Predstava „Ti i ja, mali medo“ u petak, 18. veljače, u zagrebačkom Gradskom kazalištu Žar ptica bit će izvedena 300. put. Svih 300 izvedbi, od premijere 2001. godine, odigrao je glumac Berislav Tomičić, dok su mu partnerice bile Ankica Dobrić, Renata Sabljak, Amanda Prenkaj i sada Vesna Ravenšćak. Berislav Tomičić dao je kratki intervju Nacionalu.

NACIONAL: Predstava „Ti i ja, mali medo“ bit će izvedena 300. put, a vi igrate od prve predstave, već 20 godina. Kakav je to osjećaj?

Predivan osjećaj. Uz ovu predstavu, koja me prati već 20 godina, vežu me lijepe uspomene, ljubav, puno lijepih momenata s publikom, divna putovanja. Ali i prijateljstvo s publikom, a najviše s mojim partnericama. Sve odreda divne glumice bez kojih ne bi ni bilo ove predstave. I to je prilika da se na svim predstavama do sada zahvalim Anici, Renati, Amandi i Vesni. Bez kojih ne bi bilo ove predstave i 300. izvedbe. Voli vas vaš Veliki medo!

NACIONAL: Zašto mislite da je predstava doživjela toliko izvedbi, što je za to potrebno?

Uspjeh i dugovječnost predstave ovise o mnogo faktora. Od uigranog marketinga, sjajne publike koja nam se ponovo vraća – neki i dvadesetak puta – divni dečki iz tehnike koji znaju sve vaše mušice i verzije ove predstave… Divne i pamtljive pjesme i duhoviti tekst. Partnerica koja vas kuži i voli tu predstavu.

NACIONAL: U predstavi „Ti i ja, mali medo“ igrate Velikog medu koji prijateljstvu i životu uči svog kompića – Malog medu. Kakva je to uloga, zašto je volite?

Katja Pegan, redateljica ove predstave koja je premijerno bila izvedena u Sloveniji, prije 20 godina izabrala je Ankicu Dobrić i mene da napravimo tu predstavu. Tada sam bio član HNK Varaždin i friški otac. Igrajući tu predstavu shvatio sam koliko je vezana uz moj život i kakva je moja uloga u njoj. Sve što sam naučio igrajući ovu predstavu, gradilo je i mene kao glumca. Predstave u svom životu tretiram podjednako, ali „Ti i ja, mali medo“ ima specijalno mjesto u mom srcu. Jednostavno je obožavam igrati, što je po reakciji publike i vidljivo. Divan je osjećaj kad vam nakon predstave pristupi roditelj i kaže: znate, ja sam tu predstavu gledala sa svojom majkom, a sad sam dovela i svoje dijete. Generacijska predstava!

NACIONAL: U opisu predstave piše da će se kroz nju naučiti kako „biti blizak s djetetom ne znači dodvoravati se i popuštati djetetu u svemu, već strpljivo mu opraštati, učeći ga odgovornosti i zajedništvu u svakome postupku“. Može li nas kazalište za djecu doista učiti o takvim stvarima? Zašto je dječje kazalište važno?

Dijete lakše uči i više sluša ako ga osoba s kojom razgovara ne tretira kao bebu. Djeca danas imaju više informacija o svijetu kroz medije, saznaju više od nas i brže, pa stoga smatram da su dodvoravanje i “spuštanje” na njihov nivo apsolutno nepotrebni. Dapače, iz njihovih reakcija i odgovora shvatite da kroz zabavu više uče i duže pamte. Dječje kazalište je mjesto mašte i kao takvo daje nam bolju podlogu za razvoj psihe i odgoja djeteta.

NACIONAL: Što ste naučili igrajući ovu predstavu?

Odgoj je zabavan. Ne treba sve ozbiljno shvaćati.

NACIONAL: Poklopilo se da je 300. izvedba baš u 40. sezoni Gradskog kazališta Žar ptica, što je to kazalište donijelo zagrebačkoj i hrvatskoj kulturi?

Stotine sjajnih predstava, bezbroj nagrada. Divan i talentiran ansambl, naširoko poznat ne samo Zagrebu već i cijeloj Hrvatskoj. Bezbrojna inozemna gostovanja i sudjelovanje na međunarodnim festivalima koja su taj ansambl i kazalište pozicionirala visoko na listi kazališta, ne samo po statistikama i nagradama, već i broju publike koja nam je vjerna. Mnogo je osoba zaslužno za uspjeh jednog kazališta. A najviše publika.

NACIONAL: Zašto ste nakon 12 godina igranja u HNK-u Varaždin došli u Gradsko kazalište Žar ptica?

Za svakog glumca bitno je da napreduje. Godine 2009. prešao sam iz HNK-a Varaždin, gdje sam kao glumac startao, učio od svojih kolega i s tim znanjem prešao u Žar pticu. Te godine počeo sam s radom na predstavi „Bilo jednom jedno vrijeme“ i shvatio da mi se pruža idealna prilika da nađem svoje mjesto i ono što najviše volim. Gluma, pjevanje, ples i puno puno smijeha.

NACIONAL: Odigrali ste više od stotinu uloga, zašto ste se posvetili glumi?

Volim reći da je gluma odabrala mene. Više od stotinu predstava i dvostruko, ako ne i triput toliko uloga u karijeri, veliko su bogatstvo, ali i radost koja je vidljiva svaki put kad stanem na daske. Imam sreću da radim posao koji obožavam i svaki put kad izađem na scenu, osjetim tu radost i zadovoljstvo izborom karijere.