništvo.

Živjeti zajedno, u kapsulama

No dok se to ne dogodi, druge inicijative, poput start upa simboličnog imena Robynhood, razmatraju na koji bi se način moglo optimizirati trenutno stambeno tržište u Berlinu. Roybnhood želi na berlinsko tržište uvesti novi način zajedničkog stanovanja. Ideja im je maksimalno iskoristiti prostore koji su već dostupni u gradu te mladim ljudima ponuditi mogućnost zajedničkog stanovanja u kojima bi se osnovna privatna stambena jedinica ograničila na prostor za spavanje, tzv. “kapsule”, dok bi zgrada raspolagala prostranim zajedničkim prostorijama za rad, jelo, higijenu i provođenje slobodnog vremena.

“Željeli smo dodati novo stambeno rješenje na tržište, rješenje koje bi ujedinilo aspekte stanovanja koji su nam bitni, kao što su cjenovna dostupnost i duh zajedništva”, objašnjavaju nam iz Robynhooda. Ideja im je prenamijeniti postojeće komercijalne prostore u stambene te pojednostaviti postupak dobivanja stambenog prostora. Tvrde da kandidati neće morati prolaziti kroz mukotrpne procedure kakve danas prolaze pri traženju stana, kao što su dostavljanje platnih izvoda, dokazivanje visine primanja i slično te da će njihove “kapsule” biti cjenovno dostupne, iako još nije poznato o kojim svotama se radi.

Iako je cijeli projekt još u idejnoj fazi te se ne zna kada bi prvi prostor mogao biti otvoren, start up je krenuo u kampanju kojom želi skupiti sredstva za otvaranje nekoliko sličnih prostora u Berlinu. No interes za budućim prostorima već je velik – kada je grupa objavila podatak da primaju predbilježbe za buduće stambene jedinice, u roku od nekoliko tjedana zaprimili su 4000 potpisa, a novi pristižu svakoga dana.